Pratite nas

Reagiranja

Matić nema ni tri Udruge koje ga podržavaju

Objavljeno

na

Žalosno, ali istinito

Pavković: Matić nema ni tri Udruge koje ga podržavaju

[dropcap color=”#4c4c4c” font=”0″]H[/dropcap]rvatski branitelji i stradalnici hrvatskog oslobodilačkog Domovinskoga rata već dva mjeseca “kampiraju” ispred Ministarstva branitelja u Savojskoj 66 u Zagrebu. Traže da se maknu s položaja čelni ljudi ove institucije. Matić, Nađ i Glavašević. Tamo se svakim danom okuplja sve više branitelja, i mnogih drugih koji im daju bezrezervnu podršku.

predrag_matic_saborAli “trojka” prozvanih ne popušta. Bez obzira što se na tom mjestu, ispod šatora, kojeg su podigli, događaju i katastrofe: smrt Junakinje Domovinskoga rata Nevenke Topalušić i samozapaljenje Damira Čakanića. Matić, Nađ i Glavašević gotovo svakodnevno prolaze pokraj ovih promrzlih, ali istinskih branitelja, s oružanom pratnjom. Panično se boje one koje predstavljaju!? Posprdno gledaju na tu, kako bi rekao Matić, “šaćicu” branitelja, koje on sve poznaje (?) i koji su po njemu – izmanipulirani! Pa, nisu to malodobni ni psihički bolesnici. To su ljudi koji su u vrijeme Domovinskog rata bili spremni i život dati za hrvatsku Domovinu, a koji su iznimno osjetljivi na nepravde koje neprestano doživljavaju. Taj i takav Matić često se predstavlja kao “izvanstranački” političar, a u biti nema većeg “komunjare” od njega, koji se, kao što za takve i slične reče Tuđman, – prodaju za Judine škude! On misli da to nitko ne vidi. Eto, nema tome dugo u predizborne svrhe u Lipiku je zajedno s Ivo Josipovićem svečano otvorio nekakvi Dom za hrvatske veterane.

Svečanosti nije bio nazočan ni jedan branitelj, a ova “svečano” otvorena ustanova uopće ne radi (sic!), što znači da su Matić i Josipović otvorili praznu zgradu, pa je čitava predstava služila isključivo za propagandu crvenog predsjedničkog kandidata. Nu, da se i sami uvjerimo je li to baš bilo tako, telefonom smo nazvali rukovoditelja lipičkog centra za veterane koji nam je rekao da osim zaštitara u domu nema nikoga, a da se tu prvi branitelji i “ostali”, kako je rekao i Matić, ovdje očekuju tek u proljeće, a možda ni tada. Ovo je očito bila još jedna Matićeva podvala, iako se ministar i dalje pita: nemam pojima što hoće branitelji ispred mojeg ureda? Matić se nakon jednog sastanka s braniteljima ispričao ako je u bilo čemu pogriješio, pa zatražio – milost. Drugim riječima, spreman je “klečati i na kukuruzu” samo da ostane u ministarskoj fotelji, toliko mu se omilio biti na vlasti (vlast je slast). I njegov zamjenik Bojan Glavašević iskoristio je prigodu i također kao politički “nesvrstan” u predsjedničkoj kampanji javno dao potporu Ivi Josipoviću, zaboravivši da kao zamjenik ministra on ne zastupa samo ekstremne ljevičare, već sve branitelje, od kojih je tek “šaćica” za “crvenu Hrvatsku”, za koju se i on na sramotu svoga časnog i poštenog oca, legende Domovinskoga rata Siniše Glavaševića sada tako neumorno zalaže, a s istim ciljem kao i Matić – ostati u fotelji. Nu, mnogi se branitelji, ali i brojni drugi građani pitaju: kakvi su to ljudi, koji ih tobože predstavljaju, a kojima se ispred ureda ubijaju, gladuju, trpe i kad ih vide okreću im leđa baš ti za koje se oni “zalažu”, a da ne pokupe svoje prnje i odu odakle su došli, odnosno odu onima koji su ih poslali?

glavasevic maticPa Nevenka Topalušić se ubila radi Matićeve politike, a s benzinom se zapalio i Čakanić, također zbog cirkusa koji već godinama priređuje garnitura koja radi u Savskoj 66. Ministar branitelja neprestano ponavlja kako se on bori za prava branitelja. Kako se bori kad nema ni pet posto zadovoljnih s njegovom “borbom”, kad su ga napustili i njegovi bivši prijatelji i suborci, kad na svaki skup gdje se on pojavi ljudi umjesto da plješću zvižde i okreću mu leđa? Jedino je dobrodošao među tzv. antifašiste. Među njima se osjeća kao – doma. Čudi nas da ga bivši partizani već nisu proglasili i “narodnim herojem”, jer je napravio gotovo isto za njih kao i onaj Stjepan Mesić, kojeg je Hrvatsko nacionalno etičko sudište, na čelu s prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, nedavno i javno proglasilo – veleizdajnikom. Inače, i Vesna Pusić kaže kako boljeg ministra od Matića – nema. (Rekla i ostala živa!) To je isto kao da kažete kako nema bolje ministrice vanjskih poslova od ove dame. Ona danas predstavlja Hrvatsku po svijetu, a poglavito po “regionu”, a kako se ta bivša Čačićeva učenica osjeća kad je netko pita: Vesna, što ste radili u vrijeme Domovinskoga rata?

Neki kažu da je njezin brat Zoran Pusić napravio i pravi više štete Hrvatskoj nego što su to uradili svi četnici u tzv. “Krajini”. Žalosno je, a očito da jeste, da brat i sestra provode zajedničku vanjsku politiku, od koje se prema svemu sudeći još dugo nećemo oporaviti.

Nu, vratimo se još malo Matiću. Kakav je to ministar branitelja koji ignorira one koje “predstavlja” kad oni javno i u velikom broju skreću pozornost na oko tri tisuće hrvatskih branitelja koji su dosad izvršili suicid? Što je radio u vrijeme dok su branitelji po Zagrebu nosili majice s bijelim križem? Sjedio u kancelariji, pijuckao kavu, gledao kroz prozor i cerekao se? Što se nije pridružio toj “šaćici” od preko tri tisuće branitelja? Što se nije javno oglasio u svezi ovog problema? Naime, bez obzira što policija i slične službe svako samoubojstvo tretiraju baš tako, često se postavlja pitanje: je li baš svaki suicid – sucid? Osim toga, nitko ne postavlja pitanje: zbog čega se hrvatski branitelj ubio, zbog čega se naposljetku ubijaju već i djeca hrvatskih branitelja i stradalnika? Gdje je registar ljudi koji su izvršili suicid? Tko je kriv što je neki branitelj izvršio suicid? Je li to baš toliko “normalno” da se o tome treba šutjeti?

To su sve pitanja na koja nema odgovora.

A, Matić veli: sve sam učinio za hrvatske branitelje! (sic!)

Međutim, ministra branitelja i njegovu ekipu, koja će kad-tad dobiti “nečastan” otpust, nismo vidjeli ni sa “šaćicom” hrvatskih branitelja na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, iako se obilježavala petnaesta obljetnica njegove smrti. Pa, ako je tko trebao doći i biti u društvu onih koji su stvarali hrvatsku državu, onda je to trebala biti ekipa iz Ministarstva branitelja. Za njih, baš kao i za sve nas, Tuđman mora biti – svetac.

Ali, kako većina onih koji su (još malo) na vlasti ne vjeruje u Boga (osim svojega!) nitko od njih 10. prosinca nije došao ni zapaliti lampion na Tuđmanovu grobu.

Vjerujemo da je Tuđman i to “preživio”, a da tim i takvima hrvatski narod to nikada ne će i ne smije zaboraviti ni oprostiti.

Neka se srame, ako srama imaju!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sraman odnos prema Deklaraciji o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno  gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari