Pratite nas

Pregled

MARKOV TRG: DORH-ove optužnice najviše optužuju DORH

Objavljeno

na

I u ovoj emisiji Markov trg na Z1 televiziji su prikazivani snimci pojedinih nevjerojatnih situacija koje se događaju na hrvatskim sudovima.

Ekipa emisije Markov trg je tri godine kamerom bilježila događanja na ročištima nekad slavodobitno započetog slučaja ‘HPB Bankomat’. Danas, osam godina kasnije kada bi netko napravio anketu među građanima što je to ‘HPB Bankomat’ zasigurno velika većina ljudi ne bi imala pojma o čemu se radi.

HPB Bankomat bila je velika akcija DORH-a i USKOK-a 2008. godine, kojom se najavljivao obračun s korupcijom i kriminalom unutar državnog sustava. Na tom naslovu je izvedena onomad spektakularna akcija uhićenja čelništva Hrvatske poštanske banke.

Protega i ostali, tako se zove slučaj na kojem se danas na sudu preznojava Državno odvjetništvo i njegovi svjedoci. Cijeli je slučaj postao jedna operetna tragikomedija, s falso partiturama, amaterskom režijom i raspletom koji više nema veze s prvobitnim scenarijem. Danas bi, kako stoje stvari, u DORH-u i USKOK-u najradije da imaju vremeplov, vrate se u 2008. godinu i ‘uhapse’ onoga koji ih je nagovorio da otvore slučaj ‘HPB Bankomat’.

Mučenje struke, ne poznavanje procedure, silovanje prava, zamuckivanje vještaka koji u dva mjeseca naplate 300 tisuća kuna, a onda ne znaju objasniti što su to i kako vještačili u vlastitim skupo naplaćenim vještačenjima pretvara se u horor, u noćnu moru svakog odvjetnika, tužitelja, krivičara, kriminaliste, istražitelja, suca, a u konačnici i svakog građana ove zemlje koji gledajući ovakve blamaže stručnjaka pod nogama gubi temelje pravne sigurnosti.

Državni sustav koji nije u stanju jamčiti provođenje pravila koja je sam postavio gubi svoj smisao. Odgovornost za ovakvu pravosudnu sramotu leži na cijeloj hijerarhiji sustava, bez obzira je li ona kadrovske ili zakonske naravi. Istrage koje se vode prema zadanom cilju, a ne prema otkrivenim činjenicama, optužnice koje dobro zvuče sve dok ne dođu na sud, koje su pisane nakon istraživačkog blefiranja i činjeničnog improviziranja, suci istrage koji ne nalaze snage onemogućiti takav proceduralni voluntarizam, više sudske instance poput Vrhovnog suda ili čak i Ustavnog koje benevolentno promatraju takva događanja, a nekim svojim potezima ih čak i ohrabruju, nadležna ministarstva koja se ‘ne bi htjela miješati’ u neovisnost suda i DORH-a, a na kraju i najviše državne instance Ured predsjednika, Vlade i Sabor koji su o svemu raznim dopisima obavještavani bez volje, znanja i hrabrosti da se uhvate u koštac sa tom gnojnom ranom hrvatske države.

Za funkcionalnost nekog uređenog i organiziranog sustava nije najvažnije kakva su pravila, nego je najvažnije da se ona primjenjuju i to bez iznimke jednako na sve. Pravila igre su važnija od sam igre jer bez pravila igre nema, i sve se pretvara u kaos.

Tužna je to, ali i stravično opasna stvarnost hrvatske države koja prijeti njenom urušavanju. Bez obzira je li problem neznanje ili namjera pa time onda i korupcija, s ovakvim institucijama koje se brinu za društvenu pravednost i pravni poredak Hrvatska nema izgleda za blistavu budućnost, gospodarski oporavak, zemlju blagostanja, odnosno onoga zbog čega se išlo u njeno stvaranje.
Ovih dana se prisjećamo herojstva vukovarskih branitelja, međutim ovakvo ponašanje odgovornih unutar onoga što se naziva hrvatskim pravosuđem izravna je izdaja upravo tih heroja.

Nekompetencija, fušerski odnos prema profesiji, ali i doslovno fušarenje gdje je radno mjesto tek kulisa i odskočna pozicija za neke druge unosne poslove ubija duh prava u Hrvatskoj. Najveća odgovornost pada na one koji sjede na najvišim pozicijama od Vrhovnog suda prema županijskim, ali isto tako Državno odvjetništvo i njegovi specijalci ‘USKOK’. Sramota je da se ovakve stvari događaju na hrvatskim sudovima, ali je dvostruka sramota kada ih pravni amateri, kao što su novinari, mogu uočiti.

Jer to govori ne samo o javašluku odgovornih, o nedoraslosti zadatku, nego i o njihovoj beskrupuloznosti kada su se usudili s ovakvim jeftinim muljažama izići pred sud, a time zapravo i pred javnost.

U emisiji smo emitirali nekoliko takvih primjera koje je komentirao pravni stručnjak, odvjetnik Veljko Miljević. Osim komentarima, iskusni odvjetnik Miljeviće je na samom kraju emisije upravo vlastitim čuđenjem zbog svega što je vidio, zapravo dao najsnažniji komentar.
U prvom prilogu je prikazano svjedočenje vještaka Ante Blaževića koji priznaje da je od USKOK-a dobio na uvid dokumente vještačenja prije nego li je Nalogom dobio angažman za vještačenje.
‘Prema novom ZKP-u od 2008. godine vještačenje može zatražiti DORH ili USKOK, ali pisani nalog ja alfa i omega svakog vještačenja. Nema vještačenja bez naloga. Kada je u pitanju bankarska tajna to je poseban slučaj.

Naravno da je sud tijelo koje može dobiti podatke za postupak, ali to mora biti za potrebe kaznenog postupka. Ne znam kako DORH ili USKOK može imati te dokumente prije početka vještačenja i izgleda da se tu događaju neke stvari koje se ne bi trebale događati’, primijetio je Miljević.

U drugom prilogu svjedok F. Boras na sudu izjavljuje da ne poznaje optuženog Galića, a USKOK u optužnici na više mjesta navodi da svjedok poznaje optuženog Ivana Galića.
‘Ovdje svjedok, ali i u istrazi iskazuje identično, ali se u optužnici na više mjesta iskazuje drugačije. Dakle u optužnici se navodi nešto čega nema u optužnom materijalu.

Ne znamo zašto se to dogodilo. Je li posrijedi zla namjera da se u optužnici poveća količina materijala koji terete optužene ili se radi o previdu. Dakle, ili pitanje kompetencije ili namjere’, izjavio je Miljević.

U trećem je prilogu pokazano svjedočenje Damira Vujića direktor sektora upravljanja naplate HPB-a. Vujić govori kako je bio prisiljavan da potiše svoj iskaz na ispitivanju u USKOK-u 2010. godine bez mogućnosti korekcije.

Na svjedočenju se vidi kako je vidno uzrujan i uznemiren. Inače, D. Vujić je preminuo dva mjeseca nakon svjedočenja na sudu od srčanog udara. Slična situacija se dogodila i sa svjedokom Zdenkom Perkovićem, direktorom sektora za gospodarstvo HPB-a.

Na ročištu HPB Bankomat je svjedočio u lipnju 2015. godine, a preminuo je u travnju 2016. godine. Perković je također na sudu izjavio da je bio prisiljavan na potpisivanje vlastitog iskaza.
‘Ovo nisu vjerodostojna ispitivanja i to se po tvrdnjama ovih svjedoka može zaključiti.

Teško je bez čitanja cijelog zapisnika dati ocjenu. Apsolutno su procesne odredbe zakona sastavljene na način da se očuva vjerodostojnost onoga što svjedok izjavljuje.

Je li to bio slučaj ovdje teško je reći. Ovdje je sretna okolnost da sutkinja sve piše što svjedoci izjavljuju. Nije laka svjedočka uloga. Svjedok koji je sam na ispitivanju, čak i ako je okružen savjesnim ispitivačima, takva situacija uvijek izazove posebno psihičko stanje kod svjedoka. Prisutnost branitelja u postupku ispitivanja svjedoka može samo pridonijeti kvalitetnijem obavljanju procesne radnje’, objasnio je Miljević

U četvrtom prilogu svjedočio je bivši predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Vedran Duvnjak. Nezaprimanje pošte od strane HFP, Vedran Duvnjak je dao oprečne iskaze na dva ispitivanja. Na jednom je ročištu objašnjavao ne primanje pošte kolektivnim godišnjim odmorom, a u drugom da kolektivnih odmora nije bilo kod njih u HFP-u.

Naime, Vedran Duvnjak je 2010. godine podnio prijedlog Općinskom sudu u Samoboru za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom grupe ‘Fantazia projekt’, a odnosi se na zemljište nekadašnjih bazena Šmithen, veličine 200 tisuća kvadrata.

Time je blokirano ishođenje potrebnih dokumenata za realizaciju projekta velikog vodenog parka koju je Fantazia grupacija namjeravala izgraditi te je tom mjerom zaustavljen njihov projekt. U 7. i 8. mjesecu 2010. godine Općinski sud u Samoboru šalje HFP-u rješenje kojim se traži da HFP sastavi tužbu ili da se očituje o odustajanju.

Kako se ništa nije dogodilo Sud nakon 8 mjeseci ukida privremenu mjeru, ali HFP ulaže žalbu i potom cijelu 2011. godinu traje sudski postupak koji održava tu privremenu mjeru zabrane raspolaganja nekretninom Fantazia grupe. Na kraju 2011. godine pravomoćnom presudom Sud presuđuju u korist Fantazia grupe.
‘Ovdje su bila dva različita iskaza istog svjedoka. Ne mogu postojati dvije istine.

Fond za privatizaciju ne može imati godišnje odmore i ne primati sudska pismena. Poduzeća u kojima država ima većinsko vlasništvo moraju biti stalno u funkciji. Prvi je iskaz bilo lijepo čuti, ali je drugi bio bolje razrađen. Svjedok kasnije objašnjava razloge ne primanja sudskih pismena, ali tu se radilo o privremenim mjerama i onda se u takvim slučajevima mora postupati žurno. Nema govora o ne primanju tih sudskih pismena.

Duvnjak očito zna tko ga pita i on pretpostavlja da su ti ljudi možda došli do određene dokumentacije pa ne može govoriti kao prvi puta nego mora prilagoditi svoju izjavu. On je tu unio termin uobičajene prakse, ali to je nedopustiva praksa kad su u pitanju ovakve ozbiljne privremene mjere’, izjavio je Miljević.

U petom prilogu vještak Vladimira Krkleca se, čini se, pozvao na nepostojeći zakon. S obzirom da su u ovako kompliciranim i stručno osjetljivim procesima riječ i mišljenje vještaka presudni za sudsko određivanje odgovornosti.

Sutkinja Jasna Galešić neprekidno postavlja jedno te isto pitanje vještaku Krklecu koje glasi: ‘Gdje piše da je Uprava banke obavezna kod odobrenja plasmana po posebnim uvjetima odmah rezervacijom osigurati kredit’. Čak i u nekoliko slijedećih ročišta, sve do danas vještak Krklec nije pronašao zakon na kojem je temeljio svoje mišljenje u vještačenju.
‘Vještak je stručna osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže.
Vještak mora dominirati i on mora znati sve odgovore.

Pogotovo ako je radio dva, tri mjeseca na toj materiji. Za svaku tvrdnju mora imati temelj. Malo mi je žao sutkinje koja u jednom trenutku konstatira ‘ovako ćemo do penzije’, zaključio je Miljević.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Objavljeno

na

Objavio

“U Hrvatskoj su dvije države, jedna hrvatska, koja je stvorila našu državu i dobila rat te s druge strane – stara jugoslavenska, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura.

Pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije,” izjavila je u Bujici novinarka, publicistica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’ Višnja Starešina.

Na Z1 i partnerskim televizijama gostovala je povodom izlaska njezine nove knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – završni račun Haaškog suda’, na čijem se predstavljanju prije nekoliko dana okupilo više od 500 ljudi!

Jasno je rekla i da istragom o raketiranju Banskih dvora nisu prokazani glavni odgovorni!

“U istrazi o raketiranju Banskih dvora nema glave operacije Veljka Kadijevića, koji je sada mrtav, ali i Aleksandra Vasiljevića, koji je još uvijek živ, niti ima onog temelja i stopala operacije, a to su ljudi bliski hrvatskom državnom vrhu koji su u suradnji s vrhom KOS-a i Vasiljevićem znali gdje će se sastanak održati!

U istrazi nedostaju glava i dno! Nasmijao me osumnjičeni general Bajić koji je navodno, samostalno naredio operaciju iz Bihaća. Pa, već sljedećeg dana bio bi pred vojnim sudom da je djelovao samostalno!”

KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA SU SMIJEŠNE – GDJE JE NESTAO VRH KOS-a I NJIHOVI DOUŠNICI?! TKO IH TO U DORH-u ŠTITI?

Emisija je počela komentarom o kaznenim prijavama za nešto što se dogodilo prije 26 godina.

“To me natjeralo da se prisjetim što se sve u tom trenutku događalo, koji je bio kontekst, a onda me malo nasmijalo i dosta rastužilo,” rekla je Starešina i nastavila: “U Banskim dvorima u to vrijeme bili su predsjednik Tuđman i dvojica najviših civilnih dužnosnika raspadajuće Jugoslavije, od kojih je jedan formalno bio vrhovni zapovjednik njihove vojske (Mesić), a drugi je formalno bio šef ministru obrane Veljku Kadijeviću (Marković).

To je u najdoslovnijem smislu bio pokušaj vojnog udara, nakon kojeg je General-štab na čelu s Kadijevićem trebao preuzeti vlast. Poslije toga JNA, potpomognuta srpskim dobrovoljcima i paravojnim jedinicama, krenula je u brutalno osvajanje Hrvatske do zamišljenih granica ‘Velike Srbije’.

Tri dana nakon raketiranja, tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, izdaje naređenje o osnivanju logora JNA za ratne zarobljenike koji su kasnije osnovani i u Srbiji, BiH te na okupiranim dijelovima Hrvatske, uključujući logor Staru Gradišku.

Akt napada na Banske dvore bio je akt kojeg je jedini mogao zapovijediti general Kadijević, a pripremiti jedino njegov pomoćnik za obavještajne poslove Vasiljević! I sada Vasiljević nije na udaru DORH-a, znači, netko je izostavio vrh KOS-a, kao i njihove doušnike!”

Gošća emisije u studio je donijela dokument kojim potkrepljuje svoje tvrdnje, a riječ je o papiru kojeg je u posjedu imao i Haaški sud, ali i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Potpisao ga je ‘komandant’ 5. banjalučkog korpusa JNA, general Vladimir Vuković. Iz dokumenta se jasno vidi da je Vasiljević znao za sve aktivnosti JNA protiv Hrvatske i da su sve naredbe dolazile od vojnog vrha iz Beograda.

DR. HARRIS: BRITANIJA NE BI PRIHVATILA PRESUDE PO OVAKVIM STANDARDIMA!

U emisiji su pušteni dijelovi izlaganja dr. Robina Harrisa s promocije knjige Višnje Starešine. Govorio je o hrvatskim žrtvama muslimansko-hrvatskog građanskog rata, pohvalio je predsjednika Tuđmana i njegovu politiku prema BiH, rekao da je Haaški sud zakazao, ponajprije jer nije osudio Miloševića i jugoslavenske vojne vlasti te Srbiju… Dr. Harris je vrlo kritički govorio o Haaškom sudu i naročito – sucima, istaknuo da se HVO borio protiv mudžahedina, a kritičan je bio i prema britanskoj politici koja bi, kako kaže – bila drukčija da ju je vodila lady Thatcher.

Riječ je o jednom od dugogodišnjih najbližih suradnika britanske premijerke Margaret Thatcher, uglednom povjesničaru, piscu i publicistu. Harris je doktorirao na Oxfordu, a poznati su njegovi antikomunistički i konzervativni politički stavovi. Kada se 90-ih trebalo izboriti za hrvatski interes u britanskom političkom i javnom prostoru, svi su dolazili upravo kod njega. “On se tih godina inficirao hrvatskim virusom,” rekla je Starešina, dodavši da je upravo dr. Harris 2006. godine napisao najrelevantniju povijest Dubrovnika, ali i biografiju kardinala Stepinca, objavljenu na engleskom i na hrvatskom jeziku…

“Dr. Harrisa od većine hrvatskih povjesničara razlikuje ne samo njegova oxfordska diploma i doktorat te propitkivački način prema svakoj datosti, nego samosvojno i slobodno razmišljanje o stvarima koje vam pokušavaju nametnuti kao obvezujuće mišljenje i optužnicama koje nemaju uporište u činjenicama.

Zanimljivo je i to da je rekao da Velika Britanija ne bi prihvatila presude po ovakvim standardima! Haaški sud u javnom prostoru uspio je nametnuti sebe kao nedodirljivog djelitelja pravde koja je iznimno karikaturalna,” kazala je Starešina.

BLOKADE NA FACEBOOKU – DIO SPECIJALNOG RATA

Hrvatska je pod neviđenim udarom na slobodu misli, što su pokazale i blokade istaknutih pojedinaca i mnogih medijskih stranica od strane Facebooka. Je li naša nacionalna sigurnost zakazala, zanimalo je voditelja.

“Blokade na Facebooku uistinu su akt specijalnog, hibridnog i virtualnog rata. Hrvatska ne bi trebala samo objavljivati da se protiv nje vodi takav rat, nego sigurnosni sustav mora osigurati zaštitu od takvih napada i poduzeti protuakcije! Ne vidim konkretne odgovore prema vjerojatnim pokretačima tih napada, iz čega proizlazi da je sustav nacionalne sigurnosti zakazao,” bila je kategorična gošća Bujice.

U svojoj knjizi Starešina posebno poglavlje posvećuje ratu u srednjoj Bosni.

“Smiješno je govoriti o agresiji u srednjoj Bosni gdje je Armija BiH ojačana mudžahedinskim postrojbama bila dominantna. Govorimo o području koje je bilo izolirano s juga, a humanitarna pomoć dolazila je samo planinskim putevima. Lašvanska dolina bila je izolirana enklava, stoga je groteskno spominjati sudjelovanje hrvatskih snaga, pri čemu je priča o ‘agresiji’ izfabricirana i izvučena iz konteksta,” rekla je gospođa Starešina i dodala da je naša diplomacija zakazala kada je u pitanju objašnjavanje svijetu svega onoga što se događalo u BiH.

‘MALA PTICA’ KOS FORMIRALA JE DUBOKU DRŽAVU!

Dodala je kako bi činjenica da je Armija BiH htjela izaći na more, prvenstveno kroz akciju ‘Neretva 93’, trebala svijetu biti poznata isto kao i to da je Jugoslavija osnovana u Jajcu 29. studenoga. Međutim, svijet to ne zna jer dio naše diplomacije nije radio ništa, a drugi dio je radio – protiv države. Starešina je u tom kontekstu prozvala Vesnu Pusić jer je Hrvatsku nazivala agresorom i u Saboru, ali i u svojoj knjizi ‘Demokracije i diktature’ koja joj je bila referenca u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a.

“To je samo vrh ledenog brijega! Od ’95 kao da imamo dvije države u Hrvatskoj. Jednu hrvatsku, koja je stvorila našu državu i dobila rat i staru jugoslavensku, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura, koja pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije, ali koja cijelo vrijeme djeluje na taj način da svakome vani morate objašnjavati što su radili mudžahedini u BiH, kakva je bila politika Alije Izetbegovića itd… Jugoslavenska državna struktura apsolutno je dominirajuća u formiranju vanjskih i informacijskih politika.

‘Mala ptica’ KOS formirala je duboku državu, oni djeluju promovirajući teze te mreže. Prije 35 godina uspjeli su se ustrojiti kao nad-državna mreža i to možete vidjeti po rezultatima. Ako danas morate objašnjavati što je to raketiranje Banskih dvora i ako dobivate neki uradak DORH-a u kojem nemate ni vrha ni dna nego se sve spušta na ‘nestašluk’ jednog zapovjednika zrakoplovne baze, onda znači da Hrvatska nije ustrojena tako da bi bila država!”

U emisiji su izneseni podaci iz novog broja Hrvatskog tjednika da je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić haaškim istražiteljiam dao 1.100 dokumenata iz Šuškovog kabineta, ‘drukao’ sedam brigada HV-a čiji su se pripadnici borili na području BiH, a dali su im i izvode iz PBZ-a o financiranju hrvatskih vojnih operacija u BiH.

ARHIVI PREDSJEDNIKA I HVO-a BILI SU VELIKO SAMOPOSLUŽIVANJE!

“Nakon 2000. godine, svi hrvatski arhivi uključujući i onaj predsjednički te HVO-a postali su veliko samoposluživanje za haaško tužiteljstvo! U svojim memoarima čak i šefovi njihovih istražiteljskih timova podsmjehivali su se takvom nezabilježenom slučaju u povijesti suverenih država! Namjere Haaškog tužiteljstva mogle su se vidjeti već od ranih postupaka ’96/’97, što znači da je kohabitacijska struktura Mesića i Račana morala biti duboko svjesna nečasnih namjera tužiteljstva.

Hrvatska je tada već imala presudu o subpoeni koju je dobila djelomično i kojom su se mogli izuzeti pojedinačni dokumenti, no, Hrvatska se na nju nikad nije pozvala! S druge strane, Srbija je vrlo obilno koristila mogućnosti koje je pružala ta presuda, selektirala je dokumente, navodila je istrage u smjeru u kojem je željela… Tu je riječ o udruženom aktu denunciranja i montiranja odgovornosti.”

Višnja Starešina komentirala je i Antu Nobila koji zajedno sa Bošnjacima sada priprema tužbe protiv RH.

“To nije ništa novo. Nobilova neslavna uloga je konstanta još od trenutka kada je u svojoj završnici, osobito u žalbenom postupku, obrana Tihomira Blaškića koju je vodio, postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgvornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni kao obliku hrvatske samouprave i hrvatskom državnom vrhu – pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima,” jasna je bila gošća Bujice.

VUKOVAR – NAJVEĆA SRAMOTA HAAŠKOG SUDA; VASILJEVIĆ – PRIVILEGIRANI SVJEDOK CARLE DEL PONTE!

U svojoj knjizi bavila se i Vukovarom: “Vukovar je jedna od najvećih groteski i sramota Haaškog suda! Sve se počelo događati na suđenju Miloševiću… Kada je Carla Del Ponte trebala dokaze protiv njega, ušla je u suradnju s bivšom KOS-ovom mrežom i oni su joj pribavili i dokaze i svjedoke. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u optužnici Miloševiću imenovani je sudionik UZP-a s konkretnim optužbama poput kontrole nad paravojnim jedinicama i lokalnim vlastima.

Dio tužiteljstva htio je sve staviti na optuženičku klupu i to bi bio uspjeh Haaškog suda, ali sklona političkim komprosima, balansirajući između političkih interesa velikih sila, Del Ponte je Vasiljevića prihvatila kao jednog od glavnih priviligiranih svjedoka tužiteljstva! Tu stvari počinju ići u drugom smjeru, nakon toga je odgovornost za zločine u Vukovaru uništena, a slučaj vukovarske bolnice preimenovan je u Ovčaru i odbačena je odgovornost od KOS-ove strukture na paravojnike. Nekoliko transkripata i osobnih svjedočenja potvrđuju da je Vasiljević noć prije evakuacije ranjenika bio u Vukovaru, odnosno u terenskom stožeru KOS-a u Negoslavcima…”

Dodala je i kako su ljudi koji su izravno bili uključeni u organizaciju zločina na Ovčari kasnije premješteni u Banju Luku, a sada neki od njih izravno rade na optužnicama protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Bujanec je dodao kako su neki oficiri KOS-a koji su sudjelovali u napadu na Vukovar i bili u stožeru u Negoslavcima, kasnije otišli u Bosnu i priključili se samom vrhu Armije BiH.

Na pitanje voditelja zašto i Hrvatska ne proglasi univerzalnu jurisdikciju i tako uvede pravnu ravnotežu u progonu srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca, Starešina je zaključila:

“Hrvatska je uvijek imala mogućnost pokrenuti istrage, procesuirati zločince i tako uvesti ravnotežu! Srbija je proglasila univerzalnu jurisdikciju 2003. u sklopu operacije koju su vodili Vasiljević i njegova struktura u otklanjanju odgovornosti od JNA, KOS-a i srpskog vrha, a to je u Hrvatskoj otkriveno tek kada su uhitili Tihomira Purdu, sedam godina kasnije!”

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

 

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari