Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Trebamo li se u krizi osjećati krivima zbog pitanja i sumnji u državne odluke?

Objavljeno

na

Baš kada smo se nas nekolicina medijskih komentatora ozbiljno javno zabrinuli za psihofizičko stanje naših humanističko-slobodarskih udarnika, od milja nazvanih antifama, evo njih. Na nekoj televiziji ukazao se Gordan Bosanac, GONG je emitirao nekakvo priopćenje zabrinutosti, ne sjećam se sad točno za što, ali svakako za ljudska prava, Vesna Teršelič i Documenta kao na natjecanju za miss svijeta pozivaju Plenkovića da se pridruži nekom tamo Guterresu, glavnom tajniku UN-a u zahtjevu za prestankom sukoba zbog borbe protiv pandemije, a s obzirom da HTV 4 očito zna sve o svemu, doznajemo da tu Teršeličkinu inicijativu željno iščekuju talibani, Boko Haram, Islamska država, Erdoganovi islamisti u Siriji, a kao prvi korak, već su ispraznili oružje. Ne govorim bez veze da HTV4 sve zna. Vidim i čujem po pitanjima, tvrdnjama. Tako Vlahov u razgovoru s nekom psihijatricom iz Vrapča u pitanju tvrdi da postoje podaci o porastu obiteljskog nasilja i u Hrvatskoj i u Europi, da je u Zagrebu zabilježena znatno povećana ovisnost o alkoholu, a saznajemo da je uočen i porast raznih fobija, te psihičkih bolesti zbog straha od budućnosti i egzistencijalne nesigurnosti. Prisjetih se nekadašnje informativne kampanje Nova TV, koje je u Dnevniku nekoliko dana ponavljala “istraživanje” da Hrvati peru zube prosječno svaki treći ili peti dan, ne sjećam se sad točno.

Očekivati je nakon ovih konstatacija da sad iz programa iskaču ostale antife, da se uz stotinjak pravobraniteljica na čelu s Lorom Vidović osnuje još tisuću dvije pravobraniteljstava da bi se spriječile epidemije navedenih pošasti, a naročito će sad živnuti ova skupina koja se bori za ženska prava, prava djece, a kada pristignu na televizije podaci s istraživanjima o utjecaju epidemije i potresa na pripadnike saveza antifašističkih boraca i antifašista, pojavit će se Habulin, Mesić i Pupovac. Onda će HTV4 emitirati saznanja o ugroženosti Roma, eto ti onda Kajtazija, a sve će dostići vrhunac ponovnim dolaskom Grete. O čemu se radi?

Smišljeno se, a kao slučajno, priprema teren za još veću ulogu i potrebu za tim paradržavnim parazitima, stvara se društvena klima za njihovo izgmizavanje iz rupa i ponovni skupocjeni bal u sveopćoj borbi za spas građana i građanki i raznih stvorova i stvorenja, ovisno o tome koliko udruga i kandidata za državne jasle ima. Već sada i pogotovo sada, kada se jasno vidi da će ugroze stvarno eskalirati, a novaca biti manje, valja stvoriti preduvjete i uvjerenje da bez njihove “pomoći” nema spasa ljudima i da se na njima ne smije štedjeti. Kao i obično, neformalnu, ali organsku vezu spašavanja naših voljenih antifa između medija i državne politike, najlakše se i najbolje može vidjeti i prepoznati pravac na HRT-u.

Umjesto da Vlahov, odnosno urednik/ca iz sobe pored studija navede nositelje istraživanja, model istraživanja i autorstvo i znanstvenu autentičnost podataka koje pitanjima plasira u javnost, on nudi krajnje nepouzdane i neprovjerene informacije, što se inače zove smišljena prevara ili blaže – manipulacija. I jedno i drugo nije novinarstvo već banalna propaganda. Tko je, kako i na kojem to uzorku nepobitno utvrdio povećanje obiteljskog nasilja, tko je i kako došao do podatka o povećanoj potrošnji alkohola i ovisnosti, tko je proveo istraživanje o povećanju fobija kod ljudi i svekolikih psihičkih poremećaja?

Ako HTV polazi od pretpostavki da je višednevni boravak članova obitelji u svojim domovima dovoljan za povećanje obiteljskog nasilja, onda izravno podupire nastojanja koja osporavaju obitelj kao vrijednost, ako polazi od pretpostavke da ljudi više piju kada im je nedostupniji alkohol onda su idioti veći od onoga tko ih je uputio na tu budalaštinu, ako misli da su ljudi isprepadani nesigurnim projekcijama neposredne budućnosti, onda moraju postavljati pitanja onima koji na te projekcije imaju utjecaja i prisiliti ih na potpuno i istinito informiranje ljudi, koji se onda neće ni osjećati nesigurno, niti se bojati na razini patologije. Ništa od toga ne rade.

Predlažem im nekoliko slijedećih pitanja, primjerice ministru Berošu, Markotićki i Capaku, te njihovom šefu Božinoviću:

1. Je li znanstveno upitno ili neupitno da se širenje koronavirusa i opasnost od njega u nedostatku cjepiva neće zaustaviti dok 70 posto zajednice ljudi ne stekne otpornost na virus, što nije moguće ako se prethodno ne zaraze?

2. Kada ističu broj umrlih kod kojih je ustanovljena infekcija koronavirusom, mogu li navesti podatke o ukupnoj smrtnosti trenutno, tijekom epidemije, u odnosu na ista razdoblja nekoliko prethodnih godina i podatke o tome govore li te usporedbe u prilog povećanoj ukupnoj smrtnosti uslijed epidemije koronavirusa ?

3. Kada ističu podatke o broju novozaraženih koronavirusom, mogu li potvrditi da su to u okviru razumnih odstupanja točne brojke, te, mogu li se podaci o broju novooboljelih utvrđeni na temelju testiranja tisuću ljudi u zajednici od 4 milijuna ljudi uzeti kao znanstveno reprezentativne i na temelju tih podataka donositi odluke o ukupnom životu 4 milijuna ljudi? Mogu li stručnjaci oko nacionalnog stožera jamčiti da u Hrvatskoj trenutno nemamo umjesto tisuću i nešto, pet, deset ili sto tisuća zaraženih i je li moguće da imamo neusporedivo više zaraženih od službeno poznatog broja? Što bi činjenica ako je to slučajno tako, govorila o državnim mjerama protiv epidemije?

4. Zašto se ne usporede brojke aktualne smrtnosti u Italiji, Španjolskoj, New Yorku ili USA s podatcima o broju umrlih u usporednim razdobljima nekoliko prethodnih godina, a televizije u svojim programima upravo zbog nedostatka tih usporednih podataka potiču strah od koronavirusa, izazivajući sumnje zbog nepotpunih podataka i što je najopasnije u dobre namjere države?

5. Može li se dogoditi da primjerice u šestom mjesecu nacionalni stožer “zatvori” ovakvu borbu protiv epidemije, da tijekom nekoliko dana testiranja pokažu da nema novozaraženih, donesu odluke o slobodnoj uspostavi društva, a brojke zaraženih ostanu u okviru već ranije projiciranih najava od nekoliko tisuća ljudi? To bi moralo značiti po mišljenju znanstvenika, ili da je hrvatski narod stekao pretežit imunitet ili da je nekako nestalo virusa. Ako smo stekli imunitet, znači da nas je oko dva i pol, do tri milijuna bilo zaraženo usprkos praktično potpunoj karanteni. Kako? Čemu onda sve te mjere? Ili, da će, ako virusa nije nestalo uslijediti nova eskalacija, nova karantena, nova ukupna društvena kataklizma. Pitanje je, koliko to sve može podnijeti hrvatski narod?

Tek s odgovorima na ova i slična pitanja ljudi bi znali puno više, a vrednovanje djelovanja države, država, pojedinaca i institucija koje donose odluke bilo bi realnije. Ljudi bi bili ono što i jesu, što su bili i što moraju ostati – ljudi.

Usmjeravanje ljudi koji su nečijim odlukama, tko god to bio, prisiljeni svoje ponašanje i djelovanje ravnati prema informacijama onoga tko im je dužan odgovoriti na većinu bitnih pitanja od kojih im izravno ovise životi, poluinformacijama, nepotpunim informacijama ili lažima, kao što je bila informacija stožera o zdravstvenom stanju umrlog “od koronavirusa” iz Krapinsko-zagorske županije, izrazito je opasno, nemoralno, a i kažnjivo. Iako je prof. Markotić pokušala korigirati prethodnu objavu stožera, ostaje mučan dojam kao da se jedva čeka da umre netko mlad i prethodno zdrav, kako se više nitko ne bi mučio dokazujući opasnost naravi koronavirusa, a s tim opravda baš sve što država čini. Sve te pukotine i praznina u pitanjima i odgovorima obično ukazuju na nesigurnost ljudi zaduženih za krizno komuniciranje i odlučivanje. HTV 4 , kao i svi mediji u zemlji u ovome trenutku, kao i u svakome trenutku, ne smiju koristiti nečija očekivanja, pretpostavke ili nagađanja ni za postavljanje pitanja, kamoli za dobivanje naručenih odgovora, a ako se sugovornici služe tom metodom dužnost im je zahtjevati jasan i precizan odgovor o reprezentativnosti tih istraživanja i navoda.

Ta opasna proizvoljnost i neutemeljenost, na temelju kojih se stvara društvena klima i osiguravaju pretpostavke za donošenje neodgovornih i opasnih političkih odluka i zakona višedesetljetna je razorna bolest europskih demokracija. Douglas Murray u svojoj knjizi “Čudna smrt Europe”, na temelju neoborivih istraživanja, stotina primjera ukazuje na smrtonosnost prakse, koja politički poželjne javne stavove i odluke potkrjepljuje neimenovanim istraživanjima još neimenovanije “znanosti”, a kad su ta “saznanja i istine” potpuno suprotne iskustvu, događajima, pojavama i elementarnom razumu, tada se ta iskustva i razum proglašavaju nesigurnim uz obrazloženje “da to nije znanstveno utvrđeno”, pa prema tome nije istina ono što vidimo, nego ono što nam kažu. Bilo bi primjereno tu katastrofalnu destrukciju usporediti s legendarnim Mujinim pitanjem Fati – “vjeruješ li ti meni ili svojim očima”, dok se s ljubavnicom koprca u krevetu.

Ljudi koji su donijeli odluke o načinu borbe protiv koronavirusa imali su pravo na donošenje odluka, konačno, bili su ih dužni donijeti. Bilo bi i za njih, njihovu društvenu budućnost među nama, ali i za nas sve, doslovno za svakog Hrvata, iznimno važno znati točno na temelju čega su donijeli takve odluke i jesu li činjenice na temelju kojih su kao stručnjaci i političari odlučivali, neupitne, jesu li racionalnoi i znanstveno održive i konačno – jesu li te odluke održive u kontekstu svih posljedica.

Ne znam je li ovaj oblik borbe protiv epidemije koronavirusa u Hrvatskoj dobar ili ne, je li jedino moguć i optimalan u situaciji u kojoj je epidemija zatekla Hrvatsku, niti sam stručan, a ni službeno odgovoran donositi odluke ili procjene, ali sam kao i golema većina ljudi prosječno razuman i mogu zauzimati stavove primjerene odgovornom čovjeku ako imam minimum racionalnih uporišta za donošenje odluka o svom životu. Ali, jednako kako ne znam jesu li odluke države dobre, ne znam jesu li loše, jer nam HTV koji postoji da nas valjano i točno informira, ne daje razumski prihvatljive informacije, pa smo osuđeni, ili pitati, ili prihvaćati s potpunim povjerenjem odluke i poruke države, koja nam godinama nudi gotovo jedino razloge za nepovjerenje. Jako, jako mučna situacija. To je uznemirujuća činjenica i stvara golemi osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja, pa i straha, jer se ljudi u pravilu boje onoga što ne znaju, a utječe im na živote, ili može utjecati.

Koliko će i uz kakve opće nacionalne žrtve, ljudske i materijalne, trajati razdoblje kontroliranog inficiranja velike većine stanovnika Hrvatske, kako bi se stekao potreban imunitet za nastavak normalnog života? Nitko živ normalan, a golema većina ljudi u Hrvatskoj je normalna, dobronamjerna, pristojna i sućutna sa sigurnim kriterijem vrednovanja značaja ljudskog života, što je nebrojeno puta dokazano, pa i u ovoj situaciji, ne bi smio postavljajući obična ljudska i razumna pitanja unaprijed se opravdavati pred očekivanom optužbom umjesto odgovora, da mu ljudski život nije bitan. Ističući otvoreno ili neizravno uvijek kao odgovor na sva pitanja da ljudski život nema cijene, da svaka smrt nanosi bol nekim ljudima i da se svi moramo postaviti u tu poziciju, ne šalje se poruka o vrijednosti ljudskog života, nego se podmuklo trguje s njim.

Najtragičniji primjer zlouporabe života i nepovjerenja u rasudbenu moć vjernika je zatvaranje crkava, a užasno je to što je katolički kler šaptom pristao na to i još pozivaju vjernike u ime života da to prihvate kao “žrtvu” posvećenu Bogu. Ne mogu ne postaviti pitanje, za čiji se to život plaše biskupi i svećenici, svoje živote ili živote pripadnika žive Crkve? S kojih polazišta se može racionalno opravdati činjenica da se u ime života drže otvoreni dućani, u pravilu prostorno skučeniji i manji od unutrašnjosti crkava, uz obrazloženje da je za život bitan kruh, a zatvaraju se crkve i održavaju se Sv. Mise bez ljudi, iako upravo katoličanstvo počiva na neponovljivosti i dragocjenosti duha i duše za život? Što nam znači – ne živi čovjek samo o kruhu? Na koju je to interpretaciju pristao katolički kler, i zašto i država, koja je donosila odluku o zatvaranju crkava, i oni, biskupi i svećenici, nemaju povjerenja u discipliniranost i razum katoličkih vjernika? Odakle tolika sumnja u sposobnost vjernika i župa u primjerenu organizaciju služenja euharistija?

U svakoj župi se s lakoćom, daleko lakše nego u dućanima, može organizirati primjerene mjere zaštite u crkvama za vrijeme Svetih Misa, počevši od distance, dezinficiranja prostora, do svega ostalog. Konačno, zbog distance, umjesto jedne, dvije ili tri mise, može ih se služiti deset u skraćenoj formi, za manji broj vjernika. To bi bilo relativno lako organizirati, uz minimalne ili nikakve materijalne troškove. I to bi bila žrtva.

Ovako, “žrtva” koju ističu biskupi u svojim porukama, izgleda ranjivo i nevjerodostojno, u ravni s porukama političkih kandidata, koji svoj karijerizam prikazuju kao altruizam riječima – preuzet ću odgovornost i žrtvovati se za narod. Ne može se umjesto odgovora na ozbiljna i razumno utemeljena pitanja, otklanjati odgovornost za nečinjenje u ime komfora ili poticati osjećaj krivnje zbog razmišljanja. To je suvremeni, perfidni oblik pritiska na čovjeka, neusporedivo ubitačniji od zabrana s fizičkim nasiljem, jer je takvo nasilje uvijek izazivalo duhovni otpor, a ovaj oblik nasilja izaziva umrtvljenje duha uz osjećaj krivnje i sumnje u svoju ljudskost, baš zbog elementarne čovječnosti.

Gotovo stoljetni koncept krivnje, nametnut hrvatskom narodu, i u ovom slučaju se pokazuje instrumentom pacifikacije. Na takav vid komunikacije nitko u Hrvatskoj ne bi smio pristajati, a oni koji ju potenciraju, bila to država, funkcioneri, ovlašteni glasnogovornici ili novinari i kompletne medijske kuće, vrijedni su prijezira, jer polaze od svoje nadmoralnosti, koja je pretkorak u nadnadležnost i prisvajanje prava. Upravo na tom modelu počiva cijeli parazitski paradržavni, navodni civilni antifa poredak, i upravo zato se pojavljuju nakon kraće stanke u kojoj su očito primali upute, opet Teršelička, Bosanac i cijeli niz profesionalnih boraca za ljude, ljubav, humanost, solidarnost, jednakost, svjetski mir, nenasilje u obiteljima ili protiv ugroženosti i fobija.

Takvima upravo manipulacija i laž jesu opravdanje postojanja, a njihova borba znači jedino i uvijek je značila samo iscrpljivanje društva i izravno nanošenje štete najvećem broju ljudi u zajednicama u kojima djeluju. Evo ih prave ludima i ponižavaju ljudsku moč rasuđivanja, evo im uzimaju kruh iz usta za to. Prisustvo i najmanje opravdane sumnje da postoji i u ovoj situaciji savez takvih s državom, a ne bi ih gledali na televizijama bez suglasnosti države danas, pogotovo kad se radi o HRT-u, unosi dodatni nemir i uz puno nejasnoća oko svega čemu svjedočimo s koronavirusom, potiče i sumnje i strahove ljudi. Vrijeme je za istinu, a nje se ne treba bojati nitko tko bez fige u džepu želi i radi dobro hrvatskom narodu.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Grabar Kitarović: S ponosom se prisjećamo prvog postroja Zbora narodne garde začetka pobjedničke Hrvatske vojske

Objavljeno

na

Objavio

Dvadesetideveta obljetnica osnutka Hrvatske vojske prigoda je s ponosom se prisjetiti prvog postroja Zbora narodne garde, začetka pobjedničke Hrvatske vojske.

S posebnim pijetetom i poštovanjem prisjećamo se poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata, čija je žrtva omogućila stvaranje slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Suosjećamo s članovima njihovih obitelji i čuvamo sjećanje na Domovinski rat kao simbol snage i zajedništva hrvatskoga naroda, hrabrosti i domoljublja hrvatskog vojnika i redarstvenika.

Svim pripadnicama i pripadnicima Hrvatske vojske u domovini i u misijama i operacijama potpore miru diljem svijeta čestitam Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Vi ste naša snaga i naš ponos i uživate naše veliko povjerenje jer kroz svoju vjernu službu, sposobnosti i vještine te spremnost za pomoć svome narodu istinski živite domoljublje i zajedništvo. Želim vam puno uspjeha u budućim izazovima te da jednakim žarom i predanošću nastavite graditi i jačati modernu Hrvatsku vojsku, komentirala je Kolinda Grabar Kitarović na facebooku

28. svibnja 1991. – Prva smotra Zbora narodne garde (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Milanović: Moja poruka građanima je – glasajte, a ja ću vidjeti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović bio je na na obilježavanju Dana hrvatske vojske i Dana hrvatske kopnene vojske na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.

Predsjednik RH Zoran Milanović prilikom obilježavanja Dana oružanih snaga komentirao je i svoju izjavu da ne zna hoće li izaći na izbore:

Neobično je kako je moja dobronamjerna i defanzivna izjava izazvala reakciju kritičara i analitičara. Napali su mene, jedinog čovjeka koji ne smije biti član bilo koje stranke. Krajnje je to licemjerno to od njih. Možemo razgovarati na pristojan način, ali ne na divljački – rekao je Milanović koji se posebno uzbudio kada je pričao o kritičarima te njegove izjave.

Po tome ispada da sam ja nepismenim i glupim ljudima poslao poruku da ne izađu na izbore. Ali ne! Moja poruka je – upravo izađite na izbore, a ja ću razmisliti!

 

Za Hrvate izbor nikad lakši – plenkovićevci ili milanovićevci?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari