Pratite nas

Pregled

MARKOV TRG – ‘Hrvatska treba reviziju povijesti’

Objavljeno

na

jonjić

U Markovom trgu gostovao je odvjetnik i povjesničar Tomislav Jonjić.

Jonjić je napisao doktorat na temi lika i dijela povjesničara Ive Pilara koji je svoje kapitalno djelo ‘Južnoslavensko pitanje’ objavio pod pseudonimom. Je li to paradigma hrvatskih intelektualaca koji imaju strah govoriti istinu proizišlu iz povijesnih činjenica i dokumenata?

[ad id=”93788″]

Osude koje se odnose na zbivanja u Drugom svjetskom ratu kada na bi bile simptom problematičnog duha koji vlada Hrvatskom zapravo bi bile zabavne.  Izriču ih ljudi koji o činjenicama nemaju pojma, ali to ih ne priječi da nastupaju kao autoriteti. Primjerice gradonačelnik Obersnel krivi vlasti NDH jer su prepustile Rijeku Italiji, a što je neistina jer je Rijeka pripala Italiji 1920. godine. Problem je što hrvatski političari imaj stalnu potrebu posipati se pepelom iako za to nema razloga. Kad usporedite situaciju u Hrvatskoj s onom u Slovačkoj ili Ukrajini u Drugom sv. ratu, postoje određene sličnosti, vidjeli bi da u Hrvatskoj možda deset ljudi poznaju to. Naše se političke elite neprekidno bave događajima iz 1940-ih jer  nemaju rješenja za aktualne probleme, izjavio je Jonjić.

Jonjić je napisao doktorat na temi lika i dijela povjesničara Ive Pilara koji je svoje kapitalno djelo ‘Južnoslavensko pitanje’ objavio pod pseudonimom. Je li to paradigma hrvatskih intelektualaca koji imaju strah govoriti istinu proizišlu iz povijesnih činjenica i dokumenata?

Ivo Pilar je najzanimljiviji politički pisac s početka dvadesetog stoljeća. Glavninu svojih djela objavio je pod pseudonimom. Mnogi njegovo djelo Južnoslavensko pitanje smatraju najtemeljitijom analizom hrvatsko-srpskih odnosa. Postoji legenda da je tu knjigu odmah po objavi vlada kraljevine Srbije otkupljivala i uništavala. Nakon objave njegovog djela na hrvatskom jeziku 1990. godine imate pokušaje niza filozofa, političara i povjesničara koji pokušavaju obezvrijediti njegovo djelo. Proglašavaju Pilara rasistom, koristeći se s nekoliko citata koji su posljedica lošeg prijevoda s njemačkog jezika na kojem je knjiga u originalu napisana. Moglo bi se zaključiti da je Ivi Pilar bio nedovoljno hrabar, ali činjenica da je napisao sve to pokazuje da bi mi danas bili u puno boljem položaju da imamo više intelektualaca kao što je bio Ivo Pilar.

Nedavno objavljena knjiga o trostrukom logoru Jasenovac pokazuje da istraživanje te teme nije osobito komplicirano jer su ljudi koji su objavili tu knjigu ušli u dostupne arhive u Hrvatskoj pregledali dokumente i postavili tezu o Jasenovcu kao logoru koji je nakon 1945. bio logor u kojem je stradalo puno ljudi, ali isto tako u tim dokumentima nisu pronašli traga da su se do 1945. u Jasenovcu provodile sustavne likvidacije što dovodi u pitanje teoriju o Jasenovcu kao logoru smrti. To je bilo i još uvijek je svima dostupno, zašto hrvatski znanstvenici bježe od takvih tema koje su od elementarne političke važnosti za Hrvatsku?

Znanstvenici bježe od takvih tema u onom trenutku kada pristanu prestati biti znanstvenici. Nažalost u hrvatskom je društvu stvorena klima da je svako diranje u postavljene teze neprihvatljivo i da je to povijesni revizionizam. Kao što znamo bez revizije nema napretka. Ako stalno ne revidiramo, propitkujemo naša znanja nema napretka društva. Klima prema kojoj je povijest završena stvaranjem jedne ustavne preambule koja je nastala u povijesnim okolnostima kada ju je predsjednik Tuđman stavio, sve ono što izlazi izvan okvira te preambule je zabranjeno, nedopustivo, to je revizionizam. Problem je što se pod egidom antifašizma pokušava podmetnuti jugoslavenstvo. Činjenica da se inzistira samo na komunističkom antifašizmu koji je u Zagrebu postavio jugoslavensku zastavu 1945. godine. Takav antifašizam je neprihvatljiv, ali antifašizam jednog Stepinca je nešto drugo.

Kako provesti prvobitnu Tuđmanovu misao o pomirenju djece ustaša i partizana kada je jedna od te dvije ideologije legalna, a druga legalna?

Neprekidno se pitam kako je moguće istovremeno zagovarati pomirbu i lustraciju. Dakle, ako izvršitelje zločina želimo eliminirati iz javnog života kako onda provesti pomirbu? Problem nacionalne pomirbe je u njenom oblikovanju jer ju je Tuđman oblikovao kao pomirenje ideologija, a ne ljudi. Jer nemoguće je pomiriti ideologiju hrvatskog nacionalizma s jugoslavenstvom. Ljude je moguće pomiriti. Domovinski je rat to pokazao. A kako se to dogodilo vidljivo je na primjeru tog rat . Ni jedna postrojba HV-a nije nosila ime nekog partizana, niti su se čule pjevati partizanske pjesme. Narod je u trenutku nacionalne homogenizacije i biološke ugroženosti uzore tražio u onima koji su bili na strani nacionalne ideje.

Nekoliko je Rezolucije Vijeća Europe koje osuđuju sve totalitarne režime. Zašto je u Hrvatskoj jedan totalitarizam legalan, a drugi zabranjen? Je li rješenje da se sve zabrani ili sve legalizira?

[ad id=”93788″]

Ne bih precjenjivao doseg Rezolucija Vijeća Europe. Protivnik sam bilo kakve zabrane jer nas je upravo povijest naučila tome da se ni jedna ideja nije uspjela ukinuti zabranama, kaznama i progonima. Zato sam pristaša slobode zagovaranja svih ideja, naravno ne njihove nacionalne provedbe, Na službenoj razini hrvatska država kao nultu točku mora uzeti 30. svibanj i Domovinski rat jer sve ono što je bilo prije zapravo dijeli Hrvatsku. Dopustio bih svima koji žele slaviti u Kumrovcu neka slave, ali ne bih isto tako ni na drugoj strani postavljao nikakve zabrane. Kad bi dopustili takvu slobodu vidjeli bi da svi ovi konflikti ne postoje, nego služe industriji parazitiranja zločina iz Drugog sv. rata. koji služe diskreditaciji protivnika, ali tu se u stvari ne radi o raspravama o prošlosti nego sam o tome tko će danas uzeti novac. Samo se o novcu se radi.

Znači u sudskoj praksi treba dekriminalizirati ustaštvo?

Da. Bavim se pravom i historiografijom. Svakoga dana imam kontakte s prijestupnicima svih vrsta i još nikoga nisam sreo tko bi htio rehabilitirati ustaštvo i misli da je to poželjno ili moguće.

U emisiji je prikazan prilog o četništvu u Srbiji i BiH.

Treba li se u Hrvatskoj više pozornosti obratiti tim događajima u Srbiji?

Hrvatska bi javnost trebala više pažnje posvetiti ovakvim temama. Ipak treba znati da je glavninu pokolja u BiH i Hrvatskoj učinjeno pod jugoslavenskom zastavom. Hrvatske bi političke elite trebale imati na umu ovakve tendencije u srpskom nacionalnom biću i u skladu s time voditi vlastitu politiku i zaštiti svoje interese i u BiH i u Hrvatskoj.

Jučerašnje isprike hrvatskih političkih prvaka uslijedile su nakon posjete jednog američkog dužnosnika. Možda je to slučajno. Ali mi u Hrvatskoj nemamo autonomnu politiku. Kako u Hrvatskoj stvoriti prilike koje bi mogle odgovoriti i na ovakve izazove iz susjedstva?

Groteskno je kada naši državni dužnosnici kažu da NDH nije bila nezavisna. Međutim, kada se usporedi stupanj ovisnosti ondašnje hrvatske i današnje Hrvatske, nisam siguran da bi ondašnja Hrvatska ispala manje neovisna. Sjetite se kako HSP unatoč koalicijskom sporazumu nakon pritiska iz Bruxellesa nije ušao u Sanaderovu vladu.

Je li put do slobodnog čovjeka put ukidanja intelektualnih i političkih ‘toljaga’ poput ustaštva, Jasenovca i sličnih tema iz Drugog svjetskog rata kojima se stigmatizira i diskvalificira čovjeka? Je li put povijesni revizionizam i dekriminalizacija nekih pojava?

Mi se moramo obazirati na politike susjeda i velesila, ali u tom okviru postoji prostor. Nema dvojbe da je Hrvatska neželjeno dijete. Imate knjigu Josipa Šentije, hrvatskoga novinara i enciklopedista pretežito lijeve provenijencije koji u razgovorima s Krležom navodi da je Krleža rekao kako sva ideosinkrazija prema Hrvatima potječe iz činjenice da velike sile ne žele Hrvatsku. Pogledajte Eugena Kvatrernika , Radića, Trumbića, Mačeka, nigdje nisu nalazili potporu za samostalnu Hrvatsku. Ipak usprkos toj činjenici dva puta smo u dvadesetom stoljeću formirali državu. Ako smo svjesni činjenici da smo koncem 20. st obranili vlastitu državu to bi nas trebalo ohrabriti i osloboditi kompleksa 20 stoljeća. Nema potrebe da se političari bave poviješću poput, nedavno, jednog provalnika u automobile.

Da je kojim slučajem 1995. godine Hrvatska bila poražena što mislite kako bi danas izgledala interpretacije te Hrvatske i koliko bi bila slična interpretaciji Hrvatske iz doba Drugog sv. rata?

Iz činjenice kako su nastajale fame i pokolju srpske nejači u Vukovaru ili recimo slučaj onog Mlinara u Benkovcu, dužnosnika Srpske demokratske stranke kojeg su tobože Hrvati priklali, imate na umu da je stvaran taj scenarij da nas se prikaže genocidnima. Bivšem se ministru pravosuđa Miljaniću, povodom presude Šešelju, omaknula izjava da Haag progoni rušitelje Jugoslavije. I to je prilično točna ocjena haškog sudišta, ali ona dobro opisuje duhovno stanje u Hrvatskoj. Da se, ne daj Bože, dogodilo da je Hrvatska bila skršena 1995. kao što je bila 1945. godine, mi sasvim sigurno sada ne bi ovdje razgovarali, pitanje je bi li se dogodio onakav pokolj kao i 1945. godine, ali je sigurno da bi interpretacija te Hrvatske i NDH bila potpuno ista. Uvjeren sam da ne bi bilo nikakvih razlika. Sjetite se da je u toj propagandi i Stipe Šuvar prikazivan ustašom, također i Ivica Račan i Stipe Mesić kojeg bi u Beogradu možda najradije na kolac nabili.

Kako to da se danas ne dogodi onakva gesta kao što je bio onaj poznati saborski vritnjak, prije nešto manje od 150 godina, koji je ondašnji zastupnik opalio tadašnjem banu Khuenu Hedervaryu. Kako to da se tako nešto nije omaklo ni jednom današnjem političaru da učini slično nekim današnjim hedervaryima?

Nažalost to je ilustracija da smo mi kao narod uškopljeni. Neprekidno nas se uči da se historiografijske istine propisuju direktivama iz zagrebačke Kockice ili iz kumrovečke partijske škole ili iz ustavne preambule. Za kraj bih istaknuo misao Ive Pilara koji je glavninu svojeg djela posvetio dokazivanju kako je Bosna i Hercegovina srž hrvatskoga nacionalnoga pitanja tvrdeći da Hrvatska koja u trenutku osamostaljenja bude bez BiH nužno gubi Srijem, Boku Kotorsku i da će takva osakaćena kifla postati igračka političkih vjetrova i  da će se njenom sudbinom uvijek poigravati drugi sve do trenutka dok će u BiH imati neprijateljsku snagu. to je poučak koji i trebalo imati na umu.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Predsjednica: Treba razlikovati kompromitirani ustaški pozdrav od pokliča branitelja u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

“Za dom” je jedna od povijesnih varijanti hrvatskog pozdrava i pokliča, a “Za dom spremni” jest službeni, kompromitirani pozdrav Nezavisne države hrvatske (NDH) koji treba razlikovati od od pokliča “Za dom spremni” pripadnika postrojbi iz Domovinskog rata, koji je dio njihovih nikad zabranjenih insignija, rekla je u petak predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.

U razgovoru za Hrvatski radio u sklopu intervju “S predsjednicom izvan protokola” jedno od pitanja bilo je vezano i uz njezino nedavno priznanje da je pogriješila kada je pozdrav “Za dom spremni” pravdala govoreći da je riječ o starom hrvatskom pozdravu, što je izazvalo dosta negativnih reakcija na desnom političkom spektru.

“Za dom spremni” nije arija iz Nikole Šubića Zrinjskog

Upitana je li pogriješila s tim svojim priznanjem, predsjednica je odgovorila kako nije te da stoji kod svoje izjave, ponovivši da je “Za dom spremni” kompromitiran, ali i da treba razlikovati poklič “Za dom spremni” koji su u Domovinskom ratu koristile pojedine postrojbe, te je i danas dio njihovih službenih insignija.

“Dakle, poklič ‘Za dom’ ili bilo koja varijanta jest povijesni hrvatski pozdrav, odnosno poskočica, ili kako bismo to nazvali, koja se spominje u puno historijskih dokumenata ili pjesama, a meni je najdraža arija iz opere Nikola Šubić Zrinski. Međutim, poklič odnosno pozdrav ‘Za dom spremni’ jest isključivo službeni pozdrav NDH i kao takav kompromitiran”, rekla je Grabar-Kitarović.

Citirala je pritom i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i izjavu da je NDH bila kvislinška tvorevina i fašistički zločin, ali ipak i izraz želje hrvatskog naroda za svojim slobodom i za nezavisnošću od jugoslavenske države.

“I predsjednik Tuđman i svi mi slažemo se da je zbog činjenice da je NDH tada bila u koaliciji sa ‘Silama osovine’ i zbog svega što se dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, poklič odnosno službeni pozdrav ‘Za dom spremni’ – kompromitiran”, naglasila je Grabar-Kitarović dodavši kako tu postoji jedna iznimka.

Razlika između ustaškog pozdrava i pokliča u statutima pojedinih postrojbi

“Postoji razlika između ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ i pokliča ‘Za dom spremni’ koji postoji u statutima i ratnim insignijama pojedinih hrvatskih postrojbi koje su prvotno nastale izvan sustava Hrvatske narodne garde i slično, i koje i dan danas u svojim statutima legalno imaju pozdrav ‘Za dom spremni'”, kazala je.

Podsjetila je kako je Povjerenstvo za suočavanje sa simbolima totalitarnih režima “predložilo određene iznimke odnosno određene situacije u kojima se može koristiti pozdrav ‘Za dom spremni'”, te ustvrdila da su upravo u vrijeme Domovinskog rata postojali posebni uvjeti – kada su protiv Hrvatske zajednički nastupali “zvijezda petokraka, koja je tada potpuno kompromitirana zbog napada na Vukovar i druge dijelove Hrvatske, u savezništvu sa četničkom kokardom”.

“To su bili posebni uvjeti u kojima se reagiralo na malo drukčiji način i uz taj poklič, odnosno moto ‘Za dom spremni’ ljudi su branili Hrvatsku. Međutim, to ne znači da su oni htjeli istrebljivati ili svetiti se bilo kome drugome. Oni su željeli slobodnu, samostalnu Hrvatsku”, rekla je. dodavši kako HOS-ove oznake “Za dom spremni” ni jedna vlada nije dovela u pitanje, pa čak ni vlada premijera Zorana Milanovića.

Upitana kako razlikovati danas kada netko izvikuje “Za dom spremni” misleći na Domovinski rat, a ne na događanja iz vremena NDH, pogotovo s obzirom na neujednačenu sudsku praksu, Grabar-Kitarović kaže da to treba odlučiti zakonodavac. “Vlada treba dati prijedlog zakona”, dodala je.

I njezin otac je dao četiri lovačke puške za branitelje 

Podsjetila je pritom na vrijeme početka Domovinskog rata i na to da Hrvatska nije bila naoružana, pa su branitelji sami nabavljali oružje i odore, te je otkrila i da je njezin otac dao svoje četiri lovačke puške za branitelje.

“To je bila situacija koja neusporediva s bilo kojom drugom situacijom i to je nešto o čemu moraju danas znati građani Hrvatske, a posebno naša djeca”, rekla je. Uznemirena je stoga i kao majka kurikulumom povijesti za osnovne i srednje škole u kojima se, ustvrdila je, bježi od Domovinskog rata – najčasnijeg  razdoblja naše povijesti.

“Kad se ni milimetar rata nije vodio izvan hrvatskog teritorija, već su naši branitelji isključivo branili našu Hrvatsku – da u kurikulumu povijesti za osnovne škole ima nekoliko stranica koje su vrlo nedorečene, a da u srednjim školama umjesto da razgovaramo o tome što se dogodilo, kako je to sve skupa izgledalo, nažalost naša djeca moraju gledati nekakve filmove koji su snimili stranci o nama, koji nas ne razumiju, niti su razumjeli sve što se događalo”, rekla je.

“A mnogi od njih imali su i svoju agendu, sfere utjecaja. A ja tu ne bih niti izbacila novce koji su se ulagali u nekakve kampanje protiv Hrvatske i takozvano hibridno djelovanje koje i dan danas postoji protiv Hrvatske, kad se želi obezvrijediti kako Domovinski rat, tako i djelovanje naših branitelja”, ustvrdila je.

Zaključila je da tu raspravu treba ostaviti stručnjacima, povjesničarima i ostalima, i da se moramo usredotočiti na sadašnjost i budućnost.

Ne smijemo se gubiti u besplodnim pričama 

Drži da je jedan od razloga zbog kojih je pobijedila na predsjedničkim izborima upravo taj što je isticala da se ne smijemo gubiti u besplodnim pričama i raspravama o ideološkim pitanjima već se moramo usredotočiti na egzistencijalna pitanja.

“A to znači kako ljudi danas žive u Hrvatskoj, zašto nam odlazi iz Hrvatske oni koji ostaju u Hrvatskoj da li rade i primaju plaću, je li ta plaća dostatna za njihov život u Hrvatskoj. Da li su uvjeti takvi da stvaraju raspoloženje optimizma i vjere u svoj narod i svoju državu, a ne nekakvog pesimizma, pa nam ljudi odlaze u druge države i onda shvate da zapravo nigdje ne teče med i mlijeko i da je uvijek najljepše doma. Ja vjerujem u to”, zaključila je predsjednica.

Još nije vrijeme, kazala je, za objavljivanje bilo kakve odluke oko drugog mandata, kazala je te, pročitavši pismo jedne od blokiranih osoba, poručila da je smisao njezina rada briga o malim ljudima, braniteljima, blokiranima, njih 260.000 plus članovi njihovih obitelji.

(Hina)

 

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona odgovorio Novoj TV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Predsjednica potpisala pomilovanje Huanita Luksetića

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović potvrdila je u petak da je potpisala pomilovanje za Huanita Luksetića, oboljelog od multiple skleroze, a osuđenog za ilegalnu proizvodnju marihuane radi prodaje.

“Jutros sam potpisala pomilovanje Huanita Luksetića i poslali smo svu dokumentaciju u Ministarstvu pravosuđa koje treba izvijestiti gospodina Luksetića odnosno njegovog pravnog zastupnika o tom pomilovanju”, rekla je predsjednica Grabar Kitarović u intervjuu Hrvatskom radiju u emisiji „S predsjednicom izvan protokola” koji će u cijelosti biti emitiran u 15.30 sati.

Foto: Hina

“Moram vam reći da se, iskreno, kao čovjek, osjećam jako dobro da ovu, neću reći privilegiju, ali svakako ovlast predsjednice Republike mogu iskoristiti u trenucima kada je u pitanju život i kad je u pitanju zdravstveno stanje koje je od primarne važnosti u cijelom slučaju”, dodala je.

Luksetiću, koji boluje od multiple skleroze, krajem siječnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je osuđen na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog ilegalne proizvodnje marihuane radi prodaje, iako je u svojoj obrani tvrdio da je marihuanu uzgajao zbog proizvodnje kanabisova ulja, koje ublažava simptome te teške bolesti.

Odluka se šalje u Ministarstvo pravosuđa jer je ono temeljem Zakona o pomilovanju dužno obavijestiti podnositelje molbe o odluci predsjednice. Nakon toga odluka se objavljuje u Narodnim novinama.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari