Pratite nas

Reagiranja

Mate Bašić: Plače mi se zbog uvrede koju sam doživio u konzulatu

Objavljeno

na

Negdje oko pola četiri poslijepodne 7. studenoga, ja sam demonstrativno ODBIO GLASOVATI U XI. izbornoj jedinici. Zamolio sam čak da se o tom ‘ekscesu’ napravi i ‘službena zabilješka’, a što će biti, vidjet ćemo, napisao je Bašić

 [ad id=”93788″]

“PRIZNAJEM DA MI SE PLAČE ZBOG UVREDE,
ALI IPAK NI JA NISAM BIO ZADNJA NIŠTARIJA:

Odbio sam glasovati u XI., umjesto u VI. izbornoj jedinici! A nije ni kažnjivo!

Dobri ljudi, ovo je status koji je objavila moja draga žena Katarina Brozovic-Basic na svojemu profilu, ja ga samo prenosim.

Navodno je za ove izbore UKUPNO registrirano 3,79 milijuna birača, u svih 12 izbornih jedinica. U Australiji je navodno registrirano 1715 birača, od čega 710 prethodno (birači s prebivalištem u RH) i 1005 aktivno (birači bez prebivališta u RH koji glasuju u XI. izbornoj jedinicu). Koliko sam uspio “iskopati”, njih oko polovice (i jednih i drugih zajedno), registriralo se u Generalnom konzulatu u Melbourneu, negdje oko 800, što je pohvalno: ja ionako obožavam i Melbourne i Hrvate u njemu.

mate bašićBirališta su prvo otvorena u Canberri, Sydneyju i Melbourneu, četvrto, biralište u Perthu otvareno je tek kasnije, u ponoć, po srednjeeuropskom vremenu, kazao je član Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Slaven Hojski. U 23 sata, yakođer po srednjoeuropskom vrrmenu, otvarena se biralište u Tokiju, a u ponoć u Pekingu. Posljednje se u inozemstvu otvarilo biralište u Los Angelesu. U 48 stranih država, u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, može se glasovati na 114 biračkih mjesta, najviše ih je (33) u BiH te u Njemačkoj (18). Za Srbiju, Crnu Goru i Mađarsku određena su po dva biračka mjesta, tri za Italiji, po jedno za Sloveniju i Austriju. Biračkih mjesta u inozemstvu je više, kako u odnosu na posljednje parlamentrane (za tri), tako i u odnosu na predsjedničke izbore (za 18). U europskim zemljama glasuje se dva dana, u subotu i nedjelju, birališta se otvaraju u 7, a zatvaraju u 19 sati. U inozemstvu, to jest u posebnoj, XI. jedinici tri saborska zastupnika bira ‘dijaspora’, odnosno hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj. Za glasovanje se aktivno registriralo više od 36.000 birača, kazao predsjednik Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Branko Hrvatin: – Međutim, i na sam dan izbora, a u inozemstvu su to 7. i 8. studenoga, moguće je dokazati svoje biračko pravo provjerom u konzulatu, odnosno u veleposlanstvu i ako se ishodi potvrda može se glasovati – napomenuo je Hrvatin i podsjtio da je velik broj takvih potvrda bio u drugom krugu predsjedničkih izbora. U inozemstvu glasuju i hrvatski državljani s prebivalištem u Hrvatskoj koji su se privremeno upisali na ta mjesta, zbog službenog puta, boravka u inozemstvu: – I oni će moći glasovati, ali za izbornu jedinicu u kojoj imaju prebivalište, govorio je Hrvatin, kako je prenosila državna agencija HINA, no – nažalost – loše je govorio, izvrtanje je to bilo, manipulacija, dobri ljudi, vjerujte mi: nikakve “izmjene, dopune, preinake” nisu bile moguće jutros na izbornom mjestu. Uostalom, teško da ih je i bilo moguće provesti: Hrvatin, zapravo, petlja bez veze (nadam se da ovo ne spada pod “uvredu simbola RH”, što bi moglo biti kažnjivo).

Negdje okolo pola četiri poslijepodne 7. studonoga, u Generalom konzulatu RH u Melbourneu, ja sam demonstrativno, štoviše, čini se VRLO demonstrativno, ODBIO GLASOVATI U XI. izbornoj jedinici. Zamolio sam čak da se o tom “ekscesu” sačini i “službena zabilješka”, a što će biti, vidjet ćemo.

12227643_10153246413998297_6291481525344147336_nNaime, ja, koji se oduvijek zalažem za nacionalni, demokratsko-radosni, dragovoljni, nužni, ČAK I ZA ZAKONSKI OBVEZNI izlazak na izbore, nisam odlučio PONIŠTITI svoj izborni listić, niti sam odlučio namjerno nešto “zašmrljati” na njemu tako da ga se ne bi moglo priznati, nego sam – vrlo jednostavno, i vrlo demonstrativno! – ODBIO glasovati u XI. izbornj jedinici, jer me je ČINOVNIČKI NETKO “prebacio”, pokušao me prisiliti da glasujem, umjesto u VI., tamo u XI. izbornoj jedinici.

Irelevatno je sad koja je zadnja ili posljednja primisao toga “prebacivanja”: ja sam uvjeren da je riječ o tome da na taj način oko ukupnoga biračkoga popisa od 3,79 milijuna birača – koji u izbornim jedinicama I.-X. biraju 140 zastupnika – za njih njih 250.000 (a navodno još dodatnih stotinjak tisuća, što “nitko” ne provjerava) – nepoznati bauk izbornih lista plete mrižu svoju kako bi ih svrstao među one koji, koliko ih bilo da bilo, mogu izabrati svega zajmčena tri (3) zastupnika, eda bi oni bili kontrapunkt trojici (3) zajamčenih manjinskih Srba, al ipak ne i još petorici (5) zajamčenih skupinskih manjinaca, njih ukupno osam (8). Dakle, bira se 151 zastupnik, od čega je 5+3+3=11 tzv. ZAJAMČENIH.

Ovdje je riječ da JA na svijetu imam SAMO JEDNO prebivalište, hrvatsko, a da mi BORAVIŠTE može biti bilo gdje: u Cerovačkim pećinama među Japodima, u Brežicama među Keltima, što se nalazi u inozemnoj Sloveniji, usred srebreničkog groblja među Tračanima, Ilirima, Bošnjacima-muslimanima i ostalim Sokolovićima, ili na nasilno imenovanomu i nasilno preimenovanomu Partizanskom groblju u Mostaru, u romantičnom Parizu, u ekonomski najprosperitetnijem gradu na svijetu Shangaiju, ili u Imotskom, gdje mi je, uostalom, i mjesto.

Osim bankovne i zdravstvene kartice na ovom malenom zabitom otočiću, u Australiji , ja ne posjedujem nikakav drugi validan dokument koji ne bi bio hrvatski. Niti sam ga, en passant, do sada želio, a još manje MORAO posjedovati, niti bih, bez ljute nevolje, to sebi želio u doglednoj budućnosti (teško da će, u mojemu slučaju, to matematički iznositi više od dvadesetak godina, dakle, manje nego što je Hrvatska do sada samostalna).

Čini mi se, i žao mi je zbog toga, rastužio sam dobre ljude, koji u Generalnom kozulatu samo rade svoj posao, oni su većinom moji dobri i dragi prijatelji, i to sa glupim, sebi svojstvenim, a suvišnim pitanjima:

– Tko je to mene (a ja sam jedan od najmanje 250.000) iz, recimo, VI., prebacio u XI. izbornu jedinicu?
– Kako je taj “netko” to učinio: policijskom provjerom, kako mi je rečeno, na vratima mojega doma (jednoj od najmanje 250.000 domovinskih adresa na kojima je nevoljnim biračima izbrisana adresa i tamo upisano NEPOZNATO, kao da su beskućnici, skitnice)?
– Kako se (znamo to, Ostojićeva/Milanovićeva) policija uopće usuđuje kucati na vrata mojega doma (ili na vrata nepoznatih 250.000 Hrvata), ako za mnom nije, recimo, raspisana tjeralica?

11693887_10153246414158297_1918916177868533437_n– Ako je već tako utvrđivano MOJE prebivalište, kako to da je moj Ante ispao tip “nepoznatoga”, a moj Nikola “regularnoga” zagrebačkoga prebivališta, a rođeni su na istom mjestu u rodilištu Petrove bolnice, s istom adresom, u samo 15 mjeseci razlike, nikada se u životu nisu razdvojili duže od pet dana, dakle, kako to da je jedan sada “iseljenik”, a drugi je “domovinski Hrvat”, pa MORAJU glasovati u različitim izbornim jedinicama?
– Kako (znamo to, Ostojićeva/Milanovićeva) policija uopće – ako me tamo nije zatekla – može znati jesam li ja, slavni terenski novinar, otišao napraviti reportažu s Kupresa, iz Banje Luke ili iz Coober Pedyja (kakvih je slučajeva bilo!), pa me nema u trenutku u kojemu mi oni, makar bez europskoga uhidbenoga naloga, lupaju na vrata? Ili sam otišao posjetiti groblje Sv. Ane, bez cvijeća za svoju mamu, svojega tatu, svoje stričeve, strine, djedove, bake, prabale, pradjedove, šukundjedove, itd.?
– Tko je taj koji je odlučio, zaključio da je Zakon o prebivalištu temelj za Zakon o izborima? Čak, taj netko, kad je odlučivao, s obzirom na uzor koje zapadnodemokratske države je odlučio da je tome tako? A ne da je TEMELJ Zakonu o izborima – Zakon o državljanstvu?
– Hoće li sutra taj netko, tko je odlučio da je Zakon o prebivalištu (u kojemu “boravište” nije ništa do jedna besmislena, ali zla komunistička kategorija smišljena za nadzor, kontrolu, praćenje, uhićivanje, sprječavanje kretanja, putovanja i egzerciranja globalističke ljubavi među raznorodnim građanima/državljanima) “uvod” u Zakon o izborima, isto to odlučiti/primijeniti s obzirom na zakone o imovini, o obrani, o obitelji, o Majci Božjoj? Kakve bi tada posljedice mogle nastati (za mene i za još o 250.000 ili više Hrvata tj. hrvatskih državljana kojih -nepoznat broj posjeduje hrvatsku domovnicu/citizenship, taj temeljni dokument?

Ovakva logična i logička pitanja, naravno, mogla bi se redati do u nedogled.

Zločestom medijsko-političkom promidžbom – baš kao što se nekada za anihilaciju “iseljeničkih”, “dijasporskih”, “emigrantskih”, “hrvatskih iz BiH” glasova koristio užasno glupavi argument o “porezima” – nastoji se reći da iz Zakona o prebivalištu proizilazi Zakon o Izborima.

No, pogledajmo i jedan i drugi, dok u ovom otajstvu žalosnom, budemo razmišljali o preporukama Europske komisija za demokraciju putem prava (Venecijanske komisije):
1.http://www.zakon.hr/z/557/Zakon-o-prebivali%C5%A1tu
2.http://www.zakon.hr/…/Zakon-o-izborima-zastupnika-u-Hrvatsk…

Ono što je sigurno jest:
ja bih bio zadnja ništarija
kada bih sudjelovao, ili
POKUŠAO sudjelovati u
POKUŠAJU velike prevare
koja traje, i traje, i traje
već stanovitu količinu
protuhrvatskih i proturazumskih
godina, desetljeća, zapravo.

Sudite mi, dobri ljudi, zato što
govorim tek kad sam to otkrio.
Ali – ja ću opet.”, napisao je u svojoj objavi na Facebook-u Mate Bašić.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Odjel za branitelje HNS-a: Ispaljeni hici Bakira Izetbegovića prema NATO-u i Europskoj uniji!

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović vidno je uzrujan. Razlog u tome leži u zacrtanom europskom putu BiH ali i očekivanju pravomoćne presude MKSJ u predmetu „Prlić i ostali“, zakazanoj za 29. studenog ove godine.

Bakir Izetbegović, nedvojbeno, pokušava voditi politiku temeljenu na doktrini Islamske deklaracije i zaključcima Organizacije islamske suradnje (OIS), koja je već 1992. godine na summitu u Meki, zaključila kako BiH treba postati neovisna država pod muslimanskim, vodstvom.

Upravo zbog toga, Bakir Izetbegović ne priznaje konstitutivnost hrvatskog naroda ni u jednoj sferi života. U realiziranju tih ciljeva, aktualni čelnik SDA grubo krši povijesne činjenice i na politikantskim tezama pokušava krivotvoriti povijest i tako repozicionirati geopolitičku poziciju BiH.

Uoči obilježavanja obljetnice utemeljenja HZ Herceg Bosne, bošnjački član Predsjedništva BiH boravio je u Mostaru i one koji su početkom rata obranili najveći dio BiH iznova izjednačio s agresorom.

Pri tome, Izetbegović zaboravlja činjenicu da bi bez Hrvatske zajednice Herceg Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, kao i pomoći Republike Hrvatske, BiH šaptom pala već 1992. godine.

Pokušavajući istrajati na prikazivanju Bošnjaka kao jedinih žrtava rata, Izetbegović grubo ignorira povijesne činjenice, a one govore da je sa područja pod nadzorom HVO-a, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 112.000 nehrvata.

Sa područja pod nadzorom Armije BiH, protjerano je, ili su napustili prostor kao posljedica rata, 529.000 nebošnjaka. Sa područja pod nadzorom VRS, protjerano ili su napustili prostor kao posljedica rata, 586.000 nesrba.  Grubo manipiulirajući činjenicama, Bakir Izetbegović pokušava uvjeriti Bošnjake kako su oni jedine žrtve rata i kao takvi baštine nekakvo posebno pravo na budućnost BiH.

U tom kontekstu, njegovi najnoviji istupi su u funkciji mobiliziranja Bošnjaka pred presudu Haškog suda zakazanu za 29. studenog. Nedvojbeno je kako Bakir Izetbegović bolje od nas zna kakvim je sve konstrukcijama bošnjačka strana u prošlosti “zatrpavala” haško tužiteljstvo, pokušavajući rat u BiH okarakterizirati međunarodnim, a Republiku Hrvatsku i HZ Herceg Bosnu prikazati kao agresore.

Međutim, sad kad je kompletna ta igra razotkrivena i pad teze o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom čini se vrlo izvjesnim, Bakir Izetbegović se odlučio na pobunu vlastitog naroda.

Takvim postupcima, Izetbegović zapravo pokušava preusmjetriti Bošnjake protiv europskog i atlantskog puta BiH i usmjeriti BiH u sferu euroazijskog utjecaja, izravno suprotstavljenog EU i NATO savezu. Upravo iz tog razloga, Bakir Izetbegović svaki pokušaj rasprave o unutarnjem uređenju BiH tumači kao agresiju i podjelu države.

Otvorenim prijetnjama i zagovaranjem jedne vrste panislamizma, Bakir Izetbegović svjesno je odabrao ulogu Hamasa i vlastiti narod vodi prema dugoročnoj političkoj izolaciji i pojačavanju stupnja ekstremizma. Naravno, to je unutarnji problem bošnjačkog naroda s kojim se sami moraju suočiti. Čim prije, tim bolje.

Međutim, to će se vrlo negativno odraziti na suživot u BiH, podizanje stupnja samoodrživosti ove države i europski put BiH. Stoga su postupci Bakira Izetbegovića, dugoročno gledano, ključni faktor nestabilnosti u ovom djelu svijeta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari