Marko Ljubić: Težak poraz Plenkovića i pobjeda njegovih politika

Plenković je oslanjajući se na svemoć sustava, na politiku nadzora i kontrole procesa, bacio rukavicu Hrvatskoj, stranačkom članstvu ulazeći u izbore za Europski parlament i izgubio. Njegova politička filozofija je poražena, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem europskih zemalja. Već sam u svom tekstu “Predizborno perverziranje” uoči početka kampanje, a nakon što su objavljene liste kandidata posve točno elaborirao na što se oslanja Plenković, zašto se oslanja na to, te gdje i od koga mu prijeti opasnost koju ne može kontrolom sustava eliminirati. Savršeno osmišljenim inženjeringom onemogućio je nacionalne, kršćanske ili zajedničkim imenom suverenističke potencijale da iskažu realno stanje duha hrvatskog naroda. Mediji su djelovali kao savršeno podmazani stroj, ankete su odradile svoj posao, ali pokušaj pacifikacije HDZ-a mu nije uspio jer sve te instrumente nije mogao upotrijebiti protiv svoje stranke. Njegov poraz je mogući početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj.

Prije svega zadnja prilika HDZ-u da se resetira i pokuša vratiti svojim temeljnim programskim političkim načelima, ili figurativno – Tuđmanu. Ili će sad to napraviti ili će propasti, no, ni u jednom slučaju budućnost hrvatskog naroda ne ovisi o tome. O tome ovisi samo HDZ-ova budućnost. Plenković je injženeringom i kandidacijsko-medijskom manipulacijom uspio spriječiti nacionalno-kršćansku Hrvatsku da bude apsolutni pobjednik ovih izbora, jer je u dogovoru ili bez njega, iako je ovo drugo zbog čitavoga niza stvari teško pretpostaviti, kandidaturama MOST-a, NHR i Marijane Petir uspio uništiti gotovo 20 posto glasova. Tu valja naglasiti da MOST ni po čemu ne pripada ničemu nacionalno- kršćanskom ili desnom, no posve ciljano od trenutka proizvodnje te skupine nalijepljena im je ta etiketa i uvriježila se u jednom dijelu nacionalno-kršćanskog izbornog tijela, jer im je uporabna svrha bila upravo disperzirati to izborno tijelo, oslabiti ondašnji HDZ i stvoriti preduvjete za ostvarivanje davnašnje Josipovićeve namjere, uništenje ili potpuno preuzimanje.

Uz to, njihov “desničarski” profil nevjerojatno čudno do perverzije poticao je jedan dio ljudi iz Crkve, stoga je njihova uloga i na ovim izborima bila izravno u funkciji potvrde Plenkovića, kao što je to bila kandidatura Marijane Petir, također s izuzetno nepromišljenim angažmanom jednoga dijela Crkve te način kandidature i kampanja NHR. Plenković se očito nije bojao ljevice, na toj strani imao je slab, gotovo smiješan SDP te čitav niz redikula ili, kako sam ih u spominjanom tekstu nazvao – hajkača, koji su svojim javnim divljanjem trebali natjerati izbornu “divljač” u Plenkovićevu zasjedu, no za svaki slučaj, ne bez dogovora izvan svake sumnje, potaknute su kandidature HNS-a i Pupovca, koji su trebali biti osigurač da SDP ne bi postao problem.

I ovaj koncept zapravo je pokazao da sustav nema izgleda protiv realnosti, te da je u strateškom smislu Plenković gubitnik po definiciji. Jer ono što on jest, dakle proizvod ili projekt poretka, nikada ne razvija ili stvara, već na što sigurnijoj udaljenosti kao burzovni mešetar miješa karte, informacije, kontrolira i nadzire, uvjeren u svemoć sustava, no ne vidi niti zna vidjeti da u čaši iz koje se više pije, nego se u nju nalijeva, jednostavno nestaje vode. Neminovno slijedi teža ili lakša smrt od žeđi. Plenković je izvorni, autentični antifa globalist ili ljevičarski tehnokrat po hrvatskim mjerilima, zato je i instaliran na vrh HDZ-a, jer se Hrvatskom uspješno ne može ovladati s ljevičarskih stranaka. Politika njegovog HDZ-a je apsolutno ljevičarska u svim bitnim i strateškim odrednicama. Upravo zbog toga je izgubio nacionalno biračko tijelo koje je računajući glasove Suverenista, NHR, Marijane Petir te MOST-a, a svakako i jedan poveći dio i glasova HDZ-a pokazalo da je Hrvatska kršćanska i nacionalna zemlja i društvo. Zbroj tih glasova je rezultat apsolutnog pobjednika izbora. Kakav god se izborni inženjering primijenio, kakvi god rezultati ispali na temelju toga, taj zbroj glasova je – realnost.

Plenković s druge strane nije dobio ni jedan autentični ljevičarski glas, niti ga na čelu i pod znakom HDZ-a može dobiti čak da ustane iz groba Tita, koliko god sve njegove politike bile kompatibilne antifa narativu, od reforme obrazovanja, politika u kulturi, medijima, gospodarstvu, upravi te vanjske politike. Antifašisti nikada neće dati glas HDZ-u jer za njih je dobar HDZ samo mrtav HDZ. Tako je Plenković ostao bez padobrana u pokvarenom zrakoplovu, a ovakav ishod europarlamentarnih izbora morao bi ozbiljno zabrinuti Kolindu Grabar Kitarović.

Baš zbog Plenkovićevog inženjeringa, na ovim izborima rezultatski je trijumfirala ljevica u Hrvatskoj jer nikakve razlike nema u bitnim politikama između Plenkovića i Picule. Gledajući ukupno, osvojili su od 12 ponuđenih 11 mandata, pri čemu nemaju kontrolu nad Živim Zidom i Kolakušićom, ali oni su svojim profilima po definiciji destruktivci, politički incidenti, koji zbog toga što ne mogu stvarati, uvijek i jedino odgovaraju ljevičarskim strategijama društvene kontrole. Plenkovića će vrlo moguće glave stajati upravo činjenica da je s nominalno hrvatske nacionalne pozicije, omogućio svojoj ljevičarskoj subraći takav trijumf s tako malo realne potpore. Ako to njega ne bude stajalo glave, stajat će HDZ sigurno, kao što su se rezultatima na desnici stvorili svi preduvjeti za trajni nacionalni otkaz skupinama koje je nehotice ili po zadatku nedavno kao favorite poduprla Željka Markić. Iluzije su se raspale, samo je pitanje osobne hrabrosti priznati ono što se vidi. Hrvatski Suverenisti su znak, samo znak, da može biti drugačije u Hrvatskoj, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom