Pratite nas

Reagiranja

Marko Ljubić: To nije moj HNiP! ‘Katja, bio bi red reći istinu!’

Objavljeno

na

Prema izjavi Marka Ljubića, jednog od opozvanih članova HNiP-a, Katja Kušec nije rekla baš sve što je trebala o ovom slučaju!

Hrvatski novinari i publicisti (HNiP) iz članstva su isključili Marka Ljubića, Juru Vujića i Marka Juriča nakon što se za njihov opoziv, prema riječima predsjednice HNiP-a Katje Kušec, izjasnilo 91 posto članova.

“Nismo uspjeli riješiti nesuglasja raspravom i dogovorom, pa su riješena na jedini preostali demokratski i legitiman način: izjašnjavanjem članova podržavaju li način djelovanja Marka Ljubića (tada potpredsjednika), Jure Vujića (tada predsjednika Etičkog foruma) i Marka Juriča (tada člana Tajništva) ili su za njihov opoziv. Izjašnjavanju je pristupio velik broj članova, od kojih se njih 91% izjasnilo za opoziv. Demokratičnost i legitimitet postupka verificirao je Nadzorni odbor”, poručila je Kušec te dodala kako “uskoro slijede izbori za upražnjene dužnosti, a opozvani kolege moći će se kandidirati kao i svi ostali članovi udruge, te će tako moći ponovno zatražiti podršku članstva”.

Na njezino je pojašnjenje reagirao jedan od isključenih članova, Marko Ljubić, koji je za dnevno.hr rekao:

“Katja je dobro rekla da je temeljni razlog duboko razilaženje oko identiteta HNiP- a i društvene uloge udruge. Sve ostalo je ili potpuno netočno ili poluinformacija, dakle muljaža. Identitet HNiP- a koji ona predstavlja ne postoji. Udruga nema nikakav program rada, nema stav ni o čemu, jedino ima stav koji je navodno dobila od ministrice Obuljen, da je protiv ekstremista. Katja, a da ni ne spominjem Juvančića, te pogotovo Hrstića su svim sredstvima sprječavali nekoliko mjeseci izradu relevantne akcijske platforme, odbijali su se izjasniti o nevjerojatnim kampanjama u medijima protiv predsjednice Republike, protiv Željke Markić, odbili su se očitovati o sramnom prikrivanju istine o navodnom atentatu na Lekovića, odbili su reagirati na epohalnu tjeralicu protiv pedesetak novinara i medija u Biltenu Milorada Pupovca, odbili su reagirati na katastrofalan način provođenja izbora rukovodstva HRT-a, odbili su pridržati raspravu u javnosti o tome, smiju li i mogu li bivši novinari Republike Srpske Krajine raditi na HRT-u.

To nije moj HNiP.

Drugo, kaže da se 90 % ljudi izjasnilo za nasu smjenu. Da, točno 30 ljudi koje je Juvančić po hodnicima HRT-a danima nagovarao, skupljao nekakvu peticiju Nadzornom odboru, koju je prethodno dogovorio s Hrstićem. Cilj je bio izbjeći rad Tajništva u kojem nisu imali potporu za svoj katastrofalni nerad, a to su mogli samo eliminacijom nas trojice, kako bi Kušec i Juvančić uz blagoslov Hrstića mogli raditi što hoće.

Taj postupak navodnoga izjašnjavanja su proveli popodne na Veliki četvrtak, na Veliki Petak i na Veliku subotu Hrstić je objavio radosnu vijest. To se velikom broju ljudi stvarno i simbolički gadilo pa su ignorirali tu svinjariju.

O svim detaljnim razlozima nas trojica, legalnih članova Tajništva, očitovat ćemo se javno u ponedjeljak.

U svakom slučaju, ovakav HNiP nikome ne treba niti ima realne svrhe, izuzev toj jednoj skupini oko njih troje na HRT-u i jednome manjem broju rashodovanih polunovinara koji se godinama vucaraju oko HDZ-a gledajući se uvaliti na nekakve jasle. U HNiP-u je takva ekipa nažalost brojnija od nekolicine sjajnih novinara, intelektualaca i znanstvenika, a upravo ta trojka sve čini da HNiP ostane zatvorena skupina jer ni znanjem ni profesionalnim ugledom ni prepoznatljivošću ne mogu podnijeti konkurenciju.
To Katja nije rekla, a bilo bi časno da jest”, poručio je Marko Ljubić, presnosi dnevno.hr


Podsjetimo, na internetskim stranicama HNiP-a (Hrvatski novinari i publicisti) 16. travnja objavljena je odluka članstva prema kojoj su Marko Ljubić, Jure Vujić te Marko Jurič smijenjeni sa svojih dužnosti.
“Odlukom članstva, od dana 15. 4. 2017.; Marko Ljubić (bivši potpredsjednik), Jure Vujić (bivši predsjednik Etičkog foruma) i Marko Jurič (bivši član tajništva) ne obnašaju više te dužnosti u HNiPu”, stoji na stranicama obavijest.
Upitali smo jednog od razriješenih, Marka Ljubića, razloge ovakvog postupka.
“Da, to je naše mudro i voljeno vodstvo objavilo, vidio sam. Nemam ništa protiv da hrvatska javnost ima tu informaciju, dapače, pa mi kreiramo javnost relevantnim informacijama. Itekako se osjećam potpredsjednički, koliko znam i kolege Jurič i Vujić su živahniji i inspiriraniji nego prije. Ne bih trenutno detaljnije komentirao tu objavu, jer će se tajništvo HNiP- a o tome službeno očitovati. Radije da javnosti to pojasne još uvijek naše službene glave i certificirani umovi, Kušec, Juvančić i Hrstić. Nadam se da nisu zaboravili do sad koja je svrha i cilj te papazjanije”, pojasnio je Ljubić pomalo misteriozno cijelu situaciju.
Katja Kušec, predsjednica Hrvatskih novinara i publicista na naš upit kazala je kako je do razrješenja došlo jer su se “u posljednja dva mjeseca unutar HNIP-a pojavila nesuglasja oko osnovnih pitanja i smjera djelovanja udruge”.
“Nismo uspjeli riješiti nesuglasja raspravom i dogovorom, pa su riješena na jedini preostali demokratski i legitiman način: izjašnjavanjem članova podržavaju li način djelovanja Marka Ljubića (tada potpredsjednika), Jure Vujića (tada predsjednika Etičkog foruma) i Marka Juriča (tada člana Tajništva) ili su za njihov opoziv. Izjašnjavanju je pristupio velik broj članova, od kojih se njih 91% izjasnilo za opoziv. Demokratičnost i legitimitet postupka verificirao je Nadzorni odbor”, poručila je Kušec te dodala kako “uskoro slijede izbori za upražnjene dužnosti, a opozvani kolege moći će se kandidirati kao i svi ostali članovi udruge, te će tako moći ponovno zatražiti podršku članstva”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih  mučenica iz Domovinskog rata?

Objavljeno

na

Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane.

O tome smo pisali i pisat ćemo.

Da se ne zaboravi!

Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila  braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?”

Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu!

Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!?

Obitelj Šoljić prošla je  pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović,  čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još  najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu?

Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu.

Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!

Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo.

Ali, kao da i nismo.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Puli održana promocija knjige ‘Mit o Jasenovcu’, unatoč sabotažama

Objavljeno

na

Objavio

U petak 22.02. je u Puli održana promocija filma i knjige Mit o Jasenovcu Romana Leljaka, usprkos žestokom protivljenju IDS-ovog gradonačelnika Pule Borisa Miletića, prijetnjama i grafitima po zidu Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli.

Neviđena, neprimjerena i degutantna medijska hajka protiv autora, istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i vjernika, od strane Glasa Istre, nije urodila otkazivanjem promocije, kao što je Boris Miletić sugerirao.

Ne samo da je neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska, jer ne razmišljaju urednici o ljudskosti, ne vode računa da g. Leljak ima malodobnu djecu i kako se takvi novinski članci odražavaju na dječju psihu. U agitpropovskom zadatku koji su dobili za odraditi, vjerojatno po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost. Gospodina Leljaka nazivaju prevarantom!?

Dvorana ispod Crkve bila je prepuna. Provokatori koji su došli sa novinarima, bili su udaljeni. Osim jednog povika” smeće jedno” nisu imali progodu dalje vrijeđati.

Postavlja se pitanje, kako je moguće u jednoj, po IDS-ovom gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću demokratskoj, tolerantnoj, multikulturalnoj sredini, gdje “cvate “suživot, ispoljavati toliku mržnju prema neistomišljenicima i prema drugoj političkoj opciji?

Nameće se samo jedan mogući zaključak, da IDS i njegov pulski gradonačelnik Boris Miletić ne znaju što ti pojmovi znače, ili ako i znaju primjenjuju demokraciju, toleranciju i suživot samo na njima podobne, a za nepodobne koriste metode poznate iz totalitarnog režima; medijske napade, diskvalifikaciju, progone i prisilu.

I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah organiziraju protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?

Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nećemo vas ometati, niti pisati gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirati g. Goldsteina, već ćemo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustiti čovjeka da ostvari svoja demokratska prava.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari