Pratite nas

Pregled

MARKOV TRG – Šešeljizacija Srbije pokrenuti će Hrvatsku

Objavljeno

na

Gosti u Markovom trgu: Zvonimir Hodak odvjetnik i Nenad Piskač novinar na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.

[ad id=”93788″]

Ova pljačka u centrali MUP-a je nešto što je na razini Monty Pythona. To je odlično odrađeno ili iznutra ili izvana. Ljudi su zadivljeni. To je pravi spektakl, smatra Hodak.

Ova pljačka je nastavak stanje opće sigurnosti u državi, afera koja se nadovezuje na aferu s MIG-ovima. Hrvatska je kontinuirano izložena duhovnoj i intelektualnoj agresiji, kroz medije, nevladine udruge i pojedine stranke ili lobije. Ministra Hasanbegović je dao izjavu kako je Domovinski rat temelj suvremene države. Taj stav i spremnost da povuče neke poteze je razlog napada na njega, komentirao je Piskač.

Govorimo o skupini ljudi koji rukama i nogama brane Olivera Frljića koji je u beogradskoj Politici rekao da u Hrvatskoj postoji sramotna Deklaracija o Domovinskom ratu, da ne zna kako u tu Deklaraciju staviti agresiju na BiH ili zločine u Oluji. Za takvu bi vam izjavu u Izraelu odmah oduzeli državljanstvo. Ti pseudoljevičari, kriptokomunisti skaču na noge ako netko nešto kaže protiv Frljića. Hrvati imaju mentalni sklop poltrona, ‘ne bi se štel mešati’, ‘seoska sloga i vjera u Boga’, a kad je Carla Del Ponte bila u Beogradu novine su pisale ‘dolazi nam ni deda ni baba’. Kod nas je cijeli Zagreb bio zatvoren kad je došla u posjetu. Morali bi učiti od Srba, nažalost, objasnio je Hodak.

Agresija nastupa s pozicija velikosrpskog četništva, orjunaškog jugoslavenstva i antikršćanskog anarhoidnog liberalizma. To su glavne pozicije. Njihov je cilj stvoriti uvjete kako bi u nekim budućim okolnostima ponovo sklepali nekakvu Jugoslaviju. Uz rušenje kršćanskog mentaliteta, objasnio je Piskač.

Tako je u cijeloj Europi. Pogledajte što je rekla Marijana Petir i kakve su bile reakcije. Njihovi su gospodari u Beogradu. Svi oni kada dođu u Beograd odmah pucaju po hrvatskoj stvarnosti. U ovom trenutku je to Hasanbegović. Oni kad dođu u Beograd već se preporučaju nekoj budućoj ekipi koja bi mogla biti na vlasti, kaže Hodak.

Prikazan je dio intervjua mitropolita Mihajla, prvog čovjeka Crrnogorske pravoslavne crkve koji je komentirao oslobađanje Šešelja, presudu Karadžiću te da su Karadžića napravile SPC i SANU

U Hrvatskoj se ideja velike Srbije gura na margine. Poražene snage iz 1995. godine do danas djeluju i pokušavaju uhvatiti neku kopču prema Beogradu. Europa se danas suočava s islamskom državom kao i prostor bivše Jugoslavije s velikosrpskom agresijom. I ako Haški sud danas oslobađa čovjeka koji je huškao na zločine, onda je to jasna poruka onim koji su spremni na teroristička djela, kaže Piskač.

Dobro je Pupovac rekao o Haškom sudu da je to kao dućan koji je propao pa sada rasprodaje pravdu. U obrazloženju presude sud je rekao da nije dokazana krivnja. Međutim u dva predmete Haški je sud konstatirao da je Šešelj bio član zločinačkog pothvata. To su presedani, ali sad se nađe sudac Francuz koji kaže da to nije dokazano. I to pokazuje da to nije pravni nego politički sud. Malo ćemo vama pa onda malo vama dosuditi. Doduše to bi moglo biti dobro za hrvatsku šestorku iz BiH koji čekaju drugostupanjsku presudu. Ipak sve u svemu Haški je sud jedna sprdačina, smatra Hodak.

Agresija uspijeva zahvaljujući hrvatskim slugama unutar državnih i stranačkih struktura koji je omogućuju, a dijelom i provode.

Pupovčev Bilten mržnje i pozivanja na nasilje ‘Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015’ je klasična udbaška potjernica. Sve što ne odgovara tom Srpskom narodnom vijeću našlo se u tom biltenu. Mislim da bi pravna država tu praksu trebala prekinuti. Kao što je praksa postala da se na pravoslavni Božić hrvatski političari idu pokloniti Miloradu Pupovcu, a ne Isusu Kristu, rekao je Piskač

Sastavljanje i objavljivanje popisa nepoćudnih Hrvata je utuživo s pozicije privatne pravne tužbe, objasnio je Hodak i zaključio da je još uvijek bolje da je Milorad Pupovac izdao taj bilten, a ne domovinu.

Neuspjeh ideje Tuđmanove pomire to najbolje oslikava. Gdje su danas djeca partizana i ustaša? Ovi prvi drže sve pozicije, sve važne poluge u državi i mogu slobodno ispovijedati svoju ideologiju , a ovi drugi su na rubu zakona, zabrane, kažnjavanja, siromaštva, potpuno marginalizirani i bačeni u situaciju očaja. Očito pomirba u Hrvatskoj nije moguća i to ne zato što to ne žele obje strane, nego zato što to ne želi jedna strana, strana djece partizana. Pokušao sam s Tuđmanom razgovarati o lustraciji, ali on mi je rekao da ne razumijem politiku. Objasnio mi je: ‘da vi znate s kim sam ja sve stvarao ovu državu. To je čudo, ali nisam ih smio dirati jer bi onda imali građanski rat u Zagrebu’. Ipak mislim da je nakon Oluje trebao nekakvu lustraciju napraviti. Nažalost nedugo potom su on, Šušak i Mate Boban umrli od iste bolesti i to je vrlo čudno, te okolnosti su neobjašnjive. To je jedna tajanstvena priča o iznenadnom obolijevanju s puno sumnjivih elemenata, kaže Hodak.

Kako provesti u djelo Tuđmanova ideju pomirbe ako strane u pomirbi nemaju jednaki zakonski tretman, jer kako pomiriti legalno i ilegalno? Sukladno Rezolucijama Vijeća Europe sve totalitarizme treba zabraniti, ali to se ne događa. Zato je pravo pitanje kako izvesti pomirbu kada jedna strana tu pomirbu ne želi. Mislim da bi strankama u Hrvatskoj uoči izbora trebalo postaviti takvo pitanje, kaže Piskač.

Problem je u hrvatskim ljevičarima. Srbi su pametniji. Oni su 41. otišli u četnike, a 45. su se vratili iz partizana. A mi smo 45.-e pobili cijelu jednu hrvatsku generaciju. Danas ta lijeva falanga pazi na svakog klinca koji na Thompsonovom koncertu digne ruku i vikne Za dom Spremni. Na drugoj strani haška presuda Šešelju je legalizirala četništvo kao antifašistički pokret. Primjerice, bivši član CK Hrvatske Vili Matula danas arbitrira u glavnim kulturnim temama. Članovi nekadašnjeg CK SK Hrvatske danas podučavaju Hrvatsku što je dobro, a što loše. Presuda Šešelju četnicima u Srbiji daje dominantnu poziciju. Dok se u Hrvatskoj i dalje hvataju ustaše. Nama nedostaje državnik. Jedini državnik u modernoj Hrvatskoj bio je Tuđman. Možda će događaji u Srbiji potaknuti takve procese pojavljivanja vođe. Nažalost nije dobro kada se vođa stvara iz nevolje kao što je to bilo prije 27 godina. Dok se ne pojavi takva osoba u Hrvatskoj se neće  ništa promijeniti, zaključio je Hodak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Tihomir Vinković: Temeljni problem su oni teroristi koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti

Objavljeno

na

Objavio

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

Kako tretirati njihove supruge i udovice, koje same ili s djecom traže povratak u svoje matične zemlje? Hoće li Europu preplaviti džihadisti? Nosi li predstojeće razdoblje novu eskalaciju terorizma? Trebaju li europske države dopustiti povratak boraca tzv. Islamske države i njihovih obitelji? To su neka od pitanja na koje smo pokušali dobiti odgovore u emisiji Otvoreno.

Već se dulje vrijeme govori da je takozvana Islamska država pred slomom, a to potvrđuju i posljednji podaci s terena.

– Slom je zapravo prava riječ. Vode se posljednje operacije protiv 500-tinjak džihadista koji se nalaze na istoku Sirije kod granice s Irakom, a radi se o pokrajini Deir ez-Zor. Teritorijalno, Islamska država bi trebala nestati. Kalifat je u jednom trenutku imao teritorij veći od Velike Britanije na kojem je bilo više od deset milijuna ljudi. S druge strane Islamska država živi u Indoneziji, Filipinima, u zapadnoj Africi. Ona se i dalje širi, objašnjava Željko Trkanjec.

Pred nama su veliki problemi u Siriji, čak možda i veći nego u ratno doba. Tu je pitanje izgradnje porušene zemlje, humanitarni problemi te problem veliki naraštaj terorizma. Po Europi i po svijetu porast će teroristički napadi, jer će sada naći nove moduse, priključiti se drugim terorističkim organizacijama, pojašnjava stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

– Ne očekujem tako brzu stabilizaciju toga prostora, dodaje.

Pitanje je i što će SAD napraviti po pitanju Sirije.

– Amerikanci tamo službeno nisu izveli intervenciju za razliku od Rusije i Irana. Oni su bili više prisutni na dijelu gdje su Kurdi te granica s Turskom. Oni su tamo došli “završiti posao”. Naravno da će SAD zadržati tamo posebne postrojbe. Temeljni problem je oni koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti. Ti koji se vraćaju, za njih se zna tko su, pojašnjava komentator HRT-a Tihomir Vinković.

Otprilike 1500 do 5000 ljudi koji su se borili, već su se vratili u Europu. Što znamo o njima?

– Svaka država ima sigurnosne agencije koje dijelom nadziru tu situaciju. No, oni se ne mogu kontrolirati 24 sata dnevno. Vi zapravo za dobar dio ljudi ne znate da su bili tamo, dodaje Filip Dragović, savjetnik ministra Davora Božinovića.

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

– Sve bi ih zemlje trebale primiti, osim ako se oformi sud u Iraku ili Siriji gdje bi se sudilo tim ljudima, ako dakle imaju državljanstvo zemalja Europske unije. Posebno žene i djecu će morati primiti, kaže Tihomir Vinković.

– Trump svašta govori, a službe često zanemaruju njegove tvitove. Ne stoji njegova ideja da će ih pustiti jer postaju prijetnja. Mogu u Afganistan itd., neće oni tako lako do Europe, smatra Trkanjec dodajući da su sve terorističke napade u Europi izvodili “domaći” koji su živjeli na tom području, a ne oni koji su došli s ratišta na Bliskom istoku.

– Postavlja se pitanje je li moguće borce deradikalizirati jer će se oni prije ili kasnije naći na slobodu. Nijemci tvrde da je to kod nekih moguće jer su razočarani onime što su doživjeli na ratištu, kaže Trkanjec dodajući da se će oni sigurno biti pod prismotrom.

Filip Dragović postavlja i pitanje hoće li društva prihvatiti “rehabilitirane borce” Islamske države.

– EUROPOL i Interpol imaju pune baze podataka, na sigurnosnom polju je puno napravljeno, ali je ovo pitanje šire od sigurnosnog.

Što se tiče susjedne BiH, petorica Afganistanaca su uhićeni, a povezani su s međunarodnim terorizmom.

– Trebamo vidjeti o kakvoj se povezanosti radi, pretpostavljam da je tu bila jaka međunarodna suradnja. Nije jasno s kojom terorističkom organizacijom su povezani i o kakvim se djelima radi, dodaje Dragović.

BiH jako dobro rješava pitanje terorizma, a zbog uloge islamske zajednice u tom društvu, za razliku od zapadne Europe gdje islamski centri nisu pod kontrolom država.

– Važno je spomenuti zakon koji je donijela Austro-Ugarska 1916. godine kada je islam postao službena religija u BiH. Ne postoji suživot, već život te zajednice. Islamska zajednica u BiH i Hrvatskoj je odigrala ogromnu ulogu da se pokušaji radikalizacije maksimalno minoriziraju, zaključuje Željko Trkanjec.

 

BiH sprema akciju protiv terorista: Treba zatvoriti kritične točke na granici

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hrvatska i Srbija daleko od dogovora o granici

Objavljeno

na

Objavio

Godinu dana nakon susreta Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića u Zagrebu i dogovora da dvije države u iduće dvije godine pokušaju usuglasiti rješenje o granici, između Zagreba i Beograda suglasja o tome još nema. Pozicije su najudaljenije kada je u pitanju razgraničenje na Dunavu.

U veljači prošle godine dvoje predsjednika dogovorilo se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome obratit će ne nekom međunarodnom sudu.

Srbijanski je predsjednik tada rekao da Zagreb i Beograd imaju suprotna stajališta o granici.

Po Beogradu, iako je došlo do određenih pomaka po pitanju kopnene granice, Hrvatska i Srbija i dalje miljama daleko od dogovora o razgraničenju na Dunavu.

Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Nemanja Stevanović kazao je u nedavnom intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva riječna otoka – Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb, po njemu, inzistira na rješenju koje je suprotno međunarodnom pravu.

“Po pitanju Dunava, slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo, zato što problem vidimo potpuno drugačije. Oni ne žele promijeniti stajalište koje je u potpunosti u suprotnosti s međunarodnim javnim pravom”, rekao je Stevanović i dodao da nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti bez suda.

Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim osamostaljenjm postala i državna.

“Stajališta i zahtjevi Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s međunarodnim pravom”, kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se u budući bilateralni ugovor o granici ugradi “bivša republička granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije”.

Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar.

“Navedeno je potvrđeno i u mišljenju Badinterove komisije”, dodaje MVEP.

Beograd predlaže da granična linija ide sredinom rijeke, a kaže da bi katastarska podjela Hrvatskoj dala oko 10.000 hektara na lijevoj obali rijeke. Pritom navodi da je takav princip o granici između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i Bugarske te Mađarske i Slovačke.

MVEP odgovara da međurepublička granica nikada nije bila na Dunavu.

“Bivša međurepublička granica, u skladu sa zakonodavstvom i hrvatske i srbijanske strane, bila je precizno utvrđena i nije bila na Dunavu, već se protezala, kako u Srijemu tako i u Baranji, vanjskim granicama općina svake republike koje su ujedno bile i vanjske granice katastara tih općina 1991.”, pojašnjava MVEP.

Ministarstvo također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se “Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih stajališta o potrebi poštivanja bivših republičkih granica, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava, te da to to primijeni pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema Republici Hrvatskoj jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice, u području Srijema”.

Međutim, Stevanović, koji je i nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, nije optimist u vezi dogovora o granici na Dunavu, ali jest u slučaju da pitanje granice dođe pred neovisno međunardono pravno tijelo koje bi donijelo konačnu odluku.

On smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu “izvanpravni čimbenici”, odnosno ako Hrvatska ne bude koristila svoje članstvo u EU-u za “ucjenjivanje”.

“Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, gajim optimizam, ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom, niste veliki optimist”, citira Tanjug Stevanovića koji smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim sudom neće pristati na takvu opciju već da će se, ako do toga dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Stevanović ipak dodaje da je na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu granice.

Hrvatska strana naglašava da je na njezin poziv u Zagrebu u lipnju 2018. održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine.

“Sada očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se da će ona biti održana uskoro”, dodaje MVEP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari