Pratite nas

Politika

MARKOV TRG – general Glasnović krenuo u politički boj

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovao je general Željko Glasnović koji je dan prije predaje kandidacijskih lista odlučio ne ići na listu HDZ-a u 11. izbornoj jedinici – dijaspori.

Budući je ta izborna jedinica tradicionalna biračka ‘utvrda’ HDZ-a, a Glasnović je na prethodnim izborima preferencijalno dobio daleko više glasova od svih ostalih kandidata zajedno, ovaj njegov potez stvorio je jednu politički vrlo zanimljivu situaciju.

Koji su bili razlozi zašto ste odustali od HDZ-a i odlučili ići samostalno sa svojom listom na izbore?

Nisam znao da sam bio četvrti na HDZ-ovoj listi. Prošle sam izbore bio osmi i morao sam personalizirati kampanju da dođem na prvo mjesto. Kada negdje, kao ja u HDZ-u, niste dobrodošli, ako ćete im otežavati onda je najbolje otići.

Shvatio sam kad ste slobodni možete puno više učiniti, a nisam htio statirati u Saboru.

Znam svoje mogućnosti i sposobnosti, znam što je hijerarhija i nisam bio zadovoljan kako ta struktura funkcionira. Na zadnjim sam izborima dobio više nego svi ostali kadidati zajedno. Ja nemam konop oko vrata pa da mi netko poteže zvono. Imam svoje mišljenje.

Kako biste opisali tih osam mjeseci u Saboru u klubu HDZ-a?
Nisam imao ni ured ni ljude oko sebe, ali sam primao puno ljudi koje je potpuno uništio taj socijalistički sustav koji i danas imamo, ta kaljuža, javašluk u pravosuđu.

Bilo je tu raznih slučajeva. Primjerice, branitelja kojima su zbog nekih sudskih postupaka dolazile ovrhe po osamsto tisuća kuna. Ovakav sustav kakav je u Hrvatskoj, ja bih nazvao ‘Croslavija’, jer je ovo potpuno preslikana neefikasnost bivše države. Uostalom, kako možete očekivati da ljudi koji su vodili državu zadnjih 12 kvartala u kojima je padao BDP, da oni i dalje rade isti posao. Da je to privatna firma dobili bi nogu.

Što su vam rekli bivši kolege iz HDZ-a kada ste im rekli da odlazite?

Ja tamo nisam došao statirati, došao sam raditi. Trebamo uvezati jedinstveno hrvatsko nacionalno biće izvan, u domovini i u BiH. Tko će doći u državu gdje treba čekati tri godine za državljanstvo, čak i za pripadnike vlastitoga, hrvatskoga naroda?

Tko će investirati u Hrvatsku ako treba čekati 64 tjedna za građevinsku dozvolu? Sirijske izbjeglice u Kanadi imaju veća prava nego Hrvati koji se žele vratiti u Hrvatsku. Da nema Hrvata iz BiH-a i dijaspore mi danas ne bi imali hrvatsku državu.

Danas se protiv Hrvata iz BiH pripremaju optužnice, priprema ih tužilaštvo BiH čiji su istražitelji bili lijepo primljeni i dopušteno im je slobodno kretanje po raznim arhivima po Hrvatskoj. Oni su tamo kopirali dokumente koji su im bili potrebni i sada pripremaju optužnice protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Kako to razumjeti?

To je zastrašujuće. Imate jednog bivšeg predsjednika koji je privilegirani lažljivac. Zastrašujuće je da su se hrvatski dokumenti najviše tajnosti našli u engleskim novinama. Svaka država koja do sebe drži objavljuje takve dokumente tek kad svi sudionici umru.

Što je u Hrvatskom zakonu kazna za veleizdaju? Ništa. Da nije bilo HVO-a ne bi danas bilo federacije BiH-a. Hrvati su u postotku najviše stradali u BiH-a. Zastrašujuće je da danas imate jednu državu velikosrpsku tvorevinu koja je u BiH-a počinila 90 posto zločina.

Među Hrvatima u BiH se stvara nova generacija iseljenika. Treba izjednačiti prava pripadnika HVO-a i HV-a.

Što vi, ako zajedno s još nekim s vaše liste uđete u Sabor, možete učiniti za Hrvate iz BiH i za one u drugim zemljama širom svijeta?

Moramo vratiti povjerenje ljudi izvan domovine da se uključe u razvoj Hrvatske.

Ali tko će se vratiti u Hrvatsku kad ona ima disfunkcionalni pravni sustav. Ako želite uništiti neku državu pošaljite im naše ekonomiste. To je naše tajno oružje. Dok se mi ne riješimo mentalnog komunističkog sklopa neće se ništa promijeniti. Kao papiga spominjem da nećemo dobiti profesionalnog policajca za 4,5 tisuća kuna. Ili te priče da se saborskim zastupnicima smanje plaće.

Tko su ljudi na vašoj listi?

Ima tu raznih ljudi. Njihove su biografije na facebooku. Primjerice, jedan Pero Barbarić koji je poduzetnik, vojnik i angažirao se u politici. On je ostao dole i razvija posao sa svojom obitelji. Takve ljude treba povezati s našom dijasporom. Ili recimo Spomenka Šimović koja je predsjednik udruge branitelja BiH. Ili Mirjana Ljubić, medicinska sestra koja je bila kod mene i izvukla više ranjenika nego itko koga znam. To su ljudi s moralnim integritetom s kojima se ne može manipulirati jer nemaju za sobom nikakvih ‘repova’. To su ljudi koji mogu stvoriti jednu modernu hrvatsku desnicu, demokršćansku, temeljenu na Deset Božjih zapovjedi.

Ono što je najveći problem u Hrvatskoj je ta mentalna baština komunizma koja nas sprječava da idemo naprijed. Puno je ljudi u politici u Hrvatskoj koji se najviše boje dviju riječi – porijekla imovine.

Što vam je rekao Andrej Plenković kada ste rekli da idete samostalno na izbore?

Ne poznajem mladog gospodina, želim mu sve najbolje. Želim mu sve najbolje po pitanju te hajdučije jer nisu isti kuloari u EU i rovovska bitka u Hrvatskoj.

Drugačiji je pogled s osmatračnice, a drugačiji iz rova. Gledao sam sučeljavanje, ali te televizijske govorne vježbe nemaju veze sa stvarnošću. Stvarnosti su ove da živimo u disfunkcionalnoj državi koju vode bivši kadrovi, i mi se još nismo riješili baštine bivše države. Kad to napravimo, kad dođe ta katarza sva će se vrata otvoriti.

Kad ovo postane država gdje se poštuje integritet i profesionalnost, a ne fruškogorski doktorati i diplome Đure Pucara Starog. Nama je razoreno moralno tkivo i ljudi su izgubili sposobnost kritičnog prosuđivanja. Problem Hrvatske nisu ustaše i partizani, nego analitika. Doktrinarna nota pape Ivana Pavla je važna, ona govori da treba sudjelovati, angažirati se, a ne doma kod kuće sjediti i onda se žaliti da su za sve krivi masoni i Draža Mihailović.

Predsjednik Tuđman je u zadnjim godinama vladavine govorio o moralnoj, odnosno duhovnoj.

Treba obnoviti moralno tkivo naroda. To je temelj države. Kad moral zakaže tu uskače zakon, a kod nas je sve to uništeno, ta individualna odgovornost. Uništena je nacionalna svijest. Kritične se informacije kriju od naših ljudi. U Bibliji kažu tko traži taj i nađe, ali mi se gubimo u toj šumi informacije jer su ljudi izgubili duh rasuđivanja.

Kako komentirate aferu oko člana Državno izbornog povjerenstva da je navodno uzimao mito od Hypo banke? Kako takvi ljudi mogu nadzirati i jamčiti korektnost izbora?

Postoji ona prva zapovijed titoizma ‘druže snađi se’. Što se čudimo? Imamo takve ljude u Ustavnom sudu, politici, nevladinim udrugama. Poglčedajte GONG. Oni surađuju s jednim svjetskim mešetarom. Takvi ljudi rade sve da se ta hobotnica iz bivšeg sustava nikada ne demontira. Budući oni imaju i partijske ćelije u medijima, umrežili su cijelo društva, s takvim ljudima Hrvatska ne može dalje. Oni se protive lustraciji. Lustracija znači i objavljivanje podataka o menađerskim kreditima. Monstruozno je da je SDP-e zatvorio državne arhive s podacima o Jugoslaviji na još dvadeset godina. Zašto? Boje se onoga što bi tamo mogli naći o sebi. To je nakaradni sustav koji smo naslijedili. Jedan mi je čovjek rekao da bi bilo bolje ne gledati te dosjee Udbe jer bi ljudi umrli od tuge. Budući je tamo muž cinkario ženu, žena muža. Cinkarenje je bilo pokazivanje lojalnosti režimu. To nas je razorilo duhovno i moralno. Potpuno. Zato se ti ljudi boje lustracije jer oni su na položajima, a dosjei u Beogradu.

To crveno plemstvo je uzelo banke, sva poduzeća i još je stvorilo jedan paralelni sustav. Jedan za njih, a drugi za nas obične Hrvate. Nekim se umjetnicima daju desetine milijuna kuna za brisanje stražnjice hrvatskom zastavom ili da onaniraju na pozornici, a neki branitelji nemaju za lijekove. Kako razumjeti da je hrvatska država temeljem nepostojećih ugovora dala pola milijarde kuna Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili kako objasniti 30 tisuća partizanskih mirovina i 16 tisuća naslijeđenih. To vam je, recimo, slučaj Manolića. Radili su znanstvene radove o ulozi bosanskog tovarnog konja u NOB-eu, dobivali privilegije, stanove itd.

To je mentalni sklop homojugoslavenstis. Oni su nastavili harač krasti iz državnih poduzeća. Najlakše je krasti iz državnih poduzeća. Zašto se neće vratiti Hrvat iz Kanade?

Jer su mu oduzeta sva prava. On mora putovati šest sati avionom da bi glasao ili mu tri godine treba da dobije državljanstvo. Mi tražimo retroaktivne zakone koji će kažnjavati ratno profiterstvo. Isto tako da se odgovornost za rad na položaju protegne na 20 godina pa da se tako odgovara za taj tzv. gospodarski kriminal. Deset godina sam radio u pravosudnoj policiji i vidio sam kako rade noćni sudovi, odnosno sudovi koji rade 24 sata.

Treba ustrojiti pravosuđe i administraciju, napraviti pokretne sudove tako da idu od općine do općine i rješavali probleme. Ljudima je dosta te hajdučije. Istovremeno ako ovi sudovi nisu dio rješenja, onda su dio problema.

Kako očekivati povratak hrvatskih iseljenika koji su pobjegli pred komunističkim režimom, napravili dobar posao u inozemstvu, ako se u Hrvatskoj pojavljuju grafiti ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’, crvene petokrake, a potpisuju ih nekakve “Antifa Sisak” i “Radnička fronta”? I to na zidu muzeja u sisačke nadbiskupije.

Stalno se govori da je dosta prošlosti. To su sinovi boljševičkog sotonizma, sav taj sustav ‘Tito-jugenda’, te crvene omladinske organizacije imaju korijen u Sovjetskom savezu. Lenjin je rekao da su najbolji revolucionari mladići bez morala. I dok se toga ne riješimo biti ćemo kao čamac s jednim veslom, stalno ćemo ići u krug.

Nedavno su na proslavi tzv. ustanka u Srbu, korištena djeca koja su recitirala ovaj tekst: „Ako te netko pita za partiju i Tita ti mu reci da smo mi budući Titovi borci. Moj će tata da pronađe još bolji top sa kojim će da udara po neprijatelju. Moj će tata sekiricom da udara po krvnikovoj glavi“. Ovo podsjeća na vrijeme Titovih pionira i davanje zakletve. Zamislite da se i danas pjevaju ovakve jezive pjesmice. Što to znači?

To je ta ideologije plemenite mržnje. Takve su pjesmice tjerali pjevati dječake u Ukrajini za vrijeme onog strašnog Holodomora. Gdje su danas svi oni koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni? Prema popisu iz 1981. godine bilo ih je samo u Hrvatskoj 350 tisuća. Gdje su oni danas? Tu su. Promijenili su pet stranaka, dva prezimena i imaju po nekoliko računa u bankama u Lichtensteinu ili Raiffeisen banci u Ausatriji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Plenković: Hrvatska ustraje na stvarnoj ravnopravnosti u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska je najveći zagovornik europskog puta Bosne i Hercegovine, ali ustraje na stvarnoj ravnopravnosti, pravima Hrvata kao najmanjeg konstitutivnog naroda, rekao je premijer Andrej Plenković u utorak, na dan kad je u BiH prisegnulo novo predsjedništvo s predstavnikom hrvatskog naroda kojeg tamošnji Hrvati nisu birali.

“Pozicija Hrvatske je sasvim čvrsta i jasna i prije izbora i sve ove godine i nakon izbora”, odgovorio je Plenković upitan ima li pomaka u stajalištu Hrvatske prema BiH nakon rasprave održane u ponedjeljak u Bruxellesu na Vijeću za vanjske poslove.

Premijer je u utorak “ekstenzivno” razgovarao s ministricom vanjskih i europskih poslova Marijom Pejčinović Burić koja je u ponedjeljak u Bruxellesu svojim kolegama po dužnosti prenijela zabrinutost Hrvatske za položaj Hrvata u BiH, odnosno za njihovu legitimnu zastupljenost u svim tijelima vlasti.

“Smatramo da je nužno donijeti novi izborni zakon, referirati se na sve ono što je relevantno u presudi Ustavnog suda u slučaju (Bože) Ljubić, poštivati načelo jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda”, rekao je.

“Nužno je izbjegavati scenarije u kojima teritorij Federacije BiH na kojem većinski konstitutivni narod, a to su Bošnjaci”, bira drugom konstitutivnom narodu, a to su Hrvati, njihovog člana predsjedništva, rekao je.

Nakon izbora 7. listopada u utorak su u BiH svečano prisegnuli Milorad Dodik, Šefik Džaferović kao predstavnici srpskog, odnosno bošnjačkog naroda te Željko Komšić kojega kao predstavnika hrvatskog naroda tamošnji Hrvati ne prihvaćaju za legitimnog predstavnika jer nije njihov izbor već je biran glasovima većinskih Bošnjaka.

“To nije dobro za povjerenje među narodima”, a nije dobro ni za “funkcioniranje institucija vlasti”, rekao je Plenković.

Pozicija Hrvatske je jasna i dok se taj problem ne riješi Hrvatska će ga problematizirati, poručio je.

“Bez te stvarne ravnopravnosti, a ovdje govorim o pravima Hrvatima kao najmanjeg konstitutivnog naroda, Hrvatska to pitanje jednostavno neće pustiti”, već će ga iznositi na svim relevantnim forumima, rekao je Plenković.

Podsjetio je da je on takvu poruku dao i na Europskom vijeću.

“Smatramo da smo apsolutno u pravu i da je to u interesu kvalitetnog funkcioniranja Bosne i Hercegovine nama bitne i susjedne države”, rekao je i ponovio da je Hrvatska najsnažniji zagovornik europskog puta BiH.

“Ponavljam, BiH većeg zagovornika, saveznika, prijatelja, zemlju koja bolje razumije situaciju unutar članica EU od Hrvatske nema”.

Na pitanje o drugoj temi aktualnoj temi o kojoj se polemizira u hrvatskoj, ali i europskoj javnosti kako se bliži prosinac kada bi šefovi vlada trebali u Marakešu potvrditi UN-ov sporazum o sigurnim migracijama, premijer je odgovorio da ono ne dijeli hrvatsku vladu.

Vlada je donijela konzistentne odluke i “ni trunke nekakve kakofonije na razini vlade nije bilo niti smo mijenjali stav niti ima razloga”, rekao je.

Najavio je da će je vlada sporazum prevesti na hrvatski i dostaviti javnosti, te ponovio da u Marakeš putuje ministar unutarnjih poslova Davor Božinović “i tu je politika vrlo jasna”.

Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama u srpnju su prihvatile 193 članice UN-a osim Sjedinjenih Država, no iz nje se povlači sve veći broj zemalja. Mađarska, Češka i Bugarska već su ga odbacile, Poljska i Austrija su najavile da ga neće poduprijeti.

(Hina)

 

Kardinal Puljić: Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

NZH traže ista politička i nacionalna prava i iste slobode za Hrvate u BiH koja je država i hrvatskog naroda

Objavljeno

na

Objavio

U povodu predstojeće saborske rasprave Neovisni za Hrvatsku su izdali priopćenje ‘O POLOŽAJU HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI’, koje prenosimo:

„Ista politička i nacionalna prava i iste slobode NEOVISNI ZA HRVATSKU traže za Hrvate u Bosni i Hercegovini koja je država i hrvatskog naroda. NEOVISNI ZA HRVATSKU podupiru stabilnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine kao države u kojoj su zajamčeni suverenost, konstitutivnost i nacionalna prava Hrvata kao naroda jednakopravnog s ostala dva konstitutivna naroda.“ (neovisni.hr/program/)

U citiranom programu NEOVISNIH ZA HRVATSKU, usvojenom 1. lipnja 2017., ne pravi se razlika između Hrvata, bez obzira na to gdje oni žive, a napose se ne pravi razlika između Hrvata u Republici Hrvatskoj i u BiH.

U vrijeme velikosrpske agresije Hrvati su dali nemjerljiv doprinos obrani i opstanku BiH, glasujući na referendumu za njezinu neovisnost i boreći se za nju na bojnome i na političkom polju. Republika Hrvatska je odmah priznala BiH, udomila stotine tisuća izbjeglica te je oružano i politički podupirala.

Nažalost, sporazumom iz Daytona nagrađeni su etničko čišćenje i genocid te je Srbima prepuštena polovica države, dok su Hrvati i Bošnjaci stiješnjeni u drugi entitet koji je nazvan federacijom, iako nije federacija. Tim rješenjem kao da su svjesno programirani hrvatsko-bošnjački prijepori, s konačnim ciljem obespravljivanja i iseljavanja Hrvata. Kasnije neustavne intervencije tzv. predstavnika međunarodne zajednice u politički sustav i u izborno zakonodavstvo samo su pogoršali to stanje.

Nedavni izbor Željka Komšića članom predsjedništva Bosne i Hercegovine voljom bošnjačkoga naroda samo je potvrda navedenog, već postojećeg stanja. Bez obzira na vrlo ograničen utjecaj i moć predsjedništva, time je i simbolički i stvarno iznova povrijeđena jednakopravnost Hrvata u BiH.

Neki od odgovornih za takvo stanje nikako ne žele primijetiti da su hrvatski (i „hrvatski“) predstavnici u tzv. Republici Srpskoj potpuno istim izbornim mehanizmom izabrani na srpskim listama, i da ne postoje političke i etičke razlike između izbora tzv. hrvatskog predstavnika Željka Komšića i tzv. hrvatskog predstavnika Emila Vlajkija te njihovih politika: i jedan i drugi su i kao osobe i kao simboli u funkciji protuhrvatskih interesa.

Za današnji položaj Hrvata u BiH jesu odgovorni i neki od onih koji uporno i dosljedno prešućuju činjenicu da su Hrvati prognani i desetkovani ne samo iz Vojvodine odnosno Republike Srbije, nego su i na području tzv. Republike Srpske praktično istrijebljeni (od predratnih više od 200.000 danas ih tamo živi desetak tisuća), da su prava preostalih drastično ograničena i da, primjerice, vlasti u Prijedoru na godišnjoj razini izdvajaju više za azil za pse, nego za povratak Hrvata.

Isti prešućuju i činjenicu da je početkom 2018. objavljen podatak da je oko 4.000 Hrvata u banjolučkom području podnijelo zahtjev za obnovu kuća – svjedočeći tako vlastitim primjerom da se žele vratiti na svoja ognjišta – a da od tobožnjeg jamca hrvatskih interesa u BiH, bratske i prijateljske tzv. Republike Srpske, nijedan nije dobio čak ni odgovor.

Ništa od toga ne žele primijetiti ni vlasti Republike Hrvatske koje uporno, žrtvujući nacionalne interese radi jeftinih stranačkih i strančarskih interesa, nisu kadre definirati nacionalno-političku strategiju.

Pa tako i u odnosu na BiH gdje dosljedno pružaju potporu strankama, organizacijama i skupinama koje, uglavnom radi zaštite materijalnih interesa jednoga uskoga kruga ljudi, predvode politiku koju priželjkuju oni koji teže nestanku Hrvata iz BiH. Usporedno s time podupiru i gospodarski ulazak stranoga kapitala te geopolitičko preslagivanje koje bi moglo imati i šire, europske reperkusije od kojih Hrvati nemaju razloga očekivati ništa dobro.

Te su skupine u velikoj mjeri obilježene jugoslavenskom komunističkom prošlošću i naglim, sumnjivim bogaćenjem u vrijeme rata i teškoga poratnog vremena.

Manipulacijom nacionalnim osjećajima – okrunjenom nedavnom Hrvatsko-srpskom koalicijom HDZ-a BiH i SNSD-a (koja svoje uzore, HDZ i SDSS, ima i u Republici Hrvatskoj) – nastoji se spriječiti proces demokratskog sazrijevanja.

Usprkos takvoj dugogodišnjoj praksi Hrvati su i na nedavnim izborima pokazali da više ne će dopustiti da ih se uvijek iznova prevede žedne preko vode, o čemu vrlo jasno svjedoči razmjerno slaba izlaznost birača u većinskim hrvatskim općinama.

Ta sprega takozvanih hrvatskih elita u Republici Hrvatskoj i u BiH – od koje političke koristi najviše imaju Pupovčevi i Dodikovi Srbi odnosno projekt „male velike Srbije“, nije slučajna, jer su te nazovihrvatske stranke i organizacije i u jednome i u drugom slučaju u dobroj mjeri tek politička krila organiziranoga kriminala.

Zato mi, NEOVISNI ZA HRVATSKU, smatramo da su nužne promjene i u Hrvatskoj i u BiH. Bez nacionalno svjesne hrvatske vlade, bez vlade koja ima viziju, hrabrost i odlučnost, ne može se osigurati ni položaj Hrvata u BiH.

Jer, i u odnosu na BiH treba imati na umu da ne postoje samo interesi jednoga dijela Hrvata koji žive u toj državi, nego postoji interesi svih tamošnjih Hrvata, interesi cijeloga hrvatskog naroda i interesi hrvatske države!

Promišljena i nacionalno svjesna politika – služeći se činjenicom da je Republika Hrvatska članica NATO-a i Europske unije – može u sklad dovesti sve te interese, i može se uspješno potruditi da zadobije međunarodnu potporu za buduće političke i državnopravne promjene koje će za posljedicu imati i osiguranje trajne jednakopravnosti i konstitutivnosti Hrvata u BiH.

U tom duhu jednakopravnosti i konstitutivnosti naroda, NEOVISNI ZA HRVATSKU zagovaraju pravične izmjene izbornog zakonodavstva BiH, što bi u konačnici dovelo i do dodatne stabilizacije BiH kao države.

Pored definiranja nacionalne strategije, ključna je zadaća buduće odgovorne hrvatske politike osigurati biološki, politički, kulturni i gospodarski opstanak Hrvata u prijelaznom razdoblju.

Jasno osuđujući protuhrvatsku kampanju koja se vodi iz jednog dijela bošnjačkoga nacionalnoga korpusa, dekonstrukciju hrvatskih interesa i ideju unitarističke države, jer je istodobno pogubna i za Hrvate i za BiH, treba uzeti u obzir i činjenicu da su Hrvati najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH.

Naš opstanak ni u kojem slučaju ne može osigurati politika koja bi težila izazivanju sukoba s Bošnjacima, a istodobno smatrajući tzv. Republiku Srpsku nedodirljivom i neupitnom. Jasno je, hrvatska politika mora zagovarati vlastite interese, imati bistru viziju i potrebnu odlučnost, a ne smije biti usmjeravana bilo čijim političkim igrama.

U skladu s time osuđivali smo i osuđujemo sve pokušaje relativiziranja i zataškavanja zločina počinjenih nad Hrvatima: svi zločini moraju biti istraženi, svi krivci utvrđeni i izvedeni pred sud. Povijesna je istina temelj zdravih međuljudskih i međunacionalnih odnosa te ključna pretpostavka istinski demokratskog društva.

Upozoravamo da nas povijest Europe u posljednjih stotinu godina jasno uči kako države mogu brzo nastati i nestati. Dok postoje narodi i države taj proces ne će biti posve okončan i zato nema nikakva razloga da se nedodirljivim smatra entitet koji je nastao etničkim čišćenjem i genocidom, između ostalih – nad našim sunarodnjacima, Hrvatima BiH.

Svojim etičkim i političkim određenjem prema tom pitanju, mi u velikoj mjeri odlučujemo i o izboru svojih saveznika, a time posredno i o položaju Hrvata u Federaciji i u cijeloj BiH.

NEOVISNIMA ZA HRVATSKU je do hrvatskih interesa i interesa hrvatskoga naroda i do zadnjega Hrvata stoji u Priopćenju

 

Bošnjaci su odlučili u suštini poniziti Hrvate i u tom poduhvatu nisu prezali ni od čega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari