Pratite nas

BiH

Mate Kovačević: Daleko je do jednakopravnosti

Objavljeno

na

Hrvatska pogodnost u odnosu na dosadašnji nezavidan položaj hercegbosanskih Hrvata jest međunarodni položaj Republike Hrvatske kao članice Europske unije i NATO saveza, što joj kao državi supotpisnici Daytonskoga sporazuma omogućuje djelotvorniju zaštitu državne cjelovitosti BiH, ali i njezine održivosti na načelima jednakopravnosti konstitutivnih naroda, koja se može ostvariri samo federalnim uređenjem države, u kojoj bi i hrvatski narod, uz Srbe i bošnjačke muslimane imao svoju federalnu jedinicu

Bošnjačko poigravanje Sutorinom, odnosno aktualni pokušaji muslimanske politike da revizijom državne granice destabilizira Crnu Goru kako bi valjda Bosna postala pomorskom silom, nema utemeljenja u međunarodnom pravu.

Tim više što ni etnička struktura malobrojnoga pučanstva toga područja ne odgovara bošnjačkim željama. Kad to znaju i prosječni stručnjaci za međunarodno pravo, onda je logično pitanje, koji je zapravo cilj te bošnjačko-muslimanske kampanje?

Nije teško odgonetnuti, kako u pravilu pojedine politike, obično kad ne mogu razriješiti vlastita unutarpolitička pitanja, težište svojih stremljenja prebaciju na susjedna državna područja.

Osim što ovim pokušajem bošnjačka politika javno demonstrira nepriznvanje zaključaka Bdinterove komisije o raspadu bivše SFRJ i postanak tadašnjih republičkih međudržavnim granicama, što je, između ostaloga, omogućilo i stvaranje BiH kao međunarodno priznate države, sarajevskom se kampanjom očito pokušava destabilizirati sadašnja crnogorska vlast te nastojanje Podgorice i Zagreba da na Međunarodnom sudu riješe pitanje teritorijalnoga razgraničenja u Bokokotorskom zaljevu.

bih karta sutorina detalj sa VegoSarajevska politika šalje i svojevrsnu poruku političkim predstavnicima bošnjačke manjine u Crnoj Gori, koji inače imaju udjela u sadašnjoj vladi, što bi u slučaju njihova otklona od aktualne crnogorske vlasti otvorilo put prosrbijanskim politikama da preuzmu vlast u Podgorici, čime bi se na svojevrstan način mogao kompenzirati gubitak Kosova, čiji političari već najavljuju buduće ujedinjenje s Albanijom.

S obzirom na znatan utjecaj ruske politike u Srbiji, Rusiji bi takvim raspletom političkih događaja bio otvoren izlaz na Jadransko more. Na taj način aktualna bošnjačka politika, osim što po tvrdnjama vlastitih predstavnika, u strukturama vlasti štiti pojedine islamiste, sudeći bar po odnosu prema Crnoj Gori, vodi i svojevrsnu politiku, koja gura vodu na mlin Putinovoj balkanskoj strategiji.

Jačanje islamističkih struktura u vrhovima vlasti omogućuje nasatvak ratne muslimanske politike, koja se na prizemnijoj razini manifestira arapskom kolonizacijom hrvatskih prostora u središnjoj Bosni.

Naime, mediji, premda stidljivo, već odavno upozoravaju na arapsku ulogu u sve masovnijem otkup zemlje oko Kiseljaka, gdje je su Hrvatima još od rata svježe uspomene na zlodjela što su ih počinile postrojbe mudžahedina sastavljene od arapskih islamističkih dragovoljaca.

Koliko je važna islamizacija središnje Bosne poznato je također iz bošnjačke ratne strategije, čiji je cilj, nakon zaposjedanja hrvatskih prostora bio stvaranje dubine prostora s kojeg se vojnim pothvatima i kampanjom etničkoga čišćenja islamistička vlast trebala dolinom Neretve spustiti na Jadransko more.

Činjenica pak da su u Vitezu i Busovači još tijekom ratnih navalnih djelovanja 1993. bošnjačke snage koristile bojne otrove i kemijsko oružje kako bi s tog područja potisnuli Hrvate samo potvrđuje sadašnje bojazni srednjobosanskih Hrvata, pojačava bojazan mjesnoga hrvatskog stanovništva kako iza masovnoga otkupa zemlje i doseljavanja Arapa u središnjoj Bosni stoji proračunata bošnjačka politika, koja očito, kao i 1993. sve više računa na raspodjelu političke moći sa Srbima, gdje im hrvatska politička komponenta otežava posao.

Zadnjim izborima u BiH je bar formalno ojačan hrvatski politički utjecaj, jer u tročlanom predsjedništvu sjedi i legalni predstavnik hrvatskoga naroda.

Nu kako je BiH ipak rezultat mirovnih pregovora u Daytona, čiji su jamci velike sile, teško je očekivati bilo kakav međusobni dogvor triju konstitutivnih naroda o održivom ustavnom uređenju te države.

Ta činjenica pokazuje samo kako će do drukčijega uređenja BiH proteći još mnogo mutne vode.

Nema dvojbe kako srpski narod u BiH, osim vlastitoga entiteta, kao političku prednost ima u rukama i Daytonski sporazum, koji mu jamči razgraničenje s bošnjačkim i hrvatskim prostorima.

Muslimanska prednost nad Hrvatima u Federaciji BiH očituje se u brojčanoj nadmoći te različitom dosadašnjem međunarodnom pogodovanju bošnjačkoj strani na hrvatski račun.

Dodatna prednost takvom pogodovanja tijekom zadnjih 15-ak godina bila je i politika Republike Hrvatske, na čijem je čelu, uz trećejanuarske režime stajao bivši jugoslavenski neokomunist Stjepan Mesić, čija je politika mržnje prema hercegbosanskim Hrvatima usporediva samo s boljševičkim divljanjem u razdoblju neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Tada su naime Hrvati desetkovani sa svojih područja u BiH, a masovno stradala muška populacija, koja je pobijena ili raseljena.

U ovom petnaestogodišnjem razdoblju, upravo zbog toga je hrvatski narod izgubio i kakvu takvu suverenost stečenu u Daytonu, a njegove većinske županije su izgubile manje-više sve nadležnosti, koje su ga mogle štititi od bošnjačke majorizacije.

Napokon je tu realizirano i donošenjem izbornoga zakona, koji je omogućavao brojnijoj bošnjačkoj strani da umjesto Hrvata bira hrvatske političke predstavnike, a na razini središnjega hrvatskoga grada Mostara nametnut je takav gradski statut, koji im je, unatoč brojčanoj većini zabranjivao formiranje gradske vlade.

Hrvatska pak pogodnost u odnosu na dosadašnji nezavidan položaj hercegbosanskih Hrvata jest međunarodni položaj Republike Hrvatske kao članice Europske unije i NATO saveza, što joj kao državi supotpisnici Daytonskoga sporazuma omogućuje djelotvorniju zaštitu državne cjelovitosti BiH, ali i njezine održivosti na načelima jednakopravnosti konstitutivnih naroda, koja se može ostvariri samo federalnim uređenjem države, u kojoj bi i hrvatski narod, uz Srbe i bošnjačke muslimane imao svoju federalnu jedinicu.

Nepotrebno je i suvišno uopće spoominjati djelotvornije i jeftinije funkcioniranje takve države, ali i mogućnost rješenja ljudskih i manjinskih prava u svim federalnim jedinicima, kao i na saveznoj državnoj razini.

Do otvaranja mogućnosti za takvo rješenje hrvatski politički predstavnici moraju ostati postojani u svojim načelnim zahtjevima, unatoč svim ograničenim okvirima u kojima će tražiti realiozaciju svojih temeljinih prava.

Mate Kovačević

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vijeće ministara jednoglasno usvojilo proračun. On iznosi 950 milijuna KM

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici jednoglasno usvojilo dokument Okvirnog proračuna Bosne i Hercegovine za razdoblje 2018.-2020. godine.

”Poslije toga smo jednoglasno usvojili ažurirani Program javnih investicija BiH za razdoblje 2018.-2020. godina”, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na press-konferenciji nakon sjednice.

Po njegovim riječima, i jedan i drugi dokument su bili ključna baza, ključna smjernica, ključna podloga za usvajanje ”današnjeg najvažnijeg dokumenta“ koji je Vijeće ministara BiH usvojilo jednoglasno, a to je proračun institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2018. godinu.

”Proračun je usvojen jednoglasno. On iznosi 950 milijuna KM”, kazao je predsjedavajući Zvizdić.

Vijeće ministara BiH je danas utvrdilo i Prijedlog zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i on ide u dalju parlamentarnu proceduru.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari