Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Težak poraz Plenkovića i pobjeda njegovih politika

Objavljeno

na

Plenković je oslanjajući se na svemoć sustava, na politiku nadzora i kontrole procesa, bacio rukavicu Hrvatskoj, stranačkom članstvu ulazeći u izbore za Europski parlament i izgubio. Njegova politička filozofija je poražena, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem europskih zemalja. Već sam u svom tekstu “Predizborno perverziranje” uoči početka kampanje, a nakon što su objavljene liste kandidata posve točno elaborirao na što se oslanja Plenković, zašto se oslanja na to, te gdje i od koga mu prijeti opasnost koju ne može kontrolom sustava eliminirati. Savršeno osmišljenim inženjeringom onemogućio je nacionalne, kršćanske ili zajedničkim imenom suverenističke potencijale da iskažu realno stanje duha hrvatskog naroda. Mediji su djelovali kao savršeno podmazani stroj, ankete su odradile svoj posao, ali pokušaj pacifikacije HDZ-a mu nije uspio jer sve te instrumente nije mogao upotrijebiti protiv svoje stranke. Njegov poraz je mogući početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj.

Prije svega zadnja prilika HDZ-u da se resetira i pokuša vratiti svojim temeljnim programskim političkim načelima, ili figurativno – Tuđmanu. Ili će sad to napraviti ili će propasti, no, ni u jednom slučaju budućnost hrvatskog naroda ne ovisi o tome. O tome ovisi samo HDZ-ova budućnost. Plenković je injženeringom i kandidacijsko-medijskom manipulacijom uspio spriječiti nacionalno-kršćansku Hrvatsku da bude apsolutni pobjednik ovih izbora, jer je u dogovoru ili bez njega, iako je ovo drugo zbog čitavoga niza stvari teško pretpostaviti, kandidaturama MOST-a, NHR i Marijane Petir uspio uništiti gotovo 20 posto glasova. Tu valja naglasiti da MOST ni po čemu ne pripada ničemu nacionalno- kršćanskom ili desnom, no posve ciljano od trenutka proizvodnje te skupine nalijepljena im je ta etiketa i uvriježila se u jednom dijelu nacionalno-kršćanskog izbornog tijela, jer im je uporabna svrha bila upravo disperzirati to izborno tijelo, oslabiti ondašnji HDZ i stvoriti preduvjete za ostvarivanje davnašnje Josipovićeve namjere, uništenje ili potpuno preuzimanje.

Uz to, njihov “desničarski” profil nevjerojatno čudno do perverzije poticao je jedan dio ljudi iz Crkve, stoga je njihova uloga i na ovim izborima bila izravno u funkciji potvrde Plenkovića, kao što je to bila kandidatura Marijane Petir, također s izuzetno nepromišljenim angažmanom jednoga dijela Crkve te način kandidature i kampanja NHR. Plenković se očito nije bojao ljevice, na toj strani imao je slab, gotovo smiješan SDP te čitav niz redikula ili, kako sam ih u spominjanom tekstu nazvao – hajkača, koji su svojim javnim divljanjem trebali natjerati izbornu “divljač” u Plenkovićevu zasjedu, no za svaki slučaj, ne bez dogovora izvan svake sumnje, potaknute su kandidature HNS-a i Pupovca, koji su trebali biti osigurač da SDP ne bi postao problem.

I ovaj koncept zapravo je pokazao da sustav nema izgleda protiv realnosti, te da je u strateškom smislu Plenković gubitnik po definiciji. Jer ono što on jest, dakle proizvod ili projekt poretka, nikada ne razvija ili stvara, već na što sigurnijoj udaljenosti kao burzovni mešetar miješa karte, informacije, kontrolira i nadzire, uvjeren u svemoć sustava, no ne vidi niti zna vidjeti da u čaši iz koje se više pije, nego se u nju nalijeva, jednostavno nestaje vode. Neminovno slijedi teža ili lakša smrt od žeđi. Plenković je izvorni, autentični antifa globalist ili ljevičarski tehnokrat po hrvatskim mjerilima, zato je i instaliran na vrh HDZ-a, jer se Hrvatskom uspješno ne može ovladati s ljevičarskih stranaka. Politika njegovog HDZ-a je apsolutno ljevičarska u svim bitnim i strateškim odrednicama. Upravo zbog toga je izgubio nacionalno biračko tijelo koje je računajući glasove Suverenista, NHR, Marijane Petir te MOST-a, a svakako i jedan poveći dio i glasova HDZ-a pokazalo da je Hrvatska kršćanska i nacionalna zemlja i društvo. Zbroj tih glasova je rezultat apsolutnog pobjednika izbora. Kakav god se izborni inženjering primijenio, kakvi god rezultati ispali na temelju toga, taj zbroj glasova je – realnost.

Plenković s druge strane nije dobio ni jedan autentični ljevičarski glas, niti ga na čelu i pod znakom HDZ-a može dobiti čak da ustane iz groba Tita, koliko god sve njegove politike bile kompatibilne antifa narativu, od reforme obrazovanja, politika u kulturi, medijima, gospodarstvu, upravi te vanjske politike. Antifašisti nikada neće dati glas HDZ-u jer za njih je dobar HDZ samo mrtav HDZ. Tako je Plenković ostao bez padobrana u pokvarenom zrakoplovu, a ovakav ishod europarlamentarnih izbora morao bi ozbiljno zabrinuti Kolindu Grabar Kitarović.

Baš zbog Plenkovićevog inženjeringa, na ovim izborima rezultatski je trijumfirala ljevica u Hrvatskoj jer nikakve razlike nema u bitnim politikama između Plenkovića i Picule. Gledajući ukupno, osvojili su od 12 ponuđenih 11 mandata, pri čemu nemaju kontrolu nad Živim Zidom i Kolakušićom, ali oni su svojim profilima po definiciji destruktivci, politički incidenti, koji zbog toga što ne mogu stvarati, uvijek i jedino odgovaraju ljevičarskim strategijama društvene kontrole. Plenkovića će vrlo moguće glave stajati upravo činjenica da je s nominalno hrvatske nacionalne pozicije, omogućio svojoj ljevičarskoj subraći takav trijumf s tako malo realne potpore. Ako to njega ne bude stajalo glave, stajat će HDZ sigurno, kao što su se rezultatima na desnici stvorili svi preduvjeti za trajni nacionalni otkaz skupinama koje je nehotice ili po zadatku nedavno kao favorite poduprla Željka Markić. Iluzije su se raspale, samo je pitanje osobne hrabrosti priznati ono što se vidi. Hrvatski Suverenisti su znak, samo znak, da može biti drugačije u Hrvatskoj, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: ‘Do danas nije otkopano ni jedan posto svih grobišta’

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, razlog sporosti otkrivanja zločina komunističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća vidi u tome što su do danas sve vlade bile većinom komunističke.

– U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači, istaknuo je Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi hrsvijet.net

Podsjetio je kako su oni koji su se bavili tom temom u Hrvatskoj pronašli, a postoje i dokumenti i policijski izvještaji koji to potvrđuju, više od 940 lokaliteta koje treba otkopati.

– Do danas nije otkopano ni jedan posto, kaže Hebrang.

Tvrdi kako je od samih početaka hrvatske neovisnosti postojao jak otpor u pronalaženju istine.

– Godine 1990. Franjo Tuđman oformio je saborsku komisiju koja je otkopala 1163 tijela na Maceljskoj gori i onda neslužbeno prestala s radom. Osobe iz komisije primale su prijetnje, nisu smjele o toj temi nastupati u javnosti. I tih 1163 jadnika, njihove kosti su 20 godina zaboravljene i nespomenute bile u crnim vrećama i ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon 20 godina smo ih pokopali u Macelju i napravili zavjetnu crkvicu pokraj tog najvećeg hrvatskog groba, podsjeća Hebrang.

Dodaje kako je komisiju službeno ukinuo Ivica Račan 2000. godine i da se po tom pitanju ništa nije događalo sve do 2011. godine.

– Tad sam u Saboru uspio progurati zakon o osnivanju Ureda o otkrivanju komunističkih zločina. Prvo smo se počeli baviti Gračanima jer smo tamo točno znali lokalitete zahvaljujući higijeničaru pokojnom Miroslavu Haramiji. Njega su, naime, 1945. komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih nakon rata. Haramija je 1991. godine objavio u jednim dnevnim novinama svoj brižno čuvani popis grobišta, ali ni sljedećih 20 godina nije zakopana lopata s ciljem otkopavanja i ljudskog zbrinjavanja posmrtnih ostataka, podsjeća Hebrang.

Podsjeća i na zabrane u režiji Zorana Milanovića.

-Učinili smo to tek mi u organizaciji navedenog Ureda i to nam je bio posljednji posao. Naime, za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo tri lokaliteta, u jednom od njih bile su kosti maloljetnih osoba, i onda nam je vlada Zorana Milanovića zabranila rad i ukinula Ured”, kaže Hebrang i dodaje da nije bolje stanje ni danas.

Tvrdi kako je osobno premijeru Andreju Plenkoviću dao program i objasnio gdje se što nalazi.

– Sad su oni počeli s otkopavanjem, ali u tajnosti kako bi sakrili bilo kakvu priču o tome. Dakle, ni s ovim otkopavanjem nije se dogodilo ništa jer to nije ni jedan promil od ukupno ubijenih, a nije otkopano ni jedan posto svih grobišta, kaže Hebrang, prenosi hrsvijet.net.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Miroslav Škoro: ‘g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro na Facebooku se osvrnuo na jučerašnje izjave saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca o napadu na pripadnike srpske zajednice kod Knina.

“Znakovita je šutnja hrvatskog državnog vodstva na uvredljive izjave Milorada Pupovca koji se koristi retorikom i stavovima srbijanskog predsjednika Vučića. Umjesto da smiruje tenzije nastale u incidentu, g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru i očito želi profitirati na napadu na hrvatske građane koji je za svaku osudu.

Od njega, kao zastupnika u Hrvatskom saboru, očekivao sam puno više mudrosti, a puno manje ostrašćenosti. Politika je, kako je govorio moj profesor Lauc, “toplo srce, hladna glava i čiste ruke”. Očito se g. Pupovac, kao hrvatski političar, inspirira za ovakve istupe na velikosrpskom derneku na Fruškoj gori. Žalosnija od Pupovčeve huškačke retorike je samo gromoglasna tišina njegovog glavnog koalicijskog partnera, koji šutke prelazi preko takvih izjava”, stoji u Škorinoj objavi.

Škorio je komentirao jučerašnju konferenciju za medije zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca, Borisa Miloševića i Dragane Jeckov, koji su komentirali napade na Srbe s područja Knina.

“Neki političari traže da se Pupovcu začepe usta. Dok imam fizičke snage i mentalne sposobnosti ne postoji nitko tko će mi začepiti usta. Može samo posegnuti za tim da mi oduzme fizičku snagu ili mentalnu moć. Ljudi koji mi na službeni, fakultetski mail i druge adrese šalju prijetnje nastavljaju rat protiv ljudi koji nikada nisu bili za rat. Nastavljaju progone ljudi koji ničim ne pokazuju neprivrženost i nepoštovanje Ustava ove države. Ima li netko tko to čuje i razumije”, upitao je jučer Pupovac.

“Griješi se, jer stvari neće prestati postojati jer ih se ne zove pravim imenom. Nije ovdje riječ o izoliranom incidentu niti je riječ o slučajnom događanju. Komemorativne prakse ratnih događaja, bilo da obilježavaju stradanja ili pobjede, najčešće u sebi nose poruke međuetničke netolerancije. Nismo uspjeli stvoriti komemorativne prakse koje neće poticati na rat i nepoštivanje srpske zajednice. Komemorativnim praksama na različite načine nastavljamo rat, a neki time žele protjerati i ovo malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj. I medijske poruke u funkciji komemorativne prakse doprinose tome. Ne vode računa o tome kako će razlučiti ljude koje nemaju veze s Miloševićem i njegovom politikom od ljudi koji to imaju. Takve poruke pojedinci i grupe razumiju onako kako su razumjeli ljudi u Uzdolju”, kazao je Pupovac.

Pupovac usporedio današnju demokratsku i slobodnu Hrvatsku s NDH i predskazao joj istu sudbinu i kraj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari