Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske

Objavljeno

na

Duboka kriza temeljnih ustavnih vrjednota, vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske

Pupovac se oglasio – naslovi su i najave na televizijskim programima Hrvatske. Bolje bi bilo reći, pravilnije i punoznačnije – On se oglasio. Tako bi se zapravo potpuno istakla ponižavajuća razina nekavoga iščekivanja oglašavanja, nakon svih ponovljenih iskustava i nakon što – oči vide.

Tri dana se najavljuje njegovo oglašavanje, a on trči pobjedničke krugove hrvatskom javnošću kao u filmu Forrest Gump, kao da se radi o željno očekivanom proroku, a ne o opskurnom srbijanskom političkom agentu, koji vrijedi proporcionalno bijedi državnoga poretka.

Znači – ništa!

Zaboga na što je spala Hrvatska!?

Zar je nekome normalnome potrebno i važno čuti što misli čovjek, koji je stajao u barbarskoj skupini u Bačkoj Palanci?

Zar uopće takve treba nešto pitati?

Sva pitanja valja postaviti sebi – pred svojim zrcalom, svojim bratom i sestrom, svojom majkom i ocem, didom i bakom, pred svojom djecom, nad svojim grobovima i uspomenama, pred suborcima, prijateljima, kolegama, susjedima, župljanima-pred svojim svetinjama i križevima.

Vrijeme je za nacionalnu ispovijed hrvatskoga naroda.

Ovo što radi Pupovac – demonstracije je vlasti

Nisam primjetio da je netko relevantan s bilo kakve, makar i pozicijice ove države uočio nevjerojatan izazov, Pupovčev kramp, a ne prst u oči kompletnoga hrvatskoga naroda, zapravo – potpunu javnu potvrdu kvalifikacija, koje je izgovorio srbijanski predsjednik Vučić.

Prilično sam siguran da se to ne bi usudio u osvojenoj pokrajini, ili nekakvom sandžaku, pred pokorenom rajom izgovoriti i nekadašnji Sulejman Zakonodavac. Razum bi mu kao vladaru govorio da nije mudro tako bezobrazno demonstrirati – vlast i nadmoć.

Ovo što radi Pupovac – demonstracije je vlasti.

Potpune.

Pupovac je oglasio točnim i ispravnim sve do jedan navod Aleksandra Vučića.

Evo što je rekao.

HINA prenosi da je Pupovac „izjavio u utorak kako razumije svoje sugrađane Hrvate koji su u usporedbama današnje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prepoznali teške riječi, težak teret koji se njima ne bi trebao pripisivati zbog povijesnog stradanja koje su Srbi doživjeli tijekom i poslije “Oluje”.

Zatim prema HINA-i Pupovac nastavlja: „Zato postoje odgovorni pojedinci, bilo kao neposredni počinioci, bilo kao zapovjednici, bilo kao začetnici, a koje ni sud ni javnost nisu dosad osudili”.

Pa analizirajmo riječ po riječ što je „On oglasio“. I zanemarimo u nastavku spominjanje Hrvata i zločina nad njima. To je samo prag za trgovačku ponudu zauzetim prostorom kvalifikacija i „istine“ i eventualnim privremenim „popuštanjem“ s jednoga značenja na nešto niže, iako jednako zloćudno, koji nema veze s riječima Aleksandra Vučiča i tumačenjem Milorada Pupovca.

Taj ponuđeni prag izjednačava s tim navodima poziciju srpskog agresora i hrvatske žrtve, agresije i obrane, okupacije i oslobođenja, zla i dobra, pri čemu će i o tome – Pupovac odlučivati i stvarati usporednice. Što mislite – kakve?

Izjavio je da „razumije svoje sugrađane Hrvate, koji su prepoznali „teške riječi“, „težak teret“ koji se njima ne bi trebao pripisivati. Zatim objašnjava kome se treba pripisati teret, ne umanjujući sadržaj tereta, ni njegovu težinu. Upravo suprotno. Naglašavajući „težak teret“on ističe točnost Vučićevih optužbi.

A to potvrđuje u citiranom nastavku.

Pupovac ne spori ni jednom jedinom riječju težinu navodnih zločina, ne spori ni jednom jedinom riječju Vučićeve kvalifikacije, samo eto plemenito s pozicije gospodara, razumije da nije u redu optuživati cijeli hrvatski narod, nego one koji su, kako eksplicitno navodi, „neposredni počinioci, bilo kao zapovjednici, bilo kao začetnici“. Ima li tu ikakve dvojbe oko sadržaja Vučićevih optužbi i usporedbi s Hitlerom i njegovim nacističkim zločinima?

Ni u primisli.

Samo se radi o pitanju – tko je kriv, a zločini, odnosno krivotovrine su – neupitne.

I ima samo potvrde da je Vučić imao pravo, jedino Pupovac ne želi da se hrvatski narod osjeća krivim.

Pa će on kad se vrati u Hrvatsku sjesti i plemenito proglasiti krivce, raditi popise, svaki dan sve više i sadržajnije, usporedivo sa sve većim brojem „prognanih“ i „ubijenih“ Srba, koji prema brojkama i danas dnevno ginu na sve strane, a započeti od Thompsona i Gline, pa kamo i gdje se stigne.

Drugim riječima, iza „plemenite“ namjere skidanja krivnje s fiktivnoga hrvatskoga naroda, u ime pravde će Pupovac koristeći hrvatsku nacionalnu državu, koju Vučić i Pupovčevi politički sudrugovi nisu uspjeli srušiti do devedeset i pete, nastaviti – pročišćavanje toga naroda i kažnjavnje krivaca, ovaj put ne fiktivnih nego stvarnih. Sve do zadnjega Hrvata, jer je matrica itekako prepoznatljiva, iskustveno provjerena tjekom cijeloga XX. stoljeća.

Za što će Pupovac presuđivati?

Za holokaust, za hitlerovski potpis suvremene Hrvatske, za genocid nad Srbima.

Ovdje se mora zastati.

Jadno je Vučićeve izjave nazivati „sramotnim“, „neprimjerenim“, Pupovca sada lupati s čim se stigne, a istodobno mirno trpjeti bjednu državnu vlast, koja ovisi o volji toga Pupovca, ili konkretno – Aleksandra Vučića.

To je problem, nije Vučić ili Pupovac problem.

Kako iz ovoga jada?

Ne znam koliko puta treba ponoviti generalu Krstičeviću, Medvedu, svim ministrima u vladi, da, što god oni uradili dobro, a puno toga dobroga rade, pogotovo Krstičević i Medved, koliko god se oni ponosili svojom ratnom epopejom, da njihov ministarski status i položaj ovisi o volji političkog Srbina, koji to što su oni uradili, nimalo ne skrivajući svoju neprijateljsku poziciju – smatra genocidom.

I time pljuje na njihovu ratnu slavu i čast. Uz njihov politički pristanak. Vrijeme je pitati i njih dvojicu i cijeli državni vrh – jeste li vi ljudi uopće normalni i jeste li svjesni što činite svome narodu?

Očito je – jesu, jer budala koji ne vide što se događa nema ni u specijalnim ustanovama.

I misle da je to normalno, prihvatljivo i prolazno, a ovo što Srbija i pupovičasti Srbi rade u Hrvatskoj s klasičnom izdajničkom parastrukturom u politici, odgajanom cijelo prošlo stoljeće u javnim institucijama, u civilnim udrugama i medijima, u kulturi i u sustavu obrazovanja, te na sveučilištima, da je demokratsko pravo, ljudska sloboda ili prolazni hir.

Bože sačuvaj!

Niti je normalno, niti prihvatljivo i nikada neće proći, niti zastati samo od sebe. To je smrtonosna bolest u punom zamahu.

Kako iz ovoga jada?

Organizirano samo na jedan način.

A alternativa je – neorganizirano i kaos.

Predsjednica Republike mora odmah javno reagirati, jasno istaći da je ovakva državna vlast izravna ugroza ustavnoga poretka, da u jednoj državnoj cjelini ne mogu u interesu hrvatskoga naroda i u funkciji ustavnoga poretka, funkcionirati dvije tako dramatično suprotstavljene vrjednosne političke pozicije.

Kao što je politička hrvatska i politička velikosrpska. A točno tako djeluje današnja vlast. Vlast je djelom bila u Kninu, djelom u Bačkoj Palanci i u to nema dvojbi. Jedna te ista država na dva takva mjesta.

Takva država nije hrvatska država.

To nije država uopće, jer takva država ni teorijski ni praktično – ne postoji nigdje i nije postojala nikada.

To je režim koga čini skupina pojedinaca, sličnija nekakvoj suvremenoj hajdučiji nego politici ili pristojnoj ljudskoj djelatnosti, pokrivena izrazito destruktivnim ustavno-zakonskim anomalijama, namjerno osmišljenim za uništenje a ne za stvaranje, režim bez karaktera i bez legitimititeta, bez vrijednosti i bez ikakvih načela.

I zato ga treba odmah mjenjati.

Do temelja i iz temelja.

Državu je nužno vrati na poziciju referenduma o samostalnosti, izbori moraju biti plebiscit o temeljnim vrjednotama nacionalne državnosti. Bez toga nema nikakvoga iskoraka, a ima sve dubljega potonuća do propasti.

Nužno je praktično osigurati sveopći nacionalni plebiscit o sastavu novoga parlamenta, sastavljenog golemom većinom od političkih Hrvata, te započeti uvoditi red i koristeći vrhunska znanja stvoriti i ozakoniti kritični minimum neupitnih temelja suvremene države, kojih sada – nemamo.

Jer vrijeme je za hitno formiranje neke vrste savjeta nacionalnoga spasa Hrvatske, a jedini način izbjegavanja kaosa je – rezolutan postupak predsjednice Republike, s izravnim pozivom pojedinačno svim sudionicima političkoga poretka uz masovnu poptoru hrvatskoga naroda.

I vratiti državu – hrvatskom narodu.

Pa nek se ogluši tko ima petlje i obraza.

Zatim predsjednica Republike mora zatražiti hitno nacionalno izjašnjavanje o izbornom sustavu, ne ovome koji je predložila Markić i Podolnjak, jer to ne valja, niti što bitno mijenja, nego o stvaranju izbornoga sustava za jednako političko ostvarivanje i vrednovanje glasa ili političkoga prava svakoga hrvatskoga državljanina, pod istim uvjetima i s istim efektima na svaki mandat u Saboru, koji će u Sabor dovesti političke Hrvate, a ne zastupnike različitih skupina i još različitijih interesnih saveza i namjera.

Ne može se tolerirati praksa da se predsjednika Republike i zastupnike u Europski parlament bira s jednom, optimalnijom razinom ostvarivanja političke jednakosti, a zastupnike u Sabor koji je nositelj odlučivanja o nacionalnoj državnosti – po značajno nižoj i diskriminatornoj. O tome i razlozima zašto je to tako, više i detaljnije u nedjeljnoj kolumni.

Predsjednica mora zatražiti potporu hrvatskoga naroda za taj zahtjev i obrazložiti ga evidentnom političkom izdajom zemlje, i ako se političke stranke ne žele urazumiti, a pozvati svakoga njihova pripadnika osobno i pojedinačno, pogotovo ove u Saboru i nacionalnim organizacijama na osobno izjašnjavanje i potporu tome zahtjevu, formirati savjet nacionalnog spasa od najuglednijih Hrvata iz cijeloga svijeta, hitno pozvati nacionalni referendum, prije svega organizacijski i legitimno se oslanjajući na ratne zapovjednike, ratne veterane, nekompromitiranu većinsku akademsku strukturu i kompletan hrvatski narod.

Sadašnjem Saboru hitno je potrebno oduzeti politički legitimitet, vladu smjeniti i imenovati prijelaznu, jer legitimitet ovoga Sabora i onako zbog nakaznoga državnoga poretka i izbornoga sustava ne valja i nije nacionalni.

To se mora odmah napraviti, tražiti od zastupnika u Saboru nečinjenje, samo na održavanje ustavnoga stanja do – stjecanja uvjeta za – raspisivanje izvanrednih izbora, s ponuđenim temeljnim državnim odlukama koje bi izradio spomenuti Savjet nacionalnog spasa pod legitimitetom predsjednice.

U ovakvim trenutcima nečinjenje i tehničko održavanje vlasti, bez političkih preferencija aktualnoga poretka s oduzetim političkim legitimitetom koordiniranim zahtjevom predsjednice i naroda, jamstvo je izbjegavanja golemih šteta a neće biti nikakva zaprijeka normalnome funkcioniranju države i institucija.

Jer zadržavanje ovakvog političkog stanja – znači zadržavanje stanja neprijateljstva i potpuno poremećenih temeljnih ustavnih vrjednota u samome središtvu državnoga poretka.

To je stanje ustavne krize.

Povijesna i civilizacijska sramota državnoga stanja i poniženja

Ako predsjednica ne zna kako napraviti regularan, s međunarodnim konvencijama i sudskom praksom usklađen i zakoniti izborni sustav i kompletan javni ustroj suvremene države, neka pozove profesora Marca Gjidaru i neka mu dadne mandat za formiranje tima za izradu konačnih prijedloga riješenja.

U Hrvatskoj, uz njega postoji čitav niz vrhunskih pravnika, ustavnih stručnjaka i politologa koji će mu sekundirati. A pun ih je svijet, poštenih, izvrsnih i nedodirljivih političkoj prostituciji, za što novaca u Hrvatskoj ima na pretek, pogotovo na računima otvoreno neprijateljskih skupina.

U Gjidarinim radovima već pišu sva riješenja i upozorenja na dokazane stranputice, primjeri i vizije, mogu se pretvoriti u ustavna i zakonska riješenja za 48 sati. Samo je bitna volja i jasan politički cilj – uključivanje kompletnoga hrvatskoga naroda u izbor svoga zakonodavnoga doma i upravljanje državnim i nacionalnim politikama.

Jedino tako se može eliminirati ova povijesna i civilizacijska sramota državnoga stanja i poniženja koje hrvatski narod trpi od svoje države, a ne od Pupovca ili Vučića.

Jer, ovo je već postalo degutantno i nitko, baš nitko tko čini bilo kakvu političku poziciju i opoziciju, bilo što prepoznatljivo, s bilo kakvim javnim utjecajem u Hrvatskoj – ne može biti čist i pravedan trpeći jednu jedinu sekundu ovo stanje. Nema nevinih u ovakvim uvjetima.

Zato je potrebno da svatko tko ima mogućnost izraziti se na bilo koji način zaspe ured Predsjednice zahtjevima ovakvoga sadržaja, da se u tom procesu ujedine milijuni Hrvata gdje god žive, jer ne radi se samo o pitanjima identiteta, nego su ti poremećaji temelj i razlog udara na same temelje naše egzistencije i prava na život.

Od tih pitanja i s tim krivotvorinama se polazi u – fizičko ubijanje. Sjećate se događaja od nazad dvadeset i sedam godina? Ovako je sve započelo.

I ponovit će se, ako se ne uništi jednom zauvijek.

Potrebno je da onih pola milijuna koji su demonstrirali hrvatski ponos pri dočeku nogometaša u svakom trenutku budu spremni izići na ulice i trgove, iskazati na ovaj način – svoj ponos. to je politički narod.

I zrelost.

Jer, to je civilizacijsko političko postignuće.

I standard.

To, a ne trepljenje i posrnuće.

Na predsjednici Republike je golema odgovornost, kao i na svakome od nas koji joj ovakve stavove moramo početi pokazivati s milijunima poruka, svaki pojedinačno i s punom vjerom da je to minimum ljudske obveznosti, nužno i vrijedno trenutka.

To nam je svima, a njoj pogotovo nevjerojatna ponuđena prilika za povijesni iskorak i povijesnu potvrdu samo dvadeset i osam godina nakon iste šanse koju smo iskoristili djelimično. Doba je nacionalne politike i svijesti.

Jer, alternativa je sve izgledniji nered, u to nema sumnje.

Marko Ljubić / HKV

 

Nenad Piskač: Novi velikosrpski mit – Oluja je pogrom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mile Prpa: EU – Melting pot ili tragedija naroda

Objavljeno

na

Objavio

EU i globalizacija

Da će EU, šireći se na cjelokupni prostor europskih država, dovesti, kroz globalizaciju ili još lokalnije – euglobalizaciju do stravičnih razmjera da su počeli mesti (nestajati) cijeli narodi, koji odlaze s područja svojih milenijskih država i teritorija, to nitko nije predvidio, osim možda onih tajnih (masonskih društava) koji vrlo snažno, i recimo mudro, razmišljaju o globalizaciji kao njihovom cilju.

Ostvaruje se njihov vjekovni san da nestanu nacionalne specifičnosti, da se u Europi ugasi multietičnost, multijezičnost, multi kultura, multi konfesija i sve ono što mnoge narode čini prepoznatljivim s njihovim povijesnim, milenijskim identitetom.

Na tu opasnost davno su reagirali euskeptici, koji nisu smjeli i nije im dopušteno da taj skepticizam iznose u stream medijima, već na ponekom portalu, u ponekom klubu, uglavnom njihov glas je zataškan.

Široki krug slojeva naroda (množ.) po cijeloj Europi još nemaju spoznaju što im se događa.

EU postaje crna rupa ukoju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne.

EU

Nova karta Europe koju je izradio kartograf te češki lingvist i matematičar Jakub Marian otkriva u kojim je europskim državama velik broj ljudi odlučio preseliti se i živjeti u inozemstvu.

Na vrhu te liste nalazi se Bosna i Hercegovina, za vratom joj pušu Albanija, Makedonija, Portugal, Crna Gora i Moldavija, no tu je i – Hrvatska.

Iz tih je zemalja vodeći se podacima iz 2015. emigrirala gotovo petina tamo rođenog stanovništva.

Najveći broj odselio se iz Bosne i Hercegovine. Oko 1,6 milijuna ljudi rođenih u toj zemlji živi u inozemstvu što je 43.3 posto – pet posto više od iduće zemlje na popisu – Albanije.

Deset država s najvećim brojem ljudi koji su se odlučili odseliti iz rodnog kraja i trenutno žive u inozemstvu

Bosna i Hercegovina – 43.3 posto (1,3 milijuna)

Albanija – 38.8 posto (1 mijun)

Makedonija – 24.8 posto

Portugal – 22.3 posto

Crna Gora – 22.1 posto

Srbija 900.000

Moldavija – 21.8 posto

Hrvatska – 20.4 posto (u to je uključen i ratni egzodus)

Litva- 18.9 posto

Rumunjska – 17.5 posto”

(Napomena, ti su podaci relativni,radi se o procjeni, također jer je taj proces još ubrzan iz godine u godinu, dovodeći do nestanka i tragedije cijelih balkanskih naroda. Podaci su relativni i baziraju se na procjenama.A stvarno su možda još tragičniji)

Što se to događa sa starim kontinentom Europom?!?

Globalizacija je učinila svoje, oduzela im je i njihovo domaće tržište, a na petsto milijunskom tržištu EU ne mogu biti konkurentni. Bogati zapadnjaci pokupovali su (za nikakve novce ) preko domaće političke mafije, sve najvrijednije gospodarske, bankarske i druge vrijednosti. Zapadna, gospodarski razvijenija Europa nakon što ih je gospodarski opljačkala, poput kakvog vrtloga usisava u sebe i njihovu inteligenciju, ali i mišiće (radnu snagu). Cijele pokrajine su opustjele u tim državama.

Ovdje moram napomenuti, da će neinformirani reći da se dobivaju sredstva, po raznim osnovama, iz EU, za razvoj tih država. Kad se generalno sve sagleda radi se o mrvicama, u usporedbi s onim što je globalizacijom tim državama oteto.

Nigdje nema demografske obnove, sve je krenulo nizbrdo i ubrzano nestaju najstariji europski narodi, a tom nestanku je kumovao i politički liberalizam u tim državama. Bolesno strančarenje dovelo je do masovne korupcije i lopovluka, ali i do masovnog beznađa kod svojih naroda. Umjesto demokratskih, te države su se pretvorile u klijentalističke države, što otvara širom vrata korupciji, a mafije u tim državama sežu da najviših državnih tijela. Na meti su državni, regionalni i lokalni proračuni. Po principu krade se (uzima se) tamo gdje se ima što uzeti.

Posebno se treba akcentirati na korumpirana pravosudna tijela u tim državama. U tim tijelima vlada anarhija, korupcija, bezvlašće, kriminal i sl. Sve je to dobra podloga za nepovratni egzodus cijelihnaroda. Po tom pitanju je Hrvatska posve poseban slučaj u negativnom smislu.

Koje su to „duhovne“ sile koje tjeraju pojedine narode na masovna iseljenja sa svojih milenijskih ognjišta i dovođenja u tzv. melting pot. (Melting pot] (engl.: lonac za taljenje), ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost.

Štoviše, te iseljeničke mase idu iz domaćeg dužničkog ropstva u strano ropstvo, gdje za šaku dolara prodaju svoje znanje i intelegenciju, a posebno i za još manju šačicu dolara, i cijelodnevni rad prodaju mišiće, radništvo (fizikalce).

Ti trendovi su snažno krenuli i nije ih moguće više zaustaviti, a kamo li okrenuti u drugom pravcu.

Ako pogledamo s druge strane, što to sve znači zapadnoj bogatoj Europi. Po onoj staroj izreci da u svakom zlu ima i poneko dobro, ali i obrnuto – da u svakom dobru ima i poneko zlo.

Treba otvoreno reći da te imigracije u zapadnu Europu mijenjaju njenu duhovnu sliku na gore. Uz azilante druge rase i mentaliteta porijeklom iz brojnih islamskih i crnačkih država, stvara se i dijaspora jugoistočnog dijela Europe.

Pojavljuje se snažni politički segment tzv. “tigrove kože”. To će reći da se određene skupine pristiglih vanjskih naroda, vanjskih kultura i stranog mentaliteta posebno koncentrariraju kao džepovi, koji poput tigrove kože premrežuju te bogate države.

Ti ljudi, sada već narodi, donose im svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno naslijedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja.

Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj evropskoj i i svjetskoj povijesti.

Majka tog kaosa, i njen najveći kreator je politika gospođe Angele (ili Anđela) Merkel koja će ostati u povijesti, tada već “razorene” Europe. Njena politika je stvorila podloge i za vjerske, ideološke, rasne i svake druge sukobe koje u doglednoj budućnosti prijete Europi. Volio bih da to ne bude tako, ali svi parametri ukazuju na kretanje događaja u tom pravcu.

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Europa u tom svom Melting potu ne može slijediti Ameriku. Amerika nema nacionalne korijene, u njoj su gotovo svi došljaci. Europa ima duboke milenijske nacionalne korijene i u njih se ne bi smjelo dirati, jer to je fitilj za veliku eksploziju.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka. (Codex moralis Croaticum)

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje diktaturu. (Codex moralis Croaticum).

Mile Prpa / HKV

 

 

Stranke vlade Angele Merkel doživjele težak poraz u Bavarskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari