Pratite nas

Događaji

Marko Perković Thomspon održao sjajan koncert u njemačkom Wuppertal-u

Objavljeno

na

Nakon potpuno iznenadne uskrate dvorane u Austriji, te službene zabrane održavanja koncerta u Mariboru s apsurdim obrazloženjima, koje su se odigrale unutar dva tjedna, treći koncert Marka Perkovića Thompsona u mjesec dana u inozemstvu, u njemačkome Wuppertal-u, popraćen je s posebnim iščekivanjem.

S jedne strane znalo se da će skrivene tužibabe iz Hrvatske pokušati ometati izvođenje ili čak ishoditi zabranu koncerta. S druge strane bilo je jasno, da u zemlji u kojoj Thompson svake godine nastupi više puta, policijska zabrana nije moguća, a čak i kad bi bila donesena, da bi svaki sud donio makar privremenu mjeru da se koncert održi, na temelju ljudskih prava izvođača i njihovih posjetitelja.

Ništa se zapravo nije dogodilo. Regionalne novine „Westdeutsche Allgemeine Zeitung“ objavile su otrovan članak, koji vrvi pridjevom fašistički. Novinar Manuel Praest bio je makar toliko korektan da je citirao glasnogovornika policije, koji je Thompsonove tekstove ocijenio kao nacionalno konzervativne. Sličan otrovan prilog objavila je javna televizija WDR u svojemu regionalnome programu. Neke minorne lijeve skupine navodno su pozvale na potpisivanje peticije.
To je bilo sve. Malo je iznenađujuće da antife nisu pokazale nimalo originalnosti.

Unatoč tomu, razveselio me poziv Marka Perkovića da kao osobni gost nazočim koncertu. Taj sam poziv shvatio i kao prigodu da posvjedočim kako je protekao koncert, ako bi se dogodilo nešto nepredviđeno.

Već pri dolasku na parkiralište pokraj kluba „Apolo 21“ u središtu Wuppertala dočekao nas je prvi dojam. Nadzornica parkirališta izrazila je nadu da se „ništa ne dogodi“. U kraćoj raspravi doznali smo da je crnu slutnju pokupila negdje na mreži. U tri rečenice objasnili smo joj da se nema čega bojati.

Nekoliko sati prije početka koncerta pred klubom stvorio se podugačak red posjetitelja s navijačkim rekvizitima. Bili su glasni, ali nikakvog nereda.

Kao na zapovijed prekoputa su se utaborila tri policijska vozila. Prišao sam jednoj policajki i zapitao zašto su tu. Pokazalo je na mnoštvo i dodala da oni osiguravaju.
Budući da sam šetajući više puta prošao kraj toga mjesta, na koncu me jedan policajac zapitao što ja tu zapravo radim. To je bilo ono što sam želio: razgovor s policijom!
Razvila se živahna rasprava, za vrijeme koje je drugi policajac provjeravao moje osobne podatke. Mogao sam zaključiti da je policija u tako slabom sastavu (desetak policajaca na više od 1000 posjetitelja) bila da spriječi kakve pokušaje ometanja priredbe, a ne da bi uredovala protiv posjetitelja ili izvođača.

Kad smo naposljetku ušli u klub, doznao sam da su među mnoštvom nazočni pripadnici njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji u vrijeme latentne opasnosti od terorizma ništa ne prepuštaju slučaju.

Dobro je da su došli, jer su imali što vidjeti! Po slobodnoj procjeni, dvije trećine posjetitelja bili su ispod dvadeset godina, a ostatak ravnomjerno raspoređen. Vjerojatno je tu bio poneki djed ili baka s unucima. Međutim, svi su se veselili skladno, onako kako je klapa svirala, a Thompson pjevao. Nikavog nereda, meteža niti u tragovima. Da je netko s posjetiteljima uvježbavao takvo ponašanje, teško bi mu to bilo uspjelo. Neka instiktivna koreografija.

I tako od pjesme do pjesme. Finale je bila “Lijepa li si”.

Bilo je prošlo tri ujutro kad je koncert završio. Posjetitelji su se uredno, kako su i ušli, razišli. Od policije ostao je jedan automobil s dva policajca. Na naš upit rekli su da nisu imali nikakvoga razloga za intervenciju. „Sturm im Wasserglas“ kažu Nijemci: tresla se brda, rodio se miš.

Gdje su bili predstavnici hrvatskoga konzulata da vide i posvjedoče ono što su svi nazočni vidjeli i čuli, te da prvom prigodom utječu na medije koji iznose neistinite optužbe i klevete?

Ostaje se nadati da će na koncertu potpore haškim uznicima u Mostaru u četvrtak predstavnici hrvatskog naroda iskoristiti prigodu biti u jedinstvu sa svojim narodom. Ideja koja izgleda još nije doprla do Pantovčaka i Banskih dvora.

dr.sc.Josip Stjepandić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: tajnistvo@hkld.hr

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari