Pratite nas

Komentar

Masoni su za sve krivi, dakle, problem je riješen!

Objavljeno

na

“Mračna tajna: Masoni zataškali istinu o potonuću Titanica”; “Pernar od Plenkovića želi znati koliko je masona u našoj Vladi”; “Masoni donose važne odluke u Hrvatskoj, Sabor potvrđuje”; “Simboli tajnih društava nalaze se svuda oko nas”; “Zmaj Milan Bandić ruši masonski spomenik”; “Masoni žele otvoriti ured u Bruxellesu i lobirati u EU”; “Nakon 82 godine: U Beograd dolazi 250 europskih masona” itd., itd. Ovo su samo neki od naslova s naših portala koje sam nasumično odabrao, a što bih u svojoj slobodnoj interpretaciji mogao nastaviti sljedećim nizom: “Prvi čovjek na Mjesecu bio je mason”; “Masoni imaju saznanja o crnim rupama”; “Romul i Rem bili su prvi masoni u tadašnjem Rimu”; “Masonska loža iz Libertyville-a u bitnoj mjeri utječe na hrvatski BDP”; “Kako postati mason u 12 koraka”; “Adresar najpoznatijih masonskih loža: sve na jednom mjestu”; “Masoni krivi za odlazak Hrvata u mirovinu sa 67”; “Najpoznatiji masonski recepti”; “Ima li među masonima i žena”; “LGBT zajednicom upravljaju masoni”; “Pelješki most je trenutačno najveća masonska investicija u Hrvatskoj”…

No, ostavimo se sprdnje, jer sve i nije baš tako bezazleno kako se možda čini.

Kod nas ima podosta onih koji zapjenjeno dokazuju kako su raspad bivše SFRJ izazvali upravo masoni, pa su slijedeći tu logiku Milošević, Adžić, Jović, Kadijević, Mamula, Šešelj, Babić, Martić, Karadžić, Mladić i cijela njihova kamarila (od SANU, preko UKS do vrha SPC) zacijelo bili samo “izvršitelji naloga svetske masonerije”. To nadalje znači, kako spomenuti nisu ni najmanje krivi za sve što se događalo 90-ih godina (agresiju, rušenje, paljevine, masovna ubijanja, pljačku, silovanja), jer, sve je bilo “dijelom globalnog sotonskog masonskog plana”, a mi (zajedno sa Srbima, muslimanima, Albancima i ostalima) “samo pijuni koje masonski gospodari svijeta pomiču na šahovskoj ploči” ili “pokusni kunići”.

Takve teorije naročito su popularne u Srbiji, a glavni medijski promotori ovih nebuloza čiji je krajnji cilj prikriti vlastiti zločin, relativizirati krivnju za agresiju i sve učinjeno zlo i amnestirati  zločince su Obrad Lučić i Jugoslav Petrušić.  Ima ih, naravno, na stotine, ali ova dvojica su tipični i ne slučajno najeksponiraniji primjerci.

Pišu knjige, drže tribine, nastupaju u medijima uživo i naširoko obrazlažu “belosvetsku zaveru” kojoj je glavna meta Srbija. Ta “belosvetska zavera” je “pokrenula kotač ratova”, “Srbe ni krive ni dužne dovela u poziciju da budu krivi za agresiju i zločine”, a “upravlja i danas preko svojih tajnih centara u svijetu” (“otima Srbiji Kosovo”, “konstruiše njenu krivicu za masovne pokolje i zločine”, “stvara atmosferu haosa u Srbiji” itd).

Masoni su Srbima “namestili” pokolj u Srebrenici, njihova je ruka “upravljala krizom i ratovima na području SFRJ”, “oni rade na tome da se Srbija udalji od Rusije i padne u ropstvo Zapada” – i naravno, tu su “najveća opasnost Jevreji koji vuku konce” u svim tim “urotama” protiv “Srpstva” i “Pravoslavlja”.

Masoni i masonerija jedino nisu odgovorni za “zla učinjena Srbima”. Tu ostaju glavni i jedini krivci “ustaše”, “balije”, “šiptari”, “švabe”, Bugari, i ostali “tradicionalni srpski neprijatelji”. Oni su izuzeti od utjecaja masonerije. Masonerija se angažira samo na liniji “antisrpstva” i “antipravoslavlja”.

Stvar, međutim, ni izdaleka nije naivna kao što se čini.

Što se Srbije tiče, to je metodologija uz pomoć koje se po tko zna koji put otklanja vlastita krivnja i odgovornost za ono što se zbivalo u prošlosti, a kod nas služi za zatupljivanje naroda i ispiranje mozga – upravo ne bi li i mi pristali na takav pogled na stvarnost.

Nitko živ se ne pita, kako to da se nikad i nigdje nije uhitilo bilo kojega od tih “masona” na djelu, otkuda im takva sposobnost uspješnog skrivanja i prikrivanja – a što traje ne od jučer, nego unatrag 300 godina (koliko je proteklo od ustanovljenja prvih loža “slobodnih zidara” u Engleskoj i Škotskoj), je li moguće da do detalja utječu na naše živote i vuku konce ali tako da to mi ne znamo i nismo svjesni od kuda i preko koga čine?

Ukratko – je li teoriju o masonima i njihovom posvemašnjem utjecaju na naš svijet moguće tako olako prihvatiti i to bez ikakvog dokaza koji ju potkrjepljuje?

Jer, ako vjerujemo u masone, zašto ne i u zle vilenjake, vještice i vampire – jer o njima kao i o masonima znamo otprilike jednako: odnosno, gotovo ništa.

Izvan svake je sumnje da u svijetu postoje skupine čiji je krajnji cilj ostvariti utjecaj na globalna svjetska kretanja, ali toga je oduvijek bilo s tim što je danas (zahvaljujući tehnološkom napretku i globalizaciji) mnoge od tih planova moguće lakše provesti.

No, postojanje bilo kakve središnje organizacije, masonerije koja ima nadnaravne moći (da svime upravlja i na sve utječe a uz to ostaje potpuno skrivena od naših očiju), ipak je u domeni fantastike.

Nameće se i pitanje: nije li sve skupa bijeg od stvarnosti i zatvaranje očiju pred realnošću i činjenicama i ne služe li nam masoni samo kao izgovor za vlastite grješke, promašaje i nesposobnost?

Dugo sam pokušavao stupiti u vezu s nekom njihovom ložom. Javljao sam se na sve raspoložive adrese (putem Interneta) za koje sam vjerovao da mi u tomu mogu pomoći, bio čak u kontaktu s nekim tipovima za koje sam čuo da pripadaju tom krugu, pročitao sve živo do čega sam mogao doći – a odnosi se na iluminate, tajna društva, slobodne zidare iliti masone, savjetovao se sa S.S. koji slovi kao stručnjak za tu oblast (sudeći barem po onome što objavljuje na portalima)…i… sve džab džaba (što kažu Bosanci). Rezultat: nula!

Čak sam išao tako daleko, da sam (anonimno) objavio oglas u lokalnom listu (jer ovi mainstream ga nisu htjeli primiti) u kojemu sam ponudio svoje usluge bilo kojoj masonskoj loži i to bezuvjetno, gratis, bez naknade, na bjanko! I opet ništa!

I nakon svega, dođe mi da odustanem. Vjerojatno misle kako im ne mogu biti od koristi (jer, sumnjam da me se boje). Moguće da nisam njihova razina pa jednostavno iz tog razloga ih ne zanima suradnja ili je u pitanju nešto deseto, pojma nemam.

Evo, ovo mi je (po svemu sudeći) posljednji pokušaj. Ne javi li se koji mason (ili barem koji njihov suradnik) nakon ovog teksta, odustajem od svega! Živi bili pa vidjeli.

Gotovo sam fasciniran tom zagonetnom pojavom, a kako i ne bih bio kad su u pitanju moćni tipovi koji upravljaju svijetom, vremenskim prilikama, svemirskim silnicama, gravitacijom, ljudskim umom, kreiraju globalne događaje, izazivaju prevrate, bune i ratove.

Možda su na kraju krajeva upravo masoni krivi što se jedan od mojih najboljih prijatelja uvalio u dužničko ropstvo – nadizao kredita preko mjere, vozi auto više srednje klase, ide na ljetovanje na rate, kupuje (još uvijek) markiranu odjeću i obuću…, a nije u stanju to pokriti svojim primanjima. Ineki dan mu blokiralo račun. Sad razmišlja o odlasku u Irsku. Veli: “Je… ovu državu, ovdje se nemre živit!” Možda bi mu lakše bilo ako mu dokažem kako nije na njemu krivnja, nego je sve to isplanirala i u djelo provela masonerija.

Zato, masoni (ili njihovi suradnici), ako pročitate ovo (a ne sumnjam da hoćete, jer sve znate i u sve ste upućeni), javite se!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari