Connect with us

Kronika

Mate Kovačević: Tužna obljetnica – godinu dana od odlaska Miroslava Tuđmana

Objavljeno

-

Evo još jedne tužne obljetnice. Godinu je dana otkako nas je napustio Miroslav Tuđman. Preminuo je od korone 31. siječnja u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. Mirekovim odlaskom i praktično završava i političko razdoblje tuđmanizma, tako rijetko, iznimno bogato i plodotvorno doba hrvatske povijesti.

Naime, kao sin prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ugledni profesor, znanstvenik i političar Miroslav je bio poželjna meta svih agrsivnih nositelja t. zv. detuđmanizacije, kojom se tijekom dva desetljeća, sve od smrti Franje Tuđmana, pokušavalo Hrvatsku vratiti u njezino mračno predržavno radoblje, u stanje nepostojanja.

Nije Miro Tuđman svojim leđima odolijevao samo bezočnim, podlim, drskim i ciničnim napadajima, nego je strpljivo radio, analizirao, istraživao, kopao po arhivima, pronalazio, pisao i objavljivao činjenice o događajima iz nedavne hrvatske prošlosti, čime je gospodski, argumentirano i posve naravno, znanstvenom protežnošću svoga rada, raskrinkavao apologete projugoslavenske državne ideje.

Dvije su ključne dimenzije Mirekova znanstvenoga rada – kolikoća i kakvoća. Po njima, njegov rad nadilazi zajednički rad gotovo svih hrvatskih institucija o nacionalnoj historiografiji, a poglavito onaj njezin dio koji bi se trebao baviti raskrinkavanjem krivotvorina, laži, podmetanja i medijskoga, odnosno informacijskog rata protiv Hrvatske.

Zahvaljujući Mirekovu radu, danas, kao suveren narod, imamo povijesno obrazloženo, utemeljeno i činjenično obrađeno razdoblje stvaranja hrvatske državne neovisnosti, koju su moćni međunarodni čimbenici u združenom pothvatu, zajedno sa svojim “plaćenicima” u Hrvatskoj, pokušavali dekonstruirati.

Ovdje na prvom mjestu mislim na djelovanje Tužiteljstva Međunarodnoga sudišta za bivšu Jugoslaviju u Haagu, koje je imalo svoja uporišta u jednom dijelu hrvatske politike, a onda i u znatnom dijelu medija.

Uzalud su se upirali, objavljivali optužnice kao presude generalima Hrvatske vojske i cjelokupnom hrvatskom političkom vodstvu za “hrvatsku agresiju na RSK”, nu to im, na kraju, ipak nije uspjelo! A nije im uspjelo ponajviše zahvaljujući radu Miroslava Tuđmana.

Haaški agitpropovci po Hrvatskoj i njihovi nerazvidni šefovi nisu odustajali, svoju su prigodu za nastvak kriminalizacije hrvatske države dobili u suđenja protiv skupine hercegbosanskih Hrvata na čelu s generalom Slobodanom Praljkom.

U ovom slučaju proširili su optužnicu na cjelikupni hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH. Tu je sudsko-politikantsku igru praktično spriječio general Praljak, stvarnim i simboličnim ispijanjem otrova u trenutku čitanja presude cijelom narodu, a taj sustav laži, podmetanja i krivotvorina raskrinkao je temeljitim istraživanjima građe upravo profesor Miroslav Tuđman.

Da u životu, osim toga, ništa drugo nije napravio, opseg bi njegova rada bio dovoljan za više života.

Međutim, Miroslav Tuđman je bio javno angažiran još u trenutcima rađanja Hrvatskoga proljeća, kada je zajedno sa Stjepanom Čuićem, Milanom Ivkošićem i skupinom tada mladih hrvatskih intelektualaca uređivao časopis “Tjedni list omladine” -TLO.

Njegov pak pedagoški rad vezan je uz Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je bio šef Katedre za dokumentalistiku na Odsjeku za informacijske znanosti. Tamo je bio i predstojnik Katedre za organizaciju znanja. Predavao je Teoriju informacijskih znanosti, organizaciju znanja, izvještajne sustave i službe.

Kasnije je u vrijeme masovnih medijsko-političkih napadaja na Hercegovce svoje kolegije predavao i na Sveučilištu u tamošnjem stolnom hrvatskom gradu – Mostaru.

Miroslav Tuđman je bio utemeljitelj i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. pokrenuo je i uređivao međunarodni časopis “National Security and the Future”.

Profesor Tuđman je zajedno s izraelskim stručnjakom za sigurnost dr. Shlomom Shpirom, profesorom na Sveučilištu Ban Ilan, pokrenuo Zagrebački sigurnosni forum, na kojem se okuplja svjetska sigurnosna elita. Prva konferencija ZSF-a održana je 2016., a izlaganja s Foruma objavljuju se u časopisu “National Security and the Future”.

Bio je organizator većega broja znanstvenih i stručnih skupova iz područja informacijskih znanosti i nacionalne sigurnosti te istraživač na području nacionalne sigurnosti i izvještajne djelatnosti. Držao je niz predavanja u SAD-u, Njemačkoj, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj i Madžarskoj.

Posebno je pak vrijedan njegov rad tijekom Domovinskoga rata u obrani hrvatske države i održavanju njezine sigurnosti.

Dragovoljac je od lipnja 1991. Bio je zadužen za formiranje Uprave za IPD-a Ministarstva obrane, koju je vodio do prosinca 1991. Jedan od utemeljitelja hrvatskoga sigurnosno-obavještajnoga sustava. Sudionik je svih većih vojno-redarstvenih pothvata tijekom Domovinskog rata pa je 1995. godine promaknut u čin general bojnika.

Miroslav Tuđman je bio utemeljitelj i prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne službe od 21. ožujka 1993. do 20. travnja 1998. te od 2. srpnja 1999. do 15. veljače 2000. godine.

Obnašao je od 14. lipnja 1995. do 1. veljače 1996. i dužnost predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost.

Bio je predavač na Obavještajnoj akademiji, vodio je i kolegije iz nacionalne sigurnosti na Diplomatskoj akademiji i Ratnoj školi, a autor je više knjiga i članaka iz područja nacionalne sigurnosti.

Kao saborski zastupnik u četiri mandata je vodio ili bio član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Na prijelazu tisućljeća osnovao je Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP), koja se bavila organizacijom znanstveno-stručnih skupova, na kojima su se stručnjaci bavili istraživanjem kleveta, krivotvorina i podmetanja što su ih detuđmanizacijski krugovi plasirali u javnost.

Radi izlaska na izbore osnovao je i stranku HIP, koja je imala svoje zastupnike na općinskim i županijskim razinama, a u četvrtom sazivu Hrvatskoga sabora HIP je imao tri zastupnika.

Na izborima za predsjednika Republike Hrvatske Miroslav Tuđman je sudjelovao 2009. godine. Tada sam mu u izbornom stožeru, na čelu kojega je bio nekadašnji zastupnik u kanadskom parlamentu Janko Perić, vodio izbornu promidžbu.

Bio je autor i urednik više knjiga i zbornika, a objavio je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima i zbornicima. Važnija djela su mu: “Struktura kulturne informacije”, “Paradigma informacijske znanosti”, “Teorija informacijske znanosti”, “Obavijest i znanje”, “Uvod u informacijsku znanost”, “Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti”, “Krivi za zločin samoodređenja?”, “Prikazalište znanja”, “Istina o Bosni i Herecegovini”, “Vrijeme krivokletnika”, “Informacijsko ratište i informacijska znanost”, “Programiranje istine”, “Programirane hereze i hrvatski otpori”, “Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije”, “Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj”, “Tuđmanov arhiv”, “Druga strana Rubikona” i “Haški krivolov”.

U neprocjenjivo vrijednoj knjizi “Tuđmanov dnevnik” Mirek je dešifrirao imena gotovo svih protagonista dnevničkih zapisa dr. FGranje Tuđmana.

Bio je i organizator niza stručnih i znanstvenih skupova čiji su radovi objavljivani u zbornicima, koje je uređivao sam ili zajedno s Matom Ljubičićem. Posebno su vrijedni zbornici sa skupova: “Dr. Franjo Tuđman – nasljeđe za budućnost: rasprave o prvom hrvatskom predsjedniku, sadašnjosti i budućnosti Hrvatske” , “Dr. Franjo Tuđman – neoproštena pobjeda: rasprave sa simpozija organiziranog u povodu treće obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika”, “Bosna i Hercegovina 1990.-2025.: rasprave o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Bosne i Hercegovine” te “Hrvatska i Zapadni Balkan”, “Pamćenje i suvremenost”, “Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije Oluja” i “Hrvatski nacionalni interesi i EU”.

Miroslav Tuđman je bio izniman čovjek, druželjubiv i blage naravi pa će onima koji su ga poznavali, osim političkoga i znanstvenoga rada, nedostojati toplina kojom je susretao ljude.

U sjećanju mi posebno ostaju slike s nedjeljnih druženja na kavi, dim mirisnih, dugih i debelih cigara, Mirekovo nasmijano lice s bistrim, dubokim i smirenim očima.

Očima iz kojih se iskrila nada u suverenu i neovisnu hrvatsku državu i slobodu hrvatskih ljudi!

Njegovo pak djelo, može nam biti samo poticaj da i sami ustrajemo u toj trajnoj životnoj borbi!

Dragi Mirek, neka ti je laka gruda ove hrvatske zemlje u kojoj počivaš, a a za koju si se tako srčano i rado borio!

Mate Kovačević

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari