Pratite nas

Vijesti

Mate Bašić: Aktualni hrvatski ‘problem’ daleko je ozbiljniji od HOS-a

Objavljeno

na

Zvone Ćurković, zapovjednik vukovarskog HOS-a i predsjednik udruge zagrebačkih veterana branitelja Vukovara, pozvao na skidanje natpisa ‘Za dom spremni‘ s ploče HOS-a u Jasenovcu, ali samo i isključivo tamo – izvijestio je, između ostalih Tportal – domećući kako se “činilo da je kompromisno rješenje na pomolu” jer je Zvone Ćurković pozvao na “skidanje natpisa ‘Za dom spremni’ s HOS-ove ploče u Jasenovcu, kako bi se iskazalo poštovanje svim nevinim žrtvama, a na sva ostala mjesta na kojima je istaknut natpis u sklopu grba HOS-a to se ne bi odnosilo: – Pozivam na čist, otvoren, pošten stav, na vrlo pažljiv odnos prema braniteljima, pogotovo HOS-ovcima, i na dijalog – kazao je Ćurković”.

S dobronamjernim se Ćurkovićem nakon toga istupa u Dnevniku 3 HTV-a, naravno, nije složio nitko od hrvatskih veterana, čak niti u HOS-u, no bez ikakva razloga, iznebuha, vukovarski branitelj, dragovoljac, logoraš i umirovljeni časnik HV-a Predrag Peđa Mišić – u hrvatskoj javnosti prihvaćen kao čovjek-branitelj-veteran-žrtva-lojalist naglašene srpske nacionalnosti (!) – izletio je s netočnom izjavom na Ćurkovićev (na račun zapovjednika vukovarskog HOS-a): tobože je Zvone u proboju iz Bogdanovaca prema Vinkovcima ostavio ranjenoga suborca Ivicu Jurčana na milost i nemilost srbijanskim krvožderima?!

Komentirali su na to “brojni”, čak i neki “vrlo važni ljudi” iz doba vukovarske tragedije, od zapovjednika sve do onih u Vinkovcima, pa do sudionika proboja (njih 37), kada je Zvone višestruko ranjen i jedva živ ostao.

Nakon malo promišljanja, mislio sam da nikad neću podržavati Milorada Pupovca, međutim kao što rekoh nikad ne reci nikad. Stav gospodina Pupovca je da ako se ne ukloni ploča HOS-a u Jasenovcu on i SDSS izlaze iz vlade. Jedina prava i normalna odluka jer tamo niste trebali niti biti. Preslagivanjem vlade, došli smo do svakodnevnih ucjena SDSS i Pupovca. Jer kad bi se Vas pitalo, Vi bi obrisali i šahovnicu, a hrvatske branitelje izbrisali s lica zemlje. Ovoga puta nećete, ne možete i nećemo vam dozvoliti uklanjanje ploče s imenima najčasnijih hrvatskih sinova kako u Jasenovcu tako i bilo gdje u Lijepoj našoj. Stoga sretno Vam bilo i ne odustajte od nakane da napustite Vladu RH, moju potporu svakako imate, to je jedini potez koji ste davno trebali napraviti u vašem nakaradnom političkom igrokazu” – reterirao je kasnije Mišić, a nestao je i njegov netočan navod, na Ćurkovićev račun: jer, niti je Zvone vodio proboj iz Bogdanovaca, niti je ikoga ikada ostavio, a čak je i višestruko ranjen predvodeći proboj sa Sajmišta sa 37 Hrvata pred srpsko-srbijanskim smrtonosnicima.

Nikola Badžek u bespućima FB-a piše: “Ma tko objavio, NIJE”

TOČNO. Ivica Jurčan Jurke je bogdanovački branitelj koji je krenuo u proboj prema Nuštru 7-8 dana ranije. Zvonko Ćurković je krenuo u proboj i sam je bio ranjen: imao je 50-tak gelera u tijelu, od kojih neke ima i danas.

Nikola Zlatko Toth Fenix kaže: “Zločestih i zlonamjernih je bilo i bit će. Svatko tko se pojavljuje u medijima mora biti svjestan da će biti izložen upravo takovim osobama i mora se s time nositi. Svatko tko se borio u Vukovaru o Zvonetu može reći samo najveće, sve ostalo je kao prva rečenica”. Najbitnije je da zapovjednici Jastreb, Mladi Jastreb, Fenix i ostali imaju najviše mišljenje o Zvonetu. I tu je kraj priče. Istine radi Jurčan je izlazio vjerojatno po padu Bogdanovaca 10.11.91., a Zvone vjerojatno 17.-18.11.91. ZDS

Ivan Dok Anđelić veli: “Draga, bila si u ekipi od nas 37 koji smo skupa probijali se iz pakla Vukovara. Sve što si napisala u kratkim crtama – potpisujem. Osobno sam ja Zvonu teško ranjenog umotao zavojima i flasterima od pojasa do ramena i mislio da on neće moći izdržati taj naporni put. Skupa smo izašli do Nuštra i iznijeli našeg ranjenika. Nisam pripadnik HOS-a ali sam im – brat. Žao mi je što nam se sve ovo događa.

♦♦♦

Sam pak “dobri čovik”, čovjek Zagrepčanin, podrijetlom iz Livna – koji s gledišta modernoga “kulturnog marksizma” uopće nije imao razloga biti u Vukovaru 1991., a još manje je imao razloga da mu ljudi umiru na rukama – Zvonimir Ćurković odgovorio je na sve to u jednomu podcastu:

 

– “Bilo je neugodno i ružno“, prisjeća se Damir Radnić prvih tjedana nakon povratka. Časopis Vojna povijest objavila je o tome: “Ipak, većina preživjelih HOS-ovaca, čak i dvojac teško ranjenih, Antolić i Purulić, brzo se priključuje, kao i brojni branitelji Vukovara, rekonstrukciji 204. brigade vukovarskih veterana u Rakitju, a potom i u novoosnovanu 5. gardijsku brigadu. Prošli su sva ratišta, sve operacije HV-a u kojoj su 204. BVV i 5. GBR sudjelovale: Hercegovina, Posavina, Maslenica, ponovno Hercegovina, srednja Bosna, redom najteža ratišta. Borci i zapovjednici HOS-a, iako višekratno ranjavani, ostvarili su značajan ratni put. Zvone Ćurković i Damir Radnić kao inspektori HOS-a, oba kasnije kao zapovjednici 4. bojne 204. brigade. Radnić je s postrojbom prošao sva ratišta, ranjavan sa suborcima, karijeru završio kao pukovnik i zamjenik zapovjednika nastavnog središta za obuku vojnika na Muzilu u Puli. Ipak, HOS kao postrojba postala je i ostala neželjeno dijete u institucijama koje kreiraju kolektivnu memoriju. Nema ih u udžbenicima, nema ih u medijima, čak je igrom slučaja upravo na njihovoj priči zapelo prikazivanje dokumentarnog serijala ‘Heroji Vukovara’ na HTV-u. Štoviše, a što je uistinu nevjerojatno, oni su još uvijek optuženi za veleizdaju u famoznom ‘Izvješću državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara’. Jedna od brojnih gnusnih optužbi kojima je cilj kreirati tezu kako je HSP s HOS-om i u sprezi sa zapovjednicima Vukovara pravi krivac za lošu obranu glasi: ‘… Pojedini pripadnici HOS infiltriraju se i u ZNG gdje pokušavaju širiti uobičajene laži i dezinformacije te vršiti… i vrbovanje za oružane akcije prema legalno izabranim vlastima u RH’. Tvorac tog uratka, koji zapravo apsolutno ničim nije objasnio uzrok pada Vukovara, osim time što je izmislio postrojbe HOS-a koje su trebale napasti Banske dvore i likvidirati Franju Tuđmana, Josip Manolić, i nakon 15 godina, pred haaškim istražiteljima tvrdio je kako su HOS-ovci nacisti“.

♦♦♦

Predrag Peđa Mišić u međuvremenu je ipak reterirao: s facebooka, pa i s interneta, nestali su navodi o Ćurkoviću – iako je “dojam” ostao, a portal direktno.hr objavio je kako “vukovarski branitelj i bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, Srbin po nacionalnosti, Predrag Peđa Mišić, živi i radi na dobrobit Vukovara i širenju dobrih i pozitivnih priča o tom gradu heroju koji nije zaslužio da bude grad slučaj. Inicijator je izrade sedam metara visokog kipa Isusa od starog, granatiranog hrasta. Slike tog vukovarskog Isusa nastalog iz ranjenog hrasta obišle su svijet“, pa se “u svojoj objavi na društvenim mrežama emotivno osvrnuo na nedavne zahtjeve predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca koji zahtjeva uklanjanje ploče HOS-ovim ratnicima”, te je na svojemu FB-profilu među ostalim napisao: “Nakon malo promišljanja, mislio sam da nikad neću podržavati Milorada Pupovca, međutim kao što rekoh nikad ne reci nikad. Stav gospodina Pupovca je da ako se ne ukloni ploča HOS-a u Jasenovcu on i SDSS izlaze iz vlade. Jedina prava i normalna odluka jer tamo niste trebali niti biti. Preslagivanjem vlade, došli smo do svakodnevnih ucjena SDSS i Pupovca. Jer kad bi se Vas pitalo, Vi bi obrisali i šahovnicu, a hrvatske branitelje izbrisali s lica zemlje. Ovoga puta nećete, ne možete i nećemo vam dozvoliti uklanjanje ploče s imenima najčasnijih hrvatskih sinova kako u Jasenovcu tako i bilo gdje u Lijepoj našoj. Stoga sretno Vam bilo i ne odustajte od nakane da napustite Vladu RH, moju potporu svakako imate, to je jedini potez koji ste davno trebali napraviti u vašem nakaradnom političkom igrokazu“.

♦♦♦

Ali, o čemu je uopće riječ, dobri ljudi? Osim što pametnjakovići odjednom usred priče postavljaju HOS, eda da bi disintegrirali, uopće, uništili ideju o “obrani naspram napada“, ideju o “žrtvi naspram agresoru“, činjenicu da su opaki Srbi (u različitim pojavnim oblicima) krenuli u uništavanje, i to više nego osvajanje, stvari, bića, pojava i teritorija, s kojim inako nisu znali što bi?

Kako biste te surove nesporazume objasnili bilo kome tko nije Hrvat, tko ne živi niti je ikada živio u Hrvatskoj?

Kako biste to objasnili nekome tko je, primjerice, australski Aboriđin, uzimajući u obzir da ti Aboriđini ipak nisu oni koji stoje s desnim stopalom naslonjenim na lijevo koljeno, s kopljem u ruci, tijela iscrtana bijelim i crvenim zemljanim bojicama, kao što jedan od mojih profesora na sociologiji na Victoria Uni – što sam, priznajem, bio upisao kruhoborački – a kakav on definitivno nije bio, nego je bio doktor profesor znanosti, stoposto nesposoban razumjeti takvo što, iako je razumio sve ozbiljne stvati na svijetu?

♦♦♦

Dana 5. studenoga 2016. godine uz prigodni program na Trgu Kralja Petra Svačića 8. u Jasenovcu, postavljena je spomen-ploči na kojoj stoji natpis: “Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima su izborili i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a, 1. satnije ‘Ante Paradžik’… Uz imena poginulih HOS-ovaca na ploči piše kako je podižu HOS Jasenovac i Udruga branitelja HOS-a grada Zagreba, a na grbu HOS-a uz ostalo stoji i natpis “Za dom spremni”, koji su članovi HOS-a koristili u Domovinskom ratu.

Međutim, odjednom, dobri ljudi, više nije riječ o 1991. ne čak ni o 2016/17, odjednom je riječ o 1941. eventualno o 1945., o svježim vremenima u kojima neki od nas žive: “Na ploči pored imena poginulih nalazi se i pozdrav ‘Za dom spremni’, službeni pozdrav ustaškog pokreta, službeni pozdrav NDH i pozdrav kojim su se pozdravljali oni koji su odgovorni za smrt preko 80.000 dosad poimenično popisanih žrtava – Srba, Roma, Židova i antifašista (mahom Hrvata) u razdoblju od 1941. do 1945.” – kazao je na to Milorad Pupovac, nakon što su njegove (privatne?) Novosti SNV-a “otkrile” da na toj spomen-ploči piše to što piše.

Je li tu nastao problem? U izjednačavanju HOS-ova pozdrava iz 1991. s HOS-ovom pozdravom iz 1941/45? Pa smiješno je to, nelogično je i smiješno je nelogično je. Naravno da nije.

♦♦♦

Aktualni hvatski problem daleko je temeljitiji, jer je ovo, ovaj slučaj je šteta, jer politički najodvratnijii u ovoj priči ipak jest Andrej, sin Marija Plenkovića, mojega profesora s FPZ-a na novinarstvu: on je taj koji radi na koži svih nas, mislim ja, trenutni predsjednik Vlade Repubike Hrvatske, trenutni predsjednik new-age Hrvatske demokratske zajednice.

Jer, to na čemu inzistira moj negdašnji poznanik i prijatelj Milorad Pupovac, na kojega sam tamo potkraj rata bio ponosan, misleći da i on istinski vjeruje u svoje i naše (makar verbalne) teorije o hrvatskom multikulturalizmu i harmonizmu, pa i to na čemu inzistiraju tzv. nove antife, pa to je smisao njihova postojanja: što bi oni drugo nego da se ne bave ćiriličnim i hosovskim pločama, grafitima, LGBTQ pravima, istospolnim brakovima, izbacivanjem Marulića iz udžbenika i sličnim genijalnim kultur-marksističkim dosjetkama primjenjivima na nama malenim Hrvatima?

Dakle, njima je to posao.

Ali, nije to posao Plenkovićev, nego bi trebalo biti obratno.

♦♦♦

Da sam ja Andrej, sin Marija Plenkovića, dakle, da sam premijer, pa da zbog imaginarne međunarodne zajednice ili ne znam zbog čega već, moram pristati na ucjenu Milorada Pupovca, SDSS-a, HNS-a i SDP-a, s HOS-ovom pločom, ja bih učinio ovako: prvo bih maknuo Pupovca i HNS iz koalicije, posmjenjivao ih odozgo do odozdo, bez iznimke, uz obrazloženje da se izabranu Vladu ne smije ucjenjivati, a drugo, pronašao bih ono što oni eufemistički nazivaju “rješenjem” za Jasenovac u tome da bih:

  1. promijenio izborni zakon (11. i 12. izbornu jedinicu);
  2. ukinuo vlastitu “komisiju”, ovu koju je Plenki imenovao, kako se zove već s (većinom) nedopustivim članovima unutar nje;
  3. otvorio bih sve arhive, onako kako je Hasanbegović bio najavio;
  4. hitno bih započeo s forenzičkim iskopavanjem po Jasenovcu;
  5. preuredio bih tekst na HOS-ovoj ploči u kojemu bih precizno opisao kad, kako i zbog čega su ti ljudi poginuli (nikako nikako ne bih promijenio znak) kako bih otklonio bilo kakvu konotacijsku zabunu.

Jer, ne znam ja baš je li tamo bio “glavni ustaški stan”, mislim, je li tamo bilo zapovjedništvo konc-logora. Taj Jasenovac, pa to su dvije ulice, bezvezno neko selo, vjerojatno su tamo i ta kuća i ta zemlja prije toga bili nečiji (možda hrvatski), nisu tamo Srbi od stoljeća sedmoga, a osim toga ta je država bila “ustaška”, pa su i kuće u njoj bile “ustaške”. Mislim da je taj argument nastao naknadno: prvo su Novosti SNV-a “otkrile” spomen-ploču s HOS-ovim znakom, a tek koji mjesec kasnije pojavio se “argument” da je tamo bilo smješteno zapovjedništvo konc-logora. Mislim da tu oni demagogiziraju opet, trebalo bi to provjeriti, ne nasjedati.

Čini se da je tu općenito riječ o zamjeni teza.

♦♦♦

Naime,
točno je da je postojao kompleks konc-logora Jasenovac, i s ove i s one strane Save, tj. s one strane u današnjoj BiH, koji dio oni slobodoumno političko-manipulacijski-zločesto nazivaju tzv. Republikom Srpskom.

Međutim,
taj tzv. ustaški konc-logor nije bio u mjestu Jasenovac, nego je mjesto Jasenovac bilo najbliže naseljeno mjesto pokraj logora, i nije spadalo u kompleks konc-logora. To je vrlo važno. Samo Zapovjedništvo nalazilo se, po logici stvari, u Zagrebu, kao što se sve važno nalazilo u Zagrebu.

Usporedimo Vukovar:
Je li Zapovjedništvo na Sajmištu bilo u Borkovićevu Zapovjedništvu u podrumu u gradu, ili je bilo u Zagrebu, ili je ipak bilo u nekoj (kojoj?) kući na Sajmištu, gledajući lokalno, pa se premještalo iz jedne u drugu, pa je Zapovjedništvo zapravo bilo u svakoj kući na Sajmištu, iz čega proizilazi da su Srbi i JNA morali srušiti baš svaku kuću koja se nalazila u Vukovaru, jer se u svakoj nalazilo potencijalno “zapovjedništvo” i svaka je imala potecijalni “podrum”, što je, dakle, isto, te se danas ni na jednu od njih ne smije postaviti bilo kakva spomen-ploča s obzirom na – tko zna što – recimo na “proboj Srijemskoga fronta” ili na Vučedolske neke ratničke nesporazume koju tisućicu godina davno?

Naime,
još važnije: oni momci, oni pripadnici HOS-a, čija su imena navedena na spomen-ploči u Jasenovcu, oni jesu dečki koji su poginuli u mjestu Jasenovac 1991. Stvarno! Oni su mrtvi! Oni su položili svoje živote na Oltar Domovine! Nitko od nas nije isti kao što su oni!

Naime,
niti su oni – branitelji, pa i HOS-ovci među njima – uopće bili ustaše, niti su bili partizani, a najmanje logoraši iz konc-logora.

Naime,
jer baš su lokalni i prekosavski Srbi, krajišnici, jugoslaveni, četnici i JNA, svi oni združeni, oni su 1991. napali mjesto Jasenovac!

Naime,
nisu su zapadnoslavonski, bosanski i jna-ovski Srbi napali Spomen-područje – kojega ionako nitko nije ni branio, pa su ga Srbi samo opljačkali i devastirali, o čemu trenutno nitko ne govori! – a još manje su HOS-ovci, HV ili uopće Hrvati napali Spomen-područje Jasenovac, tj. konc-logor, tada podleglim pod nezaustavljivim četničkim osvajačkim napadom.

Naime ponovimo,
nisu zapadnoslavonski, bosanski i JNA-ovski Srbi napali tzv. Spomen-područje – kojega ionako nitko nije ni branio, pa su ga Srbi samo opljačkali i devastirali, o čemu trenutno nitko ne govori! – a još manje su HOS-ovci, HV ili uopće Hrvati napali Spomen-područje Jasenovac, tj. konc-logor. Srbi su napali selo Jasenovac i ubijali ljude koje su Hrvati branili svojim životima, tako su izginuli, Hrvati.

Naime,
popustljivi Plenković (ako je uopće popustljiv, zavisno s koje se strane promatra!), a posljedično i cijela vlast – danas razmišljajući o spomen-ploči u Jasenovcu na kojoj se pokraj imena ubijenih HOS-ovaca nalazi i znak s kojim su poginuli – danas se fokusiraju na to da se tamo odvijala neka bitka tipa 1945., a ne 1991.

Naime,
to je ono što je u ovoj priči najgore.

Naime,
davno je bila naša 1991., a ta njihova 1945., e nje se – osim njih – nitko ni ne sjeća. Pitanje je samo – zašto.

Što je pak temeljno filozofsko pitanje.

Naime, to pitanje – zašto.

Naime,
nakon što se toliko puta upotrijebi ta gramatička posvojnica iz snova “naše”, recimo i slijedeće:

čini se da su svojedobno baš “feralovci” bili (možda tada u Slobodnoj Dalamaciji, no svejedno, povremeno se to reciklira u NovostimaSNV-a) oni pametnjakovići koji su napali “Tuđmanovu” ideju da se Spomen-park u Jasenovcu pretvori u Spomen-park svih hrvatskih žrtava, odnosno svih žrtava koje su stradale na području današnje RH, eventualno na području NDH.

Užasna se tada panika podigla, a kako stvari stoje – ta panika traje do danas?!

Zašto se, međutim, žrtve, tj. mrtvaci, ne bi 70-80 godina nakon smrti, tj. danas, ne bi mogli izmiriti?

Zašto se žrtve iz 1991/95. ne bi mogle izmiriti sa žrtvama iz 1941-1945-1948-1951?

Odgovor sigurno znade “popustljivi” Plenković (ako je uopće popustljiv, zavisno s koje se strane promatra!), a posljedično i cijela vlast – danas razmišljajući o spomen-ploči u Jasenovcu na kojoj se pokraj imena ubijenih HOS-ovaca nalazi i znak s kojim su poginuli – danas se fokusiraju kao da su tamo poginuli u nekoj bitki 1945., a ne 1991.

Naime,
to je ono što je u ovoj priči najgore.

Naime,
davno je bila naša 1991., a ta njihova 1945., e nje se – osim njih – nitko ne sjeća.

Mate Bašić/Projekt Velebit

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Haški sud proglasio Ratka Mladića krivim i osudio ga na DOŽIVOTNI zatvor!

Objavljeno

na

Objavio

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu donio je nepravomoćnu presudu Ratku Mladiću i odredio mu doživotnu kaznu zatvora za Ratka Mladića.

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno se danas suočio s pravdom na koju se čekalo više od dva desetljeća.

Haški sud proglasio ga je, između ostalim, krivim za genocid te osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Raspravno vijeće Haškoga suda u utorak je proglasilo krivim zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora

 

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.


Ratko Mladić je zbog ometanja postupka izbačen iz sudnice. Pogledajte trenutak izbacivanja Ratka Mladića iz sudnice:

 

General Rahim Ademi: Mladićev veliki vojni poraz kod Šibenika

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari