Connect with us

Komentar

Marko Ljubić – Uvijek nam preostaje Škoro

Objavljeno

on

Ja stvarno usprkos svom naprezanju ne razumijem gdje se i kako pogubila vjera hrvatskog naroda. Gdje god zaviriš, čak i ako ne zaviruješ, vidi se i čuje gotovo jedinstvena poruka-stav: Ugrožavaju nas.

Ljevičare ugrožavaju kleronacionalisti, ustaše, fašisti; desničare ugrožavaju antifašisti, udbaši, kosovci, Srbi, četnici, memorandumi od jedan do, koliko me pamćenje služi, pet; građane ugrožavaju nacionalisti, građane muslimansko-bošnjačkog podrijetla hrvatski suverenisti i jednakopravisti, domoljube ugrožavaju ustavni patrioti, poštene ugrožavaju korumpirani, antivaksere ugrožavaju provakseri i Soroš, a Zagreb ugrožava Bandić.

Pitate se, otkud sad Bandić? Zar taj nije nedavno umro? Je, je, umro je.

No, nije pitao za dozvolu i za realizaciju planova, kažu mi neki, komičara Juričana, što mi je jedna od najtragikomičnijih definicija nečijeg javnog djelovanja, jer taj čovjek moguće može biti duhovit onamo kamo je Bandić otišao s obzirom na posve drugačije definicije duhovitosti, koje bi tamo mogle vladati, a nama ovozemaljcima je više povod za sažaljenje nego smijeh, koji, ako i dobije, svakako izvire iz sažaljenja.

Doduše, ne treba isključiti ni mogućnost da mi, kakvi jesmo neproduhovljeni, nemamo razvijen senzibilitet za tu vrstu humora, pa valja razmisliti da se u Zagrebu, ako već Skupština Grada ne može više prije izbora donositi odluke, Vladu prisili da donese bar privremeno nekakav Zakon, kojim će se obavezati svakog Zagrepčana na smijeh čim Juričan nešto uradi, a pogotovo kad se uz njega pojave Vili Matula, koji će vjerojatno biti pročelnik za kulturu ako Tomašević pobijedi, zatim Sandra Benčić, buduća pročelnica za, baš sva, ljudska prava, ili prof. Bakić, budući pročelnik za znanost i obrazovanje, kome će skriveni šaptač za pitanja religije biti bozondžija Puljak. To bi tek bilo duhovito, vidjeti takvu klapu, oduševljene Zagrepčane, razdraganu Radu Borić gdje tipka zadnje retke prijedloga Zakona, ma što zakona, direktive o deustašizaciji, oduševljenu onu Kekin sa svojim Milom kako nabrijano gude na središnjem trgu, a ribe na Dolcu iskaču od dragosti i smijeha iz ribarnica u vreće kupaca. Bez plaćanja.

No, rješenja ima i ako to sve ne uspije.
Pitate se, kakvoga?
Moliti se?
Ma kakvi.
Kakve molitve.
To je zaostalo.
Tu je uvijek Škoro.

Zaglavimo li sa svime i u svemu, treba čovjeku poslati delegaciju na Gračane ili ga pronaći u realnom sektoru vinograda, reći mu kakva je situacija i da je Hrvatska u gabuli.

Valja odmah naglasiti da se nitko ne izlaže pogibelji noseći Škori takve vijesti.
Sreća je da on ne ubija nikoga, pa ni glasnike loših vijesti.

Čovjek će ustati na noge junačke, izljubiti obitelj, bliske frendove, Ćipu, Hasu, Igora, da oprostite Peternela, zatim Lazu Grujića ako mu ga dovedu, i pravac Trg.
Središnji trg.
I, poginuti junački.

Nemojte ne molim vas pitati kako, od čega i slične gluposti!?
Dat će čovjek život i gotovo.
E sad, jesmo li mi dostojni te žrtve?

Nismo braćo i sestre, nismo, no, kad je navalio, kako mu odbiti takvu velikodušnost, jel tako?
Zaključak : Ne bojte se, uvijek nam preostaje Škoro.

Nadam se samo da se Mirando Mrsić ne dosjeti preoteti ideju i namjeru Škori.
Stvarno bi bilo teško njemu dugovati zahvalnost za darovani život. Pogotovo kad smo se jedva priviknuli na Škorinu definiciju domoljublja.

Marko Ljubić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari