Pratite nas

Komentar

Matko Jelavić: Što se dogodilo s hrvatskom glazbom? Je li se promijenila prirodnim putem ili zbog nečijeg diktata?

Objavljeno

na

Kako je propala hrvatska glazba(6)

ŠTO SE TO DOGODILO S HRVATSKOM GLAZBOM?

Je li se promijenila prirodnim putem ili zbog nečijeg diktata?
Počnimo od mog slučaja.

Od početka pjevanja 1988 – 1993 sam snimio tri zlatna albuma, s kojih su dvije pjesme postale megahitovi (Majko stara i Rodija se sin), a ostale veliki hitovi. Jako dobar rezultat!
1992. slijedom toga moj koncert je do vrha napunio veliku dvoranu Gripe u Splitu i HTV je tada emitirao snimku.

1993. je počelo sustavno razaranje hrvatske glazbe. Na mene se sručila kuka i motika, jer sam nekoliko mjeseci prije uspio na velikom koncertu, bez dozvole „elite“! Smetao sam njihovim planovima za hrvatsku glazbu. Vrhunac napada je bio 1997. zbog moje pjesme TI, SAMO TI.

Kompletni hrvatski mediji su me pribijali na križ. Umjesto zahvale za izvrsnu pjesmu.
Tadašnja važna osoba s HTV-a mi je u lice rekla da u programu neće više dopuštati takve note. Zamislite bahatosti osobe koja to kaže u lice skladatelju i pjevaču najomiljenije hrvatske pjesme u svijetu!?
Ali tako je i bilo, cenzura novog doba je počela.

I krenula je akcija razbijanja prvenstveno hrvatske zabavne glazbe, što znači da su točno znali što rade. Kad razbiju zabavnu, temeljnu, nije bilo teško pretpostaviti da će s vremenom propasti i drugi stilovi. To je bio cilj – uništenje cijele glazbe! Nažalost – uspjeli su!

Tada se najveći splitski festival podijelio (odlukom politike) na dva dijela – tzv. Splitski i Melodije hrvatskog Jadrana. Danas vidimo da su umrla oba.
Mladi skladatelji su odgurani na stranputicu, iz koje ni danas ne mogu izaći.

Nametala se glazba po „elitnim“ kriterijima, koju je publika na početku donekle prihvaćala, zbog tadašnje snage medija.
Mediji su organizirano sramotili, blatili pjevače hrvatske zabavne glazbe. Puno njih je u slijedećim godinama odustalo. Ili bolje reći otjerano sa scene. Ja sam još dobro i prošao, jer me spasilo hrvatsko iseljeništvo.

Zamijenjeni su novim, podobnim „urbanim“ pjevačima, za koje danas vidimo da nisu proizveli niti jednu veliku pjesmu, a kamoli megahit u zadnjih 26 godina.
Ta shizofrena situacija se nastavlja i danas!

Dapače, što je hrvatska glazba lošija – sve više joj se dijeli nagrada! Više nagrada nego pjesama. Nove „zvijezde“ se proizvode dirigirano. Kad se shvati da ne funkcioniraju, proizvede se nova. I tako se agonija nastavlja.

Možete li zamisliti u kakav kaos su upali organizatori koncerata? Dovodili su naše „velike zvijezde“ i redovito propadali. I došao je trenutak da priznaju via facti, da 90% naroda sluša cajke. Uzrok – posljedica!

I sad većina organizatora promovira cajke. U Hrvatskoj!
Trenutačno, na nastup jednog hrvatskog izvođača idu najmanje tri nastupa narodnjaka. Ponegdje i više.

U isto vrijeme meni, ali i ostalima – nema podrške za koncerte!
Ako ovo nije alarm za Hrvatsku, onda ja ne znam što bih više rekao.

GLAZBA JE DUŠA NARODA!
AKO DUŠA PROPADNE, PROPADA I SVE OSTALO!
I ONDA PRAVAC – IRSKA!

Matko Jelavić – Ispiranje mozga turbo-folkom kao specijalni rat

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamatić: Kako će oni organizirati ‘republiku BiH’ na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem

Objavljeno

na

Objavio

Član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Mario Karamatić ocijenio je da se Programskom deklaracijom, usvojenom na Kongresu SDA, revitalizira Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Karamatić je rekao da je tzv. “republika BiH” bila prije Daytona i da je obuhvaćala 23 posto BiH, te podsjetio da su bile i Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Republika Srpska.

– Kako će oni organizirati “republiku BiH” na četvrtini teritorija BiH, to je njihov problem – istakao je Karamatić.

Karamatić je rekao da mu je veoma drago što je SDA prepoznala inicijativu HSS o neophodnosti revitalizacije Herceg-Bosne i da su u tom pravcu i donijeli deklaraciju.

On je napomenuo da je deklaracija povratak na preddaytonsko stanje, budući da je neodrživa ovakva organizacija BiH, naknadno devastirana od visokih predstavnika.

– To je ono što mi zagovaramo ima dvije godine. SDA je sada napravila iskorak u tom pravcu i mi im zahvaljujemo – naveo je Karamatić.

On smatra i da je deklaracija SDA spisak želja, ali i da mu je drago što su u toj stranci naveli da će otvoriti vrata za druge narode.

– Tako će SDA postati multietnička stranka, jer će se u njoj nalaziti muslimani Bošnjaci, muslimani Sandžaklije, muslimani Arapi, Šiiti, Suniti, te će tako otvoriti vrata prema Europi – rekao je Karamatić. (Srna)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista

Objavljeno

na

Objavio

Štefica Galić – apologet propale Jugoslavije i zločinca Tita dijeli lekcije i protežira svoju ‘povijest’ raspada SFRJ i rata u BiH

Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.

No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.

Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.

Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.

Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.

„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.

No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.

Evo citata:

„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:

„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“

Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….

Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari