Pratite nas

Razgovor

Marko Miljanić: Pupovac ni jednom nije došao u Škabrnju

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s Markom Miljanićem, ratnim zapovjednikom obrane Škabrnja, a u povodu 28. obljetnice stradanja ovog mjesta

U hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu Škabrnja je doživjela teške trenutke, baš kao i Vukovar, Pakrac, Lipik, Saborsko, Voćin… To je danas mirno mjesto koje nažalost još uvijek živi i živjet će od – prošlosti. Oni koji nisu stradali uglavnom su se vratili na svoja ognjišta. A nema kuće u Škabrnji koja ne nosi neku bolnu uspomenu na velikosrpsku agresiju.

Nedaleko ovog mjesta rođen je i „veliki borac“ za ljudska prava, Srbin po zanimanju, Milorad Pupovac, koji obilazi Hrvatsku i pričao o ustaškim zločinima.

– Kako to da ni jednom nije došao u Škabrnju, na neko naše obilježavanje stradalih iz Domovinskoga rata, da na licu mjesta čuje što su to četnici uradili u njegovu rodnom kraju? – pita se ratni zapovjednik obrane Škabrnja legendarni Marko Miljanić, Junak Domovinskoga rata.

Čovjek koji je branio ovo mjesto sa svojim iznimno hrabrim mještanima i koji je izgubio više od pola svoje obitelji, danas na 28. obljetnicu stradanja jako je ogorčen.
Tako nam djeluje u razgovoru.
Podsjeća nas da kad su se preživjeli vratili u Škabrnju da ih je u osnovnoj školi koja još uvijek nosi ime po partizanu-komunisti Vladimiru Nazoru, umjesto po nekom Junaku Domovinskoga rata, dočekala stravična krilatica „Živjela smrt i dobro došli u mrtvo selo“. Inače, pokraj ove škole nalazi se i masovna grobnica, koja ih također podsjeća na prošlost.

– Imamo Hrvatsku i mi bi hrvatski branitelji trebali biti sretni. A nismo – kaže Miljanić. Tuga, nezadovoljstvo i sve takve negativne stvari dobrano su se uvukle među nas. Nema pravde. I dalje se gone ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, ali ne i oni koji su je rušili. Za teške zločine u Škabrnji dosad su odgovarali neki četnici u odsustvu, što znači da nikada nisu bili ni dana u hrvatskom zatvoru. Odgovarala je Zorana Banić, medicinska sestra. Dobila je šest godina zatvora, a ni jedan četnički zapovjednik. Do njih „ne mogu“ doći. A ja sam im svojedobno dostavio i adrese većine onih koji su krivi za zločine u Škabrnji.

Malo vas ima u hrvatskim medijima, kako to? Naime, ranije ste više govorili, više su vas novinari posjećivali, slikali… Što se dogodilo?
– Istina, teško mogu u hrvatske medije. Ne samo ja već i drugi koji žele govoriti istinu i samo istinu. Ne daju nam javno svjedočiti. Čekaju da umremo. Nekoliko puta sam bio i svjedok na Haaškom sudu. Medije to ne zanima. Više prostora dobije neka srpska „pevaljka“ nego mi koji smo branili Hrvatsku. Dobro se biraju ljudi koji će govoriti na televiziji. Mi očito nismo podobni. Kad nam nešto i dopuste kazati onda se to ne dopadne pupovcima i onima „tamo daleko“, pa nas maknu. Brišu naša imena i kad nastupamo na nekim domoljubnim tribinama. Sa svih strana javljaju mi se branitelji, pa i ratni zapovjednici da ih se uskraćuje, da nisu zadovoljni.

Vaša draga i ponosna majka doživjela je 97. godina. Supruga su joj četnici zaklali, izgubila je pola svoje obitelji. Nema tome dugo nažalost je umrla…
– U Škabrnji su mnoge majke zavijene u crno. Moja majka je patila do zadnjih dana. Nekoliko godina pred smrt zvali su je i svjedočiti u svezi Domovinskoga rata, a nisu je se sjetili 30 godina, nego pred smrt. Željeli smo je smjestiti u starački dom. Imao sam sve preporuke, od svih ministarstva, ali ništa nije pomoglo. I onda pričaju da branitelji imaju prednosti i pogodnosti. Sram ih može biti. Sin mi imam neko poljoprivredno dobro. Želio je i on otići van, ali sam ga molio da ostane, jer se nismo borili da nam sinovi i kćeri budu radnici u Njemačkoj i drugdje.

Nego, nismo čitali ni čuli da je 18. 10. obilježen dan općine Škabrnja! Kako to?
– Što da vam kažem? Sramota je to. To zavisi od našeg općinskog načelnika. Mislim da sam vam sve rekao.

Na obljetnicu stradanja u Škabrnji, u programu obilježavanja nema vašeg imena. Jer to znači da ni ove godine nećete govoriti na ovom skupu, 18.11.?
– Kao ratnog zapovjednika mene ovdje, a ni na državnoj razini, nitko ne obavještava o ovom i takvim programima. Ne žele da ja govorim u Škabrnji, koju sam branio!. Ne odgovara im. Možda i ne ja, nego istina.
Godinama se pričalo da bi trebalo postrojiti pripadnike ratnih brigada…
– To bi bilo jako dobro. Da se vidi koliko nas ima, i tko su pravi, a tko laži branitelji. Lažni se ne bi tada ni usudili doći. A mnogi od njih su itekako jaki na riječima, čak ih i slikaju i od njih prave heroje.

Kao ratni zapovjednik niste dobili ni jedno visoko odličje…
– Dobio sam kao i ratni zapovjednik 117. brigade Dragutin Kralj – trolista. Neki imaju i po desetak visokih državnih odličja. Očito, nismo bolje ni zaslužili.
Kako to da se u svezi toga ne bune hrvatski generali?
– I među njima ima svakakvih. Neki vjerojatno za Škabrnju i mene nikada nisu ni čuli.
Zbog čega je, po vama, dosad čak blizu 3500 branitelja i članova njihovih obitelji učinilo suicid?

– Zbog nepravde. Ljudi su mislili da jedan dio onih koji su na ili oko vlasti, koji odlučuju, vole hrvatsku državu i poštuju ljude koji su im donijeli slobodu. Gadno su se prevarili. Biti branitelj, što to znači, osim broj u nekakvom registru?

Mnogo je mladih Hrvata dosad napustilo državu, otišli su van. Jesmo li se za to borili?
– Borili smo se i ljudi su ginuli za pravu, istinsku Hrvatsku, gdje neki pupovci i slični neće biti u prvom planu. A sada imamo to što imamo. Branitelji su brojke, a ne ljudi. Dok Hrvati odlaze u Njemačku, Australiju, Irsku, Kanadu… Srbi dolaze u Hrvatsku i preko veze dobivaju čak i odlične poslove. To je nama naša borba dala, kako bi rekli i vi u brojnim svojim domoljubnim komentarima- istaknuo je Marko Miljanić, uz podsjećanje da je u Škabrnji u vrijeme Domovinskoga rata izvršen pokolj 84 Hrvata, od toga 26 hrvatskih branitelja i 58 civila te da su četnici uništili svaku kuću, školu, pa i crkvu.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jakov Sedlar: Nitko još nije snimio igrani film o prvom predsjedniku

Objavljeno

na

Hrvatski redatelj Jakov Sedlar dosad je snimio brojne dokumentarne filmove. Međutim, oni koji su posvećeni prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, za njega, kaže, imaju posebnu vrijednost. U nekima od njih Tuđman mu je otkrio niz detalje iz svoga života i rada, koji se mogu saznati samo iz njegovih filmova.

– O životnom putu dr. Franje Tuđmana želio sam snimiti dokumentarac još početkom 90-tih godina, ali kako je u to vrijeme jedan događaj „sustizao“ drugi, odnosno kako je tada sve bilo važnije od filma, tek sam prvi dokumentarni film o Tuđmanu uspio snimiti 1997.

Naime, američka tv postaja PBS bila je vrlo zainteresirana za taj projekt, tako da smo ga na kraju i realizirali. Hrvoje Hitrec napisao je scenarij, a Martin Sheen bio je interpret teksta- rekao nam je Sedlar te nastavio: Tuđmana sam inače upoznao još 1986, na Dinamovu stadionu. Od početka je djelovao kao čovjek koji je vrlo temeljit u svemu što radi i koji zna što hoće. Također, bilo mi je jasno kako se radi i o vrlo emotivnoj osobi mada je većina javnosti o njemu drugačije razmišljala.

– Bili ste zaposlen i u Ministarstvu vanjskih poslova RH. Je li Tuđman „krivac“ što ste morali napustiti radno mjesto u hrvatskom veleposlanstvu u New Yorku…

– Na nagovor Tuđmana otišao sam u New York raditi kao prvi hrvatski kulturni ataše u SAD. Trebalo je u to vrijeme napraviti neke kontakte u kulturi. Tuđman je smatrao da to mogu učiniti ja, a u to vrijeme to nam je itekako trebalo. Uz pomoć niza prijatelja, mislim da sam odradio dobar i koristan posao. Mjesto sam napustio nakon dolaska Račanove ekipe, što me nije ni iznenadilo ni pogodilo, jer sam znao što dolazi.

– Jeste li g. Tuđmana ikada molili za pomoć, recimo oko snimanja vaših filmova?

– Jesam. Jedino u slučaju filma «Četverored». Kada smo Ivan Aralica i ja došli s tom idejom, Tuđman i Šušak rekli su: To moraš napraviti, inače nikada ne će biti snimljen film na tu temu. Bili su u pravu. Unatoč masi napada onih koji ne mogu priznati istinu, a ta je da su jugoslavenski komunisti ubili masu nevinih Hrvata, drago mi je da sam, unatoč suludim i neargumentiranim napadima, taj film završio. Velikim dijelom i zbog Tuđmanove i Šuškove želje.

– A, kakav je Tuđman bio kad su se ugasila svijetla i kamere?

– Bio je topao čovjek, zainteresiran za mnogo običnih, dnevnih stvari. I jako je volio kazalište, bio je na mnogim našim HNK-ovskim predstavama. Uvijek je pitao za Georgija Para, Enu Begović, Tonka Lonzu…

– Nitko još nije snimio i igrani film o prvom predsjedniku… Zašto?

– To je velika tema i ja se nadam da će se to ipak dogoditi. To je, u krajnjem slučaju, i pitanje pristojnosti, duga…

– Jel vam je poznato kakve je filmove volio gledati prvi hrvatski predsjednik?

– Volio je različite filmove. Pričali smo, recimo, o «Cabaretu», «Šindlerovoj listi», «Gospi»… Volio je glumce, to je često isticao.

– Jeste li radili dokumentarne filmove i o drugim hrvatskim predsjednicima?

– Po mome mišljenju nitko, od predsjednika, iza Tuđmana, nije zaslužio film, a ako su ga zaslužili (mislim na dvojicu), mogao bi to biti žanr tragikomedije.

– Inače, gospodine Sedlar, što ima novo kod vas, u vašem radu?

– Mnogo je toga. Upravo sam završio dokumentarac «Židovi i Albanci», jednu veliku i malo poznatu priču. U proljeće kreće svjetska distribucija igranog filma «Utakmica» (radio sam ga sa sinom Dominikom) u kojemu igraju i Franco Nero, Armand Assante, Inva Mula, ali i Dejan Lovren i Mateo Kovačić. Pripremam i dva dokumentarna filma na temu «Stradanja Židova u Titovoj Jugoslaviji», kao i o knjizi «Protokoli sionskih mudraca». Ima dosta toga što će uskoro izići… – kazao nam je jedan od najboljih hrvatskih redatelja, ali i autora, osobito dokumentarnih filmova.

Mladen Pavković

Sedlar: Da nije bilo Tuđmana i ministra obrane Šuška film ‘Četverored’ ne bi bio snimljen

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Krešo Beljak ‘priprema alibi’ i optužuje: ‘Ako ne bude dobar rezultat, to će biti zbog izborne krađe’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak u Newsroomu je komentirao trenutno stanje koje pokazuju ankete vezane za predsjedničke kandidate.

Zahuktala se retorika između vodeća tri predsjednička kandidata, a zadnja anketa daje im jednake šanse.

“Ne vjerujem previše anketama. Ako je to točlno, to bi bilo jako tužno za Hrvatsku. Sad imamo desni, proustaški HDZ, gdje je Škoro, i klasični HDZ, ali čini mi se da je proustaški sve jači.

Vjerujem da će Milanović pobijediti i da ova dva kandidata HDZ-a nemaju nikakve šanse pored njega, te da je hrvatsko društvo normalno i da će odabrati pravog kandidata”, kazao je Krešo Beljak.

HDZ dugo vlada državom, očito je da građanstvo smatra da trebaju biti na vlasti?

“HDZ je većinu od ovih gotovo 30 godina upravljao državom, ali mislim da se tu radi o očekivanjima koja se nisu ispunila od strane Račana i Milanovića, pa vjerujem da će građani na izborima glasati za normalnu Hrvatsku.

Radi se o budućnosti države, naše djece. Ako ortodoksna desnica dođe na bilo kakvu poziciju vlasti, ovo u čemu se sada nalazimo, a što nije dobro, postat će još gore. Dolazak takvih ljudi blizu vlasti znači dodatne stotine tisuća ljudi koje će se odseliti iz države, a i ja ću razmisliti, jer ne želim živjeti u društvu u kojem se na stvari povezane s ustaštvom gleda kao na nešto pozitivno, a dobar dio ljudi oko Škore imaju dobro poznate stavove i bojim se da će ovo što je loše postati još gore.

Možda bih glasao za Škoru da sam okružen ljudima koji misle na takav način. Cijenio sam ga dugo, cijenim ga i dalje, ali ljudi koji su oko njega… On je već imao par izleta u politiku pod okriljem HDZ-a. Kao umjetnik, netko tko je mogao zahvatiti široke mase, nespojiv mi je s ljudima koji stoje iza njega”, kazao je Beljak.

Mislite li da će Zoran Milanović nešto mijenjati u kampanji?

“Nema tu prevelikih mudrosti, on je najozbiljniji kandidat, ima puno iskustva i koncentirat ćemo se na to da ne dođe do krađe. Ako ne bude dobar rezultat, to će biti zbog izborne krađe, jer izborni zakon omogućava da se na lokalnom nivou članovi biračkog odbora biraju iz krugova bliskih HDZ-u, kazao je Beljak, piše N1.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari