Pratite nas

Kronika

Masakr Titovih partizana 1945. nad Austrijancima u Koruškoj

Objavljeno

na

Ova 2020. godina godina za žitelje Bleiburga i okolice ima poseban povijesni značaj. Rado se sječaju 100. obljetnice prestanka okupacije od strane srpskih vojnih postrojbi koje su okupirale Korušku 1918. godine i povratka u državno pravni poredak svoje domovine Austrije 1920. godine.

Međutim ne rado se sječaju 75. tragične obljetnice Bleiburške tragedije i masakra nad 29 civilnih osoba od strane Titovih partizana tj. srpskih vojnih postrojbi koje su bile u sastavu Jugoslovenske armije.

Okupacija Bleiburga i Koruške nakon završetka 1. svjetskog rata

Raspadom Austro-ugarske Monarhije nastalo je otvoreno pitanje razgraničenja između Republike Austrije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ne čekajući na političko rješenje vojska Kraljevine SHS je 05.11.1918. okupirala veliki dio Koruške. Mirovnim sporazumom sklopljenim u Saint-Germaina 1919. godine je predviđeno izjašnjavanje naroda u Koruškoj po načelu samoodređenja. Plebiscit je održan 10.10.1920. godine i zahvaljujuči podršci Koruških Slovenaca s većinom od 59,04 % Koruška je ostala u Austriji. Mnogi Austrijanci nisu te godine mogli ni pretpostaviti da će ih njihova aktivnost za uspijeh plebiscita nakon 25 godina stajati života.

Okupacija Koruške nakon završetka 2. svjetskog rata i ratni zločini Titovih partizana

Nakon završetka 2. svjetskog rata Jugoslovenska armija je imala zadatak da okupira Korušku, spriječi povlačenje neprijateljske vojske i zaustavi kretanje izbjeglica prema savezničkim zonama. Kao i nakon 1. svjetskog rata tako su i nakon završetka 2. svjetskog rata glavnu ulogu u okupaciji Koruške odigrale srpske vojne postrojbe. Ne obazirući se na službeni završetak rata koji je bio 08.05.1945. godine Titovi partizani su nastavili ratna djelovanja i okupaciju Koruške. 51. vojvođanska divizija Treće jugoslovenske armije ulazi u Bleiburg 10.05.1945. godine. Iz razgovora vojnih zapovjednika s civilnim vlastima u Bleiburgu nije se moglo naslutiti što će se dogoditi civilnom stanovništvu. U ranim jutarnjim satima 11.05.1945. godine u Bleiburg pristižu engleske postrojbe koje se raspoređuju u svojoj zoni odgovornosti. Pred očima engleskih časnika i vojnika, Titovi partizani počinju s hapšenjem civilnog stanovništva po točno utvrđenom planu i upisanim imenima. U Bleiburgu i okolici se hapsi i u kamione ubacuje 29 civila. Nakon hapšenja se ispostavilo da su to najviše osobe koje su bile aktivne 1920. godine za ostanak Koruške u Austriji. Titovi partizani su imali cilj da se nakon 25 godina osvte svima onima koji su spriječili pripajanje Koruške Kraljevini SHS. Neki aktivisti su uspjeli pobjeći u šumu i spasiti se, međutim u kućama u kojima nisu uspjeli naći tražene muškarce, uhapsili su njihove žene kako bi im se na taj način osvetili. Iz tog razloga u Bleiburgu i okolici je bilo uhapšeno više žena od muškaraca.

– Titovi partizani su nakon završetka 2. svjetskog rata i okupacije Koruške uhapsili 253 austrijska državljana koji su bili civili i protivnici komunističkih ideja i okupacije u Koruškoj. Od toga su nakon zlostavljanja i mučenja usmrtili 130 muškaraca i žena, istaknuo je dr. Florian Thomas Rulitz autor knjige „Bleiburška i Vetrinjska tragedija 1945.“.

Takva tragična sudbina zadesila je 29 nevinih civila iz Bleiburga i okolice koji su nakon zlostavljanja, mučenja i bez sudkog postupka, poubijani 12.05.1945. godine, samo jedan dan nakon što su bili uhapšeni. Ovaj svirepi ratni zločin nemože se opravdati ničim pošto ove osobe nisu imale nikakve veze niti s Ustašama, niti s partizanima. Morali su nastradati samo zato što su voljeli svoju domovinu Austriju, a o ovim nevinim žrtvama svjedoči skromno spomen obilježje ispred škole u Bleiburgu.

Svaka nevina žrtva zaslužuje štovanje, sjećanje i trajnu uspomenu kako se takvi zločini nebi nikad više ponovili. Svaki čovjek bio on vjernik ili ne, bio ove ili one nacije ako ima išta ljudskog u sebi trebao bi poštivati svaku nevinu žrtvu bez obzira na kojoj strani ona bila.

Da se ne zaboravi njihova patnja trebamo se sjetiti poimenično svih 29 nevinih civilnih žrtava, od kojih je bilo 15 žena: Marianne Bergler, Maria Drugowitsch, Frederike Ehrenfeldner, Antonia Folakovsky, Barbara Glawar, Maria Gratze, Magdalena Holzinger, Maria Kania, Else Konrad, Maria Mory, Maria Petrei, Johanna Sliutz, Elisabeth Steinio, Dora Skutl, Maria Schwarzl i 14 muškaraca: Bartholomäus Breitenhuber, Ferdinand Fleischmann, Johann Gratze, Georg Jorg, Willibald Juwan, Ferdinand Kania, Johann Magnet, Othmar Mory, Andreas Niemetz, Peter Raschl, Leopold Sadjak, Gottfried Treun, Philipp Zwick, Zdravja Franz.

Sve nevine žrtve bez obzira na religiju, naciju ili boju kože zaslužuju svoj grob u kojem će u miru počivati. Zato zamolimo Boga i svakog savjesnog čovjeka kako bi se svim nevinim žrtvama da vječni mir i spokoj,pokazujući time jedan mali djelić ljudskosti. Ove žrtve među kojima je bilo 15 žena osporavaju sve režimske povjesničare i njihove teze da Titovi partizani nisu nikada ubijali žene, djecu i starce.

Ovaj ratni zločin protiv civilnih osoba nakon završetka rata ne može se ničim opravdati. Nije nastao u ratnim dejstvima nego dugim planiranjem i svjesnim postupcima. Ovo je bio samo uvodni dio i početak zločina koji su počinili pobjednici nakon 15.05.1945. godine nad Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Crnogorcima, Kozacima i ostalim narodima kao i ratnim zarobljenicima svih poraženih vojski. Glavni cilj Titove partizanske i komunističke ideologije je bio uništenje svih potencijalnih političkih protivnika među civilima i vojskom, kako u Koruškoj tako i na prostorima nove Jugoslavije.

Svi oni koji pravdaju zločine nad nevinim žtvama, zabranjuju komemoracije i sjećanje na sve nevine žrtve u ratu ili poraću u današnjem civiliziranom i demokratskom svijetu čine još veći zločin od onoga koji se dogodio u ratnim uvijetima. Svi oni zaboravljaju da se istina može samo privremeno odgoditi ali se nikada nemože sakriti.

Hodočasnici iz Karlsruhea i ostalih mjesta u Njemačkoj prihvatili su inicijativu Hrvatske radio emisije KROS da se prilikom dolaska na komemoraciju nevinim žrtvama u Bleiburgu oda prvo počast nevinim civilnim žrtvama Bleiburga, upalili svijeće i pomolili se za njihove duše. Od 2017. godine se redovito održavala molitva i paljenje svijeće da bi se 2019. toj inicijativi priključili i Austrijanci. Nakon toga se sudjelovalo u molitvi kod Hrvatskog groba na mjesnom groblju Unter-Loibach, procesiji do Spomen obilježja na Bleiburškom polju i komemoraciji za sve nevine žrtve Bleiburške tragedije i Križnih putova.

Koruški povijesničar dr. Florian Thomas Rulitz kao dijete u tajnosti je slušao je istinite priče svjedoka tog vremena o tragediji civilnih izbjeglica i vojnih zatvorenika nakon završetka 2. svjetskog rata. Već tada je vidio da te priče ne odgovaraju službenim prikazivanjem tih događanja u svibnju u lipnju 1945. godine u Austriji. Kako bi se prikrila sva nedjela poneka spomen obilježja koja su postavljena na stratištima namjerno su zamjenjivala žrtve i zločince.

– S pogrešnim podacima željelo se prikazati Jugoslaviju u boljem svijetlu i posebno onemogućiti Koruške Slovence da traže ratnu odštetu, ističe dr. Rulitz. On je u svojoj knjizi „Bleiburška i Vetrinjska tragedija 1945.“ dokumentirano i stručno prikazao sva stradanja nedužnih žrtava u Koruškoj koji su poubijani bez sudskih postupaka nakon završetka rata. U uvodnom dijelu njegove knjige 2011. godine austijski diplomat i Visoki međunarodni predstavnik u BiH, Valentin Inzko napisao je između ostalog da je dr. Rulitz sa svojom knjigom unio dosta svijetla u mračnu i neistraženu prošlost, pokušavajući naći odgovore na mnoga pitanja. Uvjeren jeda će se njegova knjiga biti tiskana i u Hrvatskoj i da će se najmanje jednom u godini na licu mjesta potaknuti kultura sjećanje na „Bleiburške žrtave“.

I dan danas se u Koruškoj stanovnici sa strahom od ljevičarskih organizacija i partizanskih pristaša koji nikad neće prihvatiti Korušku u sastavu Austrije, prisjećaju svih tih stradanja. U jednom intervju Valentin Inzko je napomenuo – U mojoj obitelji nije se nikad ili samo rijetko govorilo o masovnim grobnicama koje su jugoslovenski komunisti napravili.

Tekst i foto: Vlado Bulić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Policija podigla kaznenu prijavu za kriminal u projektu Rijeka EPK 2020

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

Osumnjičenici su, kako se doznaje, zaposlenici Rijeke 2020, i to B.F., I.G., B.G.P., D.B., I.M. i J.P., a tvrtka kojoj se navodno pogodovalo je Studio Berar rental iz Srbije.

Nakon provedene istrage, policija kazneno tereti ukupno šest hrvatskih državljana, u dobi od 31 do 49 godina, za kaznena djela iz domene gospodarskog kriminaliteta, a prema neslužbenim informacijama, radi se o ljudima iz tvrtke Rijeka 2020, zaduženima za provedbu projekta Europska prijestolnica kulture.

Prema navodima Policijske uprave primorsko-goranske, tereti ih se da su, kao članovi stručnog povjerenstva u postupku javne nabave, provedenom krajem prošle godine, kao najpovoljnijeg ponuditelja izabrali tvrtku sa sjedištem u stranoj državi, iako ona nije ispunjavala tražene uvjete te je trebala biti diskvalificirana. Time su počinili kazneno djelo nezakonito pogodovanje zato što je riječka tvrtka s izabranom tvrtkom sklopila ugovor o poslovanju veće materijalne vrijednosti.

Kako neslužbeno doznaje Jutarnji list, radi se o oko 1,6 milijuna kuna vrijednom poslu nabave pozornice s krovom i audiovizualnom opremom za otvorenje EPK, koje se 1. veljače održalo u riječkoj luci. Osumnjičenici su, kako smo neslužbeno doznali, zaposlenici Rijeke 2020, i to B.F., I.G., B.G.P., D.B., I.M. i J.P., a tvrtka kojoj se navodno pogodovalo je Studio Berar rental iz Novog Sada, koja nije imala potvrde da nema poreznog duga prema Republici Hrvatskoj, zbog čega je morala biti isključena iz javne nabave. Slučaj je otkrila Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave (DOKOM), koja je sve i prijavila policiji.

U PU PG ističu da je, zbog sumnje u počinjenje navedenog kaznenog djela, nakon završetka kriminalističkog istraživanja, protiv svih osumnjičenika podnijeta kaznena prijava mjerodavnom državnom odvjetništvu.

Već ranije je projekt Rijeka kao Europska prijestolnica kulture izazvao ne samo kontroverze i zgražanje velikog dijela javnosti projektom zbog pojedinih postava, već je bio i meta državne revizije koja je pronašla nepravilnosti, piše narod.hr.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

SIPA premijeru FBiH Fadilu Novaliću oduzela mobitel, evo što on kaže

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici SIPA-e po naredbi Tužiteljstva i Suda BiH privremeno su prije tri dana oduzeli mobitel i premijeru FBiH Fadilu Novaliću, potvrđeno je za Avaz iz ove policijske agencije.

Radi se o istrazi oko nabave respiratora iz Kine u BiH vrijednih 10,5 milijuna KM.

Ranije je SIPA već oduzela mobitele njegovim savjetnicima Hasanu Ganibegoviću (sada već bivšem) i tajnici Vlade Editi Kalajdžić.

SIPA je, kako piše Avaz, Novaliću uzela mobitel kako bi utvrdila svu komunikaciju između njega, Ganibegovića, Kalajdžić, ali i Fahrudina Solaka, direktora FUCZ, koji je osumnjičeni u ovoj aferi.

Naime, provjerava se zašto su Ganibegović i Kalajdžić izbrisali poruke koje su slali premijeru. Sve su te komunikacije sada na vještačenju.

No, ključne su poruke koje je slao Solak. Osim toga, provjerava se i je li i koga točno Novalić zvao u „Privrednoj banci“ da se isplata sredstava ubrza. Te navode dobila je SIPA, ali ih sada Tužiteljstvo istražuje i provjerava.

Premijer Federacije oglasio se  nakon informacije da mu je SIPA oduzela mobitel.

– Nemam što kriti. Da, privremeno mi je oduzet telefon. Da podsjetim, bio sam prvi koji je pozvao Tužiteljstvo i organe gonjenja da što prije provjere sve oko sporne kupnje respiratora. Vladi FBiH, a i meni osobno je u interesu da se ova istraga što prije provede i da se utvrdi tko je, ako je, napravio kazneno djelo –  kazao je Novalić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari