Pratite nas

Pregled

MARKOV TRG: Je li ovo neovisnost sudbene vlasti ili neovisnost šarlatanstva?

Objavljeno

na

U emisiji Markov trg otvorena je tema pravosudne zone sumraka koja se događa u radu Državnog odvjetništva i njegove produljene ruke USKOK-a.

Kamere redakcije emisije Markov trg tri godine su pratile ročišta u slučaju HPB Bankomat koji se polako pretvara u noćnu moru Državnog odvjetništva.

Slučaj koji je bio na sva zvona najavljivan kao obračun s korupcijom i kriminalom, čini se, da polako razotkriva neke druge probleme u radu državnih organa gonjenja.

Odvjetnik Veljko Miljević kao vrsni pravni stručnjak teško je nalazio objašnjenja koja bi tim postupcima USKOK-a dala potrebnu vjerodostojnost čuvara pravnog poretka.

U prvom je prilogu otvorena tema prava uvid u spis i manipulacija koje se ograničavanjem tog prava događaju.
‘Ovo je neuobičajena situacija. Dokazi na kojima se temelji optužnica DORH radi gradaciju s čime će izaći na glavnu raspravu. Sadržaj uskočkog spisa i spisa koje formira sudsko vijeće se ne moraju poklapati. Načelo ravnopravnosti stranaka je teško provesti.

Ovdje sud očito smatra da je pravo obrane zakinuto ako obrana ne zna koji su dokumenti u spisu. Ali nema koristi od presude koja je na silu iznuđena, koja nije posljedica poštivane procedure, jer svako kršenje procedure otvara prostor za žalbu pa time i rušenje prvostupanjske presude’, smatra Miljević.

U emisiji je pročitan dio odgovora Ministarstva pravosuđa na poziv za sudjelovanje u emisiji:
‘Slijedom navedenog, proizlazi da je Ministarstvo pravosuđa uredno postupalo po predstavkama podnositelja grupacije Fantasyland sukladno zakonskim ovlastima u okvirima kojih smo ispitali postoje li elementi neosnovanog odugovlačenja postupanja.

Postupci koji se vode pred sudom i državnim odvjetništvom provode se u skladu sa posebnim propisima te u odnosu na iste Ministarstvo pravosuđa kao tijelo izvršne vlasti nema ovlasti ispitivati njihovu pravilnost i zakonitost, a sve iz razloga kako ne bi bila ugrožena samostalnost i neovisnost sudbene vlasti koju jamči odredba članka 117. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/07, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), dok se nezadovoljstvo odlukama koje donose tijela u postupku može izraziti podnošenjem pravnog lijeka ili mogućnošću preuzimanja kaznenog progona.’

S obzirom da se radi o slučaju koji traje već sedam godina, postavlja se pitanje kako je moguće braniti takav slučaj i u njemu ne vidjeti problem odugovlačenja. Zašto Ministarstvo pere ruke od slučaja i poziva se na neovisnost pravosudne vlasti, zar je neovisnost važnija od pravde?

‘Pravo na pravično suđenje, a to uključuje suđenje u razumnom roku. Sporo pravosuđe nije pravično. Ovdje se Ministarstvo poziva na Montesquiea i na trodiobu vlasti, ali nismo više u dobu Montesquiea, nešto je napredovalo u toj trodiobi.

Ministarstvo treba kontrolirati rad pravosuđa. Ovakav stav da postoje redovni pravni lijekovi je smiješan. Ne razumijem zašto je sud uplašen i dozvoljava da procesi traju ovako dugo jer kakva je to pravda koja se postigne nakon deset godina.

Taj stav Ministarstva da se ne može miješati u rad pravosuđa je neprihvatljiv jer pravosuđenje mora biti brzo u protivnom to onda nije ni pravo ni pravda. Dugotrajno suđenje ne može biti znak neovisnosti pravosuđa’, smatra Miljević.

U drugom prilog govori se o nedostajanju popisa pismena, dokumentacije, gdje nema rednih brojeva u spisu USKOK-a.
‘Popis prava obrane je omogućavanje uvida u predmet. Pravo obrane je da poznaje sve što se nalazi u spisu tužitelja’, pojasnio je Miljević.

U trećem prilogu sud nalaže USKOK-u da dostavi sudu cijeli spis i dijelove spisa istrage koji nisu uvršteni u raspravni spis. USKOK izjavljuje da je sve dostavljeno.

U četvrtom prilog prikazan je zamjenik ravnatelja USKOK-a Saša Manojlović kako predaje sudskom vijeću Službenu bilješku USKOK-a, iako je ista trebala biti sastavni dio spisa kada se odlučivalo o optužnici USKOK-a pred Županijskim sudom.

Proizlazi da se Saša Manojlović ispred USKOK-a na ročištu 2015. lažno očitova kada je rekao, kako je pokazano u prethodnom trećem prilogu, da je USKOK dostavio cjelokupnu dokumentaciju.
Znači USKOK na prikazanom ročištu demantira sam sebe, odnosno ono što je izjavio na ročištu prikazanom u prethodnom prilogu.
‘Ako su rekli dostavili smo sve pa onda nekoliko mjeseci kasnije nismo dostavili sve govori da sami sebe demantiraju. Ovdje se ne slažu objektivne činjenice s vještačenjima.

Sadržaj službene zabilješke ne odgovara istini. Vještak govori da je to dogovor njega i USKOK-a, a po ovome što ste pokazali ispada da je to vještačenje bilo gotovo iako Službenoj bilješci stoji drugačije.

Za vještačenje bankarskih stvari uzima se netko tko je u to upućen, međutim uzeti za vještaka Predsjednika uprave jedne banke da vještači drugu banku, teško je reći, ali može otvoriti prostor za prigovor o sukobu interesa, kako je to tu netko i prigovorio.’, izjavio je Miljević.

U petom prilogu prikazana je vrlo žestoka prepirka. Službena bilješka o izradi vještačenja iz 2010. godine nije bila dostavljena Sudu kao dio spisa USKOK-a. Postavljeno je pitanje kako su mogli dizati optužnicu bez tog vještačenja?

Vještak Ante Blažević govori da su to Margin krediti, a zamjenik ravnatelja USKOK-a Saša Manojlović ga prekida i stišava odmahivanjem ruke ‘ma dajte’. Odvjetnik Mate Matić pita gdje su ti dokumenti bili do sada, a sutkinja Jasna Gališić upozorava Sašu Manojlovića da ne filozofira kada postavlja pitanje je li on svjedok ili tužitelj.

‘Prvo je bila kategorička izjava da je sve dostavljeno u spis pa je onda jedna službena izjava naknadno dostavljena pa ovdje vidimo još neke materijale koji se naknadno ubacuju.

Potom se zamjenik ravnatelja USKOK-a i njegov vještak ne slažu oko margin kredita.

Očito postoje dijelovi koji nisu nigdje zavedeni, kao što primjećuje jedan optuženi.

To da je nešto u arhivi ne može biti odgovor. Ovdje ima puno propusta, možda tehničke naravi, a možda i nešto gore. Očito ova vještačenja nisu provedena po zakonu.

Povjerenje građana u pravosuđe je važno. Forma, procedura je uvjet za pravdu i u konačnici slobodu građana. Izbor vještaka je strahovito osjetljivo pitanje jer vještaci sude, a sud presuđuje, vještak mora biti besprijekorna osoba, a to izgleda ovdje nije bio slučaj’, zaključio je Miljević.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari