Pratite nas

Komentar

Marš licemjera i opasna teza da vjernik ne može biti znanstvenik

Objavljeno

na

Diljem cijelog svijeta, pa i u većim hrvatskim gradovima, u subotu je održan jedan političko-svjetonazorski prosvjed izrazito lijevo-liberalnog predznaka. U demokratskom i pluralističkom društvu u tome nema ništa sporno – na kraju krajeva, svatko ima pravo javno izraziti svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje s aktualnim politikama.

No ono što je ovdje sporno jest da se ovaj prosvjed okitio potpuno neprimjerenim i varljivim imenom “Marš za znanost”, implicirajući time da je političko-svjetonazorska agenda te skupine “znanost”, a da su ideološki protivnici te agende samim time protiv znanosti.

Licemjerje organizatora doseglo je vrhunac u javnim objavama o tome kako je ovaj skup “neideološki”, “ni lijevo ni desno”, iznad svih (dnevno)političkih previranja, itd. Tek letimičan pogled na internet stranicu, priopćenja organizatora i transparente govori nam da je istina upravo suprotna.

Cijeli je niz ideoloških poruka odaslanih sa tzv. “Marša za znanost”. Od ideje otvorenih granica i masovnog prijema imigranata do izbacivanje vjeronauka iz škola, od povećanja javne potrošnje do etatističkog modela obrazovnog sustava, od tzv. “prava na pobačaj” do rodne ideologije i feminizma. Šlag na kraju je dakako proglašavanje teorije o ljudski uzrokovanim klimatskim promjenama nepobitnom znanstvenom činjenicom te poziv na to da se roditeljima oduzme pravo sudjelovanja u odlučivanju vezanom za cijepljenje djece.

Lažna dihotomija između znanosti i vjere

Nevjerojatna je bila upornost marširajućih znanstvenika u nastojanju da konstruiraju i naglase tobožnji rascijep između vjere i znanosti.

“Između škole i vjeronauka nema kemije”, “Znanje, a ne vjerovanje”, “Činjenice, ne klerikalne dogme”, neke su od poruka odaslanih s ovog ideološkog prosvjeda. U njima je sadržana vrlo opasna teza da vjernik ne može biti znanstvenik, odnosno da pravi znanstvenik mora biti ateist ili barem agnostik.

Ali ako je tome tako, kako onda marširajući znantvenici objašnjavaju činjenicu da su svi utemeljitelji suvremenih znanstvenih disciplina, od Galilea i Kopernika do Newtona i Maxwella, od Faradaya i Pascala do Kelvina i Pasteura – bili vjernici kršćani, a neki od njih čak i klerici? Kako objašnjavaju činjenicu da se u periodu od 1901. do 2000. godine 72.5% dobitnika Nobelove nagrade za kemiju, 65.3% dobitnika za fiziku i 62% dobitnika za medicinu izjasnilo kršćanima? Kako bi današnja znanost izgledala kada bismo izbacili njihov doprinos?

Uostalom, naš najveći znanstvenik, isusovac Josip Ruđer Bošković, čije ima krasi i najveći znanstveni institut u Hrvatskoj bio je katolički klerik. Bismo li se sada trebali i njega sramiti?

“Reproduktivna prava”

Čulo se od marširajućih znanstvnika i to da ženama treba osigurati “reproduktivna prava”. Za one koji ne znaju, ta sintagma se odnosi na pravo žene da prekine život svog nerođenog djeteta “na zahtjev”, odnosno bez ikakvog opravdanog medicinskog razloga.

S druge strane, u gotovo svakoj knjizi iz biologije, medicinskom leksikonu ili udžbeniku iz embriologije stoji kao nepobitna znanstvena činjenica da život počinje začećem. Ovu tvrdnju potvrdila su i sva četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj, kada su na upit Ustavnog suda 2009. godine jednoglasno odgovorili da život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice.

Iz toga vidimo da je marširajućim znanstvenicima stalo je do znanstvenih činjenica samo u onoj mjeri u kojoj su one u skladu s njihovim ideološkim premisama. Ako se činjenice ne uklapaju u te premise – pa, tim gore po činjenice.

Klimatske promjene i globalno zatopljenje

Datum održavanja prosvjeda nije nimalo slučajan. 22. travnja, upravo na Dan planeta Zemlje – dan u kojeg se civiliziranog čovjeka podsjeća na kolektivni grijeh protiv “Majčice Zemlje”, koju je nepovratno unakazio time što je stvorio tehnološki naprednu civilizaciju.

Marširajućim znanstvenicima očito jako smeta što postoje znanstvenici poput nobelovca Ivara Giaevera koji se ne slažu s teorijom da je ljudski utjecaj ključan faktor u klimatskim promjenama. Smetaju im i oni koji odbacuju implikacije te teorije koje idu u smjeru smanjenja svjetske populacije i odustajanje od tehnološkog i civilizacijskog napretka kao takvog.

Ovo samo po sebi nije ništa neobično – cijela povijest znanosti obilježena je oprečnim mišljenjima i znanstvenicima koji se prepiru oko ispravnosti određenih modela i teorija. Na kraju krajeva, iz tog konflikta se i rađa napredak znanosti. Ono što jest neobično jest da su se marširajući znanstvenici sa svojim neistomišljenicima odlučili obračunati na ulici, putem plitkih transparenata i ljepljenjem ad hominem etiketa, nazivajući svoje neistomišljenike  “pseudo-znanstvenicima”.

Ovakav način znanstvenog diskursa ostaje bez presedana: mjesta na kojem se diskreditiraju i kritiziraju znanstvene tvdnje trebali bi biti znanstveni skupovi, konferencije i časopisi, a ne ulica. Od onih koji se nazivaju znanstvenicima, očekivao bih barem toliko.

Luka Popov / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav ‘Za dom spremni’

Objavljeno

na

Objavio

Izjavu predsjednice kako je ”pogriješila tvrdeći da je pozdrav ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav” za Direktno.hr komentirao je prof. dr. Andrija Hebrang, bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a, ratni ministar zdravstva, a kasnije i obrane, čovjek koji je od prvoga dana javno podržavao:

”Gospođa Predsjednica u svojoj procjeni da bez otklona prema lijevo liberalnoj ljevici kojoj hrli sve više Hrvata ne može dobiti drugi mandat, odrekla se i pozdrava ‘Za dom spremni’. Smatram da je njezina odluka o otklonu ispravna, jer sve više naših ljudi na svim razinama biraju one ‘lijevije’, ali o pozdravu treba još raspravljati. Je li ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, povjesničari se spore-spominju primjere Zrinskoga, bana Jelačića i druge- ali je točno da je kontaminiran za vrijeme NDH zbog njezine suradnje s fašistima i nacistima. Postoji spornost tog pozdrava čak i u zaključcima  Vijeća za suočavanje s prošlošću, čiji članovi, iako neravnopravno odabrani, preporučuju da je pozdrav ‘Za dom spremni“ dopustiv u iznimnim situacijama”, kaže dr. Hebrang.

No, dodaje:

”Doduše, to jednostrano Vijeće potpuno abolira zločinački simbol crvene petokrake, tvrdeći da je imala pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Preostaje nam  pitanje, je li razdoblje toga rata jedino važno za povjesna stajališta?! Nije li ta crvena petokraka, u koju su mnogi u nas još uvijek zaljubljeni, poslije rata dobila savim drugačiji predznak, jer su pod tim znakom dubijene u miru stotine tisuća ljudi bez suđenja? Uostalom, kao i u nedavnoj srpsko-crnogorskoj agresiji”.

Hebrang nadalje objašnjava:

”Pozdrav ‘Za dom spremni’ doživio je drugačiju sudbinu. Taj je pozdrav u srpsko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. To dokazuje i naša evidencija identificiranih civilnih žrtava i to je jedini rat u kojemu je ubijeno više civila nego vojnika. Naime, po evidenciji i identifikacijama Glavnog sanitetskog stožera RH, srpsko-crnogorski agresor ubio je 7263 civila, od čega su 43,8% žene i 4,8% djeca, dakle polovina ubijenih su žene i djeca! Njihova artiljerija srušila je 14 bolnica, uništila hrvatsko gospodarstvo za desetljeća u naprijed. Na taj fašizam ustala je hrvatska mladost koja je pozdravljala s pozdravom ‘Za dom spremni’.

Prisjeća se i ovoga:

”Moj prvi susret s tim pozdravom bio je na istočnom slavonskom bojištu, gdje su ga pod kišom granata rabile hrabre jedinice HOS-a. Poslije sam ga čuo na bojištima Posavine, zapadne Slavonije, prilikom slobađanja Kupresa, ali i u okruženoj Srednjoj Bosni i svugdje gdje sam sudjelovao u ratnom sanitetu. Nitko nije te momke zbog pozdrava kritizirao, nego su im zahvaljivali na hrabrosti što su se oduprli novovjekom fašizmu. Zato su i hrvatski sudovi oslobodili Marka Perkovića Thompsona koji je taj pozdrav uvrstio u jednu od najljepših domoljubnih pjesama.

Što zaključiti? Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. Jer, u tom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve  pa i za  pozdrav ‘Za dom spremni’, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek – Odnosi između europskih država i SAD-a se radikalno mijenjaju

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja minhenska sigurnosna konferencija, koja je danas završila, potvrdila je koliko se radikalno mijenjaju odnosi između europskih država i SAD-a, te napukline u američkim odnosima ne samo s EU nego i sa Sjevernoatlantskim savezom.

Uzajamne optužbe SAD-a i EU, prvenstveno Njemačke, nisu se nimalo ublažile i sve su ozbiljniji izgledi da u budućnosti dođe i do dramtičnih promjena u ionako vrlo zategnutim odnosima. Angela Merkel je išla toliko daleko da je izravno upozorila kako se svjetski poredak raspada. SAD duboko zamjera Njemačkoj suradnju s Rusijom, od koje Njemačka ne odustaje i brani Rusiju kao partnera, dok SAD istovremeno zahtjeva da se Europska unija povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom.

Trump je već ranije doveo u pitanje treba li NATO riskirati rat zbog Crne Gore, koja je uzeta kao primjer male članice koja po Trumpovom viđenju nema što pridonijeti NATO-u. Njemačka ministrica obrane je na konferenciji pak naglasila da je zajedništvo i pouzdanost temelj NATO-a, a ne samo financijska izdvajanja za obranu, iako Njemačka, za razliku od većine članica, pa i Hrvatske, još nema planova kako doći do izdvajanja 2% BDP-a za vojsku do 2024.

Da se ne spominje propast INF sporazuma o nuklearnom oružju između SAD-a i Rusije, nakon što se Trump iz njega povukao, a što povećava izglede za povratak nuklearnih projektila srednjeg dometa u Europu.

Američke svađe nastavljene su i s Turskom, kojoj je Mike Pence zaprijetio da neće dobiti PZO sustav Patriot ako preuzme ruske S-400, a već joj se od ranije prijeti otkazivanjem isporuke lovaca F-35, što je dio američke politike nametanja sankcija državama koje financijski surađuju s američkim suparnicima poput Rusije, Kine ili Irana. I dok se glavna franko-njemačka os EU sve više odvaja od Trumpove Amerike, suverenističke europske države kojima ne odgovara briselski diktat u njemu pronalaze saveznika, poput Poljske i Mađarske, a u različitim stupnjevima i ostale članice Inicijative tri mora, koje je Hrvatska dio.

U ovako kaotičnim okolnostima odabrati stranu za Hrvatsku je težak izazov, no svakako bi trebalo jačati savezništvo s ostalim zemljama Inicijative. Nama je nužna snaga za ravnopravne pregovore s briselskim institucijama, a ne samo prihvaćanje njihovih naputaka. Složenost situacije otežava i novi odabir borbenog aviona za HRZ, a američka blokada koja je upropastila nabavu Baraka težak je udarac koji prisiljava na još ozbiljnije razmatranje do prije par mjeseci jednostavne odluke. Odabirom će se odlučiti ne samo buduća moć HRZ-a, već i politički blok u koji će se Hrvatska smjestiti, što bi u budućnosti moglo biti od životne važnosti za naciju, jer nemoguće je predivdjeti do kada će jačati centrifugalne silnice unutar NATO-a i EU, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari