U potrazi za Istinom
Matchday: Sesardić vs. Josipović
Ivo Josipović je trećerazredni pravnik, koji teško da bi u nekom uređenom sustavu civiliziranog zapada uopće došao do diplome, a do koje je po svemu sudeći došao jer mu je otac Ante bio visoko pozicionirani član komunističke partije. Ali, neka ga to ne obeshrabri. Naime, iako trećerazredan, Ivo Josipović je puno bolji pravnik nego glazbenik. Nu, neka ga ni to ne obeshrabri jer je on puno bolji glazbenik nego političar…
U ovom članku referirat ću se na prepisku između dvaju profesora, Nevena Sesardića
https://www.jutarnji.hr/komentari/zasto-ivo-josipovic-zagovara-presumpciju-krivnje-u-slucaju-sirokobrijeskih-franjevaca/8741195/
i Ive Josipovića
https://www.jutarnji.hr/komentari/ivo-josipovic-odgovara-poznatom-filozofu-pozdravljam-ga-ne-sramotnim-zds-ni-casnim-sfsn-nego-novim-pozdravom-nslm-neven-sesardic-laje-na-mjesec/8769959/
Nakon ovog Josipovićevog odgovora, ja sam na Sesardićevom facebook profilu pod javnom objavom postavio pitanje profesoru Sesardiću pretpostavljajući da neće odgovoriti jer je u jednom drugom poznatom slučaju profesor Sesardić odbio nastavak polemike nakon što je napadnut od strane Zorana Pusića, Žarka Puhovskog, Saše Kosanovića, Ive Banca (glavnog ideologa strane NZH) Ivana Zvonimira Čička i sličnih jednako niskom „argumentacijom“ poput ove Josipovićeve (o tome nešto kasnije u članku) ali mi je on odgovorio da ipak hoće. Stoga se ja neću previše zadržavati na srži njihove polemike jer znam da će to profesor Sesardić odraditi vrhunski, kao i uvijek.
Tek nekoliko crtica o tome
Prvo, Sesardić kaže da je Josipović iznio tezu o „naoružanim fratrima“ ne navodeći nikakvu referencu a Josipović mu odgovara da pročita „studiju doktora Anića“ ali ne navodi koju studiju, naziv studije, ni broj stranice studije. Također kaže kako „ima dokumenata iz arhiva u Hrvatskoj ali i BiH (Sarajevo) ali ne kaže kojih dokumenata, pod kojim urudžbenim brojem, s kojim datumom datiranih itd. To se zove „uopćena referenca“ koja služi za najobičniji lov u mutnom.
Na primjer, kad ja iznosim svoje teze, uvijek naznačim preciznu referencu, kao na primjer u svom tekstu o „krivnji Daria Kordića. https://kamenjar.com/zaista-zasto-je-osuden-dario-kordic/
Na primjer, u paragrafu 630. raspravno vijeće jasno kaže da je „svjedok AT precizno opisao događaje tog dana u Ahmićima“. Pa onda upućujem na paragraf 626. u kojem se nalazi taj opis događaja tajnog svjedoka AT. I tamo jasno piše da je „s džamije pucano na HVO, da su poginula 4 pripadnika HVO-a i da vatra s džamije nije prestajala sve dok ista nije pogođena nekim teškim oružjem. Implicite, posve je jasno da je džamija u Ahmićima bila legalan vojni cilj HVO-a“.
S obzirom da dalje u svom odgovoru profesoru Sesardiću Josipovića otkriva da čita portal Kamenjar.com, vrlo je moguće da mu je taj moj članak bio okidač za izjavu o „naoružanim fratrima“. Podsjetit ću da je Josipović početkom svog predsjedničkog mandata posjetio Ahmiće gdje je nalupao gomilu gluposti, a to nije, u svojstvu Predsjednika RH kao institucije, učinio čak ni njegov prethodnik Mesić, kao što Mesić, za razliku od Josipovića nije u svojstvu Predsjednika RH posjetio četnički dernek u Srbu koji se održava oko 27. srpnja svake godine. Činjenica da ima stvari u kojima je Josipović gori čak i od notornog Mesića, porazna je po Josipovića.
Drugo, iako je posve jasno, ne samo iz Sesardićeva članka nego i iz naslova da profesor Sesardić spominje „presumpciju krivnje“, Josipović mu replicira na „presumpciju nevinosti“, pritom buncajući o Hitleru, Mussoliniju, Miloševiću ili čak Paveliću, a preskačući Broza, Visarjonoviča, Zedonga ili čak Pol Pota. Tu daljni komentar nije potreban jer Josipović polemizira s tezom koja u Sesardićevu članku ne postoji.
Treće, Josipović ništa ne govori o presudi Vrhovnog suda Socijalističke Republike Hrvatske. A on kao pravi socijalist, koji je 1994. godine izišao iz SDP-a u koji je ušao 1980. dok je isti još zvao SKH s jedne strane jer je Račan iz naziva stranke SKH-SDP izbacio onaj predmetak SKH, a s druge zato jer socijalistička internacionala nije htjela u svoje članstvo primiti SDP uz obrazloženje kako je „Račan stao na stranu nacionalista Tuđmana, umjesto da je stao na stranu druga socijalista Miloševića“, istog onog Miloševića kojeg Josipović spominje u kontekstu „presumpcije nevinosti“.
Ako Josipović već ne poštuje institucije Republike Hrvatske, mogao bi bar kao pravi drug i socijalist poštovati bar presudu vrhovne pravosudne institucije SRH.
Zašto mislim da Josipović ne poštuje institucije RH? U narodu je poznata izreka da „i ćorava koka nađe zrno“. Tako je Josipović jedinu pametnu i korisnu stvar za RH učinio 1997.-1998. godine kad je u sklopu predmeta Blaškić pred haškim sudom, skupa s doktorom Ivom Šimonovićem uspješno obranio Republiku Hrvatsku od zahtjeva haškog suda za izdavanjem obvezujućeg naloga (sub poena duces tecum) Ministarstvu obrane RH kojim bi MORH bio dužan ustupiti kompletnu dokumentaciju koji je imao u svom posjedu. Rekapitulacija tog spora nalazi se u paragrafima 42. i 43. presude Blaškiću. http://www.icty.org/x/cases/blaskic/tjug/bcs/000303.pdf
2000. godine na Pantovčak dolazi Mesić, i jednostavno ruši poziciju RH koju su u Haagu obranili Josipović i Šimonović dilajući dokumente s oznakom državne tajne iz ureda Predsjednika RH kršeći pritom članke 2. I 3. Ustavnog zakona o suradnji s MKSJ u Den Haagu te tada važeće članke 144. i 146. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Najekstremniji prikaz takve Mesićeve rabote koja bi se najblaže mogla opisati kao veleizdaja imamo u činjenici da drug i socijalista za kojeg ne vrijedi presumpcija nevinosti, Slobodan Milošević dana 26. lipnja 2003. godine maše famoznim „Brijunskim transkritpom“ tijekom protuispitivanja svjedoka tužiteljstva, bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, a isto čini i odvjetnik Branislav Tapušković, formalno u svojstvu „prijatelja suda“ (amicus curiae) a stvarno kao pravni zastupnik Republike Srbije. Notorna je i neoboriva činjenica da je Vlada RH sukladno svojim ovlastima iz članaka 2. i 3. Ustavnog zakona o suradnji s MKSJ U Den Haagu, deklasificirala i odobrila uporabu Brijunskog transkripta pred haškim sudom tek 1. veljače 2005. godine, što za one koji to dobro ne razumiju, znači da je obrana Slobodana Miloševića tim krunskim dokumentom raspolagala najmanje godinu i pol dana prije nego obrana generala Gotovine, odnosno da je Vlada RH tim dokumentom raspolagala najmanje godinu i pol dana kasnije nego Vlada Republike Srbije.
2010. godine na Pantovčak dolazi Josipović koji na Markovom trgu priseže da će štititi ustavni poredak RH. Pa zašto onda nije, kad je dobio uvid u Mesićevo rušenje ustavnog poretka dilanjem Tuđmanovih transkripata, pozvao DORH i MUP da se stvar procesuira i da se zaštiti ustavni poredak RH? Jer, ne samo da je Mesić tim činom klasične veleizdaje srušio ustavni i zakonski poredak RH, nego je pregazio i Josipovićev i Šimonovićev trud u svezi sub poene u slučaju Blaškić!
– Josipović u svom odgovoru Sesardiću pokojnog predsjednika Tuđmana posprdno naziva partizanom. A onda traži da se poštuje ono što ni sam ne poštuje. Zašto on nije stao u obranu tog partizana Tuđmana, nego je dopustio da se njemu pokušavaju prikačiti dva UZP-a od kojih je jedan na kraju i prošao, s pogubnim posljedicama po RH? I ne samo da nije učinio ništa da se Mesićevo protuustavno i protuzakonito dilanje transkripata sankcionira, nego je i sam sudjelovao u tome, kako svjedoči bivši srbijanski diplomat Cvetičanin, koji u svojoj knjizi tvrdi kako mu je „Josipović predao celu hresotmantiju dokumenata“ a koji su pomogli Srbiji da se obrani od tužbe za genocid, pa je tako zločin u Vukovaru koji se ne može opisati nikako drugačije nego kao genocidni zločin, ostao bez pravne satisfakcije.
Četvrto, Josipović nije odgovorio Sesardiću o kršenju Ženevske konvencije iz 1929. Umjesto toga, Josipović je sasuo cijeli niz objeda i uvreda služeći se ad hominem umjesto ad rem načinom argumentacije.
Povijest sukoba sa Sesardićem
Ivo Josipović, te udruge HHO i Documenta predvodili su 2000.-ih informacijski rat protiv operacije Oluja. Posebno su u fokusu držali onu tezu da je „u Oluji ubijeno preko 600 srpskih civila“. Naravno, ta teza je bezočna laž, a to se pokazalo i na haškom sudu. Međutim, oni su i dalje nastavili tu tezu gurati kroz hrvatski medijski prostor. A onda je dana 7. kolovoza 2011. godine profesor Sesardić jednim jedinim člankom u Jutarnjem listu srušio čitavu tu njihovu dugo građenu informacijsku konstrukciju kao kulu od karata. Taj članak u skraćenom izdanju možete vidjeti na ovom linku
Tri dana nakon toga, prvi se s pjenom od mržnje na ustima javlja Zoran Pusić, koji se „pristojno“ izražava već u samom naslovu svog bjednog pamfletića:
A onda totalna ofenziva na argumentirani i potpuno istinit članak profesora Sesardića i to s državne televizije: Saša Kosanović, Žarko Puhovski, Ivan Zvonimir Čičak, te osnivač Sorosevog „Otvorenog društva“ u Hrvatskoj i glavni ideolog stranke „Neovisni za Hrvatsku“ Ivo Banac, totalno zapjenjeni nemušto pokušavaju opovrgnuti teške argumente i notorne činjenice iz članka profesora Sesardića. Taj bal vampira možete vidjeti na slijedećem linku:
https://www.youtube.com/watch?v=2pgzQ-vGnrw&t=
Notorna je i neoboriva činjenica koju je, pritisnut teškim argumentima obrane generala Gotovine, morao priznati čak i Žarko Puhovski kao svjedok haškog tužiteljstva tijekom protuispitivanja 17. veljače 2009. godine, da je HHO-u Soros plaćao 500 tisuća dolara godišnje za produkciju lažnih vijesti protiv predsjednika Tuđmana, a u što su spadale i laži o operaciji Oluja kao zločinačkoj operaciji. To možete vidjeti na idućem linku, na stranicama 16137. – 16138.
http://www.icty.org/x/cases/gotovina/trans/en/090217IT.htm
Kad uzmete da je ovih pola milijuna dolara isplaćivano na godišnjoj razini, a s obzirom na broj članova HHO-a, dobijete vrijednost po glavi svakog člana HHO-a otprilike onoliku kolika je 33. godine nakon Krista u vrijeme Pashe u Jeruzalemu bila oko 30 srebrnjaka.
- godine na HTV-u je prikazana emisija „Latinica“ s naslovom „Ante Gotovina, je li ga tko vidio?“.
U toj emisiji s lijeve strane stajali su Ivo Josipović, Zrinka Vrabec Mojzeš i Čedo Prodanović a s desne, Nenad Ivanković, Marin Ivanović i, ako me sjećanje ne vara, Ljubo Česić Rojs. Kažem „ako me sjećanje ne vara“ jer ta emisija je u 13 djelova bila vidljiva na internet servisu you tube, ali je skinuta zbog, pazite ovo, „kršenja autorskih prava HTV-a“.
Negdje u 10. ili 11. isječku odmah na početku, Josipović je, odgovarajući na argument s desne strane da je Hrvatska za zločine nakon Oluje pokrenula oko 4 tisuće sporova od čega je na sudu završilo oko 2 tisuće a od čega opet 1492 predmeta završilo osuđujućim presudama, te da je sve to navedeno u „Bijeloj knjizi RH o odnosu s haškim sudom“, rekao otprilike ovako:
„Vi kad malo uđete u te predmete, to su sitna djela, šumske krađe itd, međutim nema nijednog ratnog zločina u toj knjizi. To je prodavanje magle koje možda može proći u hrvatskoj javnosti ali na haškom sudu to ne može proći“.
A onda je na njegovu žalost to itekako prošlo na haškom sudu (primjerice paragrafi 2203., 2313. i 2321. u presudi Gotovini) .
A onda se Josipović preko svojih apologeta pokušao nemušto opravdati da je on govorio o „ratnim zločinima“ a da ta djela, među kojima je i 37 ubojstava za koje je osuđeno 26 osoba nisu kvalificirana kao ratni zločin nego kao obična ubojstva. Međutim, kao prvo, da bi se nešto kvalificiralo kao ratni zločin potrebno je utvrditi stanje oružanog sukoba. Takvog stanja nakon 7. kolovoza 1995. u 17 sati na području na kojem su počinjeni zločini nije bilo. A kao drugo, odgovarajući na pitanje haškog tužiteljstva zašto ta djela nisu kvalificirana kao ratni zločin, tadašnji županijski državni odvjetnik u Zadru Ivan Galović odgovorio je da je tu ionako bila riječ samo o formalnosti, budući da su za opisana kaznena djela, bez obzira bila ona formalno-pravna interpretirana kao čin ratnog zločina ili obično ubojstvo, pljačka, palež itd. bile zapriječene jednake zatvorske kazne po tada važećem kaznenom zakonu a koji je preuzet iz bivše države.
Pa opet, kad Josipović već ne poštuje pravne propise RH, mogao je bar, kao pravi drug i socijalist poštovati bar zakonske odredbe koje je RH preuzela od SFRJ i SRH.
Umjesto toga svi takvi video zapisi pomoću kojih bi se mogla dati točna referenca na servisu you tube ali i daily motion počeli su nestajati uz obrazloženje o „povredi autorskih prava HTV-a“. Ono što posebno upada u oči je da je brisanje tih video materijala s interneta počelo dolaskom na čelo HTV-a bivšeg oficira KOS-a Gorana Radmana. A onda opet, javna je tajna da je upravo Josipović odigrao presudnu ulogu u instaliranju Radmana na čelo HTV-a. Ruka ruku mije…
Napad na Kamenjar.com
Josipović u svom pamflet-odgovoru s puno pjene, mržnje i ad hominema a bez ijednog argumenta ničim izazvan napada portal Kamenjar.
Kaže kako je „Slaven Letica toliko nisko pao da piše za Kamenjar“. Budući da ja tu i tamo napišem neki članak za Kamenjar, mogu i imam pravo reći da Kamenjar ipak nije pao toliko nisko da za njega piše Slaven Letica. Zatim, Josipović kaže kako je Letica jedini koji zaslužuje odgovor. Taj njegov bjedni pokušaj trolanja kojim je pokušao nipodoštiti među ostalim i mene, (jer je vrlo izgledno da mu je moj članak o Kordiću bio okidač za stupidnu izjavu o „naoružanim Franjevcima“) valjda bi mene trebao naljutiti. Međutim, on me je umjesto toga samo dobro nasmijao.
Jer, portal Kamenjar samo je prenio objavu s Facebooka Slavena Letice, ali je očito Ivo Josipović u tolikoj mjeri informatički nepismen da nije shvatio da portal Kamenjar crvenom crtom-podvlakom označava poveznicu (link) na izvor. Josipović ili nije znao, ili se bojao kliknuti na tu crvenu crtu. Što bi tek da crta nije crvena nego plava, ili ne daj Bože, crna?
A da ne govorim o tome da je Josipovićevu izjavu o „naoružanim fratrima“ ali i njegov odgovor Sesardiću Kamenjar također prenio, pa bi se Josipovićevom „logikom“ moglo reći da je „Josipović pao toliko nisko da piše za Kamenjar“. Ne gospodine, pardon, druže Josipoviću, Kamenjar ipak nije toliko nisko pao.
Albert Einstein jednom je rekao da mrak ne postoji, nego da je to samo nedostatak svijetlosti. Rekao je i da je mržnja samo nedostatak ljubavi. Josipovićev pamflet u kojem nema ni trunke ljubavi ne može ni biti drugačiji, jer Bog je Ljubav. Isus Krist je Ljubav. Kod Josipovića nema Boga i zato mu pamflet izgleda ovako jadno (a vjerojatno tome kumuje i ova južina)m pun mržnje i bez imalo ljubavi.
Međutim, Josipović ima šansu kakvu nemaju ni neki koji sebe smatraju najvećim vjernicima i koji svake nedjelje idu u crkvu. On se samo treba iskreno pokajati i u tom kajanju učiniti sve da se rasvjetli ubojstvo obitelji Ševo, a posebno Rosemarie Ševo, curice koja je u trenutku ubojstva imala svega 9 godina. Takav postupak mogao bi mu, nakon završetka ovozemaljskog života donijeti kartu direktno za raj.
Do tada, ili do drugog Kristovog dolaska želim da Josipovićev treći dolazak u SKH-SDP protekne u redu, i da on skupa s drugovima iz partije shvati da će se narednih dana i tjedana obilježiti 30 godina od pada Berlinskog zida, događaja kojeg su on i drugovi iz partije očito prespavali.
Ivo Josipović je trećerazredni pravnik, koji teško da bi u nekom uređenom sustavu civiliziranog zapada uopće došao do diplome, a do koje je po svemu sudeći došao jer mu je otac Ante bio visoko pozicionirani član komunističke partije. Ali, neka ga to ne obeshrabri. Naime, iako trećerazredan, Ivo Josipović je puno bolji pravnik nego glazbenik. Nu, neka ga ni to ne obeshrabri jer je on puno bolji glazbenik nego političar.
I zato, ja mu dobronamjerno i od sveg srca želim da shvati da je Berlinski zid pao, ima dobrih 30 godina.
A do tada, ja ga, bez mjerenja kukuruza, pozdravljam starim hrvatskim pozdravom IJLM, iliti „Ivo Josipović laje na mjesec“ …
Predrag Nebihi/Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
