Pratite nas

Razgovor

Martin Pauk: Samo hrabri, čestiti i sposobni mogu Hrvatsku izvući iz apatije

Objavljeno

na

Razgovor s Martinom Paukom, splitskim vijećnikom i predvodnikom novoga vala hrvatskih političara

Neovisni splitski vijećnik Martin Pauk postao je predvodnik novoga naraštaja hrvatskih političara.

Naglašavamo ‘hrvatskih’ jer mnogi političari koji djeluju u našoj zemlji ničim ne zaslužuju epitet hrvatskoga političara, piše Marin Vlahović / Hrvatski tjednik

Većina mladih ljudi koji politički istupaju, izbjegavaju govoriti o temama za koje smatraju da pripadaju prošlosti. Pauk nema taj problem. On se jasno deklarirao kao hrvatski orijentirani političar i domoljub koji je svjestan da ova zemlje ne može ići naprijed dok se ne suoči s mračnom prošlosti, ali i naslijeđenim komunističkim kadrovima i mentalitetom.

Na početku svoga puta pristupio je Mostu koji je napustio nakon što se razočarao u njihovu politiku, ali i u sam koncept stranke s potpuno nedefiniranim svjetonazorom. Martin Pauk ima samo 25 godina, a na društvenim mrežama njegove objave prati tisuće mladih Hrvata iz Domovine i dijaspore.

Ne bježi od rasprava s političkim neistomišljenicima, koje dijeli na zavedene i nepopravljive. Tvrdi da je jakom argumentacijom i činjenicama uspio mnoge mlade ljude uvjeriti da krivo razmišljaju, odnosno da nisu upoznati s pravom i cjelovitom istinom.

Mnoga kriva uvjerenja nastaju pogrešnim odgojem i raznim štetnim utjecajima, ali nije svaki mladi čovjek zauvijek izgubljen. Možda baš otvoreni pristup Martina Pauka može biti prevaga da se među mladima opet masovno razbukta ona nesebična ljubav prema Domovini bez koje Hrvatska ne bi nikada preživjela svoje najteže godine.

Samo hrabri, čestiti i sposobni mogu Hrvatsku izvući iz apatije

Koliko nam je poznato, Most ste napustili kao pojedinac. Je li netko slijedio Vaš primjer? Po vašim spoznajama, postoji li lijeva i desna struja unutar Mosta?

Istina, Most sam napustio kao pojedinac istoga dana kad i saborski zastupnik Vlaho Orepić, iako tu nije bilo nikakva međusobnoga dogovora. Prije moga odlaska, ali i kasnije, Most su napustili i neki drugi ljudi, ponegdje i dobar dio ogranka, kao u Zadru.

Most je zamišljen kao platforma koja povezuje ljude, a ne kao tipična stranka s klasičnom hijerarhijom. Mislim da se tu krije razlog nezadovoljstva pojedinaca. Samo postojanje dijametralno suprotnih karaktera, svjetonazora, ideja i načina njihova provođenja ‘a priori’ uvjetuje da prvo mora doći do raščišćavanja odnosa iz platforme kako bi bila uspostavljena stranka.

Istina je da ako ekonomski, ali i svjetonazorski gledamo, postoje tzv. ‘lijeva’ i ‘desna’ struja Mosta, ljudi imaju različitu viziju uređenja društva. Ljudi su se u Most uključivali oko zajedničkih tema vezanih uz transparentnost u politici, borbu protiv korupcije i klijentelizma. Razlike su se najbolje vidjele kod ratificiranja Istanbulske konvencije, gdje je pola Mosta glasalo za, a pola protiv.

Prije nekoliko mjeseci spomenuli ste da su vam Neovisni za Hrvatsku najbliža politička opcija. Zašto im još niste pristupili?

Istina je, sviđa mi se način kako na najvišoj instanci, u Saboru djeluje trozubac NHR-a Esih, Hasanbegović i Glasnović. Dijelimo istu viziju ekonomskoga i društvenoga uređenja zemlje na dobrobit cijele Hrvatske.

S obzirom na to da se trenutačno provodi proces širenja stranke i osnivanja temeljnih ogranaka, promatram situaciju jer sam svjestan da ‘Neovisni za Hrvatsku’ moraju pažljivo odabrati ljude koji će ih predstavljati na lokalnim razinama. Samo s hrabrim, čestitim i sposobnim pojedincima na svim razinama možemo Hrvatsku izvući iz apatije.

Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih političara, a već ste skupili zavidan broj sljedbenika i potencijalnih glasača. Kako ste uspjeli u tako kratkome roku, bez podrške medija i političke stranke, zauzeti prostor na hrvatskoj političkoj pozornici?

Istina je moj najodaniji suputnik u ovoj borbi. Iako ‘mainstream’ mediji općenito nisu skloni i cenzuriraju rad konzervativnih političara, građani, susjedi i svi ostali kojima je stalo do napretka domovine itekako vide tko se iskreno zalaže za istinu, za borbu protiv lošega sustava i općenito uređenje društva.

Nikad se nisam ‘ulizivao’ novinarima i urednicima, nisam plaćao večere iz proračuna niti davao desetke tisuća kuna za afirmativan članak u novinama kojim se stvara kult ličnosti. Jednostavno je: ljudi su pametni i lako prepoznaju tko se bori za istinu i za narod, a tko samo za sebe i fotelju.

Dajte mi mladoga komunista na pet minuta i vratit ću vam drugačijega čovjeka

Generacije koje su rođene u neovisnoj i slobodnoj Hrvatskoj nemaju osobna sjećanja na život u bivšoj Jugoslaviji. Zato mnogo toga ovisi o odgoju i učenju pravih vrijednosti. Neki Vaši vršnjaci koji su rasli pod drugim svjetonazorom, deklariraju se kao antifašisti, pa i komunisti. Kako uvjeriti te mlade ljude da se nalaze na potpuno krivoj strani?

Dovedite ih meni na pet minuta i vratit ću vam potpuno drukčijega čovjeka. Zajamčeno.

Mladi ljudi upijaju kao spužve te ovisno o obiteljskome okruženju i krugu prijatelja definiraju neke svoje stavove i svjetonazore, kako o prošlosti, tako i o budućnosti.

Baš svaki moj vršnjak koji bi nasamo sa mnom popričao i krenuo preispitivati moje stavove jer je mislio da su pogrešni, otišao je s razgovora zbunjen, ali sretan jer sam srušio dogme koje su mu godinama stvarali, te je shvatio da je cijelu mladost bio u krivu.

Argumentiranim, smirenim razgovorom gotovo svakome se može objasniti pravo stanje stvari.

Naravno, postoji i manji postotak ljudi koji su zaslijepljeni komunizmom i ultraliberalnim ispraznicama, i na takve se ne isplati trošiti vrijeme. Recimo, jednog Matu Kapovića ili Dragana Markovinu nikad ne bih mogao razuvjeriti.

Ako su oni sebi zacrtali da je nebo crveno, tada je nebo crveno i nema daljnjega razgovora.

Piši propalo!

Često komunicirate putem društvenih mreža, pogotovo facebooka. Je li popularnost na društvenim mrežama iluzija ili stvarnost? Mislite li da facebook uljenjuje ljude, stvarajući im privid političkoga angažmana koji se rijetko kada u istoj mjeri ostvaruje i u praksi?

Facebook je danas najmoćniji alat političke promidžbe. U velikim tiskovinama i na TV programima uglavnom se provodi promidžba članova dviju najvećih stranaka, a njih podržava ukupno 45 posto birača.

Dakle ostalih 55 posto birača traži drugi način informiranja, puna im je kapa i SDP-a i HDZ-a. Facebook je stoga plodno tlo za predstavljanje ljudi i stranaka jer tijekom 24 sata i svaki dan možete građanima predočiti što mislite o nekoj temi, strategiji razvoja ili svjetonazorskome pitanju.

Osim toga, na facebooku građani mogu imati izravnu komunikaciju i raspravu s onim koji objavljuje, za razliku od novina ili TV-studija gdje su samo promatrači, nitko ih ništa ne pita.

Svoje političko djelovanje uglavnom temeljim na društvenim mrežama te sam se uvjerio koliko su moćan alat i koliko je širok krug ljudi kojima sam približio ideje koje zastupam.

Uvjeren sam da je većim dijelom ta podrška stvarna te kad dođe pravi trenutak, da će ljudi koji su aktivni na facebooku isto tako postati aktivni u stvarnome političkom životu na terenu.

U Italiji su na izborima pobijedile antiestablišment stranke M5S (pet zvjezdica) i Liga koje su obećale građanima porezne olakšice i 780 eura mjesečno za svaku siromašnu obitelj. Ekonomski su stručnjaci upozorili kako će njihove mjere dovesti do proračunskoga deficita od 50 milijarda eura. Očekuje li i Hrvatsku ovakav scenarij? Što mislite o Živom zidu?

Takve socijalističke postavke države mogu dovesti samo i isključivo do skoroga bankrota, kao u Venezueli. Ti ljudi žive u nekakvu bunilu jer nije moguće istodobno smanjiti porez, a dijeliti svima proračunski novac. Ako nema poreza, nema ni novca, samim tim nema se što ni dijeliti.

Istina je sljedeća – najbolja je socijalna mjera smanjenje poreza na plaće i pustih nameta prilikom otvaranja tvrtke. Gotovo pola prosječne plaće pojedu porezi. Ako primate neto 6 000 kuna mjesečno, država vam uzme još 4000 kuna koje ste zaradili, a onda vam ‘vrati’ 700 ili 800 kuna pa je ta država socijalna? Kakva glupost!

Najpravednija je mjera maksimalno smanjenje poreza i davanja državi, tako će radniku umjesto 6000 kn, ostajati 8000 kuna.

Tada nikome ne će trebati socijalna pomoć. SAD i Australija imaju vrhunske porezne mjere, građani sami štede za svoju mirovinu, a ne uzima im mirovinski sustav svaki mjesec 20 posto bruto plaće kao nama.

Američki i njemački umirovljenici mirovinu provedu putujući s kontinenta na kontinent, a naši putujući od kontejnera do kontejnera. Što vam to govori, tko je u pravu – mi ili oni?

Sve što Živi zid propagira čisti je neodrživi populizam i najkraći put u bankrot države.

Cijenim njihovu borbu s bankama i protiv deložacija, ali to je samo maska kojom žele uvesti potpuno promašenu ekonomsku politiku koja bi nas dovela u stanje Venezuele.

Toliko o njima.

Bez lustracije nema napretka ni sloge

Jeste li sudjelovali u referendumskim inicijativama ‘Narod odlučuje’ i ‘Istina o Istanbulskoj’? Ako jeste, na koji način?

Naravno da sam potpisao obje inicijative, a uz to sam se prijavio i za volontiranje kod prikupljanja potpisa. Uvjeren sam da će obje inicijative uspjeti i da ćemo referendumom pokazati Vladi i Saboru što narod misli o njihovim odlukama.

Otkazivanje Istanbulske konvencije donijelo bi nam moralnu satisfakciju, a novi izborni zakon okrenut će stanje u državi naglavačke. Ne će više biti strančica s 0,5 posto potpore koje nas vode u nesigurnu budućnost.

Da je novi izborni zakon danas na snazi, ni Pupovac, ni Vrdoljak, ni Anka Mrak-Taritaš ne bi imali nikakva utjecaja u Saboru.
To će biti jedna nova, prosperitetna i napredna Hrvatska.

Što je za vas Jasenovac, a što Bleiburg?

Za mene je Drugi svjetski rat najveća klaonica i vrijeme krvavoga bezumlja na cijeloj Zemlji u njezinoj povijesti, pa tako i u našoj domovini.

Desetci milijuna nevinih ljudi stradali su, desetci milijuna ljubavi prekinuto je, desetci milijuna djece ostali su bez roditelja, desetci milijuna žena ostale su udovice. Kaos, bezumlje i ludilo kojega ni Hrvatska nije pošteđena.

Povijest pišu isključivo pobjednici pa se o Jasenovcu i zločinima počinjenima ondje više-manje sve već zna i svi smo svjesni što on predstavlja i kolika je to tragedija za sve žrtve i njihove obitelji.

S druge strane, ti su ‘pobjednici’ na Bleiburgu i Križnom putu pokušali zatrti sjeme hrvatskoga naroda, mučki su ubili, zaklali i bacali u jame čitave generacije hrvatskoga naroda. Pouzdani povjesničari i svjedoci vremena utvrdili su da je između 200 000 i 300 000 nenaoružanih ljudi, nevinih žena, djece i staraca pobijeno u tome osvetničkom ludilu krvožednih partizanskih jedinica, dobrim dijelom sastavljenih od prosrpskih snaga koji su od četnika preko noći postali partizani.

Bleiburg i sve poslije njega za mene je sumanuti čin bezobzirne osvete kojim je hrvatski narod trajno desetkovan i obilježen, te označuje početak ropstva, jednoumlja i potlačenosti Hrvata koje je trajalo punih 45 godina.

Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogla provesti lustracija u Hrvatskoj? I zašto je ona toliko bitna?

Pogledajte zemlje bivšega istočnog bloka u kojima je provedena lustracija i usporedite ih s onima u kojima nije.

Ondje gdje je odmah, u startu provedena lustracija, nema podjela naroda, svi su zdušno osudili komunističko jednoumlje, nigdje nije bilo nepravedne privatizacije, već je ona obavljena moralno i u skladu sa zakonom.

Zar mislite da su bivši komunisti, koji su držali sve konce vlasti, tek tako prepustili državu Hrvatima i povukli se? Naravno da nisu.

Lustracija je morala biti provedena 1990., a svim komunistima zabranjeno svako političko djelovanje. Zemlje koje su tako napravile, danas su prosperitetne države koje ekonomski hvataju korak sa zapadnom i srednjom Europom, a mi dandanas međusobno ratujemo, svađamo se i mrzimo dok nam se narod raseljava, a država propada.

U strahu za svoju imovinu i svoje fotelje zavadili su nas, a oni i dalje vladaju. Lustracija sve to rješava jednim potezom pera i zato je lustracija nužna odmah i sad!

Marin Vlahović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Plenković: Referendum nije najbolji način za odlučivanje o izbornom sustavu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković smatra kako je važno da se vidi supstanca dogovora postignutog na Privremenom vjerovničkom vijeću za Agrokor a to je, kako je ocijenio u srijedu u intervjuu za Novu TV, činjenica da je tekst nagodbe podržan jednoglasno.

Premijer Plenković odgovorio je na više aktualnih pitanja, među kojima je prvo bilo ono o dogovoru postignutom na Privremenome vjerovničkom vijeću za Agrokor, dodavši kako tekst nagodbe sada, nakon što za nekoliko dana sud odredi ročište svih vjerovnika, ‘ide’ na izglasavanje svim vjerovnicima. Istaknuo je kako može prije svega biti izrazito zadovoljan s aspekta vlade i hrvatske države, te odvažnosti parlamentarne većine koja je donijela takav zakon.

Nakon novinarske konstatacije kako su postojala dva koncepta – ‘ruski’ i ‘američki’ te da je bilo dosta ‘šamaranja’ u javnosti, među ostalim i između njega i predsjednice Republike, slijedilo je i pitanje – smatra li da je normalno da dvojica stranih veleposlanika raspravljaju o nečemu što je bitno za hrvatsku državu.

Premijerov odgovor počeo je ocjenom kako ta spomenuta rasprava i mjedijski komentari nisu bitni, već je bitno da je pravni okvir koji je predložila vlada u kratkom roku spriječio gospodarsku katastrofu kompanije, dobavljača, malih poljoprivrednika i cijeloga financijskog sustava, dao kompaniji ekonomsku budućnost, održao radna mjesta i ekonomsku budućnost svih partnera Agrokora.

Plenković smatra kako se danas situacija oko Agrokora percipira kroz ‘trivije’ – je li nešto rekao veleposlanik Rusije ili SAD-a, a ne smije se zaboraviti da cijeli kontekst vjerovnika i njihovu strukturu možemo ‘zahvaliti’ bivšoj upravi i vlasniku Agrokora.

Niječno je odgovorio na novinarsku konstataciju da je “preuzeo cijeli posao oko Agrokora”, a na pitanje je li razgovarao s bivšom potpredsjednicom vlade Martinom Dalić odgovorio je kako nisu razgovarali o Agrokoru, te ocijenio kako je Dalić odradila odličan posao, a za njega je važno što su zajedničkim snagama spriječili da “hrvatska ekonomija ‘ode nadolje'”.

Široka ‘lepeza pitanja’ – od porezne reforme, odnosa s predsjednicom…

U nastavku intervjua slijedio je niz pitanja – od porezne reforme, odnosa s predsjednicom Republike, stajalištu o mogućim referendumima o izbornom zakonu i Istanbulskoj konvenciji.

Hoćemo li najprije imati veće plaće ili manji PDV, bilo je prvo pitanje vezano za poreznu reformu, a premijer je ustvrdio kako to nije ili – ili, te podsjetio da je HDZ imao izborni program u kojemu je 2016. stajalo da će to biti prva vlada koja će smanjiti PDV. Dodao je kako vlada smatra da sada možemo realizirati to predizborno obećanje od 1. siječnja iduće godine, te da je u ovome trenutku izgledno da će to biti smanjenje za jedan posto. Podsjetio je kako Hrvatska od PDV godišnje prikupi 50 milijarda kuna što je ozbiljan iznos, a Hrvatska je jedna od zemalja s najvećom stopom PDV-a.

Premijer je apelirao na odgovornost sviju u ovome trenutku i dodao kako će se u poreznoj reformi razmatrati i može li se dodatno smanjiti porez na dohodak, na doprinose i najavio da će se vlada tijekom jeseni izaći s vrlo detaljnim prijedlozima pred Hrvatski sabor.

Na pitanje razgovara li s predsjednicom Grabar-Kitarović, premijer je najavio da će se s njom čuti ovih dana, ocijenio je da je njihov odnos u redu, da razgovaraju o bitnim pitanjima, te podsjetio da se jednom mjesečno održavaju redoviti susreti premijera, predsjednice Republike i predsjednika Hrvatskoga sabora.

Što se pak tiče moguće potpore HDZ-a Kolindi Grabar-Kitarović za novi predsjednički mandat, Plenković je istaknuo kako je ta odluka na predsjednici i dodao da je već toliko puta rekao da “HDZ mora kao najveća i najodgovornija stranka znati želi li predsjednica, koja je izabrana kao kandidatkinja HDZ-a, uz potporu niza drugih stranka prije tri i pol godine, u novi mandat. Bilo bi više nego korektno da tu informaciju znamo”.

Vlada želi pomoći blokiranima; Referendum nije najbolji način za odlučivanje o izbornom sustavu

Premijer je odgovorio i na pitanje vezano za pomoć blokiranima, odnosno o trima zakonima koji bi im trebali pomoći, a o kojima će Vlada raspravljati na sjednici u četvrtak. Podsjetio je kako je već prilikom prezentacije javnoga savjetovanja o tim zakonima, vlada jasno rekla kako smatra da se sve obaveze i svi preuzeti aranžmani i dugovi moraju podmiriti i platiti. Međutim, ustvrdio je, ako imate 326.000 ljudi koji su blokirani i više od 40 milijarda kuna duga onda Vlada želi napraviti određene iskorake koji će direktno pomoći jednom krugu ljudi otpisom 10.000 kuna plus kamate, te potaknuti jedinice lokalne i područne samouprave da naprave isto, kao i s njima povezana poduzeća.

Istaknuo je kako vlada sada ‘ide’ na tri zakona: o otpisu dugova, o ovrsi na novčanim sredstvima, te o stečaju potrošača. Premijer vjeruje da će taj paket bitno olakšati situaciju poslovanja Fine, a ljudi koji žele proglasiti osobni stečaj imat će proceduru kojom će to moći riješiti.

Vezano za referendumske inicijative o promjenama izbornog zakona i odustajanju od Istanbulske konvencije, premijer je ponovio kako smatra da referendum nije najbolji način za odlučivanje o izbornom sustava neke zemlje, jer o tomu odlučuju Hrvatski sabor i Vlada, a postoje i političke stranke koje mogu na puno precizniji i detaljniji način regulirati izborni sustav.

Za premijera nije upitan broj zastupnika u Hrvatskome saboru jer, rekao je, Slovenija koja ma duplo manje stanovnika od Hrvatske ima 90 zastupnika, ali smatra da je smanjivanje prava zastupnicima manjina korak nazad.

“To rade ljudi koji ne znaju ništa o tome što je bilo 90-ih. Mi smo morali donijeti ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kako bi se omogućilo međunarodno priznanje Hrvatske”, istaknuo je.

Po napomeni kako je gotovo milijun građana potpisalo spomenute dvije inicijative, novinar ga je upitao može li se ta inicijativa pretvoriti u referendum o njemu osobno.

“Ne bih rekao. Mislim da postoje određene nevladine udruge koje puzajući žele postati političke stranke pa bi htjele izborni prag kako bi konačno ostvarile svoje ambicije. Općenito, taj trend transformacije udruga u stranke je nešto što se viđa i u Europi, a ne samo u Hrvatskoj. Međutim, jasno je koja politička opcija stoji iza ovih referendumskih inicijativa. Imate gospodina Petrova koji to podržava, gospodina Hasanbegovića, gospođu Markić i Živi zid. To su šampioni protiv cijepljenja. Sjajna ekipa”, odgovorio je Plenković.

Na pitanje o odnosima s bivšim političkim tajnikom HDZ-a Davorom Ivom Stierom, predsjednik HDZ-a odgovorio je kako su njihovi odnosi korektni te da on vodi stranku po savjesti. Ocijenio je da stranka nije debatni klub te dodao kako iz HDZ-a nije izbačen nitko tko je glasovao po savjesti.

Intevuju je zaključen pitanjem hoće li ići na utakmice hrvatske reprezentacije u Rusiju, a premijerov odgovor bio je kako u prvome krugu sigurno neće ići, ali se nada da će Hrvatska ući u drugi krug, a onda mogućnost puta na utakmicu u Rusiju bila i realna.

 

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Fra Marko Bitanga: Fra Karla Ćuluma ubili su zavojanski komunisti

Objavljeno

na

Objavio

Svećenici iz Biokovskog dekanata posebno su osjetljivi na natpise o ubojstvu fra Karla Ćuluma. Prije nekoliko godina, točnije 2010., lokalna Udruga antifašista u povodu obljetnice smrti ovog bivšeg zavojanskog župnika, organizirala je polaganje cvijeća.

Tadašnji biokovski dekan fra Petar Vrljičak, poručio im je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice fra Karla. Već godinama ubojstvo svog brata, franjevca istražuje fra Marko Bitanga, zavojanski župnik. Zbog natpisa u „Makarskoj kronici“, fra Marko je odlučio izaći u javnost.

U javnosti se ovih dana pojavila vijest kako je u Zavojanima, pored Vrgorca oštećena spomen ploča fra Karlu Ćulumu, odnosno kako je netko oštrim predmetom izgrebao riječ ustaše koje navodno stoje iza njegova ubojstva. Zatim su se pojavili natpisi u nekim medijima kako nekoliko dokumenata ukazuje na to. Međutim, Vi godinama to osporavate, tvrdite kako se radi o povijesnoj laži?
– Jako me uznemirilo to što se ponovno u medijima iznose laži o fra Karlu Ćulumu, koji je bio uzoriti član naše Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Ja više ne mogu slušat ni čitat te bezočne laži koje, usuđujem se reći, ponavljaju potomci fra Karlovih ubojica i lažni antifašisti. Ovih dana ništa o tome nisam htio čitat ni slušat. Vidio sam ono što piše u „Makarskoj kronici“ o fra Karlu. Iznose stari laže, ponovno ga mrcvare, kolju.

To je strašno. Pozivaju se na nekakve dokumente koji su obični falsifikati, koji se međusobno ne slažu i proturječe jedan drugome. O tim lažnim dokumentima već sam potanko pisao. U tim dokumentima se navodi „da su ustaše jakim prepadom (26. svibnja 1943.) ušle u Zavojane i odveli 15-ak muškaraca i žena, a ubili fra Karla“. Još ima živih ljudi koji se sjećaju tog dana. Nikakvih borbi nije bilo tog dana u Zavojanima. Nitko iz Zavojana nije odveden tog dana. Neki su Zavojančani doista odvedeni, ali ne tog dana, već poslije.

Da je ta akcija u kojoj se navodi i borba Biokovskog partizanskog odreda s ustašama, koju po „Kronici“ opisuje „Štab grupe partizanskih odreda Dalmacije“ čista izmišljotina potvrđuju i partizanski izvori jer uopće nije nigdje navedena u „njihovom operativnom izvještaju od 19. svibnja do 27. svibnja 1943“. „Kronika“ se poziva i na „Partizanski list“ od 29. svibnja 1943. u kojem je opisan sam tijek fra Karlova ubojstva ili onaj kome su sudionici ili suučesnici ispripovijedali kako su mučili fra Karla.

Valja uočiti da se u tom prvom komunističkom propagandnom tekstu o fra Karlovu ubojstvu uopće ne navodi da je on na bilo koji način sudjelovao u njihovu pokretu, samo da je znao da se oni bore za slobodu i ljudsko dostojanstvo. No, prava istina je sasvim drugačija. Fra Karlo je, poput toliko drugih hrvatskih katoličkih svećenika, redovnica, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca žrtva komunističkog zločina.

Nekoliko puta ste rekli i napisali kako je vrijeme da se iz zavojanskog groblja ukloni ploča s natpisom koju su podignuli pripadnici SUBNOR-a o ubojstvu fra Karla. Hoćete li to napravit?
– Ja tu ploču nazivam pločom laži, jer su na njoj napisane dvije notorne laži. Prva laž je da je fra Karlo ubijen „zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu“. Po toj izjavi, onaj tko ne zna da je laž, mogao bi pomisliti da je bio partizan, borac. Ne samo da nije bio partizan, već na nikakav način nije pomagao partizanskom pokretu koji se ovdje kiti riječju „narodnooslobodilački“.

Pisali su knjige i novinske članke u kojima ponavljaju tu laž, ali ničim je nisu potkrijepili jer nemaju čime. Naprotiv, svi, ama baš svi fra Karlovi župljani s kojima sam razgovarao, koji su poznavali fra Karla, slažu se u ovome: fra Karlo se u Drugom svjetskom ratu nije opredijelio ni za jednu stranu, ni za jednu političku opciju. On se bavio samo svojim svećeničkim radom i pomagao svima. On se, prije svega, opredijelio za čovjeka, za svakog čovjeka (u tom se slažu i oni koji tvrde da su fra Karla ubile ustaše).

U Zavojanima postoji još jedna spomen ploča koja je starija od ove. Na jednoj strani ispisana su imena palih boraca, a na drugoj civilnih žrtava Drugog svjetskog rata. Na toj ploči fra Karlo je ubrojen u civilne žrtve. Druga notorna laž je da je ubijen od ustaša. Ploču svakako treba maknuti zbog tih dviju laži. Bolje je reći treba je ukloniti i to legalnim putem. Za uklanjanje te ploče suglasna je i fra Karlova rodbina. Ovih dana pismeno ću zamolit upravu naše Provincije da pokrene postupak uklanjanja te ploče laži. Osim što su na njoj napisane laži o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva, ružno strši i svojim izgledom, bode oči.

Godinama istražujete ubojstvo fra Karla Ćuluma, razgovarate sa svima. Zašto je dobri pastir s otoka Silbe ubijen 25. svibnja 1943.? Do kojih ste zaključaka došli?
– Kada sam u ljeto 2003. godine došao u Zavojane za župnika, gotovo ništa nisam znao o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Odmah po dolasku jedan starac pred trgovinom u Zavojanima, ničim izazvan, stao mi je spominjati fra Karla Ćuluma.

Kroz glavu mi je sinulo da je netko u sjemeništu spominjao jednog svećenika kojeg su ubili partizani, a poslije mu podigli spomenik i napisali da su to napravile ustaše. Pomislio sam da taj starac nema nešto sa fra Karlovim ubojstvom. No, brzo sam odbacio tu pomisao jer mi je izgledao jako dobroćudno. Poslije nekolikog godina sasvim slučajno mi je netko od rodbine tog starca rekao kako je upravo on imao noćne more od fra Karla. U njegovoj prisutnosti nije se smjelo spominjati fra Karla jer bi se on uznemirio.

Svake godine po godišnjici fra Karlove smrti slavio sam misu s narodom. U misnom slavlju sudjelovalo je desetak vjernika, uglavnom starijih ženskih osoba. Ja bih u misi spomenuo da je fra Karlo žrtva zločinačke ruke, ne navodeći čije. Tada nisam bio siguran tko ga je ubio. Poslije mise pomolili bi se na grobu koji je bio najbliži glavnim ulaznim vratima.

Netko mi je od vjernika rekao da je tu fra Karlo sahranjen. Nikako nisam mogao pomiriti tvrdnju da su fra Karla u ratu ubile ustaše sa činjenicom da su mještani, koji su o njemu govorili sve najbolje, 1957. zapalili župnu kuću u kojoj je mučen i ubijen. Nitko od njih nije odgovarao zbog paljenja kuće, nitko se nije osudio gasiti kuću. Pitao sam se: kako to da su mjesni komunisti imali tako tvrd i neprijateljski stav prema vjernicima i svećenicima poslije rata, a u ratu zbog suradnje s njima ustaše ubile zavojanskog svećenika. Zar iz tog razloga ne bi trebali biti blaži i umjereniji nego drugdje?

Malo pomalo klupko se počelo odmotavati. Iz godine u godinu posjećujući obitelji i pojedince tijekom blagoslova i u raznim prigodama otkrivao sam sve više detalja o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva. Razgovarao sam sa svakim tko mi je mogao nešto reći. Razgovarao sam i sa samim počiniteljima ubojstva. Jeza bi ih hvatala na spomen fra Karlova imena. Iz tih razgovara, koje sam redovito zapisivao, doznao sam da je fra Karlo ubijen od mjesnih komunista i to zbog toga što je „govorio na misi protiv njih svega i svačega“.

Taj razlog naveo mi je jedan komunist i partizan koji je u vrijeme fra Karlova ubojstva bio punoljetan. Na spomen fra Karlova imena nije se uznemiravao i o njemu je govorio sasvim mirno nastojeći se prisjetiti i najmanjeg detalja. Fra Karlo je ubijen i pod sumnjom da surađuje s ustašama. Sve do Potpolja (Pivaca) čuli su se njegovi krici i vika njegovih mučitelja: „Priznaj, kaži s kim surađuješ….“

Tog dana, kada je ubijen fra Karlo u Zavojanima se osnivala Omladinska partijska organizacija, posvjedočio mi je taj partizan. Jedan izvor mi je rekao da su u ubojstvu sudjelovali omladinci i nekoliko starijih osoba, među kojima je bio i Krvavi Ilija iz Drvenika. Mjesni komunisti nisu se prethodno dogovorili ni koji motiv će navest za ubojstvo, a ni gdje je pokopan. Stoga su navedeni razni grobovi. Mnogi kažu da se ne zna gdje je pokopan, prema zadnjim saznanjima fra Karlo je bačen u jednu jamu u Potpolju (Pivci). Tijelo je prema izjavama bilo izmasakrirano.

Prije nekoliko godina odlučio sam pronaći nekog od fra Karlove rodbine. To je bio veliki izazov za mene. Da je njegova rodbina o ubojstvu imala suprotni stav od mojih saznanja do kojih sam postupno došao, sva bih svoja saznanja zanemario i zašutio o ovoj temi. Najbliža od živuće fra Karlove rodbine jest gospođa Hania Mover Ilijaš. Ona je unuka fra Karlove sestre Ane. U razgovoru mi je potvrdila moja saznanja o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Sjeća se što joj je baka, fra Karlova sestra, pričala kako su komunisti ubili i mučili njezinog brata.

Pokojni imotski franjevac fra Vjeko Vrčić, koji je jedno vrijeme bio i župnik u Vrgorcu, isto se bavio na neki način ovim ubojstvom. No, nikad za vrijeme komunizma nije htio o tome pričati?!
– Pokojni fra Vjeko Vrčić, koji je bio dugogodišnji župnik u Vrgorcu i dekan Biokovskog dekanata, u jednom neobjavljenom tekstu napisao je svoja saznanja o ovom događaju. On u tom tekstu navodi ime fra Karlova ubojice. Navodi jednog mladića iz Zavojana, koji je poslije toga otišao u partizane. Ja sam taj njegov tekst napisao u obliku posvjedočenja i on mi ga je potpisao. U usmenom razgovoru još mi je naveo neka druga saznanja koja upućuju da je dotični mladić u tome sudjelovao te imenovao dvojicu osoba kao organizatore ubojstva. Iza fra Karlova ubojstva stoje tadašnji mjesni komunistički čelnici koji su nanijeli puno zla ljudima ovog kraja pljačkajući i ubijajući nevine civile. Fra Karlo je podigao glas protiv njih, njihovih zlodjela i zato su ga ubili.

Kad ste počeli istraživati ubojstvo fra Karla, počeli su na vas razni pritisci. Jedan dio župljana ne želi da im blagoslivate kuću, provaljeno vam je u župnu kuću, ponekad vas dočekaju razni grafiti i natpisi. Prozvao vas je i saborski zastupnik GLAS-a Goran Beus Richembergh kojem je majka iz Zavojana „kako širite revizionističke laži“. Kako se nosite s tim pritiskom?
– Točno je da se na mene s raznih strana vrše pritisci da se ne bavim ovom temom. Primao sam otvorene prijetnje fizičkim napadom i smrću, doživljavao razne neugodnosti i uvrede. Prije nekoliko godina išli su od kuće do kuće i skupljali potpise protiv mene, samo zbog toga što se raspitujem za fra Karla i govorim o njegovoj mučeničkoj smrti.

Kad sam počeo tijekom mise za vrijeme obljetnice fra Karlove smrti govoriti, spominjati fra Karla kao žrtvu komunističkog zločina, neki bi urličući negodovali iz klupa i ometali mi misno slavlje. Da, jedan me nije htio primiti za vrijeme blagoslova u kuću, navodeći da ja pričam neistine o fra Karlovu ubojstvu. No, već sljedeće godine me primio srdačno. Doista, ta tema iritira članove nekih obitelji čiji su preci sudjelovali u ubojstvu fra Karla. Prijetili su mi i tužbama. Ništa mi nije teško za fra Karla. Žao mi je što nisam bio još uporniji.

Saborski zastupnik Goran Beus izvrijeđao me kao nitko. To je njegova sramota. Ja mu nisam rekao ni jednu ružnu riječ, te sam se javno ogradio od onih koji su mu zbog uvreda koje je meni uputio uzvratili istom mjerom. No, Goran se brzo povukao kad je shvatio da se našao u neobranom grožđu. Valjda nije znao da je njegova rođena majka uprla prstom u jednog mladića koji je bio sudionik fra Karlova ubojstva. Taj mladić zajedno s drugim tog dana je primljen u Omladinsku partijsku organizaciju. Imali su krvavo krštenje. Poprskani su nevinom krvlju uzornog svećenika i dobrog čovjeka fra Karla Ćuluma.

Svoja saznanja o ubojstvu fra Karla ima i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, kako je do njih nadbiskup došao?
– Sasvim slučajno! Jedan naš svećenik, koji dođe nećak od jednog saborskog zastupnika, rekao mu je kako je jedan njegov član uže obitelji sudjelovao u ubojstvu fra Karla. Taj razgovor se vodio prije nego što se svećenik zaredio. Nadbiskup Barišić to je ispričao svećenicima Biokovskog dekanata tijekom ručka, nakon svete krizme u Velikom Prologu 2010. godine. U to vrijeme antifašisti su organizirali prigodan program na obljetnicu smrti fra Karla. Tadašnji Biokovski dekan, fra Petar Vrljičak, upozorio ih je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice našeg franjevca.

Mate Primorac / Misija Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori