Pratite nas

Razgovor

Martin Pauk: Samo hrabri, čestiti i sposobni mogu Hrvatsku izvući iz apatije

Objavljeno

na

Razgovor s Martinom Paukom, splitskim vijećnikom i predvodnikom novoga vala hrvatskih političara

Neovisni splitski vijećnik Martin Pauk postao je predvodnik novoga naraštaja hrvatskih političara.

Naglašavamo ‘hrvatskih’ jer mnogi političari koji djeluju u našoj zemlji ničim ne zaslužuju epitet hrvatskoga političara, piše Marin Vlahović / Hrvatski tjednik

Većina mladih ljudi koji politički istupaju, izbjegavaju govoriti o temama za koje smatraju da pripadaju prošlosti. Pauk nema taj problem. On se jasno deklarirao kao hrvatski orijentirani političar i domoljub koji je svjestan da ova zemlje ne može ići naprijed dok se ne suoči s mračnom prošlosti, ali i naslijeđenim komunističkim kadrovima i mentalitetom.

Na početku svoga puta pristupio je Mostu koji je napustio nakon što se razočarao u njihovu politiku, ali i u sam koncept stranke s potpuno nedefiniranim svjetonazorom. Martin Pauk ima samo 25 godina, a na društvenim mrežama njegove objave prati tisuće mladih Hrvata iz Domovine i dijaspore.

Ne bježi od rasprava s političkim neistomišljenicima, koje dijeli na zavedene i nepopravljive. Tvrdi da je jakom argumentacijom i činjenicama uspio mnoge mlade ljude uvjeriti da krivo razmišljaju, odnosno da nisu upoznati s pravom i cjelovitom istinom.

Mnoga kriva uvjerenja nastaju pogrešnim odgojem i raznim štetnim utjecajima, ali nije svaki mladi čovjek zauvijek izgubljen. Možda baš otvoreni pristup Martina Pauka može biti prevaga da se među mladima opet masovno razbukta ona nesebična ljubav prema Domovini bez koje Hrvatska ne bi nikada preživjela svoje najteže godine.

Samo hrabri, čestiti i sposobni mogu Hrvatsku izvući iz apatije

Koliko nam je poznato, Most ste napustili kao pojedinac. Je li netko slijedio Vaš primjer? Po vašim spoznajama, postoji li lijeva i desna struja unutar Mosta?

Istina, Most sam napustio kao pojedinac istoga dana kad i saborski zastupnik Vlaho Orepić, iako tu nije bilo nikakva međusobnoga dogovora. Prije moga odlaska, ali i kasnije, Most su napustili i neki drugi ljudi, ponegdje i dobar dio ogranka, kao u Zadru.

Most je zamišljen kao platforma koja povezuje ljude, a ne kao tipična stranka s klasičnom hijerarhijom. Mislim da se tu krije razlog nezadovoljstva pojedinaca. Samo postojanje dijametralno suprotnih karaktera, svjetonazora, ideja i načina njihova provođenja ‘a priori’ uvjetuje da prvo mora doći do raščišćavanja odnosa iz platforme kako bi bila uspostavljena stranka.

Istina je da ako ekonomski, ali i svjetonazorski gledamo, postoje tzv. ‘lijeva’ i ‘desna’ struja Mosta, ljudi imaju različitu viziju uređenja društva. Ljudi su se u Most uključivali oko zajedničkih tema vezanih uz transparentnost u politici, borbu protiv korupcije i klijentelizma. Razlike su se najbolje vidjele kod ratificiranja Istanbulske konvencije, gdje je pola Mosta glasalo za, a pola protiv.

Prije nekoliko mjeseci spomenuli ste da su vam Neovisni za Hrvatsku najbliža politička opcija. Zašto im još niste pristupili?

Istina je, sviđa mi se način kako na najvišoj instanci, u Saboru djeluje trozubac NHR-a Esih, Hasanbegović i Glasnović. Dijelimo istu viziju ekonomskoga i društvenoga uređenja zemlje na dobrobit cijele Hrvatske.

S obzirom na to da se trenutačno provodi proces širenja stranke i osnivanja temeljnih ogranaka, promatram situaciju jer sam svjestan da ‘Neovisni za Hrvatsku’ moraju pažljivo odabrati ljude koji će ih predstavljati na lokalnim razinama. Samo s hrabrim, čestitim i sposobnim pojedincima na svim razinama možemo Hrvatsku izvući iz apatije.

Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih političara, a već ste skupili zavidan broj sljedbenika i potencijalnih glasača. Kako ste uspjeli u tako kratkome roku, bez podrške medija i političke stranke, zauzeti prostor na hrvatskoj političkoj pozornici?

Istina je moj najodaniji suputnik u ovoj borbi. Iako ‘mainstream’ mediji općenito nisu skloni i cenzuriraju rad konzervativnih političara, građani, susjedi i svi ostali kojima je stalo do napretka domovine itekako vide tko se iskreno zalaže za istinu, za borbu protiv lošega sustava i općenito uređenje društva.

Nikad se nisam ‘ulizivao’ novinarima i urednicima, nisam plaćao večere iz proračuna niti davao desetke tisuća kuna za afirmativan članak u novinama kojim se stvara kult ličnosti. Jednostavno je: ljudi su pametni i lako prepoznaju tko se bori za istinu i za narod, a tko samo za sebe i fotelju.

Dajte mi mladoga komunista na pet minuta i vratit ću vam drugačijega čovjeka

Generacije koje su rođene u neovisnoj i slobodnoj Hrvatskoj nemaju osobna sjećanja na život u bivšoj Jugoslaviji. Zato mnogo toga ovisi o odgoju i učenju pravih vrijednosti. Neki Vaši vršnjaci koji su rasli pod drugim svjetonazorom, deklariraju se kao antifašisti, pa i komunisti. Kako uvjeriti te mlade ljude da se nalaze na potpuno krivoj strani?

Dovedite ih meni na pet minuta i vratit ću vam potpuno drukčijega čovjeka. Zajamčeno.

Mladi ljudi upijaju kao spužve te ovisno o obiteljskome okruženju i krugu prijatelja definiraju neke svoje stavove i svjetonazore, kako o prošlosti, tako i o budućnosti.

Baš svaki moj vršnjak koji bi nasamo sa mnom popričao i krenuo preispitivati moje stavove jer je mislio da su pogrešni, otišao je s razgovora zbunjen, ali sretan jer sam srušio dogme koje su mu godinama stvarali, te je shvatio da je cijelu mladost bio u krivu.

Argumentiranim, smirenim razgovorom gotovo svakome se može objasniti pravo stanje stvari.

Naravno, postoji i manji postotak ljudi koji su zaslijepljeni komunizmom i ultraliberalnim ispraznicama, i na takve se ne isplati trošiti vrijeme. Recimo, jednog Matu Kapovića ili Dragana Markovinu nikad ne bih mogao razuvjeriti.

Ako su oni sebi zacrtali da je nebo crveno, tada je nebo crveno i nema daljnjega razgovora.

Piši propalo!

Često komunicirate putem društvenih mreža, pogotovo facebooka. Je li popularnost na društvenim mrežama iluzija ili stvarnost? Mislite li da facebook uljenjuje ljude, stvarajući im privid političkoga angažmana koji se rijetko kada u istoj mjeri ostvaruje i u praksi?

Facebook je danas najmoćniji alat političke promidžbe. U velikim tiskovinama i na TV programima uglavnom se provodi promidžba članova dviju najvećih stranaka, a njih podržava ukupno 45 posto birača.

Dakle ostalih 55 posto birača traži drugi način informiranja, puna im je kapa i SDP-a i HDZ-a. Facebook je stoga plodno tlo za predstavljanje ljudi i stranaka jer tijekom 24 sata i svaki dan možete građanima predočiti što mislite o nekoj temi, strategiji razvoja ili svjetonazorskome pitanju.

Osim toga, na facebooku građani mogu imati izravnu komunikaciju i raspravu s onim koji objavljuje, za razliku od novina ili TV-studija gdje su samo promatrači, nitko ih ništa ne pita.

Svoje političko djelovanje uglavnom temeljim na društvenim mrežama te sam se uvjerio koliko su moćan alat i koliko je širok krug ljudi kojima sam približio ideje koje zastupam.

Uvjeren sam da je većim dijelom ta podrška stvarna te kad dođe pravi trenutak, da će ljudi koji su aktivni na facebooku isto tako postati aktivni u stvarnome političkom životu na terenu.

U Italiji su na izborima pobijedile antiestablišment stranke M5S (pet zvjezdica) i Liga koje su obećale građanima porezne olakšice i 780 eura mjesečno za svaku siromašnu obitelj. Ekonomski su stručnjaci upozorili kako će njihove mjere dovesti do proračunskoga deficita od 50 milijarda eura. Očekuje li i Hrvatsku ovakav scenarij? Što mislite o Živom zidu?

Takve socijalističke postavke države mogu dovesti samo i isključivo do skoroga bankrota, kao u Venezueli. Ti ljudi žive u nekakvu bunilu jer nije moguće istodobno smanjiti porez, a dijeliti svima proračunski novac. Ako nema poreza, nema ni novca, samim tim nema se što ni dijeliti.

Istina je sljedeća – najbolja je socijalna mjera smanjenje poreza na plaće i pustih nameta prilikom otvaranja tvrtke. Gotovo pola prosječne plaće pojedu porezi. Ako primate neto 6 000 kuna mjesečno, država vam uzme još 4000 kuna koje ste zaradili, a onda vam ‘vrati’ 700 ili 800 kuna pa je ta država socijalna? Kakva glupost!

Najpravednija je mjera maksimalno smanjenje poreza i davanja državi, tako će radniku umjesto 6000 kn, ostajati 8000 kuna.

Tada nikome ne će trebati socijalna pomoć. SAD i Australija imaju vrhunske porezne mjere, građani sami štede za svoju mirovinu, a ne uzima im mirovinski sustav svaki mjesec 20 posto bruto plaće kao nama.

Američki i njemački umirovljenici mirovinu provedu putujući s kontinenta na kontinent, a naši putujući od kontejnera do kontejnera. Što vam to govori, tko je u pravu – mi ili oni?

Sve što Živi zid propagira čisti je neodrživi populizam i najkraći put u bankrot države.

Cijenim njihovu borbu s bankama i protiv deložacija, ali to je samo maska kojom žele uvesti potpuno promašenu ekonomsku politiku koja bi nas dovela u stanje Venezuele.

Toliko o njima.

Bez lustracije nema napretka ni sloge

Jeste li sudjelovali u referendumskim inicijativama ‘Narod odlučuje’ i ‘Istina o Istanbulskoj’? Ako jeste, na koji način?

Naravno da sam potpisao obje inicijative, a uz to sam se prijavio i za volontiranje kod prikupljanja potpisa. Uvjeren sam da će obje inicijative uspjeti i da ćemo referendumom pokazati Vladi i Saboru što narod misli o njihovim odlukama.

Otkazivanje Istanbulske konvencije donijelo bi nam moralnu satisfakciju, a novi izborni zakon okrenut će stanje u državi naglavačke. Ne će više biti strančica s 0,5 posto potpore koje nas vode u nesigurnu budućnost.

Da je novi izborni zakon danas na snazi, ni Pupovac, ni Vrdoljak, ni Anka Mrak-Taritaš ne bi imali nikakva utjecaja u Saboru.
To će biti jedna nova, prosperitetna i napredna Hrvatska.

Što je za vas Jasenovac, a što Bleiburg?

Za mene je Drugi svjetski rat najveća klaonica i vrijeme krvavoga bezumlja na cijeloj Zemlji u njezinoj povijesti, pa tako i u našoj domovini.

Desetci milijuna nevinih ljudi stradali su, desetci milijuna ljubavi prekinuto je, desetci milijuna djece ostali su bez roditelja, desetci milijuna žena ostale su udovice. Kaos, bezumlje i ludilo kojega ni Hrvatska nije pošteđena.

Povijest pišu isključivo pobjednici pa se o Jasenovcu i zločinima počinjenima ondje više-manje sve već zna i svi smo svjesni što on predstavlja i kolika je to tragedija za sve žrtve i njihove obitelji.

S druge strane, ti su ‘pobjednici’ na Bleiburgu i Križnom putu pokušali zatrti sjeme hrvatskoga naroda, mučki su ubili, zaklali i bacali u jame čitave generacije hrvatskoga naroda. Pouzdani povjesničari i svjedoci vremena utvrdili su da je između 200 000 i 300 000 nenaoružanih ljudi, nevinih žena, djece i staraca pobijeno u tome osvetničkom ludilu krvožednih partizanskih jedinica, dobrim dijelom sastavljenih od prosrpskih snaga koji su od četnika preko noći postali partizani.

Bleiburg i sve poslije njega za mene je sumanuti čin bezobzirne osvete kojim je hrvatski narod trajno desetkovan i obilježen, te označuje početak ropstva, jednoumlja i potlačenosti Hrvata koje je trajalo punih 45 godina.

Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogla provesti lustracija u Hrvatskoj? I zašto je ona toliko bitna?

Pogledajte zemlje bivšega istočnog bloka u kojima je provedena lustracija i usporedite ih s onima u kojima nije.

Ondje gdje je odmah, u startu provedena lustracija, nema podjela naroda, svi su zdušno osudili komunističko jednoumlje, nigdje nije bilo nepravedne privatizacije, već je ona obavljena moralno i u skladu sa zakonom.

Zar mislite da su bivši komunisti, koji su držali sve konce vlasti, tek tako prepustili državu Hrvatima i povukli se? Naravno da nisu.

Lustracija je morala biti provedena 1990., a svim komunistima zabranjeno svako političko djelovanje. Zemlje koje su tako napravile, danas su prosperitetne države koje ekonomski hvataju korak sa zapadnom i srednjom Europom, a mi dandanas međusobno ratujemo, svađamo se i mrzimo dok nam se narod raseljava, a država propada.

U strahu za svoju imovinu i svoje fotelje zavadili su nas, a oni i dalje vladaju. Lustracija sve to rješava jednim potezom pera i zato je lustracija nužna odmah i sad!

Marin Vlahović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

EGZODUS KOJI NE PRESTAJE!?

Objavljeno

na

Objavio

stock photo

Stvara se slika da su uspjeli oni koji su otišli, a da su gubitnici oni koji ostaju!

Rezultati istraživanja predstavljeni u knjizi “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?” doista su alarmantni. Tim povodom, a izravno vezano uz knjigu o kojoj je riječ, razgovarali smo s njezinim autorom, dr. sc.Tadom Jurićem, docentom na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

U jednom sažetom zaključku – koji su uzroci i posljedice iseljavanja Hrvata u Njemačku unatrag pet godina otkako je RH u EU-u?

– Kako je moguće da se iseli više od 300 tisuća Hrvata i nikomu ništa? Što stoji iza svega ovoga? Vrlo je moguće da političke elite namjerno ne povlače prave poteze i mjere kako bi se iseljavanje smanjilo. Prema percepciji samih iseljenika (uzorak 1200 ispitanika u Njemačkoj), glavni motivi za iseljavanje nisu ekonomski. Analiza stajališta iseljenika pokazala je kako hrvatski iseljenici imaju predodžbu da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Dakle, poštenje i rad se ne isplate. Hrvati se stoga iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Istraživanja pokazuju jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Iseljeni Hrvati svojim odlaskom nedvojbeno kažnjavaju loše politike i političare, no – ne želeći to – kažnjavaju zapravo i sve koji ostaju. Jer taj val odlazaka vrlo frustrirajuće utječe na ljude koji ostaju. Oni koji ostaju počinju se pitati jesu li u zabludi, jesu li pogriješili što ostaju, jesu li kukavice. Neki idu i korak dalje pa kažu: “On je otišao u Njemačku bolje živjeti, a moje će se dijete morati brinuti o njegovim roditeljima ili plaćati zdravstvo za njih.”

ODLASCI I DOLASCI

Dok se Hrvatska socijalno, moralno i gospodarski lomi, u populacijski oslabljenoj Njemačkoj Hrvati su i više nego dobrodošli jer je cijena njihova uključivanja u njemačko društvo vrlo mala ili nikakva, što pak nije slučaj s useljenicima iz drugih kultura. Sa svakim iseljenim Hrvatom Hrvatska ne gubi samo svoj socijalni kapital, mogućnost biološke obnove društva i kapital uložen u njihovo obrazovanje, nego nastaje i visok trošak integracije useljenika koji će doći na njihovo mjesto.

U Republici Hrvatskoj sve je manje Hrvata, demografska slika svake je godine sve lošija; može li i kako tom pogubnom ‘trendu‘ hrvatska država stati na kraj i početi demografsku obnovu zemlje? Dojam je da smo u tom pitanju već dobrano zakasnili…

doc. dr. sc. Tado Jurić Odjel za povijest Hrvatsko katoličko sveučilište

– Nama je tijekom istraživanja ključno pitanje bilo tko odlazi. No, u jednom smo trenutku shvatili da je zapravo jako važno pogledati tko ostaje. A ostaju oni koji dobro žive od sustava koji su stvorili po svojoj mjeri. Ostaju oni koji su državu pretvorili u svoj plijen. Ostaju poslušnici. Ostaju djeca elita. Ostaju uhljebljeni. Ostaju oni koji će glasovati za iste političke elite bez obzira na to što se događalo. Jedni dobivaju na svim izborima 800.000 glasova, drugi 300.000 i to je tako bez obzira na sve. Kritična masa koja je u stanju promijeniti sve, odlazi. Odlaze oni koji bi mogli stvarati novu Hrvatsku. Njihov odlazak stoga vladajućoj i oporbenoj političkoj eliti i odgovara i ide joj u korist. Kod političke elite nema pravog interesa da se iseljavanje zaustavi. Jer odlaze upravo oni koji bi mogli ugroziti njihov položaj moći. A zanimljivo je i pogledati tko dolazi…

Tko dolazi, migranti…?

– Znamo da je pokrenuto nekoliko desetaka milijuna ljudi prema granicama Europe. I koliko god treba imati srca za migrante, koji su iskorišteni u cijelom procesu, toliko ne treba tolerirati manipulaciju migracijama. U svezi s ovim problemom treba i naglasiti da je čovjek biće civilizacije i kulture, pripadnik kulturno-civilizacijskog kruga i kao takav je uvjetovan od rođenja do smrti. Cjelokupna drama ljudske egzistencije svodi se na odnos ja – svijet, ja – kultura, ja – civilizacija, ili zaoštrenije: ja – drugi i drukčiji, ja – ti drugi meni strani, meni nepripadajući. Globalizacija je omogućila da se svjetovi dodiruju, oni koji prije nisu dijelili ništa zajedničko niti imaju što zajedničko. Sve radi profita. I sada te krajnosti zbog potreba turbokapotalizma treba nasilu pomiriti.

BOSNA ŠAPTOM PADE

Tko misli da je to izvedivo?

– Ni nakon brojnih radova ne znamo što su pravi motivi pokrenutih migracija. Ne možemo znati ni što je cilj kad se skupi pet ljudi na ulici, a kamoli kad se skupi nekoliko milijuna. Ono što znamo je da se migracijama mogu osvajati prostori.

S ovim stavom u vezi je i danas popularna izjava “Domovina je tamo gdje mi je dobro”. Naše istraživanje pokazuje da se mnogi mladi vode upravo tom idejom kad odlaze u Njemačku. Istom analogijom stoga ne treba iznenaditi da slično pomisle i npr. Pakistanci, kojih je 200 milijuna, ili Nigerijci (također 200 milijuna). Da ih samo 1% dođe pred vrata Hrvatske, to je četiri milijuna ljudi. Jean Ziegler je pak stava: “Svatko se treba boriti tamo gdje je rođen”… i svijet će postati bolje mjesto.

Dramatično je stanje s Hrvatima i u Bosni i Hercegovini, što nam o tome možete reći?

– U BiH neupitno svjedočimo povijesnom odlasku Hrvata, nakon kojega više nema povratka. Očito je riječ o strateškom pomicanju hrvatskog naroda iz etnički hrvatskih krajeva u etnički njemačke krajeve te svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda. Dok se vodila borba hrvatskih političara u BiH za fotelje, Hrvati su potiho iseljavali iz BiH. Tako smo danas doista došli do situacije da “Bosna šaptom pade”. Nitko od naših ispitanika iz BiH nije kao razlog iseljavanja naveo nepostojanje trećeg entiteta ili političku majorizaciju Hrvata u BiH, nego korupciju političkih predstavnika, nepravdu i nesigurnost. Uz pitanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH s iseljavanjem u vezi je i očekivati zamjenu hrvatskih prostora s muslimanskom populacijom. Jer Hrvati su iselili u najvišem postotku. I dok naše elite i dalje pričaju o navodnom povratku protjeranih 90-ih, odlaze i posljednji koji su mnogi nešto promijeniti. Sve ovo ponovno pokazuje da hrvatske elite uopće nikada nisu razumijevale probleme Hrvata u BiH. Zar je zaista netko mogao misliti da će otvaranjem kladionica, kafića i sakralnih objekata zadržati ljude u zemlji?

Kako se čini, sve to nije slučajno, i postoji čitav niz indicija da je riječ o dugoročno postavljenoj strategiji pražnjenja hrvatskih krajeva i pomicanja Hrvata iz njihovih matičnih krajeva. Tko i kako ju je točno osmislio ne možemo dokučiti. No osnovni je problem u tome što će, kada budemo točno mogli mjeriti te fenomene, biti već kasno.

Ukupno uzevši, nije li pretjerano zaključiti da se radi o velikoj seobi hrvatskog naroda?

knjiga “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?”

– Puno toga upozorava da se radi o izvanrednoj situaciji kojom se suptilnim metodama upravlja. Ovakvo pokretanje stotina tisuća Hrvata izvan svojih etničkih krajeva vrlo teško može biti spontan događaj. Hrvatskim političkim elitama očito odgovara apatija u društvu. Njihova podsvjesna poruka narodu je da nije više ostalo ništa za što se vrijedi boriti. Namjerno se širi beznađe te se u društvu stvara slika da su uspjeli oni koji su otišli, a da su gubitnici oni koji ostaju. Tako vladajući i jedan dio medija stvaraju ozračje “spašavaj se tko može”. A čini se da EU-u odgovara čak i zamjena stanovništva u Hrvatskoj. U svakom slučaju EU baš briga za Hrvate. Dokaz tomu je i odgovor na naše pitanje EU Komisiji iz rujna 2018.

Prema percepciji 350.000 hrvatskih iseljenika, čije smo stavove u našem istraživanju ispitivali, političari su dio problema i oni ne mogu biti dio rješenja. Sve navedeno dovelo je do toga da je hrvatski narod rezigniran, izgubio je povjerenje u sebe, u vlast, u institucije, u državu i ideju hrvatstva. No, treba se podsjetiti da je narod veća vrijednost od države. Pogotovo od države koju su uzurpirale anacionalne i korumpirane elite. Nama je danas potrebna mobilizacija hrvatskog duha, kako nam je bila potrebna mobilizacija vojske za vrijeme agresije na Hrvatsku. Danas ponovno imamo agresiju na Hrvatsku – ta agresija očituje se kroz anacionalne elite, zatiranje nacionalnog duha te podmetanje novog identitetskog koncepta Hrvatima. Trebamo se podsjetiti da nismo ni tako mali ni jadni kako nas se želi prikazati te da bi se u Hrvatskoj moglo jako lijepo živjeti.

Koliko god mislili da nam je loše, pripadamo među 5 posto zemalja u kojima se najbolje živi na svijetu – kada uzmemo sve kriterije u obzir (sigurnost, klima, itd.). Tako ni jedan Hrvat ne bi trebao imati plaću manju od 10.000 kuna, s obzirom na to kakvim resursima raspolažemo. Ali radi nesposobnih i korumpiranih političkih elita imamo 3000 kuna. Potrebno je osvijestiti da to do nekog stupnja ima veze i s tim tko je na vlasti, ali je mnogo važnije koliko su oni pod pritiskom javnosti. Stoga, potrebna nam je pobuna savjesti. Na svakom je pojedincu da se “odmetne” i da probudi svoju savjest. Kako je rekao pjesnik: “Oni, naši neprijatelji, mogu posjeći svo cvijeće, ali će proljeće ponovno doći!” Za dodati je još – hrvatsko proljeće!

doc. dr. sc. Tado Jurić

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ/glas-slavonije.hr

Kamenjar.com

Tado Jurić ‘Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku?’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Željko Pervan: Zašto su ambiciozni i polutalentirani ljudi najopasniji?

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovao komičar Željko Pervan.

♦ Koliko je Hrvatska lijepa, ali koliko je naša?
♦ Zašto se mladi iseljavaju iz Hervatske?

♦ Hoće li tako ispražnjenu Hrvatsku netko drugi naseliti?
♦ Tko su Apači i Sijuksi u Hrvatskoj?

♦ Koji su planovi Englezića i Niskozemaca?
♦ Zašto je Berlingo u Istri najprodavaniji auto?

♦ Mogu li Hrvati biti direktori svemira?
♦ Je li vlast pala s neba ili su je ljudi izabrali?

♦ Što znači kada čovjek umjesto postignuća bira atrakciju?
♦ Zašto Slovenci više drže do svoje države nego Hrvati?

♦ Zašto se Hrvati s drugim državama sude oko svojega?
♦ Treba li Sloveniji dati pola Savudrijske vale uz određeno obeštećenje?

♦ Je li Orban fašist?
♦ Je li HNS najsposobnija stranka zato što je uvijek tamo gdje treba?

♦ Zašto je ekipa dođoša najopasnija?
♦ Kako se na prisluškivanjima očituje slabost demokracije?

♦ Kako struja utječe na natalitet?
♦ Je li jednakost protuprirodni blud?

♦ Što su političke elite u Hrvatskoj?
♦ Što je u podlozi hrvatskih sportskih uspjeha?

♦ Zašto se ruše spomenici partizanima?
♦ Treba li Ivo Lola Ribar imati spomenik u Zagrebu?

♦ Gdje je 45-e bilo iz šume na posao?
♦ Zašto su pobjednici opasniji od okupatora?

♦ Je li humor nasljedan?

Odgovore na ova i druga pitanja poslušajte u Podcastu Velebit.

 

Željko Pervan: Europska unija je debela laž, horor je pasti pod njihovu kapu

 

 

 

VIDEO! SENZACIONALNI ŽELJKO PERVAN U BUJICI

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari