Pratite nas

Magazin

MARKOV TRG: Hodak: “Kažem vam, Draža Mihailović i četnici će biti rehabilitirani.”

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovali su odvjetnik Zvonimir Hodak i glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

Emisija se ponajviše bavila novinarstvom, a angažirano novinarstvo u Hrvatskoj je lijevo novinarstvo, smatra Hodak.

“Ljudi koji pod plaštom tobože angažiranog novinarstva plasiraju ili nastoje plasirati ideje koje idu u korist lijevog medijskog prostora. Dajte mi primjer angažiranog novinara koji piše ili provocira s desnog aspekta. Govorim o spektru ljudi koji su manje-više svi naklonjeni, novinari riječkog Novog lista, Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista i dvije trećine novinara Večernjeg lista, što me posebno ljuti. Taj list je malo više od desnog centra, ništa više od toga. Ivkošić i Despot su novinari koji pišu s desnog aspekta, ali nisu angažirani novinari. Ova lijeva ekipa je po meni zauzela sve bitne pozicije u medijskom prostoru i voze po lijevoj strani. Kao da žive u Engleskoj, sjednu u auto i voze lijevom stranom, nikako desnom“, rekao je Hodak.

Miklenić je dodao kako su njegovi komentari u Glasu koncila zauzeti za dobro, odnosno da je polazište njegovog svakog komentara opće dobro čitavog hrvatskog društva i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.

Situacija u medijima najbolje se ogleda po slučaju svjedoka na suđenju u Muenchenu Ivana Krmpotića kojega je morala zaštiti njemačka policija, dok je većina medija to prenijela nezainteresirano, smatra Hodak.

[ad id=”68099″]

“Zamislite ovu situaciju. U Njemačkoj se sudi dvojici hrvatskih desničara za ratne zločine. Svjedok protiv njih je jedan lijevi bivši hrvatski policajac, ljevičar, i on treba ići u Muenchen svjedočiti i njemu netko razbije kamere pred ulazom, razbije cilindar bravu i ostavi poruku ‘Pazi, čuvaj se’  i to ljevičar prijavi našoj policiji, a ona s time izađe u javnost. Nakon toga svi bi ljevičari i novine skočili na noge, išlo bi u nastavcima, kako ustaška zmija gmiže, kako je to sramota. Zaključak da je RH pravno retardirana država u kojoj se to ne smije događati. Međutim, ovdje je obrnuto, s grčem preko usta ipak se nešto napiše, uglavnom čovjek ima silnih problema samom činjenicom kad je postalo jasno da će svjedočiti protiv Mustača i Perkovića. S lijevog aspekta svi će skočiti, od Jelene Lovrić, Ivanke Tome do feralovaca, sada su Novostima, Novi list, oni imaju svoje novinare, ne znam kako se zovu, svi će oni skočiti na noge i zgražati se na onu varijantu koju sam iznio. S obzirom da je ova realna varijanta, oni šute. Jednostavno, nemaju inspiracije… Nijemci se krenuli miješati u naše unutarnje poslove. Moglo se dogoditi da taj svjedok ne dođe na sud. To je angažirano novinarstvo, samo voziti lijevom stranom, desnom ne smiju ne pretjecati”, oštar je bio Hodak.

Miklenić je dodao da vjerodostojnost medija pada.

“Kao i gledanost HRT-a, i spomenuti dnevni listovi, svi padaju, strašno gube. Da postoji škola tog novinarstva, pokazuje podatak da je 75 posto Večernjeg lista prošlo školu novinarstva Jutarnji list”.

Hodak je dodao da mu je jedan klijent iz Austrije rekao da Styriju u Austriji zovu ‘marksistički isusovci’.

“Čuo sam da je kapital koji stoji iza Styrije srpski. Ne vjerujem u to, ali to se priča. Danas je Jutarnji više desno nego Večernji list, je li to normalno, mislim da nije”, tvrdi Hodak.

Što se tiče mitropolita Porfirija koji je snimljen u pjevanju četničkih pjesama, Miklenić tvrdi da mu je uvijek problem kada bilo tko veliča nešto što je povijesno bilo negativno.

“Treba reći da je u Srbiji pokrenut postupak rehabilitacije četnika i da se, ako se to zaista dogodi, da bude četnički pokret i Draža Mihailović rehabilitirani, nećemo moći zamjeriti, jer to je dio kulture jednog naroda i nećemo imati što reći”, nastavio je Miklenić.

“Da hrvatski biskupi pjevaju Juru i Bobana, i da netko snimi to, bi li Darko Pavičić napisao da su samo otvarali usta ili bi ih prikazali kao neku mračnu opciju, ustašku zmiju i tako dalje. Srbi vole Dražu, i sve je u najboljem redu. Ali tvrdnje da su napadi na srpskog svećenika u tom smislu su na rubu pameti. Čudim se za koga je Dostojevski pisao svoj čuveni roman Idiot”, rekao je u emisiji Zvonimir Hodak, prenosi direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vratija se Roko, di je bija, krila izgubija…

Objavljeno

na

Objavio

ISPADANJE IZ NATJECANJA EUROVIZIJE USPJEH/NEUSPJEH?

Nakon druge večeri napora za ulazak u završnicu ovogodišnjeg jeruzalemskog natjecanja za pjesmu Eurovizije, ne ulazak našeg natjecatelja s pjesmom „The dream“ bio je za mene konsternirajući. Prigodom izvedbe, što je treći puta kako sam pjesmu čuo, čak sam zajedno s pjevačem zapjevao početak refrena… Znači,“ ušla“ mi je pjesma u uho,  a i inače mi se glazbeno svidjela, a pogotovo glas i pjevanje pjevača… Međutim…

Već prigodom prvog slušanja na domaćem terenu nisu mi se svidjela krila, točnije njihov dizajn, pa sam u svojem komentaru na FB bio preporučio moderniji oblik krila kakav mi je bio poznat iz opusa akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i njezinog kipa jednog od arkanđela na solinskoj rivi.

PJESMA LIJEPA –KRILA SE NISU UKLAPALA

Na Euroviziji izvedba je bila sjajna, ali ostao  je dojam da su krila bila nezgrapna, a izvođač je u snimanju iz daljine izgledao kao, ne mogu si pomoći,  ormar ili, ajmo reč, ormarek s krilima. Ali i sa zavidnom eksplozijom pljeska na kraju izvedbe, dužom i bučnijom od drugih izvođača, prije i poslije našeg Roka…

Naravno da je ovo moja subjektivna ocjena. Ali i teško mirenje s odlukom glasača, po onoj narodnoj  – svatko sudi po sebi. Kako doći do objektivnije stručnije ocjene boljeg poznavatelja i usporediti s njom vlastito mišljenje? Temeljno novinarsko pravilo je  „u glavu“. Kako naći takvu „glavu“,  kada se radi o multidisciplinarnom spektaklu u kojem je pjesma i glazba samo nit vodilja. Potražih Facebook i FB prijatelja Zorana  Škugora, poznatog producenta i all round intelektualca, koji poznaje background glazbenih manifestacija, od klapskih, do eurovizijskih i šire…

ŠKUGOR: DANAS SE PISME GLEDAJU, A NE SLUŠAJU

S njegovim dopuštenjem, iz inboxa objavljujem moje pitanje i odgovor. Pitanje je glasilo:“ Kad bu meritorna ocjena palih anđela. Meni je pjesma lijepa, ulazi u uho. Je li dekoracija potopila pjesmu, naravno uz druge motive, od političkih na dalje…? Odgovor je bio: Danas se pisme gledaju, a ne slušaju… Moja reakcija je bila: Ojme, falila dekoracija. Fala, bila je ka prije trideset godin…ne?“. I to je sve. Zamolih g. Škugora za intervju. Nije bilo reagiranja,  pa intervjua nema.

Zato nastavljam s osvrtom. Dobih glazbenjačku potvrdu i poduku poznatu meni i iz moje teniske amaterske sfere, da se tenis igra nogama, a pomaže rukama. Premda se loptica preko mreže prebacuje s reketom u ruci. Prevedeno na glazbenu natjecateljsku sferu u slobodnoj interpretaciji – možeš imati super i glazbu i izvođača, ali odlučuju ostali i vidljivi i nevidljivi činitelji iz sfere znanja sposobnosti, stručnosti, ali i kockarski… Sve,ali baš sve, vidljivo s pomoću televizijskog prijenosa…

SVE JE VIDLJIVO NA TELEVIZORU

Za moj dojam da je pjesma dobra dobih potvrdu čitajući subotnji Večernjak. Evo samo nekoliko konstatacija. Poznati pjevač ocjenjuje da naš Roko odlično pjevao, ali da Eurosong nije više natjecanje pjesama nego polako postaje Eurovideosong. Poznata pjevačica je nastup Roka opisala da ima sjajan vokal, da je lijepo otpjevao pjesmu i da je pjesma vrlo korektna. Naglasila je da je vizualno iznimno važno, jer to nije festival, ni koncert na kojem slušate svojeg omiljenog pjevača. Eurosong je nepredvidiv, zahtijeva autentičnost. Svojedobno poznata TV voditeljica drži da na Eurosongu nismo podbacili i da je naša pjesma bila sjajna kao i interpretacija. Izrazila je razočaranje ukusom Europe. Citirat ću, uz nadanje da ne ću dobiti „po nosu“, mojeg FB prijatelja, glazbenog kritičara Hrvoja Horvata koji kaže: „Na Eurosongu je bitno i biti simpatičan, a ne samo vikati i pjevati visoke tonove i iskazivati tehničke moći pjevača. Eurosong ima drugačije postulate  i često sasvim slučajne stvari odlučuju o pobjedniku“…

TKO GUBI, IMA SE PRAVO LJUTITI…

Poslije svakog debakla, po narodnoj : Tko gubi ima se pravo ljutiti, postavljaju se pitanja, viri u susjedstvo, i u dvorišta moćnih, traže se krivci. Sve to traje neko vrijeme dok aktualna politika i PR ne ponude nešto drugo, a Eurosong polako siđe s pozornice javnosti. Međutim, radi se o imidžu države i njezinog kulturnog statusa u svijetu i ne bi nam trebalo biti svejedno da nas je toliko zemalja preteklo u finalnom natjecanju.

Ne bi trebalo u državi koja je svojedobno bila uspješna u ovom natjecanju  biti svejedno ima li nas ili nema u natjecanju, ali i završnici. Stoga nije neopravdano očekivati od mjerodavnih, ne znam tko su oni, ali njihovo djelovanje je ocjenjivo i vidljivo, da pokušaju pronaći algoritam za pripremu uspješnog nastupa, jer, očito je, da samo pjesma i glazba ne odlučuju sami po sebi, nego u sinergiji brojnih ostalih  činitelja. Želimo im, ne baš poznatima, ali po neuspjehu prepoznatima, uspjeh u tom poslu.

OJ, MJERODAVNI, RADI SE O IMIDŽU HRVATSKE…

U odgovoru na pitanje iz naslov, nezadovoljni smo bez ulaska u završnicu. Ipak,  zadovoljni smo, ne samo ja, lijepom pjesmom i njenim interpretatorom i interpretacijom. Očito je da brojnost utjecajnih činitelja čini nastup kao svojevrsni lutrijski  podvig. U ostalom, što u životu nema lutrijskih natruha? Kvaliteta  pjesme pokazat će se na tržištu brojem prodanih nosača zvuka, što želimo. Nastup na Euroviziji, pa ne i u završnici, pridonijet će promociji, ako ju naši poslovnjaci s tog područja budu znali provesti i uspješno iskoristiti. U ovom slučaju radi se o njihovom džepu, pa se očekuje uspješna „prodaja“ dobrog proizvoda.

Do idućeg Eurosonga bez krila, jer se zna kako je Ikar završio kad su mu se „rastopila“ zbog Dedalova izbora ljepila. Razmislimo možda, našalimo se, o čarobnom letećem sagu i Aladinovoj svjetiljci… Učinila bi, moguće, put  do uspjeha transparentnijim…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Službeno se upoznali Zdravko Mamić i Aleksandar Vučić

Objavljeno

na

Objavio

Svečanost otvaranja 22. međunarodnog sajma gospodarstva – Mostar 2019, privukao je, uz brojne izlagače, još i neke nevjerojatno zanimljive osobe. A to je, svakako, vidljivo i na ovoj fotografiji.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prije posjeta sajmu razgovarali su o suradnji BiH i Srbije.

U Mostaru je nazočan i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, no on se nije sastajao u sjedištu HDZ-a s Čovićem i Vučićem.

Ali, ovo je sigurno najatraktivniji i najnevjerojatniji prizor iz Mostara – predsjednik Srbije s neskrivenim divljenjem gleda u Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, koji je već mjesecima u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.

Simpatija je obostrana, što potvrđuju srdačnost i toplina dvojice zaljubljenika u sport, a na fotografiji Čović samo ”statira”.

Podsjećamo i kako je Mamić već javno, u intervjuu srbijanskom Alo.rs, početkom siječnja ove godine, izrazio svoje divljenje Vučiću.

“Na sav posao i obveze koje ima, primjećujem da Aleksandar Vučić veliku pažnju poklanja i sportu. A to što predsjednik države voli sport čudesno je bitno za jednu zemlju. Za sportaše je to najvažnije”, rekao je Mamić u intervjuu za srpski Alo.rs pa dodao:

“Znam da je Vučić u nekoliko službenih posjeta s hrvatskim delegacijama, ili pojedincima u Zagrebu i Vukovaru pitao za mene i hvalio moj rad. To mi je veliki kompliment. On je poznati navijač Crvene zvezde i očigledno se dosta razumije u nogomet. Nažalost, nisam imao priliku upoznati Vučića, ali bih ga volio upoznati.”

Eto, sada se u Mostaru obojici ispunila velika želja, piše direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari