Marko Ljubić: Tri kolone Jasenovačkog procesa

Tri kolone u Jasenovcu svojevrsni su sudski proces protiv hrvatskog naroda.

Prva, ona Pupovac-Kraus kolona je tužitelj, državni, a ne građanski tužitelj, i oni progone po službenoj dužnosti, iako izgledaju kao otpadnici ili subverzivci.

Druga kolona je nevjerodostojni svjedok KGK, nešto kao Puhovski u Haagu, koga tužitelj nagovori na svjedočenje optužbe, on/ona zna da je sve to vrlo dvojbeno, ali ipak svjedoči u izdvojenom terminu, kako bi na taj način poslala neku poruku, iako nitko živ ne razumije kakvu.

Treća kolona je sud. Oni presuđuju, a izvode u obrazloženju presude kao ključne dokaze svjedočanstva straha. Po današnjem rječniku glavnog tužitelja Srbina Pupovca – svjedočanstva refleksne i proizvedene ugroženosti.

Nije sud kako bi priličilo suvremenom sudstvu i pravu, koristio dokaze ovlaštenih i stručnih forenzičara i istražitelja, nego su dramski umjetnici interpretirali dijelove svjedočanstava nekadašnjih zatočenika jasenovačkog logora, Helene Pachl Mandić i Erwina Millera.

Pogotovo se u cijeli ambijent i kvalificiranost tog neprekidnog gotovo stoljetnog procesa, u kome se svake godine donosi presuda, pa opet naredne godine javno obnavlja, sadržajno i vjerodostojnošću uklapa svjedočanstvo bivše kažnjenice Helene Pachl Mandić, čiji su pročitani ulomci o dojmovima uzeti kao ključni dokaz.

Svjedočila je ta kažnjenica o strahu kad je vidjela Maksa Luburića nakon hapšenja, zatim Ljubu Miloša i ustaše u Jasenovcu, svjedočila je o užasu hladnoće zimi i vrućine ljeti, neudobnosti stočnih vagona i zabrinutosti za svoje “drugarice”.

Bila je prijestupnica protiv zakona države u ratu, jer se bavila zabranjenim komunističkim radom, koji je bio poznat u tim uvjetima nešto kao današnje terorističke ćelije. Postavljali su bombe na javnim mjestima i organizirali, te izvršavali atentate na dužnosnike režima.

Pa ih je bilo strah kad ih uhvate. I trpjeli su u zatvoru. I gledali mrske ustaše licem u lice.

Sudac Plenković sa svojim vijećem, cijelom Vladom, stoga je malčice ublažio zahtjev Pupovac-Kraus-Habulin tužitelja, koji traže smrtnu kaznu hrvatskoj državi kao službenom počinitelju u ime hrvatskog naroda. Presuda je neograničena robiju. Ne doživotna, nego vremenski neograničena, a suđenje se ima obnavljati svake godine.

U obrazloženju presude, kažnjeniku je ponuđena nada ako se preodgoji, svirala mu je omiljena pjesma, a sudska straža bila je u omiljenim mu odorama. Tužitelju je ponuđena nada obećanjem da će se u narednom razdoblju približiti stavovi. Nevjerodostojnoj svjedokinji, onoj drugoj koloni, KGK, ostavljena je prilika da razmisli o novom suđenju. Pitat ćete, a gdje su branitelji? Svjedoci obrane? E, takvih nema na tom suđenju.

Jer, istraga, obrana, branitelji su sastavnice sudskih procesa demokratskih država i slobodnih naroda. Ovdje je većinski narod okrivljenik, a suđenje je slika i prilika baš po svemu procesima prosrpskog komunističkog režima.

Zato će istraga, obrana, svjedoci i branitelji moći pristupiti sudu tek kada se ozakone rigorozne kazne za lažno svjedočenje, lažnu optužbu i nevaljalog sudca. Ako se do tada neograničena kazna ne pretvori u smrtnu, komentirao je Marko Ljubić na svom facebook profilu

Što vi mislite o ovoj temi?