Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Težak poraz Plenkovića i pobjeda njegovih politika

Objavljeno

na

Plenković je oslanjajući se na svemoć sustava, na politiku nadzora i kontrole procesa, bacio rukavicu Hrvatskoj, stranačkom članstvu ulazeći u izbore za Europski parlament i izgubio. Njegova politička filozofija je poražena, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem europskih zemalja. Već sam u svom tekstu “Predizborno perverziranje” uoči početka kampanje, a nakon što su objavljene liste kandidata posve točno elaborirao na što se oslanja Plenković, zašto se oslanja na to, te gdje i od koga mu prijeti opasnost koju ne može kontrolom sustava eliminirati. Savršeno osmišljenim inženjeringom onemogućio je nacionalne, kršćanske ili zajedničkim imenom suverenističke potencijale da iskažu realno stanje duha hrvatskog naroda. Mediji su djelovali kao savršeno podmazani stroj, ankete su odradile svoj posao, ali pokušaj pacifikacije HDZ-a mu nije uspio jer sve te instrumente nije mogao upotrijebiti protiv svoje stranke. Njegov poraz je mogući početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj.

Prije svega zadnja prilika HDZ-u da se resetira i pokuša vratiti svojim temeljnim programskim političkim načelima, ili figurativno – Tuđmanu. Ili će sad to napraviti ili će propasti, no, ni u jednom slučaju budućnost hrvatskog naroda ne ovisi o tome. O tome ovisi samo HDZ-ova budućnost. Plenković je injženeringom i kandidacijsko-medijskom manipulacijom uspio spriječiti nacionalno-kršćansku Hrvatsku da bude apsolutni pobjednik ovih izbora, jer je u dogovoru ili bez njega, iako je ovo drugo zbog čitavoga niza stvari teško pretpostaviti, kandidaturama MOST-a, NHR i Marijane Petir uspio uništiti gotovo 20 posto glasova. Tu valja naglasiti da MOST ni po čemu ne pripada ničemu nacionalno- kršćanskom ili desnom, no posve ciljano od trenutka proizvodnje te skupine nalijepljena im je ta etiketa i uvriježila se u jednom dijelu nacionalno-kršćanskog izbornog tijela, jer im je uporabna svrha bila upravo disperzirati to izborno tijelo, oslabiti ondašnji HDZ i stvoriti preduvjete za ostvarivanje davnašnje Josipovićeve namjere, uništenje ili potpuno preuzimanje.

Uz to, njihov “desničarski” profil nevjerojatno čudno do perverzije poticao je jedan dio ljudi iz Crkve, stoga je njihova uloga i na ovim izborima bila izravno u funkciji potvrde Plenkovića, kao što je to bila kandidatura Marijane Petir, također s izuzetno nepromišljenim angažmanom jednoga dijela Crkve te način kandidature i kampanja NHR. Plenković se očito nije bojao ljevice, na toj strani imao je slab, gotovo smiješan SDP te čitav niz redikula ili, kako sam ih u spominjanom tekstu nazvao – hajkača, koji su svojim javnim divljanjem trebali natjerati izbornu “divljač” u Plenkovićevu zasjedu, no za svaki slučaj, ne bez dogovora izvan svake sumnje, potaknute su kandidature HNS-a i Pupovca, koji su trebali biti osigurač da SDP ne bi postao problem.

I ovaj koncept zapravo je pokazao da sustav nema izgleda protiv realnosti, te da je u strateškom smislu Plenković gubitnik po definiciji. Jer ono što on jest, dakle proizvod ili projekt poretka, nikada ne razvija ili stvara, već na što sigurnijoj udaljenosti kao burzovni mešetar miješa karte, informacije, kontrolira i nadzire, uvjeren u svemoć sustava, no ne vidi niti zna vidjeti da u čaši iz koje se više pije, nego se u nju nalijeva, jednostavno nestaje vode. Neminovno slijedi teža ili lakša smrt od žeđi. Plenković je izvorni, autentični antifa globalist ili ljevičarski tehnokrat po hrvatskim mjerilima, zato je i instaliran na vrh HDZ-a, jer se Hrvatskom uspješno ne može ovladati s ljevičarskih stranaka. Politika njegovog HDZ-a je apsolutno ljevičarska u svim bitnim i strateškim odrednicama. Upravo zbog toga je izgubio nacionalno biračko tijelo koje je računajući glasove Suverenista, NHR, Marijane Petir te MOST-a, a svakako i jedan poveći dio i glasova HDZ-a pokazalo da je Hrvatska kršćanska i nacionalna zemlja i društvo. Zbroj tih glasova je rezultat apsolutnog pobjednika izbora. Kakav god se izborni inženjering primijenio, kakvi god rezultati ispali na temelju toga, taj zbroj glasova je – realnost.

Plenković s druge strane nije dobio ni jedan autentični ljevičarski glas, niti ga na čelu i pod znakom HDZ-a može dobiti čak da ustane iz groba Tita, koliko god sve njegove politike bile kompatibilne antifa narativu, od reforme obrazovanja, politika u kulturi, medijima, gospodarstvu, upravi te vanjske politike. Antifašisti nikada neće dati glas HDZ-u jer za njih je dobar HDZ samo mrtav HDZ. Tako je Plenković ostao bez padobrana u pokvarenom zrakoplovu, a ovakav ishod europarlamentarnih izbora morao bi ozbiljno zabrinuti Kolindu Grabar Kitarović.

Baš zbog Plenkovićevog inženjeringa, na ovim izborima rezultatski je trijumfirala ljevica u Hrvatskoj jer nikakve razlike nema u bitnim politikama između Plenkovića i Picule. Gledajući ukupno, osvojili su od 12 ponuđenih 11 mandata, pri čemu nemaju kontrolu nad Živim Zidom i Kolakušićom, ali oni su svojim profilima po definiciji destruktivci, politički incidenti, koji zbog toga što ne mogu stvarati, uvijek i jedino odgovaraju ljevičarskim strategijama društvene kontrole. Plenkovića će vrlo moguće glave stajati upravo činjenica da je s nominalno hrvatske nacionalne pozicije, omogućio svojoj ljevičarskoj subraći takav trijumf s tako malo realne potpore. Ako to njega ne bude stajalo glave, stajat će HDZ sigurno, kao što su se rezultatima na desnici stvorili svi preduvjeti za trajni nacionalni otkaz skupinama koje je nehotice ili po zadatku nedavno kao favorite poduprla Željka Markić. Iluzije su se raspale, samo je pitanje osobne hrabrosti priznati ono što se vidi. Hrvatski Suverenisti su znak, samo znak, da može biti drugačije u Hrvatskoj, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari