Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Treba li i zašto zakonom zabraniti Škoru kandidata?

Objavljeno

on

Meni osobno simpatični, po svemu vidljivome uspješni poslovni čovjek, s neupitnim patriotskim obiteljskim profilom, Mario Radić, ironično poziva da se usvoji zakon o zabrani kandidiranja Miroslava Škore za bilo koju funkciju.

Pa uspješni suvlasnik Pevexa i u najmanju ruku čovjek na samoj crti proglašenja glavnim redikulom početka XXI. stoljeća, baš zbog projekta ” Škoro političar”, koga će na koncu zavidno gledati dosadašnji redikul – meštri nekolicina Zekanovića, nabraja u svojoj objavi sudionike “lijevo-kvazidesne” neformalne koalicije, koja se kao “panično plaši” Škorine kandidature za gradonačelnika Zagreba.
Hm, kvazidesne!?
Hm, lijeve!?

Upirući prstom u kvazidesnicu, dragi naš Mario očito misli da mu netko bez potvrde iz psihijatrije vjeruje da je predstojnik ureda potpredsjednika Sabora Škore, živahni Igor Peternel, pardon, doktur Peternel, nekakva desnica, te da je višestruko gotovo ogorčeno Škorino ponavljanje da nije desničar, netko zdrava razuma zanemario. Ne sumnjam da još uvijek ima obujičarenih nezdrava razuma u Hrvatskoj, ali njih Mario ne spominje.

Ne znam je li se posve identificirao s njima ili misli da bi trebao, ali, ta dvojba i upiranje prstom u “kvazidesnicu” vrišteći poziva svaki nesputani razum na propitkivanje Mariovih poslovnih kompetencija, te prirode njegovog poslovnog uzleta. Jer, tko tako ” inteligentno” djeluje u politici prkoseći minimumu zdrava razuma, mora se postaviti pitanje, ili njegove opće inteligencije, ili vezano za to, ismijava li on to na najbanalniji način ljude oko sebe, provodeći nešto na što je prisiljen? S takvom logikom se ne ide na tražište, a još manje se uspjeva.

Kaže naš Mario da je Josipović rekao da desnica nema šansi i da neće osvojiti Zagreb, pa valjda, slijedom peternalizirane “desnice”, misli da se to odnosi na Škoru.
I u tome vidi koaliciju “lijevo-kvazidesnih” snaga.

Naravno da mu ne pada na pamet uočiti činjenicu da upravo militantna ljevica sa svih strana orkestrirano nakon smrti Milana Bandića ponavlja da se s tim otvara prostor Miroslavu Škori i da je to u najmanju ruku svakome normalnom poziv na razmišljanje.
Zašto primjerice odlazak Milana Bandića ne bi otvorio prostor Ivi Josipoviću, ili bilo kome od ljevičara, pored neizgrađenog aktiviste Tomaševića i slabog Klisovića?

Zašto ne navale ti ljevičarski analitičari, piarovci, stručnjaci svih vrsta na poticanje kandidature, uz Ivu Josipovića, recimo Mile Kekina, omiljenijeg zabavljača ljevice, nego je zabavljač Škoro omiljen na desnici?
Ne.

Oni navalili onako ” objektivno” i altruistički, kao i uvijek odričući se prigode za sebe, ” usrećivati” desnicu nudeći im ” gradonačelnika” Škoru!?
Samo kreten ne bi zastao nad tim pokušajima i prisjetio se dvojih izbora u zadnjih godinu dana.

Nema u tim porukama ničega koalicijskog, niti protiv Škore, jer godina Škorine ” političke” karijere, godina je neskrivenih poruka simpatije upravo toga Josipovića prema pajdašu iz autorskih bespuća Škori , koliko god Radićevi neinteligentni petparački propagandisti Josipovića nazivali Yusipovićom. Vrlo banalni pokušaji preusmjeravanja pozornosti, prihvatljivi samo kvocijentu inteligencije usporedivom s brojem opanka.

Treba li donijeti zakon o zabrani političkog djelovanja ili kandidiranja Škori?
Koliko vidim i koliko se razumijem u politiku, a to nije malo, Škoro se uopće ne bavi politikom. On je bio i ostao zabavljač, samo što umjesto lakih nota, već godinu i nešto na pozornicama prodaje laka obećanja i prazne riječi. Umjesto gaža i bećarca, danas tezgari političke poruke, za masne honorare. A efekti su jednaki. Umjesto kavanskog razbijanja čaša golim rukama, slušatelji i poklonici njegovih političkih nota razbijaju zidove glavama, optužujući Srbe, udbaše, Plenkovića za sve krvavije podljeve, bolove i modrice.

Nesreća je Radićeva što umjesto stotina načelnika i gradonačelnika, koji su plaćali Škorinu zabavu za svoje ljude, Mario sam danas plaća Škorinu gažu, kojoj su iz Boga pitaj kakvih razloga dali naziv – politika.
Vidjelo to što Škoro personalizira nije politike.

Zato valja razmisliti svakako o zakonskoj zabrani takvih egzibicija i netočnog deklariranja proizvoda. Zamislite da se na konzervu sa slaninom stavi naljepnica s fotkom razdragane ovce i da se to ponudi mrziteljima svinjetine!?
Belaj, rekli bi u Bosni.
Veliki belaj, a moglo bi se okarektizirati i kao mržnja, netolerancija, šovinizam, pa i izazivanje terorizma.

No, ako se već predlaže zakon o zabrani Škorinog kandidiranja ili bavljenja ” politikom”, onda motiv iniciranja, pokretanja i donošenja takvog zakona nikako ne bi mogao biti spašavanje ili sprječavanje Škore, niti bi takva ironična poruka trebala imati u svojoj biti nešto vezano za Škorin egzistencijalno-socijalni ili društveni status.
Motiv i obrazloženje eventualnog takvog zakona bi morao biti – spašavanje Marija Radića od konačnog skakanja u provaliju, nad kojom se još uspijeva držati s dva tri prsta jedne ruke, dok mu ostatak tijela visi.

Jer, cirkus sa Škorom, ili Škoro politički cirkus već odavno poprima sadržaj suicida onih koji ga frontalno financiraju, a suicid je i onako zakonski nužno spriječiti. Samo se sve svodi na umijeće policijskog pregovarača s Radićem na rubu, dok Škoro gricka honorar nezainteresirano čekajući rasplet i zabacujući oko na drugog naivčinu s torbakom keša.

Marko Ljubić

Mario Radić – ‘Predlažem da se izglasa zakon o zabrani kandidature Miroslava Škore..’

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari