Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Začuđujuća Hasanbegovićeva čangrizavost

Objavljeno

na

Iako djeluje dominantno, s puno racionalnih, ali ipak nepotpunih i selektivnih uporišta, čak i Hasanbegović, kao neupitno dijaloški i polemički najpronicavija osoba u vrhu NHR i na njihovoj listi, pokušava defanzivno, a s tim i pogubno, dokazati nacionalnom biračkom tijelu valjanost odluke o neizlasku na izbore sa Suverenistima.

Prvo, ne izlaze NHR samostalno na izbore iako tvrde da su upravo tako htjeli testirati svoju političku snagu. U koaliciji su s HSP-om Karla Starčevića pa je fizički vidljivo da nije razlog nesuradnje namjera provjere vlastite snage. Osim ako ne misle da je HSP- ništa.

Drugo, pogrešno je svakodnevno pristajati na javno opravdavanje svoje odluke, jer je to izraz svega suprotnoga od stila i ponašanja zbog kojega je hrvatski narod zavolio Hasanbegovića tjekom obnašanja dužnosti ministra.

Pobjednici se ne brane, nego vode igru. No, katastrofalno je pogrešno svoju nepotrebnu obranu pokušavati izgraditi na optuživanju Suverenista, jer da su oni i najgori na svijetu, ni Hasanbegović, ni njegova lista neće zato biti bolji.

Njegov pokušaj dokazivanja pravovjernosti usporedbom nekadašnjih odnosa NHR i Hrasta prema Plenkoviću je nepotreban i ranjiv, posebice jer nije izazvan od Suvrenista, pa slijedom Jonjićevih poruka i svađalačkog stila, ostavlja dojam nemoćne čangrizavosti. Hasanbegović kaže: “Dakle, u tom trenutku, kada su se trebali uspostaviti temelji buduće suradnje, g. Ilčić je u toj Hrvatsko-srpskoj protunarodnoj koaliciji obnašao dužnost savjetnice gđe. Obuljen koja je antipod svega što sam zastupao i što zastupam u hrvatskoj politici”.

Ovim Hasanbegović nesvjesno pristaje i preuzima mesijanski status, pretpostavljajući načelima samoga sebe. Premalo je u politici i previše je još uvijek nepoznanica, ali i spornih stajališta oko njega, uz prihvaćene i priznate kvalitete, da bi uzimao svoje stavove kao neupitno nacionalističko i suverenističko polazište. I na temelju toga zahtijevao nacionalno pobjedničko razvrstavanje.

Uz to, a slijedom toga, ostavlja dojam osobne povrijeđenosti, svodeći se na svrstavanje Obuljen ili on, dajući Obuljen neprimjeren značaj. Ako je Nina Obuljen izlučna točka njegovog vrednovanja politika, onda valja reći da ona nije postala suprotnost svemu što je Hasanbegović u trenutku kada joj je Ilčić postao savjetnik. Ona je antipod bila i u trenutku izbora za ministricu, a za to su glasovali i Hasanbegović i Esih, kao i Zekanović.

Ne može se raskid Plenkovića s MOST-om uzimati također kao prijelomnica, i govoriti o nastanku nenarodne hrvatsko-srpske koalicije kad je od prije formiranja Plenkovićeve vlade u čijoj su većini bili i Hasanbegović i Zekanović, Pupovac bio otvoreni i zagrljeni partner, kako je javno govorio “suhom zlatu”.

Ne može se optuživati Ilčića za kritično ostajanje u HDZ-ovoj većini, a istodobno držati prirodnim biti u većini Zagreba s Mikulićem i Bandićem. Konačno, i jedni i drugi, i NHR i Hrast, saborsku pozornicu su ostvarili u krilu HDZ-a. Zašto ovo ističem?

Zato što bi se optužujuće nabrajanje, koje evidentno potiču NHR, očito nastojeći prije bilo čega dokazati nekakvu svoju vodeću ulogu na nacionalnom spektru, više vodeći računa o eliminaciji pretendenata na taj izuzetno mali grunt, nego o nužnom iskoraku i proširivanju tog grunta na račun režima, moglo nastaviti u nedogled, međusobno se iscrpljujući na radost kreatora i protagonista režima.

Ako NHR želi demonstrirati svoju nacionalističku supremaciju, radije su to mogli učiniti takvom listom, a nisu, ili rješenjima za nagomilane probleme, a nema ni toga.

Legitimno je to htjeti, ali to se ne radi osporavanjem vrlo klimavom argumentacijom najbližeg političkog srodnika, poticanjem navijačkih strasti kod istog izbornog tijela, nego poticanjem snage za rušenje režima, koje se neće ostvariti u Europskom parlamentu, nego u Zagrebu. I stvaranjem nove kvalitete, s novim ljudima i savezima, a ne borbom za ispravniju prošlost, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Marko Ljubić: Notre Dame poziva narode Europe

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zašto Dan hrvatske državnosti toliko boli Zorana Milanovića

Objavljeno

na

Objavio

Dan hrvatske državnosti jako boli Zorana Milanovića i sve hrvatske komuniste. Njegovo nesretno lice kad ovih divnih svibanjski dana govori o tom danu to jasno pokazuje. Uostalom, taj su dan komunisti ukinuli (Škrabalo) čim su 2000. (s Draženom Budišom) došli na vlast.

Sad je Andrej Plenković taj dan vratio, jer je to taj pravi Dan državnosti, koji ima nekoliko velikih značenja.

Značenje prvo: Država

Komunisti mrze (vječnu i svetu, samostalnu i slobodnu) hrvatsku državu. Pojam državnosti u prazniku za njih je nepodnošljiv. Ne zaboravite da su za taj izraz, također čim su došli na vlast 2000. (s Vladom Gotovcem), oni skratili i povijesni naziv hrvatskoga parlamenta: on se uvijek zvao Hrvatski državni sabor, a oni su makli „državni“ jer „nije važan, razumije se samo po sebi“. Ne, ne – važno je da je DRŽAVNI. Jer 900 godina hrvatskoga postojanja svodi se samo na jedno pitanje – pitanje imanja države – svete i vječne, a okupane u rijekama hrvatske krvi dok nije postala i samostalna i slobodna.

Značenje drugo: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

Čak je i komunistima jasno da je samostalnu, slobodnu i demokratsku državu stvorio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom. Da – cijeli narod, svi – mladi i stari, jaki i nemoćni, ali – tako što su pošli za Franjom Tuđmanom i njegovom strankom HDZ-om.

Jako je bolno oholim komunistima da je nastao državni praznik koji se odnosi na njima mrsku stranku i da će to biti praznik zauvijek, i da će s pomoću toga praznika njihov poraz od HDZ-a biti zauvijek zapamćen.

Pa HDZ njima i jest mrzak zato što je napravio tu državu. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo! Gledajte im samo mrziteljska lica kad govore o HDZ-u.

Značenje treće: prvi korak demokracije srušio je komunizam

Franjo Tuđman je stvorio i volio HDZ i slobodnu, samostalnu i demokratski državu, ali bio je previše pametan, previše učen, previše častan da za glavni državni praznik izabere izbornu pobjedu svoje stranke.

Ali zašto onda za Dan državnosti nije izabrao (kao plitki Škrabalo) dan proglašenja nezavisnosti?

Ne. Najvažniji od svih tih dana (a Milanović zgrčena lica ocjenjuje da su „svi ti dani podjednaki“) je 30. svibnja jer je tada uspostavljen prvi u povijesti hrvatski Sabor izabran na demokratskim izborima.

Demokracija je na prvom koraku srušila komunizam. I čim je narod mogao slobodno birati svoje predstavnike u parlament – glavno tijelo zakonodavne vlasti – izabrao je – slobodu i demokraciju!

Nije bilo nasilja, nije bilo varanja; bili su slobodni izbori i narod je otjerao komuniste.

Čim je završila ta saborska sjednica, sabornici su s Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem pješke stigli na Trg Bana Jelačića (koji je još nosio komunističko ime) i Franjo Tuđman je izgovorio svoju najvažniju rečenicu u životu:

̶ Imamo Hrvatsku!

Ah koliko je bio pametan taj naš dragi Franjo Tuđman! U svojemu političkom geniju on je znao da je demokracija preduvjet slobode. I da nitko od toga časa ne će moći spriječiti stvaranje hrvatske države.

Milanović je na svojoj intelektualnoj razini u pravu kad je za 30. svibnja 1990. rekao „tada je još bila Socijalistička Republika Hrvatska, Sabor je imao tri doma…“ Ali ni tada, kao ni danas, on nije vidio, i ne može vidjeti, da samo demokracija donosi slobodu. Da slobodni narod nitko ne može odgovoriti od imanja svoje države.

Da, Milanoviću, bio je komunizam još na vlasti, sve ste još imali i svugdje ste bili, Račan je već bio predao oružje (hrvatske teritorijalne obrane), četnici su oštrili noževe, a Srbija je probno palila tenkove  – još se baš ništa nije bilo promijenilo od komunjaskoga dana prije, ali Franjo je znao, mi smo znali:

IMALI SMO HRVATSKU.

Dana 30. svibnja mi, kulturni, miroljubivi i demokratski hrvatski narod, ne slavimo pad komunizma, ni taj Hrvatski sabor, čak ni državu! Mi slavimo svoju povijesnu odlučnost da imamo državu i činjenicu da smo je dobili čim su nam se odškrinula vrata demokracije i slobodnih izbora, Bog ih blagoslovio. Jer tada je ona ovisila samo o nama. I tako će i ostati.

Hrvatska – to smo mi.

prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Karolina Vidović Krišto: ‘Antife se sami razotkrivaju.’

Objavljeno

na

Objavio

Karolina Vidović Krišto  se zalaže za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog čovjeka, od začeća do prirodne smrti.

Žao nam je zbog svake neugodnosti, nasilja ili oduzimanja nečije imovine kao u slučaju krađe zastava Hoda za život.

Ljudi koji sebe predstavljaju čudnim nazivima poput “antifa” često rabe poslovicu – tko laže taj i krade, tko krade taj i ubija. Činjenice ukazuju na to da time govore o samima sebi, komentirala je Karolina Vidović Krišto.

Građanska inicijativa Ivo Pilar

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari