Masakr u Kusonjama – Jedan od najtragičnijih događaja na pakračkom ratištu

Prije 30. godina, na Malu Gospu, 8. rujna 1991. godine, u Kusonjama kod Pakraca ubijeno je 20 hrvatskih gardista, pripadnika „A“ satnije (kasnije bojne 105. brigade iz Bjelovara).

Od samog početka srpske pobune i agresije na Republiku Hrvatsku Pakrac i pakračko područje bili su jedno od najtežih kriznih žarišta.

Još od ožujka 1991. u Pakracu su u nekoliko navrata intervenirale specijalne postrojbe MUP-a, a potkraj kolovoza i početkom rujna stanje na pakračkom ratištu postao je vrlo kritično. U početku slabe policijske snage pojačane su dolaskom A satnije 105. bjelovarske brigade Hrvatske vojske.

Nekoliko dana nakon zauzimanja položaja, 8. rujna 1991., jedan je vod krenuo improviziranim oklopnim vozilom u izviđanje prema selu Kusonjama. Ondje je naišao na zasjedu postavljenu oko barikade. Transporter je onesposobljen, a hrvatski branitelji sklonili su se u jednu kuću i organizirali obranu.

Odmah je u pomoć upućen dio policajaca s drugih položaja. No branitelji nisu željeli ostaviti brojne ranjenike koje pod jakom vatrom nisu mogli izvući. Budući da više nije bilo prilike za proboj, preživjeli branitelji morali su se predati. Svi zarobljenici i ranjenici su masakrirani te pokopani u masovnoj grobnici.

Tijela dvadesetorice ekshumirana su i pokopana u siječnju 1992. No, time nije završila tragična drama u Kusonjama. Prigodom obilježavanja druge obljetnice masakra 8. rujna 1993. dogodio se novi zločin.

Tijekom ceremonije polaganja vijenaca u Kusonjama eksplodirala je podmetnuta mina i usmrtila trojicu časnika 105. brigade i ranila još 13-tero ljudi. Četnički teroristi postavili su minu iako je to područje bilo pod nadzorom mirovnih snaga UN-a. Tek nakon akcije Bljesak dio počinitelja dospio je u ruke pravde.

U Kusonjama se danas nalazi kapela Male Gospe, izgrađena zahvaljujući majkama poginulih hrvatskih branitelja. Izgradnjom iste je odana počast sinovima rastuženih i ranjenih majki na mjestu dvostrukog četničkog zločina.

Snimljen je i film „Priča o zlatnom lančiću”, koji prikazuje tragičnu obiteljsku priču unesrećene majke, kada je pri ekshumaciji i identifikaciji žrtava, majka prepoznala sina po zlatnom lančiću i križu kojeg je nosio oko vrata.

Godine 2014. snimljen je i igrani film „Broj 55” (naslovljen po kućnom broju kuće u kojoj su stradali hrvatski branitelji) redatelja Kristijana Milića.

Živote su izgubili naši vitezovi:

Nikola Benkus
Željko Besek
Marinko Crnogaj
Mato Čančar
Miroslav Černak
Marijan Dukić
Stipe Gađa
Petar Grubeša
Anto Ivandić
Stjepan Kolar
Vladimir Krivačić
Stjepan Mamić
Tadija Markić
Ivan Palić
Zlatko Pavlović
Nedjeljko Pekić
Mario Posarić
Igor Stipić
Dubravko Štefulinac
Ante Tandara

Neka im je vječna hvala i slava.

BJELOVARSKIM VITEZOVIMA

Svetak, 8. rujna 1991. Mala Gospa
Iznad krvavih Kusonja, nevine bijele Hrvatske duše,
Krunica, ponos viteza i sklopljene ruke,
Nisu ni takle zatrovano srce pijanih četnika…

Sine, živim a zapravo ne živim.
Tako bi željela sine da se vrate naše godine,
Tražim te u znakovljima,
Neprospavanim noćima, zvijezdama i sjenama!

Sine, moj život je sloboda bez slobode,
Zarobljen u tužnom postojanju.
Moje tijelo i duh u vječnom su traženju,
Ne prihvaćenim nepoznatim istinama,

Na nemirnim životnim valovima!
Sine moj, već tisuću beskrajnih noći,
Ljubim tvoje nepomične oči,
Dok grlim prazninu tvoje sjene,

Bez tebe, više nema ni mene!
Sine, živim a zapravo ne živim!
Pruži mi ruku i povedi me k sebi.
Koliko te još moram na zadnjoj stanici života čekati?

Tvoje ime pogledom na oblacima pisati,
Među sjajnim zvijezdama te tražiti,
Tišine uzalud nijemo osluškivati?
Čekam i čekam te voljeni moj sine,

Da me tiho povedeš u svoje visine,
Među anđele u zlatne mjesečine,
Iznad Svete Hrvatske domovine!

Dubravka Vukoja

Što vi mislite o ovoj temi?