Pratite nas

Magazin

MARKOV TRG: Hodak: “Kažem vam, Draža Mihailović i četnici će biti rehabilitirani.”

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovali su odvjetnik Zvonimir Hodak i glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić.

Emisija se ponajviše bavila novinarstvom, a angažirano novinarstvo u Hrvatskoj je lijevo novinarstvo, smatra Hodak.

“Ljudi koji pod plaštom tobože angažiranog novinarstva plasiraju ili nastoje plasirati ideje koje idu u korist lijevog medijskog prostora. Dajte mi primjer angažiranog novinara koji piše ili provocira s desnog aspekta. Govorim o spektru ljudi koji su manje-više svi naklonjeni, novinari riječkog Novog lista, Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista i dvije trećine novinara Večernjeg lista, što me posebno ljuti. Taj list je malo više od desnog centra, ništa više od toga. Ivkošić i Despot su novinari koji pišu s desnog aspekta, ali nisu angažirani novinari. Ova lijeva ekipa je po meni zauzela sve bitne pozicije u medijskom prostoru i voze po lijevoj strani. Kao da žive u Engleskoj, sjednu u auto i voze lijevom stranom, nikako desnom“, rekao je Hodak.

Miklenić je dodao kako su njegovi komentari u Glasu koncila zauzeti za dobro, odnosno da je polazište njegovog svakog komentara opće dobro čitavog hrvatskog društva i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.

Situacija u medijima najbolje se ogleda po slučaju svjedoka na suđenju u Muenchenu Ivana Krmpotića kojega je morala zaštiti njemačka policija, dok je većina medija to prenijela nezainteresirano, smatra Hodak.

[ad id=”68099″]

“Zamislite ovu situaciju. U Njemačkoj se sudi dvojici hrvatskih desničara za ratne zločine. Svjedok protiv njih je jedan lijevi bivši hrvatski policajac, ljevičar, i on treba ići u Muenchen svjedočiti i njemu netko razbije kamere pred ulazom, razbije cilindar bravu i ostavi poruku ‘Pazi, čuvaj se’  i to ljevičar prijavi našoj policiji, a ona s time izađe u javnost. Nakon toga svi bi ljevičari i novine skočili na noge, išlo bi u nastavcima, kako ustaška zmija gmiže, kako je to sramota. Zaključak da je RH pravno retardirana država u kojoj se to ne smije događati. Međutim, ovdje je obrnuto, s grčem preko usta ipak se nešto napiše, uglavnom čovjek ima silnih problema samom činjenicom kad je postalo jasno da će svjedočiti protiv Mustača i Perkovića. S lijevog aspekta svi će skočiti, od Jelene Lovrić, Ivanke Tome do feralovaca, sada su Novostima, Novi list, oni imaju svoje novinare, ne znam kako se zovu, svi će oni skočiti na noge i zgražati se na onu varijantu koju sam iznio. S obzirom da je ova realna varijanta, oni šute. Jednostavno, nemaju inspiracije… Nijemci se krenuli miješati u naše unutarnje poslove. Moglo se dogoditi da taj svjedok ne dođe na sud. To je angažirano novinarstvo, samo voziti lijevom stranom, desnom ne smiju ne pretjecati”, oštar je bio Hodak.

Miklenić je dodao da vjerodostojnost medija pada.

“Kao i gledanost HRT-a, i spomenuti dnevni listovi, svi padaju, strašno gube. Da postoji škola tog novinarstva, pokazuje podatak da je 75 posto Večernjeg lista prošlo školu novinarstva Jutarnji list”.

Hodak je dodao da mu je jedan klijent iz Austrije rekao da Styriju u Austriji zovu ‘marksistički isusovci’.

“Čuo sam da je kapital koji stoji iza Styrije srpski. Ne vjerujem u to, ali to se priča. Danas je Jutarnji više desno nego Večernji list, je li to normalno, mislim da nije”, tvrdi Hodak.

Što se tiče mitropolita Porfirija koji je snimljen u pjevanju četničkih pjesama, Miklenić tvrdi da mu je uvijek problem kada bilo tko veliča nešto što je povijesno bilo negativno.

“Treba reći da je u Srbiji pokrenut postupak rehabilitacije četnika i da se, ako se to zaista dogodi, da bude četnički pokret i Draža Mihailović rehabilitirani, nećemo moći zamjeriti, jer to je dio kulture jednog naroda i nećemo imati što reći”, nastavio je Miklenić.

“Da hrvatski biskupi pjevaju Juru i Bobana, i da netko snimi to, bi li Darko Pavičić napisao da su samo otvarali usta ili bi ih prikazali kao neku mračnu opciju, ustašku zmiju i tako dalje. Srbi vole Dražu, i sve je u najboljem redu. Ali tvrdnje da su napadi na srpskog svećenika u tom smislu su na rubu pameti. Čudim se za koga je Dostojevski pisao svoj čuveni roman Idiot”, rekao je u emisiji Zvonimir Hodak, prenosi direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

DIVA RADOJKA ŠVERKO IZUZETNA JE I RIJETKA POJAVA NA NAŠOJ GLAZBENOJ SCENI

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć je na HTV- u (Prvi program, 20,00 sati) u emisiji “U svom filmu” ugošćena naša istinska glazbena diva, jedna od rijetkih umjetnica iz tog kruga za kojom se nikad nisu vukle afere, tračevi niti bilo kakvi “repovi” sukoba s kolegama iz branše ili “pikanterija” iz osobnog života (iako je na sceni već više od 50 godina), Radojka Šverko.

Dokaz je to da čovjek može ostati svoj koliko god se to ponekad činilo nemogućim i da samo od njegovog karaktera i stava ovisi hoće li pristati umočiti se u kaljužu ili će kroz život kročiti uzdignute glave ne odričući se svojih načela i uvjerenja.

Dama koja je bila i ostala uvijek ista – skromna i samozatajna, tiha i povučena – i nakon svih ovih godina i nastupa u najvećim svjetskim dvoranama, bezbrojnih priznanja i nagrada, pohvala i hvalospjeva, iskreno, jednostavnim riječima progovara o svome životu, profesionalnoj karijeri i pogledu na svijet. Podsjeća na neko vrijeme koje je (čini se) već iza nas i teško će se vratiti. Na vrijeme u kojemu su pravi glazbenici-umjetnici, gazili preko trnja do uspjeha i da bi nešto postigli u tom fahu, morali imati prije svega prirodnog dara i talenta.

Na vrijeme odricanja u kojemu je bilo više krvi, znoja, suza i razočaranja nego lovorika, ali su hrabri, sposobni i odlučni uspijevali. Ponosna i odlučna žena bogatog životnog i umjetničkog iskustva, podsjetila nas je onako “usput” i na neke vrijednosti koje ne rijetko zapostavljamo iako naš život čine potpunijim, plemenitijim i smislenijim.

Osim popularne glazbe, Radojka Šverko pjeva i duhovne, džez pjesme, operne arije. Jednako dobro na španjolskom kao i na hrvatskom jeziku. Glazbeni stručnjaci svrstavaju je među najsvestranije glazbene umjetnice posljednjih desetljeća u Hrvatskoj. No, i pored svega toga, nikad nije postigla međunarodnu karijeru i slavu kakvu je zaslužila. Vjerojatno je ovoj okolnosti doprinijela i njezina skromnost i otklon od svake želje za samo-promocijom i postizanjem uspjeha po svaku cijenu.
U isto je vrijeme nastojala biti majka, kućanica i sačuvati jedan dio svoga obiteljskog, intimnog života samo za sebe. Nikad nije pristala na to da sve podredi karijeri, jer i pored velike ljubavi za glazbu, osjećala je i znala da se život sastoji i od drugih vrijednosti i sitnih svakodnevnih radosti i zadovoljstava i da ga tek sve to u svojoj ukupnosti čini potpunim i vrijednim.

Njezina promišljanja o životu, stvarnosti i današnjem svijetu (moralnim i etičkim vrijednostima, tretmanu umjetnika, medijima i svemu drugome što nas okružuje i s čime se srećemo) prožeta su jednom filozofijom koja se mnogima danas (možda) čini zastarjelom, ali u suštini riječ je o duboko logičnom, razložnom i poštenom pristupu realnosti osobe s bogatim životnim iskustvom kojoj su vlastita načela uvijek bila sidro, spas od svih bura i oluja kroz koje je prolazila.
Prava je rijetkost da bilo koja javna osoba (pogotovu s naše estrade) tako otvoreno i izravno progovori o svome svjetonazoru, shvaćanjima obiteljskih vrijednosti, odgoju djece, ali i o fenomenu medijske manipulacije i drugim pošastima koje u stopu prate ovaj naš današnji “moderni” i “suvremeni” život, pa i estradu.
“Publika prihvaća ono što joj se nudi…ne samo u glazbi” – samo je jedna od misli što ih je s nama podijelila diva čarobnog glasa, hrvatski nacionalni ponos, umjetnica i dama kakve su kod nas prava rijetkost, velika i neponovljiva Radojka Šverko.

Nikad nije podlegla svjetlima reflektora i dopustila da joj novac, slava i menadžeri upravljaju životom. Išla je za svojom zvijezdom svjesno se lišavajući velikih honorara, naslovnih stranica tjednika i tabloida, bombastičnih TV intervjua, glamura i luksuza, vođena samo i isključivo ljubavlju prema ljudima i glazbi.
S jednakom strašću pjevala je u zagrebačkoj bolnici ‘Vrapče’, kazalištima, na humanitarnim koncertima, u televizijskim emisijama i diljem svijeta gdje je u velebnim i blistavim dvoranama na nastupima osvajala zapažene nagrade (Tokio, Los Angeles, Puerto Rico, Bratislava, Atena, Madrid, Caracas, Firenza, Seoul, Rio de Janeiro, Palma de Mallorca, Curacau itd., itd.)

Ali, uvijek se vraćala Domovini, svojoj Hrvatskoj (u kojoj se kako kaže “uvijek osjećala najbolje”).

Ostala je svoja, ali i naša. Jedna, jedina, neponovljiva. Kroz desetljeća javnih nastupa i milijune snimljenih nosača zvuka, preko čarobnog glasa i nezaboravnih, virtuoznih izvedbi, oplemenila je i naše vrijeme i naše živote.
Hvala joj!
Nadajmo se da ćemo još dugo uživati u njezinim izvedbama.

Izdvojite 55 minuta i pogledajte snimku emisije, nećete požaliti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili se sa fratrima

Objavljeno

na

Objavio

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili sa fratrima. Čitao sam o tim i mnogim detaljima, ali sasvim druga dimenzija je slušati o tome fra Antu koji se zadnjih godina posvetio istraživanju sudbine ubijenih fratara. Po meni najbolji gost kojeg je Mario ugostio ikada u svojoj emisiji, komentirao je Slaven Raguž.

Biskupova knjiga o Stepincu i ovo što radi fra Ante je nemjerljivo bogata ostavština, koja bi morala postati nauk svima kako se živi i svjedoči vjera. Možda se tada i društvene vrijednosti i mjerila promijene.

Možda tada sa pozornice s predstavljanja biskupove knjige budu pozdravljani neki drugi ljudi, a ne oni koji bi ga, da ih je i sa sadašnjom pameti vratiti u Stepinčevo vrijeme, nevina osudili baš kao i njihovi ideološki predci.

Obvezno pogledati!

Gvardijan fra Danko Perutina: Jugokomunisti su pokušali zatrti franjevačku provinciju u Hercegovini

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari