Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Tužna rasprava o ustavnim promjenama

Objavljeno

-

Gledao sam jučer djelomično saborsku raspravu o predloženim ustavnim promjenama o referendumu. Možda ništa kao rasprava o ovom pitanju nije ogolilo svu tugu političke relevantnosti, ili nerelevantnosti.

A radi se o izvorišnom pitanju, inicijativi i raspravi o temelju državne arhitekture, o kojoj ovisi baš sve s čim se suočavamo kao društvo i narod.
HDZ je, ne ulazeći u motivaciju za pokretanje ove inicijative, koja zbog niza nedorečenosti i slabosti izaziva rezerve (motivacijske), učinio načelno nužnu stvar.

I potencijalno dobru, koja, ako se ne iskoristi potencijal, može lako završiti kao još jedan lanac oko nogu Hrvatske, kakvih je Ustav neizdrživo pun.
Zato je ovo prilika oporbi, da pokažu koliko razumiju državno-politički poredak i – koliko im je istinski stalo.
Drugo je uvjetovano prvim.

Ljevica, koju čini SDP i skupina oko Možemo, s Centrom, GLASOM i kako li se već nazivaju, još jednom, posve očekivano i politički konzistentno od 1991. godine pokazuje da im je do kvalitete hrvatske države, demokratskog poretka, s tim i temelja ljudskih prava stalo kao do vremenske prognoze u Zambiji, deklarativno čak i manje.
Namećući ustavizaciju pobačaja kao temeljnog ljudskov prava, Sandra Benčić, Grbin i kompanija se zapravo šprdaju i s ljudskim pravima i s brigom za žene.
Loš državni poredak je negacija i jednoga i drugoga.
Oni nisu iznenađenje.

Na žalost nije ni oporba koja se voli nazivati državotvornom, od fiktivnog političkog centra do desnice, pri čemu valja naglasiti da izuzev još ponekog suverenista, te ponekog Hadezeovca, više se nitko ni ne usudi deklarirati desničarem. Jer, vođa, ili kako ga neki smatraju, vlasnik DP (istina je ili suvlasnik, ili samo izvršni direktor) Mario Radić se ubi nakon otkaza Stankoviću poručujući da nije ” ustaša i desničar”, Vidović Krišto je davno odlučila “raskrstiti” s desnom javnom percepcijom glumatajući političku, identitetsku i valjda vrijednosnu Europljanku, MOST i onako nije od nastanka imao pojma što bi mogao biti, izuzev biti protiv, a Vesna Vučemilović ne može pokriti sve teme Suverenista, pa je bilo tragikomično gledati istupe predstavnika tih stranaka.

Grmoja u takvim prilikama lukavo istakne u prvi plan predsjednika stranke Petrova, koga je nazvao najvažnijim hrvatskim političarem od početka 21. stoljeća, otkrivajući pažljivijim promatračima nevjerojatno nisku profilnu razinu manipulacije i samoga profila Petrova.
Petrova je, kao i inače bilo žalosno slušati. Definitivno, uz totalno pomanjkanje minimuma talenta, taj čovjek je toliko neupućen, neuk, ali i nezaintersiran za ozbiljna pitanja, da je to strašno gledati.

A vozali su ga pod rotacijskom pratnjom kao drugu najviše pozicioniranu osobu u državi!?
Da nije očito zaluđen Grmojinom manipulativnom podvalom o svome značaju u hrvatskoj političkoj povijesti već sada, vjerojatno bi angažirao, makar i očajnog Podolnjaka, no još uvijek učenijeg od Petrova, Bulja, Grmoje ili Miletića, da mu pomogne izgovoriti par suvislih primjedbi, kritika ili prijedloga umjesto vapaja da se s HDZ-eom ne smije razgovarati, jer oni kradu referendume i ne daju narodu odlučivati.

Zašto, kako, kako to popraviti, Petrova, naravno, ne zanima. Bitno je da HDZ ne valja, a kad im se ukaže prigoda kao u ovom slučaju pokazati konkretno ono što stvarno ne valja u prijedlogu HDZ-a i što je najvažnije, kako to popraviti – veze nemaju.
Oni znaju da su za narod, protiv nevaljalaca, te da se od borbe protiv nevaljalaca i za narod može dobro živjeti i tezgariti nesretnim ili komunikacijski blesavim Sabljakom, čiju sudbinu u MVEP tezgare do iznemoglosti, pripremajući ga ili za izbore uz neke aktiviste dovodeći ga pred kamerama na posao i moleći Boga da ga istjeraju (što bi svatko uradio u takvim okolnostima besramnog tezgarenja nečijim problemom) ili ga cjedeći kao krpu koju će odbaciti kad se podere od javne potrošnje.

Vidović Krišto je potpuno neuka oko tih ustavnih pitanja i stupova državnog poretka, a nema se kad ni baviti time, jer je korupcije, udbaša i nedostatka europejstva, lustracije i svega drugoga ” dobroga”, toliko da jedva stigne pisati tolika pisma upozorenja.

Sačić, Pavliček i Milanović Litre nakon što im se pajdaš Zekanović odlučio outati i krenuti prema obećanom HDZ-u po novi mandat, a pajdaš Ilčić vodi teške križarske ratove u Bruxellsu za kršćansku narav svijeta s nevjerničkim globalistima, nisu još odlučili kojim putem krenuti, ili se podvijena repa kao i na prošlim izborima vratiti pod Radićev kišobran “neustaša i nedesničara” koga je vođa nazvao duhovnom obnovom Hrvatske, i navaliti s Ćipom istraživati zločine, ili se nekako umiliti nekom moćnom Hadezeovcu pa se uvaliti.
Tu im pravi problem golema konkurencija, jer HDZ ima takvih za izvoz a i mogli bi naići na javni prijezir kao outani Zekanović.
Ustav, referendum?
Ma dajte molim vas!?
Tu je najisplativije primjeniti Grmoja- Petrov taktiku i jednostavno, umjesto zgrabiti knjigu u šake i nešto o tome naučiti, lupati po HDZ-u koji krade referendume.
Domovinski pokret i ustavne promjene o referendumu?
Uuuuuf.
Bio je Ćipe na skupu oporbe i zaključio da oni, Domovinski pokret, nisu još zauzeli stav o izbornom zakonu, ustavnim promjenama i referendumu.
Znaju da to ne valja, jedino nemaju pojma zašto.
Nemaju doduše ni vremena.

Pupovac na svakom koraku srbuje, Vučić stalno nešto poručuje i navija za Japan, zločinaca k’o u priči, treba se uputiti u svi’t po novac i navaliti na zločince, valja navijati za nogometnu reprezentaciju, za švicarsku braću Albance jer su natamburali Srbe, a ni Peternel nije zbog silovitih borbi s Tomaševićem i smećem, te karijere u borbi za ljudska prava dok ga Škoro nije okršćanio i uz Markićkinu pomoć preveo u desničare, bar dok ih Radić nije razdesničio, uspio pozabaviti se ustavno-državnim poretkom.
Jedina uzdanica im je Spajić, ali, očito nije ovladao materijom pa mudro šuti i možda uči u nekoj kleti uz vatru i pečen batak.
Reći ćete – karikiram!
Ne na žalost.

Ovo je neopisivo, zato ne postoji odgovarajuća riječ ili sintagma, s tim ni figura ili usporedba opisati svu tugu odnosa te “alternative” vladajućima po ovom pitanju.
Ako je ikada postojala mogućnost, ili primorati HDZ da napravi ozbiljan, makar malen iskorak u sređivanju državnog poretka, ili, ako neće usprkos znalačkim primjedbama i prijedlogom rješenja, onda ih javno ogoliti i predstaviti nevaljalcima, ta prilika su ovakve inicijative.

Jedini, doslovno jedini čovjek i klub, stranka, kako god, koji je upozorio u toj raspravi na iznimno bitnu legitimnost i obavezu izjednačavanje legitimnosti vladajuće većine i referendumskih odluka je prof. Vrkljan.
Profesor medicinskih znanosti!
To je, usprkos toga što je samo jedna primjedba/prijedlog, ali iznimno važna, pokazatelj da se i zna, i može. To je, iako kap vode u oceanu, Sabor, parlament, politika.
Politika s okusom i mirisom državnosti.

Niz je stvari koje treba popraviti ili potpuno promjeniti u ovoj Hadezeovoj inicijativi, jer su neka riješenja jako opasna, a neka doslovno glupa i neodgovorna, što je uz zastupnike u Saboru i parlamentarne stranke, kojima je to profesionalna obveza, golema, prvenstveno moralna obveza akademskoj zajednici, prije svih sveučilišnim teoretičarima države, politolozima i ustavnim pravnicima, koji bi morali prestati biti aktivisti i opravdati svoje zvanje pred studentima.
Bila bi katastrofa da prof. Vrkljan ostane sam, katastrofa za Hrvatsku, a i za HDZ!

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari