Pratite nas

Reagiranja

Matko Marušić: Poziv građanima hrvatske da šalju dokaze, svjedočenja i dokumente Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima

Objavljeno

na

Nekoliko me je stvari potaknulo na zamisao koju nosi pismo akademiku Kusiću (u privitku ovoj izjavi). I akademiku Kusiću i Vama, hrvatskoj javnosti, pišem kao Hrvat i građanin slobodne i demokratske države Hrvatske.

  1. Od osamostaljenja Republike Hrvatske i nastupa slobode govora do danas zaprepašten sam otkrićem brojnih istina i neistina u odnosu na ono što su me učili u 45 godina mojega života dobroga učenika u komunističkoj Jugoslaviji. Otkrića laži i tajni bole me kao Hrvata, a vrijeđaju kao osobu. Meni je osobno potrebna puna istina, da smirim nemir svoje duše zbog strašnih istina koje izbijaju u javnost i da život u zemlji u kojoj živim shvatim i prihvatim kao častan život u istini, odgovornosti, toleranciji, razumijevanju i sudjelovanju u mirnoj svakodnevici i očekivanju sve bolje i ugodnije budućnosti.
  2. Vidim golem i bolan rascjep u društvu u kojemu živim i to me smeta, boli i brine. Rascjep proistječe iz odbijanja našega društva da se suoči s povijesnim istinama, tako da ih stručno i temeljito ispita i utvrdi, a onda se prema njima postavi u duhu društva koje ustraje na istini koliko god ona možda bila i neugodna, u duhu poštovanja ljudskih prava bez obzira na sve moguće razlike među ljudima o kojima se radi i u duhu tolerancije i pomirenja na kojima počivaju moj odgoj, životno iskustvo, vjera i uvjerenja.
  3. Sa zadovoljstvom sam dočekao i oduševljeno pozdravio odluku Vlade Republike Hrvatske o stvaranju i imenovanju Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, jer ono je dobilo zadaću da donese:
  4. a) sveobuhvatne preporuke usmjerene na suočavanje s prošlošću;
  5. b) preporuke pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima. (Članak II Odluke.)
  6. Mojim pismom predsjedniku Vijeća postupam u skladu s Člankom VII Odluke koji kaže:

– Vijeće će razmotriti i pisane doprinose njegovom radu upućene od akademske zajednice, nevladinih organizacija, te ostalih pravnih i fizičkih osoba,

jer to znači da mu se kao član akademske zajednice i fizička osoba imam pravo izravno obratiti. Prema tom članku, isto vrijedi i za sve druge građane Republike Hrvatske, pa ih ovime pozivam da to i učine, jer će tako olakšati rad Vijeća i pridonijeti utvrđivanju istine, i donošenja poštenih i korisnih preporuka.

  1. Posebno važnim smatram dva naputka Vlade Vijeću (Članak VI Odluke):

a) Prijedlozi Vijeća bit će utemeljeni na znanstveno valoriziranim povijesnim činjenicama.

To znači da su Vijeću dobrodošli svi potpisani dokazi i svjedočenja, a ti su dokazi, zbog zabrana i laži rasuti u sjećanjima i u nedostupnim ili zanemarenim zapisima i dokumentima. Zato je nužno pozvati sve ljude kojih se tiče hrvatska istina da svjedoče o svakom događaju, u svakom detalju. Nadajmo se da će Vijeće potom objektivno ocijeniti svaki prilog i uvrstiti ga u ukupnu sliku istine ako on to zaslužuje i kako zaslužuje.

b) Ne relativizirajući kršenja ljudskih prava, Vijeće će uvažiti razlike koje su postojale između pojedinih oblika nedemokratskih režima.

Taj naputak Vlade Republike Hrvatske traži da se svi dokazi ocijene u svjetlu načela NErelativiziranja ljudskih prava, što znači da će se sva kršenja ljudskih prava ocijeniti isključivo pravno objektivno, prema današnjim zakonima i kriterijima zakonodavstva Republike Hrvatske, a da će se isključiti politički, svjetonazorski, kontekstualni, osobni i emocionalni elementi odnosa prema tim događajima i činjenicama.

Iznimno je, također, važan drugi dio toga naputka (Vijeće će uvažiti razlike koje su postojale između pojedinih oblika nedemokratskih režima), jer on traži sve postojeće dokaze koji te razlike mogu procijeniti i definirati (i time dodatno implicira umjesnost mojega poziva svim ljudima kojih se ta tema tiče da svjedoče konkretno, provjerljivo i kvantitativno). Naputak također daje na znanje da će se o razlikama suditi samo na osnovi snage i težine podastrtih dokaza.

  1. Nužno je osigurati da se ni jedan dokaz ne izgubi, zataji ili zanemari. Zato predlažem da se svi dokazi šalju predsjedniku Vijeća akademiku Kusiću s izričitim zahtjevom da ga njegova administrativna služba dostavi svim članovima Vijeća. U svrhu dodatnog osiguranja poštenog i objektivnog tretiranja svih podastrtih dokaza od strane Vijeća predlažem da se dokazi poslani Vijeću i javno objave, u pisanim medijima i s izričitom napomenom da su poslani Vijeću. Time će se postići da svi dokazi poslani Vijeću postanu službeni i javni.
  2. Nastojat ćemo organizirati elektroničku pismohranu svih poslanih dokaza, koja bi bila pretraživa, otvorena i sigurna baza podataka.
  3. Dokaze, pisma i svjedočanstva kao i sve drugo (npr. fotografije, preslike dokumenata) treba slati na četiri e-adrese – predsjednika Vijeća akademika Zvonka Kusića i troje njegova administrativnih pomoćnika, kako slijedi:

Akademik Zvonko Kusić, [email protected];

g.Davor Božinović, [email protected];

g.Karlo Ressler, [email protected]; i

gđa Terezija Gras [email protected].

Ako se šalje poštanska pošiljka, ona treba biti naslovljena na sva četiri navedena imena

Vlada Republike Hrvatske

Trg svetog Marka 2, 10000 Zagreb

s povratnicom

  1. Da bi dokumentacija koju pošaljete Vijeću dospjela u javnost i time bila osigurana od zanemarivanja, zaborava ili iskrivljenja, pošaljite je i na jedan od portala koji su zasad prihvatili prijedlog da tu dokumentaciju objavljuju:

Portal Hrvatske udruge Benedikt i portal Croactive: [email protected];

Portal Hrvatskoga kulturnoga Vijeća: g. Davor Dijanović: [email protected].

Vjerujem da će se brzo na svojim stranicama za taj doprinos javiti i drugi portali; za svoje dokumente izaberite jedan.

Matko Marušić

PRILOG: Pismo akademiku Kusiću:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

ZUV HGP – Imamo li hrabrosti i mudrosti sačuvati teško stečeni suverenitet?

Objavljeno

na

Objavio

arhiva

Godišnjica je smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana pod čijim smo mudrim vodstvom stvorili samostalnu i suverenu Državu Hrvatsku. Previše smo to platili životima naših sugrađana, suboraca, previše nas je ostalo invalidima. Hrvatska je natopljena našom krvlju. To je prevelika cijena da bismo se nekom Uredbom, Odlukom stranih moćnika odrekli svoje suverenosti i samostalnosti skrušeno prihvaćajući preporuke stranaca u odlučivanju o našoj budućnosti i našim nacionalnim interesima.

Nema pobjedničke vojske bez pobjedničke države. Nema pobjedničke države bez nadmoćne ideje. Nema nadmoćne ideje i riječi iza koje ne stoji narod. Sve to smo imali devedesetih godina, imali smo i u trenutku stradanja Vukovara i tolikih gradova i ljudi diljem Hrvatske, imali smo i zato smo smogli snage podnijeti takvu žrtvu. Zato neprijatelj razarajući naše gradove i ubijajući našu braću, nije mogao pobijediti. Nije mogao ubiti ideju koja nas je vodila. Nakon stradanja Vukovara, došle su Bljesak i Oluja. Nakon smrti, došao je život. Jer smo vjerovali u sebe, u svoju državu, ideju i riječi koje su nas vodile. Vjerovali smo našemu predsjedniku. Zato smo bili nadmoćni sili zla koja je nasrnula na nas.

Nismo tražili tada uporišta u izvanjskom svijetu, sve su zemaljske sile bile protiv našega prirodnog i narodnog prava. Izručile su nas krvniku goloruke. Vjerovali smo u ideju svoga državnog poglavara, vjerovali smo našoj Katoličkoj crkvi, vjerovali smo u Boga i to iskazivali s krunicom oko vrata.

Danas nema jasne ideje, nema ni dovoljno ujedinjene snage i ponosa iskazivati vjeru i odanost našoj Crkvi, ne nosimo krunicu oko vrata. Državne politike koje su nas predvodile nakon blistavih pobjeda dopustile su da nas okuju stranim idejama, nepoznatim i nesigurnim vrjednotama, pokušavaju nam oduzeti ime i prezime, ponos i identitet, stvoriti od nas nešto što nikada nismo bili. Danas umjesto krunice oko vrata, bježimo od krunice i sebe pod nasrtajem novih silnica zla.

Oko našega malenog planeta, Lijepe Naše Domovine, gomilaju se odavno tmurni oblaci. Preko naše zemlje su protutnjale kolone, stotine tisuća nepozvanih i nepoznatih ljudi, ušli su u srce naše civilizacije a ne znamo tko su, niti nam se predstavljaju. Niti to žele. Niti nam se dopušta pitati ih tko su. Mi smo kršćanski katolički narod, naša vjera nam je podarila silnu ljudsku solidarnost, ali nam nije osporila razum. Mi moramo znati s čime se suočavamo. A ne znamo.

Na našim granicama gomilaju su nepoznati ljudi, nasilno traže ostvarenje svojih ciljeva, ne priznaju poredak današnjega svijeta, ni ne kriju da su potencijalni vojnici jedne drugačije kulture, tradicije, vrjednota, često suprotstavljenih našima i to pokazuju tolikim zlim postupcima pred kojima već danas strijepe europski narodi koji su ih primili bez pitanja – što žele i tko su.

Nismo u stanju spriječiti iseljavanje pola milijuna naše subraće sa svojih ognjišta, a preuzimamo na sebe odgovornost za milijune stranaca.

Umjesto hrvatske državne ideje i razumnih odgovora, očekuje se od nas slijepo vjerovanje nekim novim bogovima. Nudi nam se spas nepoznatih ljudi za koje s punim pravom možemo sumnjati da su upravo oni kreatori uništenja civilizacije kojoj pripadamo, za koje znademo da su pokrenuli procese uništenja europskih naroda. Njih nam umjesto razuma nameću, nude nam ih kao rješenje.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da najavljenih 250 milijuna ljudi koji će se pokrenuti u migracijama nisu opasnost, ne pristajemo da teško obranjenu Lijepu našu mirno izručimo tim milijunima stranaca, koji imaju svoje domove, svoje zemlje, koje mi ne ugrožavamo. Mi ne pristajemo na objašnjenje da naša tek stvorena država, za koju su toliki naši suborci umrli ovisi o volji nepoznatih moćnika. Ne pristajemo na objašnjenje da naša budućnost postane dio velikih svjetskih igara i planova. Mi znademo da im se ne možemo usprotiviti u svijetu izvan Hrvatske, to ni ne namjeravamo, ali zahtijevamo jamstvo da neće upravljati našom sudbinom. Ne prazne riječi, nego povjerenje i djela u koja smo ponovo spremni vjerovati.

Mi ne pristajemo na objašnjenja da je Marakeški sporazum važan za naš suverenitet, da je to naša globalna obaveza, da je to nužno zbog budućnosti svijeta, jer niti smo poticali tolike milijune na migracije, niti im možemo pomoći, niti imamo kao narod i država snage upravljati svjetskim procesima. Ne možemo dati nikome ono što nemamo, ni kršćanski ni ljudski to nismo dužni, ali i kršćanski i ljudski smo dužni obraniti pravo na svoj život, svoju zemlju, svoje vrjednote. I ostaviti to generacijama iza nas, kao što su nama ostavili naši preci.

Neka posljedice međunarodnih procesa snose oni koji su ih i izazvali.

Nama je dosta suza i rana kao što je Vukovar, Škabrnja, Voćin i mnoga druga mjesta.

Ne budite sudionici povijesnoga zla i opasnosti koja se nadvila nad Lijepom našom, jer nitko na to nema pravo, niti može imati.

Zato od naše hrvatske države zahtijevamo razum, savez s državama koje nam povijest i zajedničke vrjednote nude, savez u razumu i zaštiti suvereniteta i naše kulture, savez u ustrajnosti na svome ovozemaljskom kraljevstvu, kojemu ni jedno drugo kraljevstvo ne smije nikada propisivati i donositi zakone. Pogotovo nepozvano kraljevstvo, kakvo se skriva iza globalnih pokušaja. Jer, ovo je Hrvatska, a mi smo njeni vojnici!

Nacionalni interesi, suverenost i samostalnost u odlučivanju osnovna je zadaća svake vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj. Oni koji na to nisu spremni ili nemaju dovoljni mudrosti i hrabrosti ne mogu očekivati niti podršku u donošenju takvih Odluka koje se protive svim vrednotama koje smo stoljećima stvarali, za koje smo ginuli i koje danas živimo.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi

IN MEMORIAM: Dr. Franjo Tuđman (10. prosinca 1999. – 10. prosinca 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Velika pljuska Mesiću: Pismo trojice bivših visokih predstavnika nije imalo nikakva učinka

Objavljeno

na

Objavio

Pismo trojice bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u kojem se Hrvatska optužuje za miješanje u unutarnje stvari u BiH, nije imalo nikakva učinka kakvog se htjelo postići, izjavila je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić.

-Nitko nije spominjao to pismo. Ja sam se na njega referirala, odbacujući ga i smatrajući ga zaista neprimjerenim i prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama EU-a jer se na neki način miješa u njihov rad. Pismo je instruktivno, daje instrukcije što bi Vijeće za vanjske poslove trebalo raspravljati i odlučivati, a miješa se i neke odluke Komisije. Pismo očigledno nije imalo efekta koji se želio postići rekla je ministrica Pejčinović Burić, koja sudjeluje na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a.

Trojica bivših visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling prošli su tjedan uputili pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU-a, u kojem su ustvrdili da je izbor Željka Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Na to pismo dosta oštro odgovorio je premijer Andrej Plenković i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odbacivši optužbe o miješanju u unutarnje stvari BiH, ističući da su upravo neki bivši visoki predstavnici djelomično krivi što hrvatski narod nije jednakopravan s bošnjačkim i srpskim.

Ministri vanjskih poslova u ponedjeljak su raspravljali o stanju u jugoistočnoj Europi i europskoj perspektivi zemalja iz toga područja.

Bezočne laži vanjskih suradnika velikobošnjačke politike

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari