Pratite nas

Komentar

Matko Jelavić: Što se dogodilo s hrvatskom glazbom? Je li se promijenila prirodnim putem ili zbog nečijeg diktata?

Objavljeno

na

Kako je propala hrvatska glazba(6)

ŠTO SE TO DOGODILO S HRVATSKOM GLAZBOM?

Je li se promijenila prirodnim putem ili zbog nečijeg diktata?
Počnimo od mog slučaja.

Od početka pjevanja 1988 – 1993 sam snimio tri zlatna albuma, s kojih su dvije pjesme postale megahitovi (Majko stara i Rodija se sin), a ostale veliki hitovi. Jako dobar rezultat!
1992. slijedom toga moj koncert je do vrha napunio veliku dvoranu Gripe u Splitu i HTV je tada emitirao snimku.

1993. je počelo sustavno razaranje hrvatske glazbe. Na mene se sručila kuka i motika, jer sam nekoliko mjeseci prije uspio na velikom koncertu, bez dozvole „elite“! Smetao sam njihovim planovima za hrvatsku glazbu. Vrhunac napada je bio 1997. zbog moje pjesme TI, SAMO TI.

Kompletni hrvatski mediji su me pribijali na križ. Umjesto zahvale za izvrsnu pjesmu.
Tadašnja važna osoba s HTV-a mi je u lice rekla da u programu neće više dopuštati takve note. Zamislite bahatosti osobe koja to kaže u lice skladatelju i pjevaču najomiljenije hrvatske pjesme u svijetu!?
Ali tako je i bilo, cenzura novog doba je počela.

I krenula je akcija razbijanja prvenstveno hrvatske zabavne glazbe, što znači da su točno znali što rade. Kad razbiju zabavnu, temeljnu, nije bilo teško pretpostaviti da će s vremenom propasti i drugi stilovi. To je bio cilj – uništenje cijele glazbe! Nažalost – uspjeli su!

Tada se najveći splitski festival podijelio (odlukom politike) na dva dijela – tzv. Splitski i Melodije hrvatskog Jadrana. Danas vidimo da su umrla oba.
Mladi skladatelji su odgurani na stranputicu, iz koje ni danas ne mogu izaći.

Nametala se glazba po „elitnim“ kriterijima, koju je publika na početku donekle prihvaćala, zbog tadašnje snage medija.
Mediji su organizirano sramotili, blatili pjevače hrvatske zabavne glazbe. Puno njih je u slijedećim godinama odustalo. Ili bolje reći otjerano sa scene. Ja sam još dobro i prošao, jer me spasilo hrvatsko iseljeništvo.

Zamijenjeni su novim, podobnim „urbanim“ pjevačima, za koje danas vidimo da nisu proizveli niti jednu veliku pjesmu, a kamoli megahit u zadnjih 26 godina.
Ta shizofrena situacija se nastavlja i danas!

Dapače, što je hrvatska glazba lošija – sve više joj se dijeli nagrada! Više nagrada nego pjesama. Nove „zvijezde“ se proizvode dirigirano. Kad se shvati da ne funkcioniraju, proizvede se nova. I tako se agonija nastavlja.

Možete li zamisliti u kakav kaos su upali organizatori koncerata? Dovodili su naše „velike zvijezde“ i redovito propadali. I došao je trenutak da priznaju via facti, da 90% naroda sluša cajke. Uzrok – posljedica!

I sad većina organizatora promovira cajke. U Hrvatskoj!
Trenutačno, na nastup jednog hrvatskog izvođača idu najmanje tri nastupa narodnjaka. Ponegdje i više.

U isto vrijeme meni, ali i ostalima – nema podrške za koncerte!
Ako ovo nije alarm za Hrvatsku, onda ja ne znam što bih više rekao.

GLAZBA JE DUŠA NARODA!
AKO DUŠA PROPADNE, PROPADA I SVE OSTALO!
I ONDA PRAVAC – IRSKA!

Matko Jelavić – Ispiranje mozga turbo-folkom kao specijalni rat

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

Objavio

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Za ovaj Uljanik je gotovo, nedopustivo, ali predvidivo

Objavljeno

na

Objavio

Za ovaj Uljanik je gotovo. Nedopustivo, ali predvidivo. Nema budućnosti, ali zato ima za njegove hijene koji i dalje dobivaju novce i nagrade, kao i za neodgovorne političke oce iz Istre koji su ga doveli do propasti i sada uživaju pravosudnu zaštitu, te jedu i piju na račun poreznih obveznika.

Ali bitno da se hrvatski mediji bave ministrovom kućom koja ne košta milijun, nego 2.5 milijuna kuna, a ne istarskim dužnosnicima koji ulaskom u politiku nisu imali ništa, a danas njih 50-70 teže je od 3, 4 mil. Eura. Jedan istarski načelnik sada npr. istovremeno gradi 4 vile i svaka košta min 300.000 Eura.

Rastureno, pokradeno i pozamašan broj propalih istarskih tvrtki. Puno mladih bez posla, droge posvuda, premreženost i hobotnica. Lokalna vlast koja za Uljanik nije učinila baš ništa, umjesto da pokaže spremnost da se solidarizira sa uništenim društvom, sada polemizira i moralizira.

Bila je šansa 2018. kada je Vlada usmjerila cca 900 mil. kn pulskom brodogradilištu, ali ni uprava, ni NO, ni sindikati ni lokalna samouprava nisu imalu hrabrosti reći da je nužno restrukturiranje po cijeni da se cijelu nadgradnju pošalje kući kako bi jezgra istarske industrije preživjela.

Što radi lokalna vlast? Mijenja prostorne planove i otvoreno sudjeljuje u izboru strateškog partnera. Umjesto Debeljaka biraju Končara kojemu je u to vrijeme Jakovčić bio na čelu NO Afaraka, nepravomoćno kažnjenog sa 150 mil. €. Dovlače u V. Lenac Palumbo grupu čiji su vlasnici pred godinu dana nepravomoćno kažnjeni sa 6 god. zatvora.

Grad Pula mijenja prostorne planove u dosluhu sa upravom, a 2017. pojavljuje se program “diverzifikacije”, u kojem se na otoku planira gradnja 2 hotela, marina, itd. Župan Flego, kada sam mu spomenuo tu namjeru u emisiji Otvoreno, na to se osvrnuo riječima: “Mi govorimo o konju, a ne muhi ispod konjskog repa”. Tako je naša svetinja Uljanik “puštena” niz vodu.

Što će se dogodit? Obveze društva ostavit na postojećem društvu kojem slijedi likvidacija, te će se pokrenuti osnivanje novog društva koje bi si moglo iz imovine jaružara osigurat neki inicijalni start ako prethodno ne ustupe pomorsko dobro nekom špekulantu, te ako ne rasprodaju svu imovinu.

Sve je moglo biti i drugačije, ali pod vodstvom lokalne vlasti, koja je sve znala, te uprave moralo je biti upravo tako.

Ono najtragičnije jest da su se brodovi ugovarali sa programiranim gubitkom pri sklapanju ugovora, (2011-15), a na što bi se redovito kalemio i stvarni gubitak pri gradnji.

Sve je to rezultiralo 2018/19 naplatom 4.5 mlrd. kn jamstava i odlaskom na zavod 2800 pulskih radnika. Radnici na zavodu ili u inozemstvu, uprave u vilama, a samouprava u foteljama, komentirao je bivši saborski zastupnik Damir Kajin jučerašnju odluku o likvidaciji Uljanika d.d

HDZ: Uljanik je preživio dva svjetska rata, ali nije uspio preživjeti pustošenje ‘najvećih istarskih sinova’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari