Connect with us

Pregled

MARKOV TRG: Aralica progovorio o Z1, četništvu, Mirjani Rakić, pravoslavlju

Objavljeno

-

Akademik i književnik Ivan Aralica bio je gost emisije Markov trg, prve nakon zabrane  progovorio o zabrani Z1 televizije, četništvu, Miloradu Pupovcu, pravoslavlju, lustraciji, antifašizmu i pozdravu ‘Za dom spremni’

[ad id=”68099″]

‘Ovih dva tjedna bilo je osobito teško za mene i za ovu našu zagrebačku, hrvatsku televiziju Z1 koja je hrabro podnijela sve pritiske. U Hrvatskoj se događa jedna apsurdna situacija u medijskom i političkom prostoru, zamjena teza gdje laž postaje istina i obrnuto. Dogodio se jedan masovni medijski spin, preusmjeravanje s onoga na što sam htio skrenuti pozornost javnosti na odjavu’ kazao je voditelj Marko Jurič na početku emisije, podsjetivši tako na skandaloznu zabranu rada televizije Z1.

Brzinski komentar na ovu zabranu?

“Kontaktirali ste me pred mjesec dana da vam dođem u emisiju, a kako nerado istupam na televiziji zamolio sam vas da to odgodimo, no kako se ovo dogodilo osjetio sam potrebu da zbog vas, televizije Z1, da se odazovem i da porazgovaramo. Ne s tendencijom uzburkavanja strasti nego da smirimo i da razložno o svemu govorimo jer nam je Bog to dao. Čak bih citirao svoju pjesmu Duša robova da nikakav progon ne treba čovjeka skrenuti s puta mira”, kazao je Aralica.

“Dužan sam gledateljima izreći da nisam pozivao na govor mržnje. Ono što sam napravio – ukazao sam na pojave četništva u SPC-u. Ukazivao sam na to i prije i nije se reagiralo. To me uplašilo. Uslijedilo je izvješće SOA-e kako je zamijećeno da su u Hrvatskoj aktivne organizacije i pristaše četništva i da je zamijećen rast tih trendova. Imali smo se prilike susresti s četništvom prije dvadeset godina u Hrvatskoj i oni su radili upravo ono na što sam upozorio u odjavi. Milorad Pupovac je sazvao konferenciju na kojoj je rekao da širim govor mržnje prema Srbima, međutim ja u svojoj odjavi govorim o četnicima. Ja ne mislim da su Srbi četnici, ako Milorad Pupovac misli da su Srbi četnici to je njegovo pravo, njegovo mišljenje. U odjavi nisam se referirao na Srbe, nego na četnike. Krenula je žestoka hajka od raznih mutikaša, bekičmenjaka, Jugoslavena i filočetnika. Podignuta je kaznena prijava i ako budem osuđen biti će to presedan jer bi takva presuda poistovjetila Srbe s četnicima, ali mislim da se to neće dogoditi. Ono što je bila moja namjera jest od Srpske pravoslavne crkve dobiti stav o tim pojavama, da se SPC ogradi od toga. Prije svega jer ima incidenata poput zabrane davanje vojne počasti od strane svećenika SPC-a na pogrebu hrvatskih branitelja. Osim toga čudilo me da se hrvatska javnost i novinari nisu zainteresirali za ove teme”, dodao je Jurič.

Hoćete nešto dodati?

“Tim fenomenom četništva ja se ovdje bavim u ovoj knjizi. Ne govorim o tome, priča nije o tome, ali i ta pjesma koja je tu problematična ima u sebi dinarski motiv, počinje s Dinarom, i upravo iz tog razloga mogu nešto reći o tome. Da ste vi, Marko, ijednom riječju povrijedili pravoslavlje kao vjeru i Srbe kao naciju – ja večeras ne bih ovdje s vama sjedio. Ali kako je vaš uvod sad bio na četništvo kao velike opasnosti i vjeri pravoslavnoj i Srbima kao naciji, ja se ovdje osjećam dužnim da nešto kažem. Ponavljam, vi niste povrijedili ni pravoslavlje ni Srbe.

Udaranjem na četništvo branili ste i Srbe kao naciju i pravoslavlje kao vjeru. Potvrda tomu je ovo što je uslijedilo. Kako sam mogao pročitati na licu gospođe Rakić u emisiji kod Stankovića, tamo su i mene spomenuli, pa mogu i ja nju, koju izuzetno cijenim i ne slažem se s povicima protiv nje da njoj nije mjesto ovdje, ali donijela je krivu odluku. Krivo je procijenila. Drugi prilog ovakvog stava je izjava oca mitropolita Porfirija. Za mene nije ništa izuzetno da se prekrsti i pokloni i u jednoj i u drugoj crkvi. Njegova je izjava korektna, ali sam priznaje da se našao u nezgodnoj situaciji, da to sam nije poželio. Dao vam je na neki način pravo što ste kritiku usmjerili na pojavu četništva. Gledajući prilog, vidio sam da se i on sam ustegao, da kao da je shvatio da pjeva nešto što ne bi trebao pjevati. Tim gestom dao je za pravo političkom stavu koji ste vi izrazili. Dopada mi se razložnost tog čovjeka kad govori da je vjera ono što spaja Hrvate i Srbe. Razjedinila nas je politika, politika hegemonističke kapitalističke Jugoslavije, a onda poslije komunističke Jugoslavije. Daj Bože da to mišljenje sazrije i u SPC-u da se crkva treba očistiti od četništva kao i Katolička crkva od ustaštva. Žao mi je što on kad govori o vašoj izjavi smatra da je to govor mržnje. To bi bilo kad bi vi onu riječ koju ste spomenuli pripisivali Srbima ili pravoslavnima, ali vi ste je pripisali četnicima. To ne može biti ni po kojoj interpretaciji govor mržnje”, zaključio je Aralica.

Zašto se vodstvo SPC-a ne ogradi od takvih pojava?

‘Pa vidite od oca mitropolita da on u svojoj izjavi problematizira vodstvo svoje crkve. Jer kaže, kad je on uputio pomirljive tonove, kad se distancirao od komunističke interpretacije katoličanstva i svetosti Stepinca da je od svoje crkve proglašavan da nije patriot, domoljub. Savjetovao bih ocu mitropolitu i svim svećenicima SPC-a da odustanu od komunističke interpretacije Stepinca, nego da ga sagledaju u kršćanskom duhu. Da ne stvaraju razdor između Hrvata i Srba’, rekao je Aralica.

Što kažete na tu društvenu patologiju da kada upozoravam na takve pojave, onda se javni prostor okrene protiv mene i ostane potpuno nezainteresiran za ono na što sam pokušao upozoriti?

Vama je poznat mentalni komunizam koji je ostao, o čemu sam pisao. Sustav propadne, ali ostaje živjeti u glavama ljudi kao mentalitet. Ako pravoslavna crkva prihvati interpretaciju Stepinca koju je nametnuo komunizam, onda nema drugo nego to dovodi do razdora. Neka ta crkva krene s kršćanske supstance. Govori se o Stepincu i o prekrštavanju Srba. Nema pokrštavanja ako pravoslavni pređe na katoličko, toga nema, taj čin prekrštavanja ne postoji.

Pupovac je 92. izjavljivao da je 11 tisuća srpske djece prekršteno na katoličanstvo?

On je to demantirao ili netko iz njegovog ureda. Izjavio je da toga nije bilo i on je sam to odbio. Pa vidite sam čin krštenja iz pravoslavne crkve se priznaje u katoličkoj, obrnuto, katoličko krštenje se ne priznaje u pravoslavnoj pa tamo može doći do pokrštavanja. Dakle, pokrštavanje pravoslavnih u katoličko je tehnički nemoguće. Ako se želi prihvatiti komunističke laži o Stepincu onda to samo vodi prema razdoru Srba i Hrvata.

Dogovarali smo prokomentirati antifašizam u Hrvatskoj kao ustavnu kategoriju i kao politički svjetonazor koji je danas vrlo utjecajan, a tu je temu i ministar kulture Hasanbegović otvorio?

Sve što se događa oko ministra kulture ima ideološki predznak. Stao bih uz njega, kao što sam stao i uz vas. On svojim postupcima je svoj najbolji odvjetnik. Hasanbegović je izjavio da je antifašizam floskula. Od mnogih značenja riječi floskula u ovom slučaju bi najbolje bilo da je to ‘smokvin list’, nešto što prekriva neku sramotu. Kad se tako shvati Hasanbegovićeva ‘floskula’ onda mislim da je to izvanredna misao jer današnji antifašisti koriste antifašizam da prikriju zločine komunizma. Dovoljno je pročitati naš Ustav i vidi se da se antifašizam spominje u odlukama ZAVNOH-a. To je najbolje shvatio Josipović pa je zato htio mijenjati preambulu Ustava. U današnjoj preambuli nema antifašizma osim u porukama ZAVNOH-a. Tuđman je tu bio vrlo pažljiv i on je sastavljao tu preambulu. Smisao spominjanja ZAVNOH-a je smisao kontinuiteta hrvatske državnosti. Tko je osnivač ZAVNOH-a, to je bilo pluralno tijelo. Tadašnju je Komunističku partiju Hrvatske vodio Hebrang. U ZAVNOH-u su sjedili HSS-ovci koje je vodio Bogovac, Jakovljević, Krvce, Sikirica, Škar, Pavlek Miškina i drugi. Bila je u ZAVNOH-u i Srpska demokratska stranka. Komunisti su vodili to tijelo, ali to je bilo pluralno tijelo. Ne treba zaboraviti da je Tuđmanov otac bio u frakciji HSS-a unutar toga ZAVNOH-a, može se vidjeti kako je čak i predsjedao na pojedinim sjednicama. Neki kritičari su ironično komentirali kada bi se Tuđman bolno prisjećao svoga oca. Kako su završili ti HSS-ovci? Ubijeni su, Hebrang je ubijen, Tuđmanov otac je ubijen. Vođa Srpske demokratske stranke Sava Kosanović je, mislim, preživio’, objasnio je Aralica.

Što sve to znači za današnje poimanje antifašizma, je li to sukob antifašizma i komunizma.

To je primjena Lenjinova doktrine: U prvoj fazi revolucije potaknite i koristite nacionalne snaga, a kada revolucija ovlada onda posijecite te nacionalne snage. Tito je to učinio u Srbiji. Najprije je imao saveze s četnicima. Čim je u rat ušao SSSR on je išao sjeći srpskim komunistima glave i došlo je do raskola. Ostao je na samo jednoj brigadi i zapravo s tom brigadom je bježao iz Srbije.

Kakva je posljedica svih tih odnosa na današnje poimanje antifašizma. Može li Tito biti ikona antifašizma?

Tu dolazimo na problem lustracije kod nas. O tome sam pisao u knjizi ‘Smrad trulih lešina’. Zaprepašćuje me da se o lustraciji čuju jedni za, drugi protiv. Često puta ni ovi koji se protive i ovi koji su za ne znaju što bi to bilo. Kad je ono s Boljkovcem bilo sve je pogrešno shvaćeno. Lustracija je proces koji je zahvatio sve komunističke zemlje. On nije završio, nego neprekidno traje. I nas je lustracija zahvatila. I ove rasprave su dio procesa lustracije. Tri su razine lustracije. Jedan je sudski i to je zahvatilo Hrvatsku, ali na Sudu u Munchenu, Perkoviću i Mustaču. Ta presuda će imati dalekosežne posljedice u Hrvatskoj. Neka se nitko ne zavarava jer to je sudski proces lustracionog karaktera. Druga je razina administrativna da se pripadnicima represivnog aparata tog režima zabrani pristup javnom životu. Kod nas je to izostalo. I treći oblik su ove ideološke rasprave. Naša je predsjednica na jedan fin način otpremila Titovu bistu u muzej. Takva nam lustracija treba. Nevladine udruge smatraju da Titova politika mora biti pošteđena od zahtjeva europskih zakonodavnih tijela da se uklanjanjem od totalitarizama jednako uklanjaju komunistički i fašistički totalitarizmi. Oni polaze od pretpostavke da jugoslavenski komunizam nije bio jednako totalitaran kao drugi. Ali time što je bio blaži on nije prestao biti totalitarizam.

Što je s jugoslavizacijom hrvatskog javnog života?

Iz Domovinskog smo rata izašli kao pobjednici. Nažalost taj je rat morao proći kroz čistilište Haškoga suda. Unutar te faze čistilišta mi smo imali promjenu političkih garnitura Tuđmanovu je naslijedila ljevičarska. I ta je ljevičarska garnitura izmislila kako je Tuđmanovo razdoblje bilo totalitarizam i da to treba detuđmanizirati. To zagovaraju sve te nevladine udruge. Vidjeli ste ih sinoć na onim demonstracijama na Markovom trgu, vidjeti ćete ih opet za nekoliko dana. Ali to čistilište se pretvorilo u našu veliku sreću kada je Haški sud proglasio naše generale nedužnima i oslobodio ih. To je važno gotovo kao i Oluja. Da toga nije bilo teško bismo održali slavljenje Oluje. Od toga dana više ništa nije isto. Svi procesi nakon toga se odvijaju u tom ozračju. Treba ohrabrivati ljude poput ministra Hasanbegovića koji nastavljaju tom politikom kojom će biti istisnut komunizam i jugoslavenstvo. Naravno, ne da se prekine suradnja s narodima koji su proizišli iz te Jugoslavije. Jugonostalgija se lako premetne u političku doktrinu i postaje kamen smutnje u odnosima među narodima.

Što kažete na pojave pozdrava ‘Za dom spremni’?

I među ustašama je bilo dobrih i loših ljudi. Ne svodim to na ljudski element. Kada govorimo o ustaškoj doktrini ja odbacujem ustašku doktrinu kao i komunističku i četničku jer su fašističke i totalitarne. Sudjelovao sam s predsjednikom Tuđmanom u dekriminalizaciji ustaških riječi pojmova. Oko kune smo imali razgovore hoćemo li kruna ili kuna. Predlažem da dekriminaliziramo i pozdrav ‘Za dom spremni’. Mislim da imamo i odluke nekoliko sudaca koji su dekriminalizirali taj pozdrav.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari