Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Težak poraz Plenkovića i pobjeda njegovih politika

Objavljeno

na

Plenković je oslanjajući se na svemoć sustava, na politiku nadzora i kontrole procesa, bacio rukavicu Hrvatskoj, stranačkom članstvu ulazeći u izbore za Europski parlament i izgubio. Njegova politička filozofija je poražena, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem europskih zemalja. Već sam u svom tekstu “Predizborno perverziranje” uoči početka kampanje, a nakon što su objavljene liste kandidata posve točno elaborirao na što se oslanja Plenković, zašto se oslanja na to, te gdje i od koga mu prijeti opasnost koju ne može kontrolom sustava eliminirati. Savršeno osmišljenim inženjeringom onemogućio je nacionalne, kršćanske ili zajedničkim imenom suverenističke potencijale da iskažu realno stanje duha hrvatskog naroda. Mediji su djelovali kao savršeno podmazani stroj, ankete su odradile svoj posao, ali pokušaj pacifikacije HDZ-a mu nije uspio jer sve te instrumente nije mogao upotrijebiti protiv svoje stranke. Njegov poraz je mogući početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj.

Prije svega zadnja prilika HDZ-u da se resetira i pokuša vratiti svojim temeljnim programskim političkim načelima, ili figurativno – Tuđmanu. Ili će sad to napraviti ili će propasti, no, ni u jednom slučaju budućnost hrvatskog naroda ne ovisi o tome. O tome ovisi samo HDZ-ova budućnost. Plenković je injženeringom i kandidacijsko-medijskom manipulacijom uspio spriječiti nacionalno-kršćansku Hrvatsku da bude apsolutni pobjednik ovih izbora, jer je u dogovoru ili bez njega, iako je ovo drugo zbog čitavoga niza stvari teško pretpostaviti, kandidaturama MOST-a, NHR i Marijane Petir uspio uništiti gotovo 20 posto glasova. Tu valja naglasiti da MOST ni po čemu ne pripada ničemu nacionalno- kršćanskom ili desnom, no posve ciljano od trenutka proizvodnje te skupine nalijepljena im je ta etiketa i uvriježila se u jednom dijelu nacionalno-kršćanskog izbornog tijela, jer im je uporabna svrha bila upravo disperzirati to izborno tijelo, oslabiti ondašnji HDZ i stvoriti preduvjete za ostvarivanje davnašnje Josipovićeve namjere, uništenje ili potpuno preuzimanje.

Uz to, njihov “desničarski” profil nevjerojatno čudno do perverzije poticao je jedan dio ljudi iz Crkve, stoga je njihova uloga i na ovim izborima bila izravno u funkciji potvrde Plenkovića, kao što je to bila kandidatura Marijane Petir, također s izuzetno nepromišljenim angažmanom jednoga dijela Crkve te način kandidature i kampanja NHR. Plenković se očito nije bojao ljevice, na toj strani imao je slab, gotovo smiješan SDP te čitav niz redikula ili, kako sam ih u spominjanom tekstu nazvao – hajkača, koji su svojim javnim divljanjem trebali natjerati izbornu “divljač” u Plenkovićevu zasjedu, no za svaki slučaj, ne bez dogovora izvan svake sumnje, potaknute su kandidature HNS-a i Pupovca, koji su trebali biti osigurač da SDP ne bi postao problem.

I ovaj koncept zapravo je pokazao da sustav nema izgleda protiv realnosti, te da je u strateškom smislu Plenković gubitnik po definiciji. Jer ono što on jest, dakle proizvod ili projekt poretka, nikada ne razvija ili stvara, već na što sigurnijoj udaljenosti kao burzovni mešetar miješa karte, informacije, kontrolira i nadzire, uvjeren u svemoć sustava, no ne vidi niti zna vidjeti da u čaši iz koje se više pije, nego se u nju nalijeva, jednostavno nestaje vode. Neminovno slijedi teža ili lakša smrt od žeđi. Plenković je izvorni, autentični antifa globalist ili ljevičarski tehnokrat po hrvatskim mjerilima, zato je i instaliran na vrh HDZ-a, jer se Hrvatskom uspješno ne može ovladati s ljevičarskih stranaka. Politika njegovog HDZ-a je apsolutno ljevičarska u svim bitnim i strateškim odrednicama. Upravo zbog toga je izgubio nacionalno biračko tijelo koje je računajući glasove Suverenista, NHR, Marijane Petir te MOST-a, a svakako i jedan poveći dio i glasova HDZ-a pokazalo da je Hrvatska kršćanska i nacionalna zemlja i društvo. Zbroj tih glasova je rezultat apsolutnog pobjednika izbora. Kakav god se izborni inženjering primijenio, kakvi god rezultati ispali na temelju toga, taj zbroj glasova je – realnost.

Plenković s druge strane nije dobio ni jedan autentični ljevičarski glas, niti ga na čelu i pod znakom HDZ-a može dobiti čak da ustane iz groba Tita, koliko god sve njegove politike bile kompatibilne antifa narativu, od reforme obrazovanja, politika u kulturi, medijima, gospodarstvu, upravi te vanjske politike. Antifašisti nikada neće dati glas HDZ-u jer za njih je dobar HDZ samo mrtav HDZ. Tako je Plenković ostao bez padobrana u pokvarenom zrakoplovu, a ovakav ishod europarlamentarnih izbora morao bi ozbiljno zabrinuti Kolindu Grabar Kitarović.

Baš zbog Plenkovićevog inženjeringa, na ovim izborima rezultatski je trijumfirala ljevica u Hrvatskoj jer nikakve razlike nema u bitnim politikama između Plenkovića i Picule. Gledajući ukupno, osvojili su od 12 ponuđenih 11 mandata, pri čemu nemaju kontrolu nad Živim Zidom i Kolakušićom, ali oni su svojim profilima po definiciji destruktivci, politički incidenti, koji zbog toga što ne mogu stvarati, uvijek i jedino odgovaraju ljevičarskim strategijama društvene kontrole. Plenkovića će vrlo moguće glave stajati upravo činjenica da je s nominalno hrvatske nacionalne pozicije, omogućio svojoj ljevičarskoj subraći takav trijumf s tako malo realne potpore. Ako to njega ne bude stajalo glave, stajat će HDZ sigurno, kao što su se rezultatima na desnici stvorili svi preduvjeti za trajni nacionalni otkaz skupinama koje je nehotice ili po zadatku nedavno kao favorite poduprla Željka Markić. Iluzije su se raspale, samo je pitanje osobne hrabrosti priznati ono što se vidi. Hrvatski Suverenisti su znak, samo znak, da može biti drugačije u Hrvatskoj, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćosić: ‘Hadžihafizbegovićev stav je ‘opasan oblik neonacizma’

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić komentirao je za Hrvatski Medijski Servis izjavu bošnjačkog glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je u jučerašnjoj emisiji “Nedjeljom u 2” Hrvatske televizije nabrojao pet Hrvata prihvatljivih Bošnjacima. Za Ćosića je to “opasan oblik neonacizma”.

“Mišljenja sam da bi Bošnjaci sutra glasali za Dianu Zeleniku, Martina Raguža, Krešu Zubaka, fra Ivana Šarčevića ili Franju Topića da budu predsjednici BiH narednih deset godina.Topić da se sutra kandidira za gradonačelnika Sarajeva sve bi pomeo. Bošnjaci nemaju problema da ih vode čestiti ljudi. Ali imaju problema s Čovićem koji je s Dodikom stao na stranu demontiranja BiH društva”, kazao je Emir Hadžihafizbegović pokušavajući opravdati to što su Bošnjaci majorizirali Hrvate izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Ćosić kaže kako Hadžihafizbegović, ipak, nije tako dobar glumac da bi publici podvalio svoj oblik fašizma kao ispravan i društveno prihvatljiv. Taj heroj “nadnacije” pokušava nas, veli Ćosić, uvjeriti da sve mora biti podređeno kultu države. Naravno, u ovom slučaju država je on i njegova nadnacija.

-Zvuči nevjerojatno kad Emir kaže da poznaje pet Hrvata i nabraja ih imenom i prezimenom koji su njegovu bošnjačkom narodu prihvatljivi. A ja vjerujem da je Hitler imao više prihvatljivih Židova, kazao je premijer ŽZH-a za HMS, te dodao kako Hadžifafizbegoviću to još nije dovoljno nego poziva HDZ da nabroji pet, toj stranci, prihvatljivih Bošnjaka.

-S najvećom odioznošću odbacujemo svaki pokušaj fašističkog sudovanja o prihvatljivim pojedincima iz loših naroda. Hoće li jednom biti jasno tim nacionalističkim glavama- svaki građanin, pa tako i svaki Bošnjak nama je prihvatljiv kao hrvatski predstavnik ako ga taj narod izabere za svog predstavnika ili drugim riječima- ni jedan Hrvat nije nam prihvatljiv ako će ga izabrati Emir i njegov nadnarod. I to treba biti jasno, poručio je Ćosić, koji je i dopredsjednik HDZ BiH.

Dodao je kako su Hadžihafizbegovićeve teorije samo “jedan prepoznatljiv za Bosnu i Hercegovinu, i za svako društvo, opasan oblik neonacizma”, piše Hms.

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Objavljeno

na

Objavio

Fašizam na sve strane, radikalizam cvjeta u regionu (naročito kod Srba i Hrvata), jedino ga kod muslimana – Bošnjaka nema; tako bi se mogao u jednoj rečenici ocijeniti sadržaj današnje emisije Nedjeljom u 2, odnosno, ideja vodilja koju je gost Emir Hadžihafizbegović pratio tijekom emisije.

Mada je protiv ustaške simbolike – i to konzekventno i do kraja – smatra da je HOS u BiH bio “sjajna vojska”, pogotovu hvali zapovjednika Blaža Kraljevića iako se jako dobro zna kako je ta postrojba ratovala pod znamenjem “Za dom spremni”. Emir je i intimni prijatelj generala HOS-a Ante Prkačina koji se nikad nije odrekao Ustaškog pokreta. Bio bi spreman čak doći i na Thompsonov koncert “kad bi se on ogradio od nekih stvari” (a to od čega bi se trebao ograditi odredio bi valjda Emir).

U današnjoj emisiji kod našeg “Ace nacionale”, gost ipak nije glumio finoću i nije bogzna kako pazio što će i kako reći. Osim što je voditelja oslovljavao intimno (kao da su na Baščaršiji na ćevapima a ne na javnoj TV) s “Aco”, nekoliko je puta sočno opsovao.

Na samome početku emisije, voditelj Aca je pročitao jedan fb komentar u kojemu izvjesni Jurić definira E.H. kao “mrzitelja Hrvata i Hrvatske” i ocijenio kako to nije istina, ali i dodao da komentar “nije reprezentativan” (odn. da ne predstavlja većinsko javno mišljenje u Hrvatskoj), što čini se, i nije baš bilo po volji gostu.

Na pitanje voditelja zašto se opredijelio za politiku, kaže: “Ja nisam htio da pripadam zombi kategoriji…i da gledam sa strane…”

Evo samo nekih natuknica iz razgovora (mada se cjelokupni dojam dobiva tek nakon gledanja cijele emisije):

Stanković: “Podržali ste Željka Komšića i napali Thompsona…to su Vam mnogi Hrvati zamjerili…”

Emir:”.. Ja stojim iza toga…U tom intervjuu sam dobio pitanje o heroju nacije (Thompsonu – op. Z.P., kako podrugljivo Emir zove M.P.T.) ja sam rekao više kao anegdotu: ‘Da je Isus živ, on bi ga zabranio’…Gospodin Marko se nije javio, al’ se ovaj polusvijet na društvenim mrežama i klozetskim vratima javio…Oni sad meni, dok traje ova emisija jebu balijsku mater..”

Stanković: “Što Vas briga, ako Vam ne prijete, što Vas briga za to…”

Emir: “Oni su čak tražili da vratim hrvatsko državljanstvo. Nisam ja hrvatsko državljanstvo dobio za 5.000 eura…”

Stanković: “Oni nisu u većini na svu sreću…”

Emir (osjećajući da nema materijala za hrvatski esktremizam): “Ja bih volio da taj razgovor proširimo, da govorimo o regionalnom fašizmu…”

Stanković: “Podržali ste Željka Komšića…”

Emir: “Komšić je Hrvat po nacionalnosti i izuzetno častan čovjek…”

Stanković: “Zašto bi uopće bilo normalno da Vaš narod bira predstavnika Hrvatima?”

Emir: “Zato što je tako po zakonu…”

(Treba li Emira podsjetiti da je i Hitler također postupao po zakonu, Staljin i Tito isto tako?)

U nastavku emisije, voditelj mu je ovaj problem (Komšića) spustio na razinu glumačke branše i pitao što bi on kao glumac rekao za onoga tko bi bio izabran za predstavnika glumaca od pekara i drugih izvan struke, na što je Emir počeo zamuckivati i nije znao odgovoriti.

Ponovio kako NEMA OPROSTA za zločine Srba nad muslimanima – ne spominjući ni jednom riječju muslimanske zločine nad drugima.

Oni koji koliko-toliko poznaju Emira Hadžihafizbegovića ne čude se njegovom vrludanju i prevrtljivosti. To je takav čo’ek (rekao bi Josip Pejaković).

Pa spomenimo neke detalje iz njegovog CV-a, tek toliko da se podsjetimo i znamo s kime imamo posla.

Godine 1992. pjevao je s hrvatskim bojovnicima (iz HVO-a) pjesme Marka Perkovića Thompsona, pogotovu najpopularniju – “Čavoglave” u kojoj se na početku čuje ono “Za dom – spremni” (ali to mu nije smetalo da 2019. godine za medije izjavi: “Da je Isus živ, zabranio bi Thompsona” – bogohulno je i uvredljivo za kršćane Krista uopće stavljati u takav kontekst!).

(Vidi: https://kamenjar.com/hadzihafizbegovic-da-je-isus-ziv-on-bi-zabranio-thompsona/)

Držao je tih ratnih godina monodrame po hrvatskim područjima BiH (za HVO) u kojima je ismijavao neodlučnost, kukavičluk i bježanje s fronte svojih muslimana (“Kud’ ću, šta ću…ni sam ne znam…”) i toga se živo sjećaju stariji žitelji koji su ga slušali i gledali tada.

U vrijeme muslimansko-hrvatskog oružanog sukoba Hrvate nazivao “ustašama”. Srbe je cijelo vrijeme rata zvao “četnicima”. Stav prema Hrvatima ublažio kad je zbog posla riješio doći u Hrvatsku – dakle, iz čisto pragmatičnih razloga vezano za zaradu.

Kao pripadnik 2. korpusa borio se u redovima “Armije BiH” nakon što je obitelj smjestio na sigurno, kod “ustaša” (odnosno u Hrvatsku). Poslije velikih klanja što su ih napravili Srbi u BiH, javno zaklinjao svoj narod (krvlju, kostima mrtvih i djecom) da “nikad ne halali” – koju godinu kasnije okrenuo ploču i počeo glumiti “mirotvorca” uvlačeći se tim istim Srbima pod kožu i zagovarajući zajedništvo.

(Vidi: https://kamenjar.com/tri-lica-jednog-glumca-emir-u-zemlji-cuda/)

Najprije je proklinjao “izdajicu” Emira Kusturicu što se “vratio srpskim korijenima” i postao Nemanja, pa ga onda zvao da se vrati u Sarajevo tvrdeći kako mu ne bi ništa. Zadnjih godina počeo glumatati “velikog borca” za mir, bratstvo-jedinstvo i “građansku” BiH, kao da ne vidimo što radi, govori i kako se ponaša – puna su mu usta “bošnjačkog” novogovora i islamske vjerske frazeologije.

Nedavno je opet, po tko zna koji put, pokazao koliko iskreno drži do suživota sa Srbima i Hrvatima najavljujući “borbu” protiv sljedbenika legitimnih političkih predstavnika ova dva naroda i izražavajući uvjerenje kako je to jedini spas za BiH.

Kako on i njemu slični misle ovu “borbu” voditi, nije se izjasnio, ali je čini se potpuno smetnuo s uma da većina Srba podržava Dodika, kao što većina Hrvata podržava Čovića – pa bi se njegova buduća “borba” morala voditi na dvije fronte i protiv dva konstitutivna naroda, koji, usput rečeno, imaju neotuđivo i legitimno pravo za političke predstavnike birati koga žele i da im to ne može određivati ni on (Emir), ni Bakir Izetbegović, a bogme niti njihov mentor, Turčin Recep Tayyip Erdoğan koliko god službeno Sarajevo klečalo pred njim i u njega gledalo kao u boga.

I dok planira borbu protiv Hrvata i Srba koji su sljedbenici svojih legitimnih političkih predstavnika, podržava Željka Komšića kojega su muslimani – bošnjaci svojim glasovima nametnuli za “hrvatskog člana” Predsjedništva BiH. I još usput se ljuti što je dio hrvatske javnosti ogorčen na njegove javne istupe!?

Ono što se, međutim, “dobrodušnom” Emiru, čovjeku “velikog srca i široke duše”  nikako i nikad ne može dogoditi, to je da istupi protiv mafije u Sarajevu i svoga intimusa Bakira Izetbegovića – najvećeg lopova i ratnog profitera od svih političara na području bivše SFRJ koji je sve što ima zgrnuo na krvi vlastitog naroda i koji i danas truje odnose u Bosni i Hercegovini, huška, širi mržnju i potpaljuje – kao da i ovako nije dosta jada i nereda u ovoj nesretnoj zemlji i njezinu okruženju.

To “našem” Emiru, vala, ne smeta!

Ne smeta mu ni to što u muslimanskom političkom vrhu vlada kriminalna zločinačka organizacija okupljena u SDA, jer i sam je njezin član (a protiv čega se bune i mnogi muslimani), ne smetaju mu selefije i vehabije koji unose nemir i razdor u BiH, niti agresivna islamizacija Federacije s tendencijom stvaranja kriznog žarišta koje bi moglo zapaliti Europu. Ne brine ga ni mogućnost islamskog terorizma čak što više, to uopće nije u njegovom vidokrugu. Ništa što je muslimansko i islamsko, koliko god je radikalno, ne smeta mu. “Opasnost” je uvijek na drugim stranama.

Nije mu smetala muslimanska agresija na hrvatske prostore u srednjoj Bosni ni masovni zločini što su ih pripadnici vojske u čijem je sastavu i sam bio činili, kao što mu nisu smetali u vrijeme rata mudžahedini (i njihovi krvoločni obredi mučenja i ritualna odsijecanja glava žrtvama).

Emir se samo svojim “šehidima” klanja, kod njega su muslimani jedine žrtve, a uz sve to i jedini božji pravednici koji su potpuno nevini i nedužni po svim pitanjima vezano za ono što se događalo 90-ih godina. Njega ne zanimaju spaljena i etnički očišćena hrvatska sela, 1.606 ubijenih Hrvata (od čega su 1.088 civili), ne zanimaju ga srpske žrtve na Vlašiću, u Posavini…Važni su samo “šehidi” i njihova žrtva.

Emir je mentalno u razdoblju Sulejmana Veličanstvenog. On živi u uvjerenju da su Turci još uvijek gospodari BiH.

Samo da je nekako stisnuti Srbe i Hrvate i uspostaviti islamsku državu po šerijatskim zakonima (i pod krinkom “građanske države”) i šućur Allahu.

U njegovoj (Hadžihafizbegovićevoj) viziji “građanske” BiH nema mjesta za druga dva naroda (mada to nikad neće otvoreno reći), jer njemu je sasvim normalno da muslimani (koji su sebe 1994. godine proglasili “Bošnjacima” – upravo kako bi mogli svojatati cijelu BiH) kao “temeljni narod” određuju svima drugima mjeru njihovih prava.

Zar odnos prema “slučaju Komšić” ne govori upravo to? Što bi rekao kad bi Srbi ili Hrvati izabrali “bošnjačkog” predstavnika?

I to je samo djelić onoga što bi se moglo u jednom skraćenom prikazu “lika i djela” Emira Hadžihafizbegovića reći.

Iza maske dobrodušnog glumca i čovjeka široke duše koji “voli sve ljude na svijetu” krije se jedna zloćudna narav, nepopravljivi unitarist, kripto-islamist, individua sa stotinu lica od kojih ni jedno nije pravo.

Da nije ove posljednje radikalne izjave (“moramo se boriti protiv sljedbenika Dodika i Čovića“), prevrtljivac Emir bi se dobro načekao poziva u studio HTV-a, ali budući da Aleksandar Stanković diže rejting i gledanost svojoj emisiji na dovlačenju baš takvih kontroverznih i incidentnih gostiju, nije čudo da je završio tamo.

Istini za volju, Stanković se u ovom slučaju ipak pokazao na visini zadatka, pa je prevrtljivca i ljigavca Emira doveo nekoliko puta u situaciju da nije znao što reći. Onda kad treba biti principijelan i objasniti nešto što je u raskoraku s univerzalnim i temeljnim načelima – tu Emir ostaje bez teksta. Inače, ako ga pustiš da drži monolog, uhvati se svoje napamet naučene šprance i ode…

Ne razumijem tko uopće može mrziti takvog jednog lika. Čovjek je jednostavno kameleon, ljigavac, prevrtljivac, a takvih nam bogme ne fali, imamo ih na sve strane i kod nas…

Meni se osobno gadi… ništa drugo.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari