Connect with us

Analiza

Matchday: Sesardić vs. Josipović Part II – Demokratski portal uzvraća udarac

Objavljeno

-

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
 i zubima škrguće na njega.
A Gospod  se njemu smije
  jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
  da obore jadnika i siromaha
  da obore one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti
 slomit će se njhovi lukovi

(Psalam 37) 

Prepiska između profesora Sesardića i Josipovića dobila je novi nastavak pa ću to ovdje prokomentirati nadovezujući se na tekst u kojem sam prokomentirao prvu njihovu prepisku. (https://kamenjar.com/matchday-sesardic-vs-josipovic/)

A sad se referiram na drugi tekst profesora Sesardića: https://www.jutarnji.hr/magazin/sesardic-odgovara-josipovicu-sugestija-je-da-ja-branim-ustastvo-naravno-necu-se-udostojiti-to-uopce-komentirati-ali-tesko-mi-je-ne-uociti-ironiju/8790305/

Kao i Josipovićev odgovor na taj tekst: https://www.jutarnji.hr/magazin/ivo-josipovic-odgovara-na-tekst-hrvatskog-filozofa-partizanska-povijest-sesardiceva-oca-ne-moze-biti-isprika-vec-teret/8821061/

Pošto je u prvom odgovoru profesoru Sesardiću Ivo Josipović izrijekom naveo  portal Kamenjar.com a u ovom drugom spominje, citiram  „ bijes brojnih ustašoidnih portala i novina koji su mene i obitelj zasuli uvredama, lažima i prijetnjama“ jasno  je da je Josipovića „začešao“ moj tekst u  kojem sam ja doduše spomenuo  njegovog oca Antu, ali bez  bijesa, uvreda, laži i prijetnji kao što Josipović ovdje izmišlja. Naime, samo sam spomeno suhu činjenicu da je  Ante Josipović bio visokopozicionirani član  komunističke partije u kontekstu  Josipovićeve izjave u „Latinici“ o generalu Gotovini iz 2005. godine kad je ovaj rekao da „Bijela knjiga“ o procesuiranju zločina u  svezi s opercijom Oluja neće proći  u Haagu, a ona je ipak prošla, i haški  sud ju je prihvatio kao  jedan od  ključnih  dokaza kako, citiram „nije moguće nepobitno utvrditi da su hrvatske vlasti usvojile politiku nevođenja istraga u vezi sa zločinima počinjenim tijekom i poslije operacije Oluja protiv Srba iz Krajine na području na koje se odnosi Optužnica“ (Gotovina, paragraf 2203.)

Ako je Josipović tako siguran u svoje stavove nek zamoli javni servis HRT da stavi tu  „Latinicu“ na Internet tako da se svi mogu uvjeriti što je govorio. Ja sam samo iz dvije premise, činjenice da je  Josipović pravni diletant što pokazuje gore navedeni primjer, i  činjenice da je njegov otac Ante bio visoko pozicionirani član komunističke partije izveo  konkluziju da mu je u stjecanju  diplome više pomogla očeva pozicija u  KP-u nego njegovo (ne)znanje s područja pravne znanosti.

I to je s moje strane bilo dobrohotno jer je alternativa ovakvom mom zaključku po Josipovića puno gora. Naime, ako je Josipović bio svjestan težine argumenata iz „Bijele knjige“ jer je dobar pravnik, a unatoč tome je godinama svjesno obmanjivao javnost kako ti  argumenti nemaju težinu, to bi se onda  moglo okvalificirati kao čin izdaje, a  koji  bi se lijepo mogao uklopiti u priču o srbijanskom diplomatu Cvetičaninu i  „vasceloj hrestomatiji dokumenata“.

Što se tiče prozivanja Kamenjara i drugih portala koji njemu nisu po volji i etiketiranja istih kao „ustašoidnih“, Josipović ponovo sam sebi podmeće nogu i upada u kontroverze kojih očito  njegov vidno sniženi intelektualni kapacitet nije u stanju pojmiti.

Primjerice, Josipović na više mjesta Sesardiću  imputira rasizam i fašizam.  Profesor Sesardić nije ni rasist ni fašist ali rasprave radi, pretpostavimo da je tome tako, a u svjetlu činjenice da je profesor Sesardić svoja dva članka o ovoj temi objavio u  Jutarnjem listu, i  koje je uredno prenio internetski portal Jutarnji.hr. Znači li to da je i portal Jutarnjeg „ustašoidan i fašistoidan“? Možda to i nije toliko daleko od  istine. Primjerice, Josipovićev tekst izaziva internetske botove pod lažnim profilima čije je radno mjesto na trgu Drage Iblera u Zagrebu da objavljuju ovakve komentare:

Isječak komentara na Jutarnjem listu

Ovaj SDP-ov internetski bot  s lažnim profilom na kojem je profilna slika glumca Jasona Stathama visi na portalu Jutarnjeg i na dnevnoj bazi stavlja ovakve rasističke komentare. Osim što isti krši  najelementarnije pravilo komunikacije na internetu, da se velikim tiskanom slovima (caps lock) ne  piše jer se to smatra vikanjem, deranjem, urlanjem, on ovdje mrtav-hladan izriče klasičnu  rasističku  uvredu o nečijoj urođenoj „genetskoj monstruoznosti“. Josipovići (kako Ivo tako i Ante) su iz Baške vode. Bio sam u  Baškoj vodi i vjerujte, taj kraj se ne bi mogao  opisati kao ravničarski, puno prije bi se dao opisati kao kamenjarski. Možda se SDP-ovi botovi ljute jer je na predsjedničkim izborima 2015. godine  Kolinda  Grabar  Kitarović u Baškoj vodi  pobjedila Ivu Josipovića većom razlikom nego što je bila na državnoj razini (Izvor:   https://www.vecernji.hr/vijesti/reportaza-iz-josipoviceva-zavicaja-u-kojemu-je-izgubio-983927 ) .  Pretpostavljam da ljudi u  Baškoj vodi bolje poznaju Josipovića čiji plakat  su uklonili čak i iz kafića u  kojem redovito pije kavu kad navrati u zavičaj, ali ja za  razliku od  SDP-ovih  botova ne bih zbog toga istima pripisivao „genetsku monstruoznost“. Samo bi napomenuo da dok Josipović Sesardiću zamjera pozivanje na neke američke studije u svezi „smanjene inteligencije Afro-Amerikanaca u odnosu na bijelce“ pri čemu mu bezočno imputira, Josipovićevi  navijači šire rasističke teze bez imalo zadrške.

Mogu još dodati da sam ja  osobno ostavio komentar ispod ovog članka u  Jutarnjem gdje sam napisao „Josipović previše etiketira, a to bi se lako dalo svesti pod 4. i 5. obilježje koje spominje upravo Umberto Eco kojeg se Josipović dohvatio pokušavajući ojačati svoju kvaziargumentaciju, a isto bi se dalo primijeniti na  svaki totalitarizam, ne samo na fašizam, već i na  puno gori socijalizam, bez obzira je li riječ o nacional-socijalizmu (nacizmu) ili internacional-socijalizmu (komunizmu)“.

Taj moj komentar, kojeg sam napisao pod mojim imenom i  prezimenom i  pod svojom slikom, s  mog pravog facebook-profila je uklonjen, a ovaj rasistički komentar pod lažnim profilom imena „Mara Herco“ pod lažnom slikom je ostavljen. Pametnom dosta.

A druge strane, portal Kamenjar nije tako uskih totalitarno-fašističko-komunističkih stajališta, nije tako očito pristran, dopušta svima da  iznesu svoja stajališta, objavio je sva tri teksta  Ive Josipovića o temi ratnog zločina nad Franjevcima sa Širokog,  pa ako isti taj Josipović želi može napisati tekst na  Kamenjar i Kamenjar će ga objaviti, jer je Kamenjar demokratski a ne „ustašoidni“ ili „fašistiodni“, kao  što nije ni „komunistioidni“ portal.
Ali, Josipović to  neće učiniti jer odgovora nema, a vrijeđati, klevetati, lagati i etikertirati može i  s  Jutarnjeg, znajući  kako  će demokratski portal Kamenjar.com i to prenijeti.

A to što Kamenjar objavljuje i one članke koji drugi, pogotovo  mainstream portali ne žele ili ne smiju objaviti, i to čak i kad se uredništvo Kamenjara ograđuje da stavovi u nekima od tih članaka  ne odražavaju i stav uredništva, nikako ne može biti znak „ustašoidnosti“ Kamenjara nego upravo suprotno  – demokratičnosti Kamenjara spram  demokratskog deficita mainstream portala.

Uostalom, Ivo Josipović piše za portal „Autograf“ notornog Drage Pilsela, odnosno Vjerana Grkovića, odnosno Zvonimira Carlosa ovisi od prilike do prilike (kao PTSP Predraga Matića zvanog Fred), a taj  portal je školski primjer nedemokratičnosti.

Jednako tako, Robert Bajruši na  kojeg se Ivo Josipović poziva u svom najnovijem pamfletu neće odgovoriti na moje pitanje ispod javnog facebook-statusa profesora Sesardića gdje sam ga pitao zašto u prvoj Josipovićevoj replici nije stavio dodatak kakav je stavio u drugom Sesardićevom članku a u kojem bi primjerice  naveo osnovne teze iz presude Vrhovnog suda SRH i odredbe Ženevske  konvencije iz 1929. godine.  Ne može odgovoriti jer odgovora nema, ali zato ja  mogu pokazati koja je  bila svrha Bajrušijevog dodatka i reći nekoliko riječi o liku i  djelu „novinara“ Roberta  Bajrušija.

Bajrušijev dodatak

Ivo Josipović u svom drugom odgovoru Sesardiću kaže, citiram:
„ Ako Sesardić ne vjeruje Aniću da su fratri sa Širokog Brijega bili kolaboracionisti ustaša i da su se snažno oružano suprotstavili partizanima zato što je Anić partizan (vjeruje li onda svome ocu?) i sudionik borbe, neka samo okrene jedan list u istom broju Jutarnjeg lista u kojemu je objavio svoj zadnji uradak. Tamo će iz pera novinara Bajrušija saznati da je navedeno istina te da tu istinu potvrđuju i drugi izvori (povjesničari, a i dokumenti, ne samo partizana već i saveznika, posebno Britanaca, ali i Nijemaca).“

Činjenica je da ni Josipović ni  Bajruši nisu pokazali niti jedan jedini relevantan dokaz o tezi da su Franjevci bili naoružani i da su  sudjelovali u borbama. Bajruši u svom podužem  ideološkom pamfletu nudi  svega tri izvora:

  1. „Partizansko izvješće od veljače 1945.“ gdje ne piše ni tko ga je napisao i potpisao, kao što  u citatu iz toga „partizanskog izvješća“ Bajruši  nigdje ne navodi tezu o „naoružanim fratrima“
  2. Izjava komandira 1. čete 1. bataljona Ivana Jukića koji je očito i sam bio sudionik u  počinjenju ratnih zločina koje je pokušao opravdati  tezom o  „ šest naoružanih klerika“ a koji da su se predali, i zamislite nitko nije imao pušku nego svi  mitraljeze, čak  i onaj  šesti koji  nije imao mitraljez, „mora da ga je negdje odbacio“. Čak  i ako prihvatimo tezu da je ova  bjelodana laž  zapravo istina, ako su se „naoružani klerici predali“ njihovo ubojstvo nakon predaje je  Kršenje Ženevske konvencije  iz 1929. odnosno notorni čin ratnog zločina. Ovaj  pokušaj opravdavanja ratnog zločina  neodoljivo podsjeća na onaj kad su muslimanski vojnici u selu Miletići kod Travnika mesarskim lancima zaklali dvojicu rođaka, Tihomira i  Vladu Pavlovića koji su bili u dobi od 19 godina pa su se kasnije pravdali da su ovi bili naoružani, da bi se poslije pokazalo da su  obojica pripadala vjerskoj sekti „Jehovini svjedoci“ čija vjera  zabranjuje držanje i  nošenje bilo kakvog oružja.
  1. Izvješće III sekcije OZNA-e oblasti VIII korpusa (Bajruši ne zna da se iza rimskih brojeva ne stavlja točka, a što se uči u nižim razredima osnovnih škola prim. P.N.) koje da je objavila povjesničarka Blanka Matković (nema točne reference) a u kojem da je naglašeno da „naročito podršku za organizaciju UNS (Ustaška nadzorna služba) i GESTAPO-a na tamošnjem terenu imali od strane  klera, koji je za nas predstavljao najaktivnijeg i najopasnijeg  neprijatelja“.
    Ovdje je  valjda potpuno jasno da spominjanje GESTAPO-a od  strane OZNA-e, Ivo Josipović pokušava prodati kao dokument „ali i Njemaca“. Može li niže? Teško.

Navodni dokumenti „posebno  Britanaca“ u   Bajrušijevom dodatku ne postoje!  Nu, kad je već Josipović tako silno navalio na  „britanske izvore“ a koje nikako ne može pronaći i citirati, ja ću mu  pomoći i dati link na jedan britanski izvor koji će o cijeloj ovoj tematici  reći  puno više.

https://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html

Riječ je o članku uglednog britanskog lista Daily Mail iz 2010. godine koji je koji je više puta preispitivan a zadnji update napravljen je 7. listopada  2014. godine, i u kojem je naveden popis 36  najvećih zločinaca  – masovnih ubojica 20. Stoljeća, a zanimljivo je vidjeti koji se od tih zločinaca nalazi na poziciji broj  13. s 570 tisuća ubijenih ljudi. Na ovo ću se vratiti malo kasnije.

Dakle, koji su to Bajrušijevi argumenti na koje se poziva Josipović u svezi teze o „naoružanim fratrima“? Jedno izvješće OZNA koje kaže kako je njima kler „najaktivniji i najopasniji neprijatelj“. Dakle, ne  GESTAPO, ne  UNS, ne ustaška vojnica, ne njemačke postrojbe Wehrmachta i  SS-a, nego Franjevci u habitima. Tu zaista nikakav dodatni komentar nije potreban.

I drugi izvor  je „komandir čete“ Ivan  Jukić koji je očito sudjelovao u zločinu, a koji sudjelovanje u zločinu pravda tezom o „6 fratara mitraljezaca“. Nije li upravo Ivo Josipović oduzeo čin i odličja generalu Mirko Norac jer je  ovaj  po presudama sudova u Hrvatskoj sudjelovao u zločinima kod Gospića? Norac je govorio da su ti srpski „civili“ bili naoružani i da su imali radio stanice. Sad je na svakom da procjeni što je vjerojatnije, da su  „civili“ koji pripadaju paradržavnoj tvorevini tzv. „SAO Krajini“ i  koji  ratuju po doktrini TO JNA, dakle doktrini „naoružanog naroda“ bili naoružani, ili da su Franjevci, dakle pripadnici najumilnijeg, najpitomijeg reda Katoličke crkve, sljednici Svetog Franje Asiškog kojeg je  veliki njemački pisac Louis De Wohl nazvao „Radosnim prosjakom“, čovjekom koji je sav svoj imetak razdavao siromasima, da bi prosio i ono što bi isprosio davao siromasima, koji je toliko volio ne samo ljude nego sva Božja stvorenja da je razgovarao sa životinjama,  bili naoružani.

Evo jedan video za Ivu  Josipovića pa neka razmisli jesu li ovakvi  srpski „civili“ kod Gospića bili legitimna meta vojnog napada, jer ovo je dokaz koji  puno govori sam za sebe:

https://www.youtube.com/watch?v=W8N3kF-psuA

Prema tome, jasno je da je Bajruši pokušao s Josipovićem, nogometnim rječnikom rečeno, odigrati dupli pas. Međutim, Bajruši je prvi pas odigrao neprecizno pa je lopta završila u 26 redu tribina, a Josipović se  nastavio kretati kao da je dobio preciznu loptu u noge, nadajući se kako nitko neće primjetiti, primjerice, da on spominjanje GESTAPO-a u izvješću OZNA-e tretira kao „njemački izvor da su fratri bili naoružani“. Ta činjenica, kao i  činjenica da Josipović ne zna da sudionik ratnog zločina ne može biti pouzdan svjedok okolnosti istog tog zločina ponovo svjedoče o njegovoj intelektualnoj potkapacitiranosti, i opet dovodi u sumnju način stjecanja diplome na pravnom fakultetu.

Tko je Robert Bajruši? Bivši novinar Nacionala, danas novinar Jutarnjeg lista koji ima ugrađen čip režati na sve što je imalo hrvatsko ili katoličko. Najbolji prikaz o kakvom „novinaru“ se tu radi dat ću tako da obradim temu iz  recentne hrvatske povijesti koja je svima poznata. Naime, Bajruši je sudionik u nevjerojatnoj laži po kojoj je embargo na uvoz oružja koje je za područje ex-yu uvedeno 25. rujna 1991. godine od strane Vijeća sigurnosti UN-a bio nešto dobro i pozitivno za Hrvatsku. Naime, tom nevjerojatnom laži Bajruši koji je odigrao dupli pas s Budimirom Lončarom razotkriva se  kao osoba bez ikakvih skrupula, sklon najnevjerojatnijem laganju i najtežoj podlosti u podrivanju Hrvatske i istine o Domovinskom ratu. Ovo je taj članak u  kojem nam Bajruši i Lončar sugeriraju da se  obratimo Tuđmanu jer da je on to amenovao, a ako ne vjerujemo da slobodno pitamo Tuđmana

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/tudman-mi-je-cestitao-na-obavljenom-poslu-kad-je-uveden-embargo-na-uvoz-oruzja-posljednji-sef-diplomacije-sfrj-taktiku-sam-dogovorio-s-hrv-vrhom/8373227/

Za ovu hrpu laži  nema nikakvih dokaza o čemu sam već pisao ovdje https://kamenjar.com/zbog-embarga-je-pao-vukovar-zbog-toga-smo-imali-puno-zrtava-jer-se-nismo-imali-cime-braniti/, a osim toga američki veleposlanik Peter Galbraith kao i prvi pomoćnik supredsjedatelja MKBJ Cyrusa Vancea, američki diplomat Herbert Okun u Haagu su potvrdili teze iz knjige „My life“ američkog predsjednika Billa Clintona o tome da je „Embargo išao na ruku Srbima a bio štetan za Hrvate i bosanske Muslimane“.

Dakle, Bajruši nije nikakav novinar nego običan agitator i ekstremno-ljevičarski aktivist, a čija je  aktivnost u ovom slučaju,  pokušaj duplog pasa s Josipovićem doživjela isti debakl kao i njegov pokušaj duplog pasa s Lončarom. Jednostavno, laži su im preplitke.

Umberto Eco

U nedostatku dokaza, bilo kakvih argumenata  kojima bi potkrijepio svoju laž o „naoružanim fratrima“, Josipović bježi u teoretiziranje o fašizmu, sveudilj lijepeći etikete, a pozivajući se na poznatog talijanskog književnika Umberta  Eca. Pritom Josipović direktno krši oporuku  samog Umberta Eca. Jer,  ako je  vjerovati portalu Jutarnjeg i  Inoslavu  Beškeru, Umberto Eco je, citiram,
„ zabranio je da se o njemu i njegovu djelu raspravlja u prvih deset godina smrti“
Izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/otkrivena-oporuka-slavnog-knjizevnika-umberto-eco-zabranio-da-se-o-njemu-raspravlja-deset-godina-nakon-smrti/37894/

I tako, dok se Josipović, kršeći Ecovu  oporuku poziva na Eca, tjera mene da odgovarajući na te papajzanije učinim isto. Ecovih 14 obilježja fašizma su:

1. Kult tradicije
2. Odbacivanje modernizma
3. Kult akcije radi same akcije
4. Neslaganje je izdaja
5. Strah od različitosti
6. Korištenje društvenih frustracija
7. Opsjednutost teritorijem. Sljedbenici se moraju osjećati ugroženo. Teritorij se najlakše štiti ksenofobijom.
8. Neprijatelj je istovremeno i jaki i slab
9. Pacifizam je trgovanje s neprijateljem
10. Mržnja prema slabijima
11. Kult heroizma
12. Mačizam i oružje. Prezir prema ženama i netrpeljivost prema nestandardnim seksualnim običajima
13. Određene skupine ljudi se drže “voljom naroda”
14. Novogovor – ograničeni rječnik i elementarna sintaksa

Izvor (nije ustašoidan):   https://www.monitor.hr/umberto-eco-je-napravio-popis-14-karakteristika-svakog-fasizma/

Pogledajte recimo stavku broj 4. Neslaganje je  izdaja. I ako se ja, ili Sesardić, ili Letica, ili Šarić  ili neko peti  ne slažemo s Josipovićevim tezama mi smo odmah „izdajice“, čak i više od toga – „fašisti“.  Kakva zbunjoza.
Broj 5. Strah od različitosti. Ako  mislimo različito od Josipovića, ako ne želimo svi biti pobornici ideologije  komunizma, onda smo… Broj 6. zadnjih 29 godina najviše se koristi za  napad na HDZ.
Broj 7. – velikosrpska agresija na Hrvatsku išla je po planu „obrane  jugoslavije od NATO-a“ iz sredine osamdesetih itd.
Pa recimo 11. Kult heroizma. Josipović je nabrojao u svom prvom odgovoru na prvi Sesardićev članak čitav  niz ljudi za koje  tvrdi da su pravi heroji, odnosno, citiram „junaci, domoljubi i mučenici“.
Pa 13. u komunizmu je komunistička partija, pritvarala, zatvarala, hapsila, proganjala, čak i ubijala „u ime naroda“.

Ukratko, Eco je  detektirao dobro, a svih 14 obilježja koja se mogu primijeniti na fašizam mogu se  primijeniti i  na komunizam. A osim toga, Josipović u  svom odgovoru uopće ne citira Eca, nego  Damira Grubišu koji pokušava protumačiti Eca.

U Ecovim postavkama postoje i neke  zamke. Recimo broj 1. kult tradicije. Ovdje postoji opasnost da Josipović, Bajruši ili netko sličan naše žene s otoka Paga koje  njeguju tradiciju paške čipke nazove fašistkinjama. To je otprilike razina njihove „argumentacije“.  Zato bih ja  njima preporučio politički esej Umberta Eca pod nazivom „Konstruiranje neprijatelja“, koji ima tek 20-ak stranica, jer to odgovara njihovoj intelektualnoj potkapaciranosti, budući da je Ecov roman „Praško  groblje“ uz koje se ovaj esej čita za njih ipak preobimno štivo.
Pa nek jave jesu li sebe prepoznali u  tom eseju koji kao da njih opisuje.

Ono što Eco ne spominje, a što je  prvo obilježje svakog totalitarizma, uključujući i  fašizam, nacizam, socijalizam, komunizam je olako lijepljenje etiketa bez argumenata, bez dokaza. A  to je ono što čini Josipović.

Prava istina je po Josipovića i slične njemu drugačija, i puno jednostavnija. Svaki totalitarizam, fašizam, nacional-socijalizam, komunizam, i druge ideologije koje su zločinačke u svojoj srži, rasizam, šovinizam, neoliberalizam, anarhizam itd., imaju samo jedan te isti zajednički  nazivnik – ateizam.
I onda, sve te ideologije proizvode nastrane i bolesne oblike ponašanja: Ubojstva, progone, sodomiju, protuprirodni blud, pedofiliju, sadizam, mazohizam, krađu i otimačinu, laž…

Veliki Dostojevski to je sažeo u jednu jednostavnu rečenicu. „Kad nema Boga,  sve je dopušteno“.

Prije par dana na  obljetnici Jom Hašoe, dana židovskog sjećanja na holokaust, izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je kako je  „ljevičarskim ekstremistima, desničarskim ekstremistima i islamskim ekstremistima zajedničko to da mrze Židove“. Zanimljivo je da im je zajedničko i to da  mrze  premijera Netanyahua.  Premijer Netanyahu u svom govoru  nije slučajno spomenuo ljevičarske ekstremiste. I oni mrze  Židove, ali vole židovsku imovinu, posebno onu  koju su oteli i  uzaptili 1945. godine.  Ja osobno nemam 5 stanova u Zagrebu od kojih su neki oteti Židovima. Nek se javi tko ima.

Još je jedna stvar koja povezuje ljevičarske, desničarske i islamske ekstremiste: Oni patološki mrze doktora Franju Tuđmana.

Istog onog Tuđmana kojeg Josipović u prvom svom odgovoru na prvi Sesardićev članak posprdno naziva  „partizanom“. Zanimljivo je to licemjerje komunista koji  se žele sakriti iza časnog pojma „antifašizam“, i koji  bi se jedne strane veličali sudionike antifašističke borbe a s druge mrzili iste, kao  što su Tuđman, Bobetko, Šibl, Rukavina… I ne samo to, oni su Andriju Hebranga starijeg i Štefa  Tuđmana, oca Franje Tuđmana mrzili toliki da su ih ubili bez suđenja. Samo zato jer su disali više hrvatski nego  jugoslavenski.  I tu je  ključna razlika između demokratskih antifašista u koje  se bez ikakvog kompleksa svrstavam i komunističkih „antifašista“. Mi demokratski antifašisti cjenimo borbu protiv onodobnog najvećeg zla. Ali ne i zločine koji su  pod krinkom antifašizma učinjeni  u ime komunističke ideologije, i počinitelje zločina koji su u ime jugoslavenske komunističke ideologije činili te zločine i koji su u  jugoslavenskom slučaju išli toliko daleko da su ubijali čak i komuniste poput Hebranga štiteći umjetnu tvorevinu Jugoslaviju i  kult ličnosti 13 po redu osobe s Daily Mail – popisa najvećih megaubojica 20. stoljeća Josipa Broza.  A komunistički „antifašisti“  mrze čak i one antifašiste i komuniste koji  su se usudili misliti više hrvatski  a manje jugoslavenski.

Oni antikomunisti koji kažu da nisu antifašisti, kao i oni antifašisti koji kažu da nisu antikomunisti najobičniji su licemjeri. Nitko ne može reći da veliki američki general i vojskovođa George C. Patton nije bio antifašist. Ali kad je izbliza vidio što je to komunizam otišao je toliko daleko da je  izjavio „Izgleda da smo nagazili krivu zvijer“.

Govor doktora Franje Tuđmana od 19. travnja 1990. u Zadru otkriva o čemu se  ovdje  zapravo radi:

https://www.youtube.com/watch?v=q5jfZ_JGgFU

29 godina kasnije Josipović podmeće kukavičja jaja i obmanjuje, a prešućuje ono što je priznao antifašist i  bivši član komunističke partije Tuđman, da smo „umjesto oživotvorenja tog ideala dobili komunistički pakao“. To je ono što Josipović napadima, lažima, klevetema i etiketama pokušava obraniti, komunistički pakao a ne antifašističku borbu.

Josipoviću nema spasa, ali zbog mlađih  generacija koje će čitati ovaj tekst dat ću poveznice na dva vrlo kratka isječka iz dokumentarnog filma „Sovjetska priča“ iz kojih će se, od ideoloških, praktičnih sve do simboličkih detalja vidjeti sva sličnost komunizma i nacizma.

Prvi isječak koji govori o tome tko su idejni začetnici genocida, zločina za kojeg se danas aklamacijom svi slažu da je najgori i  najteži zločin koji se uopće može počiniti. I  onda  vidite da su to Karl Marx i Friedrich Engels, socijalisti-komunisti koji su zagovarali istrebljenje  čitavih  naroda koje su nazivali „Völkerabfäle“ odnosno „rasno smeće“. Narator ovdje spominje Baske, Bretonce, Škote i  Srbe, ali Marx i Engels tu su ubrojili i Hrvate, Irce, Poljake, Ukrajince, Mađare itd.

https://www.youtube.com/watch?v=mLlH7mCVQN8&t=

Ovo  vam je  čisto da znate odakle je Hitler dobio inspiraciju za genocid nad Židovima s  jedne  i Poljacima i drugim kršćanima, osobito Slavenima s druge strane. Židove je mrzio  više jer je početkom 20. stoljeća svijetom cirkulirao jedan antisemitski pamflet pod nazivom „Protokol sionskih mudraca“, a to je Hitleru, uz Marxove i Engelsove rasističke teze iz „Neue Rheinische Zeitung-a“ sve posoljeno anti-judeokršćanskim ateizmom kojeg je zamjenio oslanjanjem na Tora, Odina, Lokija, Valkire, Trolove i druge likove iz  nordijske mitologije, dakle lažne bogove i likove iz slikovnica koje straše malu djecu.

Drugi isječak čak nije potrebno ni komentirati. Riječ je o propagandnim plakatima s jedne strane njemačkih nacista a s druge strane  sovjetskih komunista iz 30. – ih godina prošlog stoljeća. Te slike u ovom kratkom videu koji traje 44 sekunde govore više od milijuna riječi

https://www.youtube.com/watch?v=5E_QABGH1l4

Britanski izvor

Vratimo se na link s britanskog Daily Maila. Pobrojimo žrtve fašizma. Tu imamo na 18. mjestu Mussolinija odgovornog za 250 tisuća ubijenih. Zatim imamo na 30. mjestu Francisca Franca odgovornog za 35 tisuća ubijenih. Kod Franca vrijedi spomenuti jedan zanimljiv detalj. Kad je Hitler 1940. godine, prije nego će napasti  Francusku zatražio od Franca da mu pomogne otvarajući  bojišnicu na jugu kako bi mu pomogao razdvojiti francuske snage dok on preko Ardena napadne ostatak francuskih snaga, Franco mu je odgovorio: „Odbijam vašu ponudu jer ste napali nama bratsku Katoličku Poljsku“.  Francova vladavina u Španjolskoj može se ocjeniti kao ultra-konzervativna ali nema  sve elemente fašizma, jer tu nedostaje element pretenzija na tuđe teritorije kakav je gajio Mussolini prema Etiopiji, Somaliji, Eritreji, zatim prema sjeveru afričkog kontinenta, istočnoj  obali Jadrana  itd. Ali svejedno, Francov režim se u precepciji većine poima kao fašistički, pa na Mussolinijevih 250 tisuća dodajmo i Francovih 35 tisuća.  To je 285 tisuća. Dodajmo tu i  Videlinih 13 tisuća (35. Mjesto) i Pinochetovih 3 tisuće (36. Mjesto), koje britanski izvor doduše ne navodi kao fašiste, ali po nekim percepijama ti militarni režimi su imali neka obilježja fašizma, pa neka i oni budu ubrojeni. To je dakle sveukupno 301 tisuća ubijenih od strane fašista. S druge strane  imamo „ljubičicu bijelu“, Josipa Broza zvanog „tito“ odgovornog, po britanskim izvorima, za 570 tisuća ubojstava. Samo dva  vodeća zločinca na ovom popisu, obojica internacional-socijalisti odnosno komunisti Mao Zedong i Staljin odgovorni su za 100 milijuna ubijenih. Na trećem mjestu je nacional-socijalist Hitler odgovoran za 30  milijuna žrtava. Dakle, tri najveća zločinca, sva tri socijalisti 130 milijuna žrtava.

Zašto se onda sva javnost više krivi na fašizam nego na socijalizam?  Zašto se  forsira pojam „antifašist“ a ne „antinacist“, „antifašizam“ a ne „antinacizam“? Manje bitan razlog je zato jer je Hitlerova  stranka bila ljevičarska odnosno socijalistička.  Njen naziv NSDAP znači  „National Sozialistische Deutsche Arbeiter Partei“ ili prevedno na hrvatski, Nacional Socijalistička Njemačka  Radnička Partija. Oduzmite nazivu te stranke nacionalna i ostavite ideološka obilježja i dobit ćete „Socijalistička Radnička Partija“ skraćeno SRP, a  tako  vam se zvala stranka koju su devedesetih u Hrvatskoj osnovala tadašnja dva vodeća ljevičara, Branko Horvat i Stipe Šuvar.

Drugi, puno bitniji razlog je taj što se ideologija fašizma manje u nedvojbenom Mussolinijevom a više u  dvojbenom  Francovom slučaju veže uz Katoličku crkvu. A Katolička crkva je od prvog dana svog postanka meta svih tih globalista – mondijalista, od Rimskog carstva do Hitlera, od Jakobinaca do Staljina, pa sve do  današnjih dana, odnosno sve do  Georga Sorosa.

Dakle, njima nije bitno što je Mussolini imao teritorijalne pretenzije, što je ubijao stotine tisuća ljudi, nego u tome što je nasljedovao ideologiju čiji začetak vide u  Francu, a Francova povezanost s Katoličkom crkvom je neupitna. Onda imate činjenicu da je Vatikan okružen Italijom itd.
Ali, s druge strane imate  i činjenicu da je  fašistički, baš kao i nacistički pozdrav uzdignutom desnom rukom tzv. „saluta romanamente“ po uzoru na pozdrav starih Rimljana, a osim toga Mussolinijev fašistički apetit u svojoj maksimalno megalomanskoj verziji imao je za cilj obnovu Rimskog carstva  a Hitlerov obnovu Svetog rimskog  carstva. A stari Rimljani su pak, sve do 4 stoljeća i uspona cara Konstantina bili i do danas ostali (danas im za vrat pušu islamski fundamentalisti) najveći progonitelji kršćana u povijesti.

 

Zaključak

Kad je Hannah Arendt, gledajući suđenje nacističkom zločinu  Adolfu Eichmanu iznjedrila teoriju o „banalnosti zla“ bila  je žestoko napadnuta. Kasnije je socijalni psiholog sa sveučilišta Yale, profesor Stanley Milgram nizom pokusa dokazao tu teoriju, ma koliko osporavatelji tvrdili da je profesor Milgram varao sudionike pokusa na način da  im nije rekao što je cilj tih pokusa. Takvi osporavatelji spadaju u red  kojekakvih josipovića i bajrušija, jer da je  ljudima prije pokusa rečeno o čemu je riječ profesor Milgram ne bi dobio iskrenu reakciju. Ovako ju je dobio.

U ovom slučaju, teorija Hannah Arendt i pokusi Stanleya Milgrama mogu vam stvari dočarati na ovaj način: Imate jednog Ivu  Josipovića, na prvu ruku urednog, ošišanog, obrijanog profesora prava koji sklada klavirske kompozicije, smirenog, čak i usporenog tona dok govori, ali iza te banalnosti krije se ono što iznjedri onakve kao što je „Mara Herco“ pod lažnim profilom, dakle otvorenu mržnju i rasizam, a koji onda otvaraju vrata  za genocid  nad svim ljudima koji nisu imali sreću odrasti u plodnim ravnicama nego na škrtom kamenjaru. Takvi  će vam prvi, čak i prije ekstremnih desničara podržati  iransko-libanonsko-palestinski genocidni  plan o uništenju Izraela, kao što je to  činio i njihov najveći idol, Josip Broz, isti onaj koji je po britanskim izvorima dao ubiti 570 tisuća ljudi, i koju je primjerice podržao egipatsku agresiju na Izrael 1973. godine, koja se dogodila na veliki židovski blagdan Jom-kipur, dok su Izraelci molili u sinagogama.  A kad su Izraelci izašli iz sinagoga, stali  na oružje, potisnuli agresore, izgurali ih preko Sinaja, tad su jugoslavenski komunisti dizali  graju, a njihovi vanjsko-politički komentatori a zapravo KOS agitatori tipa Dane Roško, ili bivši Mesićev savjetnik Tomislav Jakić preko televizije uvjeravali u laž da je Izrael taj  koji ima negativnu ulogu.

Nedavno je u saborskoj raspravi o nestalima u Domovinskom ratu, saborski  zastupnik SDP-a Nenad Stazić izjavio da je „to što mi od Srbije tražimo nestale branitelje isto kao da Merkel od Putina traži nestale njemačke vojnike u drugom svjetskom ratu“. To što smo mi branili našu domovinu  a njemački vojnici napadali tuđu Staziću ne smeta da nas  hrvatske branitelje izjednači s nacističkim agresorima. To je isti onaj Stazić koji je  na facebooku napisao da „1945. nije završen posao, kakva šlampavost pobjednika“. Staziću bi  zapravo trebalo odati priznanje kao političkom protivniku jer ako ništa drugo, on bar  kaže ne samo što on misli, nego što kompletna ljevica u  Hrvatskoj (uz par časnih izuzetaka tipa Tonino Picula) misli, pa ako ništa drugo bar nije licemjer. Njima smo mi hrvatski branitelji nacisti jer smo nosili krunicu i hrvatski grb dok smo branili Hrvatsku od  agresije onih s „lijepim kapama partizankama“ (hint: Josipović)  i s petokrakama na istima. I to je  taj njihov „antifašizam“. Ne onaj Tuđmanov, Hebrangov, Bobetkov, Šiblov, Rukavinin, Churchil-ov, Patton-ov, Eisenhower-ov,  Roosevelt-ov antifašizam nego onaj Brozov, Staljinov, Miloševićev, Kadijevićev, Mladićev, Šljivančaninov „antifašizam“

Osnovna podjela na ovom svijetu nije ona  između nacista i komunista (vidjeli ste da oni imaju puno više onog što ih spaja nego što ih razdvaja). Niti je  to podjela na  HDZ i SDP, niti  podjela na suvereniste ni nesuvereniste, niti podjele po nacijama, rasama itd.
Osnovna  podjela na ovom svijetu je podjela na  dobre i zle, odnosno na Božje i  vražje.
Svatko nek sam iz priložene argumentacije Sesardića, Josipovića, Letice, Bajrušija, Nebihija, Stazića, Šarića  i svih ostalih koji su se  oglasili o ovoj temi  izvuče zaključak tko je  na kojoj  strani.

Pravednikova usta mudrost kazuju
 a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu
  ne kolebaju se koraci njegovi.
(Psalam 37)

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari