Pratite nas

Reagiranja

Maticu iseljenika treba reorginizirati i tako opravdati smisao njezinog postojanja

Objavljeno

na

Bivši premijer Milanović jednom je izjavio – Svi  Srbi glasaju za mene ili nas! – ali nije izjavio koliko ih ima pravo glasa u RH. Nije li u tome tajna tolike podrške nasljednicima  bivših komunista od strane velikosrba koji i danas žele izvršiti  etnocid nad Hrvatima. Koliko Srba zapravo živi u RH nitko ne zna, ali, prema nekim informacijama od visoko pozicioniranih bivših udbaša, nikada ih nije živjelo ni 5 posto sa svim useljenim Srbijancima iz Srbije i Srbima iz BiH. Međutim, nama su hrvatski komunisti lagali da ih živjelo 14 posto. Kako vidimo, cijela Jugoslavija je bila laž i treba je zauvijek iskorjeniti iz hrvatske svijesti, a to se najbolje može postići lustracijom. Dakle, pod hitno treba sprovesti lustraciju i odvojiti žito od kukolja.

[ad id=”93788″]

Najprvo treba započeti lustraciju u HDZ-u,  a onda nad svima onima koji su činili zlo hrvatskom narodu, dakle,  komunistima, udbašima, kosovcima, njihovim sljedbenicima i apologetima. Riječ je o totalitaristima i dogmatičarima koji prikrivaju Titove zločine i njegovu zločinačku ideologiju. Umjesto da se zbog njih javno ispričaju i povuku iz javnog života, oni nam danas lažu i pričinjaju se kao da Huda jama i mnoge druge jame nisu dio komunističke stvarnosti. Za svoje zločine optužuju NDH bez ikakvih dokaza osim izmišljotina i laži. Istina ih ne zanima jer žele prikriti zločine svojih otaca i djedova,  a istina je najbolje bila skrivena u Kočevskom rogu i Hudoj jami, te drugim jamama diljem bivše države . Ti mladi skojevci su opasniji od svojih otaca i djedova, a to znači da ćemo bez lustracije zauvijek ostati podijeljena zajednica. Još jednom ponavljam: Jedina solucija je lustracija.

Uz pomoć Srba hrvatski komunisti još jednom pokušavaju anulirati hrvatsku državu i optužiti Hrvate za ratne zločine koje su počinili srbijanski i srbski udbaši i kosovci,  a u tome im pomažu DORH i Sudstvo, što zorno pokazuju presude Norcu, Glavašu i Merčepu. Komunisti ruše hrvatsku državu koja je nastala u obrambenom ratu na krvi hrvatske mladeži. Ne ukazuje li na to i Milanovićeva izjava –  Ili mi ili oni. Zar nam te namjere ne otkriva desetak srbskih ministara u Milanovićevoj Vladi i dodjeljivanja svih važnih funkcija na HRT Srbima, hrvatskim  udbašima i kosovcima nakon izgona svijesnih Hrvata i domoljuba. Čistke na HRT koje je izvršio Milanović veće su od onih nakon Hrvatskog proljeća?

Međutim, koliko Hrvata živi u dijaspori i iseljeništvu nitko ne zna,  čini mi se nikoga to i ne zanima, a možda ih glasa 20-tak tisuća. Nije li to razlog zašto Partija ne dozvoljava dopisno ili elektronsko glasanje dijaspori i iseljenicima. To ne žele ni Petrov ni Grmoja. Čime se bavi Matica hrvatskih iseljenika i dijaspore, koja još očito ne postoji? Kada će hrvatske državne  institucije početi zapošljavati  časne, pravedne i obrazovane ljude? Zar nije došao čas da se napokon riješimo svih onih koji su u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj progone Hrvate? Dakle, iz sudstva i državnog odvjetništa, te svih državnih institucija treba ukloniti sve bivše komuniste, udbaše i kosovce,  a takvi su gotovo svi mlađi zaposlenici u državnim institucijama jer ih zapošljavaju bivši komunisti, udbaši i kosovci. Svim komunstičkim tužiteljima treba zabraniti bavljenje advokaturom jer su u poziciji da ucjenjuju neke starije i mlađe sudce.

Zar ovo ne pokazuje kako su i zašto namješteni posljednji izbori? Na čelu izbornih povjerenstava stoje korumpirani sudci, a takvi sudci ne bi smjeli biti na čelu izbornih povjerenstava. Prigodom prebrojavanja glasova u Glavnom državnom izbornom povjerenstvu  posljednji su izbrojeni glasovi iz Srbije i BiH,  što je najmanje 100 tisuća lažnih glasova, a to je uzrok zašto je HDZ izgubio najmanje 10 sabornika. Zašto  se ovim anomalijama nisu odmah pozabavile tajne službe i DORH? Što je radio Lozančić? Zašto ga je štitio Petrov? Siguran sam da je ovih namještaljki bilo svijesno i Glavno državno izborno povjerenstvo koje danas pere ruke od svega i pravda se da su samo zbrojili sve glasove koje su mu  poslala Izborna povjerenstva iz lokalnih upavnih jedinica. Nije li to razlog zašto Bauk nikada nije znao broj birača u RH? Naime, 100 tisuća glasova donosi 10 sabornika, a možda i više, zar ne?

SDP je srbska partija jer na to ukazuju svi relevantni čimbenici. Njima su se pridružili Pupovac i Radin, koji nemaju nikakve sveze ni sa Srbijancima ni sa Talijanima. Oni su hrvatski izrodi koji su spremni na rušenje hrvatske države, nadajući se da će dio hrvatske države pripojiti Srbiji ili Italiji. Hrvati su toliko naivni i zadovoljni jer, eto, imaju zastupnikie u srbijanskoj Skupštini ne znajući da je i to velikosrbijanska plana i podvala. Danas RH nije jednonacionalna nego višenacionalna država u kojoj etničke ili narodne  manjine imaju veća prava od najvećeg naroda. U RH se diskriminira najveći narod po kojem država nosi ime dok se u demokratskim državama vrši integracija etničkih manjina u njihovu naciju. Kad bi se to dogodilo, onda bi hrvatska predsjednica mogla svoju epistolu započeti  sa otvaranjem – Dragi Hrvati i Hrvate – bez da se itko pobuni. Dakle, od integracije etničkih manjina u hrvatsku naciju nema ni spomena mada je država u političkom rasulu. Integracija kod nekih vođa etničkih manjina izaziva prezir. Doklegod etničke manjine ne postanu dio Hrvatske nacije, etnički Hrvati će se iseljavati, a na to će ih goniti boljševici, komunisti i nacionalne manjine.

Na koncu se moram pozabaviti i sa Furiom Radinom koji ima hrvatsko a ne talijansko prezime. Da je Talijan zvao bi se Radino. Međutim, on glasa dopisno u Italiji na državnim izborima, a Hrvati iz iseljeništva i dijaspore ne smiju dopisno glasati u Hrvatskoj. Imali li gospon Radin ikakvog morala, a po zvanju je psihologičar? Zašto u Saboru ne zatraži ista prava za hrvatsko iseljeništvo i dijasporu? Zašto ne zatraži da Hrvati u Italjij uživaju ista prava kao što ih on uživa u Hrvatskoj. Međutim, kako bi tada Talijani integrirali Hrvate u talijansku naciju ako bi im dali ista prava koja Radin uživa u Hrvatskoj? Štoviše, on može glasati i na lokalnim izborima, ali se prije toga mora registrirati u lokalnij izbornoj jedinici po njegovom izboru. Naime, on se može registrirati bilo gdje u Italiji i tamo glasati na lokalnim izborima bez ikakvih problema ako se na izborima pojavi. Hrvatsko iseljeništvo i dijaspora nema takva prava, a to pravo im negiraju sdepeovci jer bi postali irelevantan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni.

Ovo nam otkriva da Matica hrvatska ne vrši svoju zadaću jer uopće ne zna koliko Hrvata  živi u iseljeništvu i dijaspori. To bi trebala postati Matičina temeljna zadaća danas kad nas internet povezuje sa cijelim globusom. Jedino tako Matica hrvatska bi opravdala  svoje postojanje i svrhu, te bi mogla lobirati u Saboru da se svim iseljenim Hrvatima i hrvatskoj dijaspori omogući dopisno glasanje. Hrvatska dijaspora ne živi samo u BiH i Austriji već živi  u Srbiji, Ameriki, Australiji i diljem EU. Hrvatskim iseljenicima treba omogućiti glasanje na lokalnim izborima ako se tamo pojave za vrijeme izbora. Zašto im je Bauk uskratio hrvatsku osobnu iskaznicu? Dakle, reorganizirajmo Maticu iseljenika jer jedino se tako možemo osloboditi komunističkog, udbaškog i kosovskog nasilja.

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Reakcija na detuđmanizatorske laži Denisa Romca u Novom listu

Objavljeno

na

Objavio

Tjentište / Foto PIXSELL

U riječkom „Novom listu“ inače glasilu ekstremističke antihrvatske ljevice objavljen je  18. lipnja 2019. članak Denisa Romca pod  naslovom „Plenković za Tuđmana i partizane“.  Između  ostalog, u tom detuđmanizatorskom pamfletu Romac je napisao i ovo:

Plenković je kazao da je HDZ pod Tuđmanovim vodstvom u prvih deset godina samostalne i slobodne Hrvatske ostvario ključne ciljeve, ubrojivši u to stvaranje demokratskih institucija, obranu i oslobađanje zemlje od agresora, reintegraciju Podunavlja i, kako je rekao, jasno zacrtani put prema Europskoj uniji i NATO-u.

Naravno da to nije točno. Niti se autokrat Tuđman istaknuo u stvaranju demokratskih institucija, niti je njegova vladavina osigurala Hrvatskoj put prema Uniji i NATO-u. Baš naprotiv, Tuđmanov režim pamtimo po podređivanju i gušenju demokratskih institucija, a tek je njegovom smrću u prosincu 1999. godine i porazom HDZ-a na izborima u siječnju 2000. godine Hrvatska izašla iz međunarodne izolacije, u koju su je odveli upravo Tuđman i HDZ, s čijim se »postignućima« Plenković danas toliko ponosi.“ (Izvor: http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zlu-ne-trebalo-Denisa-Romca/DENIS-ROMAC-Plenkovic-za-Tudmana-i-partizane?meta_refresh=true )

Denis  Romac, porijeklom iz Glavica kod Sinja, sela kojeg  stanovnici sinjske krajine zovu „mala Moskva“  (što će sve reći o habitusu  istog) široj hrvatskoj javnosti poznat je po izvješćivanju  iz Haaga  sa suđenja za Oluju, gdje  je izvješćivao nerealno i u korist optužbe.
Međutim, dan prije same presude, vjerojatno čuvši u haškim kuloarima da će presuda biti  oslobađajuća, čini kopernikanski obrat i piše jedan tekst u korist  optuženika, i to vjerojatno zato jer je i sam povjerovao, kako u vlastite laži tako i u laži manje-više svih ljevičara u Hrvatskoj,  kako  je general Gotovina nekakav programirani Tuđmanov zločinac koji će se ognjem i mačem osvećivati kad se vrati iz Haaga. Međutim, kako general Gotovina, kao uostalom ni  Predsjednik Tuđman nije takav, odnosno nije lik iz  njihovih jugo-ljevičarskih bajki, jer on  nikad nije  bio zločinac, onda su jugo-ljevičari, bizarno i apsurdno, ostali  „ugodno iznenađeni“ kad su  vidjeli da su njihove vlastite laži i mitomanija upravo to – laži i mitomanija, odnosno da   Gotovina neće „sječi glave“ i  osvećivati se.

Ista stvar je i u  slučaju predsjednika Tuđmana. Tuđman kao prvo nije bio autokrat, nego demokrat i  to demokrat ispred svog vremena, koji je dopuštao i zagovarao razne frakcije čak i u vlastitoj stranci, a što je i dan-danas za sve političke stranke u Hrvatskoj nemoguća misija i demokratski standard kojeg niti jedna stranka neće postići još bar 20 do 30 godina. Štoviše, Tuđman je čak  i Mesića i Manolića nakon neuspješnog državnog puča 1994. godine pozvao da ostanu u HDZ-u i djeluju sa svojom ljevičarskom frakcijom unutar HDZ-a i bore se za svoje ciljeve, a što  je demokratski standard neviđen čak i u najdemokratskijim zemljama svijeta. Na   primjer, kad  bi neka strana sila napala „svjetionik  demokracije“ SAD, i okupirala 27%  američkog kopna, vjerojatno bi svatko  tko bi  u trenutku takve okupacije  pokušao izvesti državni  puč protiv legalno i legitimno demokratski izabrane vlasti SAD-a završio na vješalima ili na električnoj  stolici, a ne da bi ga  se  pozivalo da ostane u krilu  vladajuće stranke i  nastavi  neometano djelovati unutar vladajuće stranke.

Kao drugo, naravno da se upravo predsjednik Tuđman istakao u  izgradnji demokratskih institucija, jer su  iste stvarane dok je on  bio na čelu države, pa je pomalo maloumno tvrditi da netko za  koga tvrdiš da je „autokrat“ nije imao nikakvog utjecaja u  izgradnji institucija. Nu, već je tradicionalno da ljevičari s  niskim IQ (jer da im je IQ viši onda ne bi bili ljevičari)  sami sebi uskaču u usta.
Jedna od demokratskih  institucija  je svakako i institucija Predsjednika Republike.  U  vrijeme Tuđmana  upravo je tu demokratsku  instituciju, pomoću svojih pijuna  u Hrvatskoj pokušao rušiti autokrat  George Soros, koji bi, valjda u „demokratskoj“ maniri rušio vlast svugdje po svijetu gdje ona nije po njegovoj volji. I to se ne odnosi  samo  na Tuđmana u Hrvatskoj nego i na Mečiara u Slovačkoj,  Orbana u Mađarskoj,  Janukoviča u  Ukrajini, Gruevskog u  Makedoniji, Netanyahua u Izraelu, Trumpa u Americi itd.

Po Sorosu, Romcu  i  sličnima, valjda je demokratski standard rušiti volju naroda iskazanu  na  slobodnim demokratskim izborima i rušiti ljude koje je taj isti narod izabrao na  demokratskim izborima u demokratskoj proceduri. I to ih rušiti kojekakvim „demokratskim“ metodama kao što su  prosvjedi izmanipuliranih masa koji su često nasilni ili podzemnim što  medijskim što pravosudnim (lažne optužbe za korupciju, ratne zločine i slično) što inim podrivanjima kojima je „mali rog“ tako sklon. Dakle, jasno je svakom prisebnom čovjeku da njihov moto  „demokracija da, ali samo  ako se ja  (Soros) složim  s  rezultatima izbora“  predstavlja klasični čin ne samo autokracije, nego i posve otvoreno antidemokratskih i totalitarnih  tendencija.

Što se tiče fantomske  „međunarodne izolacije u doba Tuđmana“, tu je pak riječ o otvorenoj, klasičnoj detuđmanizatorskoj laži.
Naime, činjenica je da je Republika Hrvatska 6. studenog 1996. postala punopravna članica Vijeća Europe.
(Izvor: http://www.tudjman.hr/govori/primanje-republike-hrvatske-u-clanstvo-vijeca-europe )

Kako je moguće da „država u izolaciji“ bude primljena u jednu značajnu europsku asocijaciju? Pa u lažima i mitovima detuđmanizatora, pogotovo onih  ljevičarskih, sve je moguće.

Slična je stvar s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Doduše, činjenica je da je Opće vijeće WTO-a potvrdilo ulazak Hrvatske u WTO 17. srpnja 2000. godine i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom WTO-a 28. studenog 2000. godine.  Međutim, u  WTO se, kao ni u bilo koju ozbiljnu svjetsku ali i europsku asocijaciju ne ulazi ad hoc, preko noći, nego je riječ o procesu a koji je preko 90% bio dovršen upravo u  vrijeme vlasti Predsjednika Tuđmana i njegovog HDZ-a.
Uostalom, predanost Predsjednika Tuđmana ulasku  u WTO vidi se primjerice iz  njegovog govora u Izvješću Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora (20. siječnja 1999.) gdje  među ostalim Predsjednik Tuđman kaže:

„ Ključne zadaće u međunarodnoj politici, glede članstva Hrvatske u međunarodnim asocijacijama, ostaju priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i CEFTI, uklanjanje smetnji ulasku u europske integracije, te jačanje prijateljskih i partnerskih odnosa sa SAD, zemljama Europske unije, susjednim državama, ali i s Ruskom Federacijom, s Kinom i s drugim zemljama
(Izvor: https://hr.wikisource.org/wiki/Izvje%C5%A1%C4%87e_predsjednika_Republike_Hrvatske_dr._Franje_Tu%C4%91mana_o_stanju_hrvatske_dr%C5%BEave_i_nacije_u_1998._godini )

Što se tiče ulaska u EU, činjenica je da je glavni  kočničar hrvatskog  ulaska u EU bio  Tuđmanov nasljednik na Pantovčaku, Stjepan Mesić. On je  svojim krivokletstvom u Haagu  a  zatim i protu-ustavnim i nezakonitim dilanjem dokumenata s oznakom  državne tajne, među kojima je bio  i   famozni Brijunski transkript prvo servisirao lažne haške optužbe protiv Hrvatske, a  zatim, kad je kao posljedica istog čina uslijedio bijeg generala Gotovine iz  Hrvatske taj  isti Mesić lažima obasipao glavnu hašku tužiteljicu Carlu  Del Ponte da se Gotovina skriva u Hrvatskoj. To je objavio čak i Novi  list i taj članak je potpisao čak i Tihomir  Ponoš, jer se to nije moglo sakriti.
(Izvor: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/WikiLeaks-Carli-del-Ponte-je-Mesic-rekao-da-je-vidio-Gotovinu-2002.-u-Zagrebu )
Dakle, svakom prisebnom čovjeku je jasno da laži poput ove Mesićeve da je on  „vidio Gotovinu u  Zagrebu 2002. godine“ nisu doprinijele bržem ulasku Hrvatske  u EU nego upravo suprotno, a razloge Mesićeve sabotaže ulaska Hrvatske u EU vidjeli smo  upravo s danom ulaska Hrvatske u EU, dakle 1. srpnja 2013. kad je, u njemačkom stilu, bez bespotrebnog gubitka vremena, upravo iz  Njemačke stigao prvi europski uhidbeni nalog.
Upravo zbog toga, tek nakon odlaska Mesića s Pantovčaka, Hrvatska je odblokirana, a i nakon toga, (jer ulazak u takve asocijacije nije ad hoc potez preko noći nego proces)  Hrvatskoj je  trebalo 3 i pol godine do punopravnog članstva u  EU.

Teza  o „međunarodnoj izolaciji RH u vrijeme Tuđmana“ je čista detuđmanizatorsko-ljevičarska laž koju  oni  ne mogu dokazati nikakvim dokumentom kao što bi bila neka deklaracija, rezolucija, odluka, priopćenje bilo EU-a, bilo UN-a, bilo WTO-a bilo Vijeća Europe, bilo OESS-a bilo State Departmenta ili bilo kojeg drugog  tijela koje obično uvodi sankcije i  gura u izolaciju.
I stoga su oni, detuđmanizatorski ljevičari, u  nedostatku pravih argumenata, posegnuli  za pejorativnim kvaziargumentom kako se „na sprovodu Tuđmanu od svjetskih  državnika nije pojavio nitko osim turskog predsjednika Demirela, za razliku od sprovoda Josipa Broza  kojem je  došlo xy svjetskih državnika“.
Na stranu sad i to što je čista laž da je „od svjetskih državnik a došao samo turski predsjednik Demirel“, jer je činjenica da je sprovodu nazočio primjerice i  tadašnji mađarski premijer Viktor Orban.
Naime, to  što Tuđmanu na sprovod nisu došli takvi  „demokratski državnici“ koji su  došli  Brozu,   kao što su, primjerice Nicolae Causescu, Wojciech Jaruzelski, Erich Honecker, Idi Amin Dada, Saddam Hussein,  Mobutu Sese Seko, Jean-Badel Bokassa, Moamer El Gadaffi, Robert Mugabe i slični  diktatori, autokrati, zločinci i komunjare, ja  osobno ne vidim kao neki minus za Tuđmana, više kao  minus za Broza.
Što se  tiče „zapadnih državnika“ kao što su  mama američkog predsjednika, britanska kraljica itd, oni su došli više zbog strateškog značaja bivše države SFRJ nego da bi se poklonili diktatoru Brozu, a za taj  strateški  značaj  ponajmanje su zaslužni Broz i njegova KP, nego je taj strateški značaj rezultat  spleta okolnosti nastalih dogovorom Churchila, Roosevelta i Staljina na Jalti.
S druge strane, Republika Hrvatska u vrijeme smrti Predsjednika  Tuđmana nije imala takav strateški značaj  a i opsegom je bila puno manja, ali unatoč tome niti jedna država s  kojom je Hrvatska tada imala uspostavljene diplomatske odnose,  a u  koje  spadaju i sve tadašnje članice EU  kao  i SAD, Kanada, Australija itd, nije  bojkotirala sprovod Predsjednika Tuđmana.
S obzirom da sam na tom sprovodu bio nazočan kao dio počasnog špalira sastavljenog od pripadnika svih 7 gardijskih brigada HV-a i  1. Hrvatskog gardijskog zdruga, i  pošto sam bio vrlo blizu samom grobu pokojnog Predsjednika Tuđmana, to mogu iz prve ruke posvjedočiti da je  tom sprovodu nazočio kompletan diplomatsko-konzularni zbor u Republici Hrvatskoj, dakle veleposlanici i konzuli svih zemalja koji su na sprovod došli zajedno, što je bila vrlo snažna  i znakovita simbolička gesta koja direktno ruši izmišljene teze o „izolaciji Hrvatske“.
Uostalom, 15. prosinca 1999. dakle svega dva dana nakon sprovoda Predsjednika Tuđmana, održana je komemoracija Predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a.

Tom prilikom, među ostalim istaknuto je i slijedeće:

Naš život na zemlji nije vječan, ljudski život je prolazan. Međutim, neki su životi ipak vječni, to su oni koji ostaju i preživljavaju u ljudskom sjećanju po sjaju kojim su svjetlili, i djelima kojima su ostavili trajan trag. Život doktora Franje Tuđmana bio je jedan od takvih, njegovom narodu sada pripada da nastavi njegovo djelo, njegov završen put na tragu demokracije, mira, pobjede i napretka.
( Martin Belinga Ebouto, predstavnik afričkih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjedniku Tuđmanu divit ćemo se kao gorljivom branitelju demokracije i ljudskih prava. Bio je dalekovidan državnik. koji je pokrenuo dalekosežne promjene, ne samo u svojoj zemlji već i u cjeloj regiji. Njegovi neumorni napori u rukovođenju državom donijeli su mu poštovanje i ugled svjetskog vođe. Promjenio je sliku Hrvatske, od ratom uništene do miroljubive i progresivne zemlje.
(Anwarul Karim Chowdhury, predstavnik azijskih zemalja na komemoraciji predsjedniku Tuđmanu u Općoj skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Predsjednik Tuđman vodio je život ispunjen hrabrošću i odanošću svome narodu i cilju. S dostojanstvom je proživio iskušenja i burne događaje koji su proteklih 70 godina pogađali njegov narod i cijelu regiju. Od antifašističke borbe u drugom svjetskom ratu, do akademskih postignuća i kasnijeg pobunjeništva i političkog zatočeništva, čvrsto je slijedio svoju viziju koja je na kraju dovela do neovisne Hrvatske, Predsjednik Tuđman u posljednjem je desetljeću simbolizirao i doveo Hrvatsku do moderne europske države.
(Vladimir Galuška, predstavnik istočnoeuropskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman nesumnjivo je zaslužio počasno mjesto u srcima i umovima svijeta kao znanstveni autor, aktivist, vojni general, državnik i borac za ljudska prava. Uvjerenje, istina, čast i nepopustljiva potreba da se zalaže za pravednost, trebali bi biti sjajna baklja, i pomoći nam u određivanju naših ciljeva i djela u dvoranama ove velike institucije u kojoj mu danas odajemo počast. Njegovo je ime, tijekom godina, postalo sinonimom za ideje i čast.
(Julian Robert Hunte, predstavnik latinskoameričkih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Doktor Franjo Tuđman svoj je narod napustio u trenutku kada još nije mogao do kraja dosegnuti cilj svojih i njihovih napora. Uvjereni smo da će njegovi sunarodnjaci sa sigurnošću kročiti naprijed razvijajući partnerstvo na regionalnoj i međunarodnoj razini.
(Hubert Wurth, predstavnik zapadno-europskih zemalja, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Dobro sam ga poznavao i s njime blisko surađivao. Bio je važna povjesna osoba i ispisao je važnu stranicu u povijesti Europe. O njegovoj će se ulozi još dugo raspravljati, no njegova se važnost ne može osporiti. Povijest mora zabilježiti činjenicu da bez njegova odlučna stajališta u Daytonu, mir u Bosni i Hercegovini ne bi bilo moguće postići. Doktor Franjo Tuđman imao je san o Hrvatskoj koji se velikim djelom, ali još ne i potpuno ostvario. Nadam se da će idući naraštaji vođa u Hrvatskoj biti dostojni njegove vizije i nastaviti je do mira i demokracije.
(Richard Holbrooke, predstavnik SAD-a, govor na komemoraciji Predsjedniku Tuđmanu u Općoj Skupštini UN-a 15. 12. 1999. godine)

Možete li zamisliti da predstavnici cijelog svijeta na komemoraciji u Općoj skupštini UN-a govore ovako o čelniku  „države u izolaciji“? Možete li zamisliti da Opća skupština UN-a uopće održava  komemoraciju  čelniku  „države u  izolaciji“?
Pametnom dosta…

Predrag Nebihi/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Thompson: O eventualnoj podršci nekom od predsjedničkih kandidata ću odlučiti ja, a nikako netko drugi!

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

budući da se ovih dana u javnosti pojavljuju novinarski natpisi i špekulacije oko moguće Thompsonove potpore jednome od potencijalnih kandidata za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske, želimo Vam prenijeti razgovore na tu temu sa samim Thompsonom.

Naime, sam Thompson nam je rekao kako od njega nitko nije zatražio potporu niti je s bilo kim od potencijalnih kandidata ili kandidatkinja za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske o tome razgovarao.

Naglašava kako je spominjanje njegovog imena u medijima vezano za kampanju nadolazećih predsjedničkih izbora čista laž i manipulacija.

Hoće li kandidaturu objaviti netko koga Thompson zaista želi podržati i o svom mogućem angažmanu u vidu potpore takvom kandidatu ili kandidatkinji, kako nam je sam Thompson rekao, on će o tome sam odlučivati, a ne nikako netko drugi kako već sada pokušavaju raznim pritiscima i bombastičnim naslovima preko pojedinih medija.

Naravno, napominje Thompson, ako do toga i dođe, prvi koji će za to saznati ste upravo Vi, njegovi vjerni fanovi, i to preko njegovih web stranica i društvenih mreža, uostalom kao i uvijek do sada.

Management Marko Perković Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari