Pratite nas

Analiza

Matko Marušić: Što otkriva prijedlog rektora Borasa o uvođenju ćirilice u hrvatske osnovne škole?

Objavljeno

na

Zašto je rektor Sveučilišta u Zagrebu u siječnju 2016., tek nekoliko dana prije (teškog) formiranja nove vlade, iznebuha javnosti predložio da se u osnovne škole u Hrvatskoj uvede učenje ćirilice?

[ad id=”93788″]

Osobno sam bio zaprepašten, a učinilo mi se da su zatečeni i svi stručnjaci i političari koje su hrvatski mediji ushićeno pozvali komentirati Borasov prijedlog. Taj zaključak izvodim iz opažanja da su svi govorili o potrebi, ovakvoj ili onakvoj, uvođenja ćirilice, a skoro nitko o razlozima zbog kojih je g. rektor to upravo sada predložio.

Stanje nacije na dan objave Borasova prijedloga

Iako nije ni ratno niti okupacijsko, stanje nacije na dan objave Borasova prijedloga jako je složeno, krhko i zapaljivo. Navest ću samo natuknice, jer je sve to dobro poznato hrvatskoj javnosti: (1) problem s prekonoćnim nametanjem ćirilice u Vukovaru i topogledno nasilje i arogancija Milanovićeve vlade, a onda nasilje građana Vukovara razbijanjem dvojezičnih ploča, (2) smrtonosno ranjavanje Darka Pajčića, hrvatskoga branitelja kojeg je ozlijedio policajac nehrvat dok je Pajčić razbijao ploču, laži i grubosti ministra unutarnjih poslova Ostojića u odnosu na taj slučaj te smrt Darka Pajčića od posljedica napada (3) traženje referenduma o ćirilici od strane Vukovaraca, obraćanje Milanovićeve vlade Ustavnom sudu, poštena presuda Ustavnoga suda koju vlada ne samo da nije poslušala, nego je i ocrnjivala sud, prosvjedi branitelja, pritisak SDP-a na Vukovarce, njihov otpor i pritisak medija, bez otpora, (4) predizborne prljavštine Milanovića i drugova o ustašama i desnim primitivcima, a divljenje ćirilici, (5) migrantska kriza i prijepori oko nje, (6) strašno stanje gospodarstva, koje izaziva brigu građana za vlastitu budućnost, (7) izbori s tijesnim rezultatom, SDP-ovi pritisci na gđu Predsjednicu, ružno ponašanje Milanovića i njegovih ministara prema Predsjednici, prijetnje Milanovića, Grbina i sličnih Ustavnom sudu (do ukidanja, „plagijati“), (8) udbaški „slučaj Prgomet“ i Milanovićevi uporni i nečasni pokušaji razbijanja Mosta, (9) stalni pritisak Pupovca i njegovih, te nevladinih udruga i medija da se uvede ćirilica u Vukovaru, pri čemu Pupovac i dio predstavnika manjina odmah daju glasove SDP-u, slučaj prokazivanja g. Milana Raškovića, (10) suradnja Domoljubne koalicije i Mosta, dolazi g. Orešković kojega se odmah (na Božić!) pita o ćirilici, ružan, prljav, veleizdajnički performans u Srpskom nacionalnom vijeću (na Božić!) s razbijenim pločama s oba pisma, komunistički i medijski linč g. Ilčića, (11) strašne Milanovićeve izjave o neoustaškom karakteru suradnje Domoljubne koalicije i Mosta, (12) mukotrpno sastavljanje vlade… i – tri dana prije glasovanja u Saboru o povjerenju vladi – Boras hladnokrvno – predlaže uvođenje ćirilice u osnovne škole u cijeloj Hrvatskoj!

Nevjerojatno!

Borasov argument je da je to staro hrvatsko pismo. Ne zanimaju ga staroslavenski, dijalekti, pravopis, krivotvorena povijest, filozofija, teologija, slovenski jezik, čak ni „građanski odgoj“, nego tek stidljivo i usput spominje glagoljicu. Da ne zaboravimo: datum njegova prijedloga također pada u vrijeme mukotrpnoga rada stotina hrvatskih nastavnika i pedagoga na reformi programskih sadržaja u hrvatskim školama – jer su učenici preopterećeni i jer je nužno pojačati nastavu informatike, matematike i prirodnih znanosti zbog potreba tržišta rada za tim profilom stručnjaka, a zasićenosti diplomcima društvenih i humanističkih znanosti.

Zašto je Boras predložio uvođenje ćirilice i to upravo sada?

Na prvi pogled, tri su moguća razloga tom Borasovu prijedlogu: da je previše pametan, da je nevjerojatno nepametan ili da je nečiji eksponent („igrač“).

  1. Boras je toliko pametan i vidovit da mi ne shvaćamo utemeljenost, umjesnost i pravodobnost njegovog prijedloga. No onda je g. Boras mogao jednako pametno prijedlog i objasniti, uključujući i odnos toga prijedloga prema trenutnom stanju nacije. Pitao sam ljude koje držim učenijima i pametnijima od mene i otkrio da su svi u istom stanju zaprepaštenosti i nerazumijevanja kao ja. Zaključujem da Borasov prijedlog ne možemo proglasiti proizvodom natprosječne inteligencije čije zamisli ne možemo pojmiti.
  2. Boras je toliko nepromišljen da je ćirilicu predložio usprkos opisanom delikatnom stanju nacije; on ne shvaća što je učinio. Razlog tom prijedlogu ne može biti njegova ljubav prema humanističkim znanostima, zaljubljenost u ljepotu ćirilice („zdrava za oči“) ili kakav interes njegova sveučilišnoga senata. Motiv mu je mogla je biti nakana da se prikaže kao iznimno „demokratičan, multikulturalan i tolerantan“ da se dodvori nevladinim udrugama i medijima. Moguće je i da sebe zamišlja kao „vrhunskog intelektualca koji je iznad politike i puka koji ne brine o kulturi nego o kruhu svagdanjemu“, ali to bi bila kontradikcija subjekta, jer vrhunski intelektualac nikad ne bi napravio nešto toliko štetno. G. rektor Boras može nam biti simpatičan ili nesimpatičan, drag ili nedrag, ali ipak nitko normalan ne može pomisliti da je toliko nepametan, pa posljedično ljudski neoprezan, politički nezreo i društveno neodgovoran. Zaključujem da njegov prijedlog ne možemo proglasiti incidentom niti tranzitornog zatajenja inteligencije, jer bi to nekorektno pretjerivanje.
  3. Boras je taj prijedlog dao namjerno, da bi dodatno poremetio odnose u hrvatskom društvu. To je zastrašujuća misao i nije moja; ja se ne opterećujem teorijama zavjere, čak se ni Udbe ne bojim. Tu mi je misao prenio jedan kolega, jako razuman, obrazovan i pristojan sveučilišni profesor (i time „dobro upućen u stvari“). On me je zabrinuto uvjeravao da se radi o „udbaškom spinu“ koji je dodatno povezao s Milanovićevom najavom „pakla“ novoj vladi. Cilj bi bio produbljenje lijevo-desnog rascjepa hrvatskoga društva: neutemeljen pritisak za forsiranje ćirilice slabi poziciju nove vlade jer je tjera da se usprotivi i tako je izlaže kritikama za netoleranciju i fašizam, zamagljuje njezine moguće radne uspjehe i smanjuje joj snagu i podršku za provođenje obećanih reforma.

Činjenica jest da je rektor Boras dao vrlo opasan, remetilački i potpuno nepotreban prijedlog, ali da je dio ili instrument strašne organizacije Udbe ili Milanovićeva „pakla“ ja ipak ne mogu zamisliti. Kolega zauzvrat tvrdi da poznaje situaciju i da se moramo prisjetiti koliko je teško Boras izabran na funkciju rektora Sveučilišta u Zagrebu. To razumijem: u sadašnjem sustavu izbora akademskih dužnosnika, ponajprije rektora sveučilišta i dekana fakulteta, vlada zastrašujuća korupcija. Korupciju generira sam sustav, jer rektore i dekane biraju kolege – rektore sveučilišni senati a dekane fakultetska vijeća, tajnim glasovanjem. Budući da nema nikakvih kriterija niti nadzora vrsnoće i kvalificiranosti za te dužnosti, i da radi se o jako lukrativnim pozicijama, s vrlo visokim primanjima, beneficijama, vlašću i utjecajem a bez ikakve kontrole ili opasnosti u slučaju izigravanja ili kršenja zakona („akademska autonomija“), aktiviraju se mehanizmi klasične akademske korupcije: kandidati glasačima obećavaju sve dobitke koje žele ako za njih glasuju. Tajno glasovanje tu ne suzbija, nego pojačava korupciju: zbog tajnosti glasovanja glasač može kandidata iznevjeriti a da to kandidat ne zna, pa obećanja o naknadnom plaćanju glasa moraju biti vrlo velika i potencijalno dugotrajna. Nakon (sretnog) izbora, izabrani se usredotočuje na plaćanje svojih glasača. To ukida ne samo nuždan red i rad sustava, nego i dodatno proširuje korupciju, ruši moral i povjerenje, obezvrjeđuje rad i poštenje i vodi – točno u ono stanje u kojemu se danas nalaze hrvatska sveučilišta i fakulteti.

Ne možemo znati je li Borasov prijedlog neko plaćanje duga njegovim glasačima na izboru za rektora, ali znamo da je izbor bio jako uzbudljiv, da se čulo svega i svačega i da je g. Boras pobijedio za dlaku. No, ima i dobra vijest: Borasovo ponašanje otkrit će nam tajnukada (ako) novi ministar znanosti, obrazovanja i športa pođe reformirati visoko školstvo prema europskim naputcima. Reforma je nužna zbog barem dvaju razloga: reformu smo potpisali u pristupnim pregovorima, a stanje hrvatskoga visokoga školstva takvo je da bez reforme postaje sasvim beskorisno, pače i štetno po naciju. To bi trebao biti prvi i osnovni ministrov potez, ali borasovci su toliko jaki da je pitanje hoće li se ministar uopće usuditi krenuti u promjene odgovarajućih zakona, a kamoli hoće li u tome uspjeti.

Što treba gledati da se dozna istina?

Ja imam četvrtu hipotezu. Boras se priprema na borbu za sprječavanje modernizacije hrvatskoga visokoga školstva i organizacije sveučilišta i sustava znanosti prema europskom modelu i direktivama. Vrsnoća sveučilišta mjeri se, u načelu, trima mjerama: a) uspješnost studiranja i vrsnoća poslova na kojima se zapošljavaju studenti kada diplomiraju, b) količina novca koje članovi sveučilišta dobiju za svoja istraživanja na međunarodnim natječajima, c) broj i vrsnoća znanstvene produkcije po glavi sveučilišnih nastavnika. Na to bi se trebao usredotočiti rektorov posao, a ne na svečanosti, obljetnice ili brigu za nastavne programe osnovnih škola. Rektor svakog sveučilišta je „ekspresija“, simbol, „brand“, znak pa i – rezultat stanja na sveučilištu koje vodi. Samohvale, svečanosti i putovanja više otkrivaju slabosti nego snagu. No, kada rektor najuglednijega nacionalnog sveučilišta dade neobičan prijedlog, stvar ne zvuči kao samohvala nego kao nešto mudro i važno; delikatnost prijedloga diže medijsku prašinu koja skriva armadu koja će spriječiti reformu sveučilišta, kao što je to učinila 2010.

O rektoru Sveučilišta u Zagrebu profesoru Borasu znam da je kao dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu bio organiziran, agresivan i gorljiv protivnik ustroja sveučilišta kao integriranog i da je nepokolebljivo zastupao „pravo“ fakulteta da upisuje studente koji nisu zadovoljili propisani prag znanja za upis, s tim da to kompenziraju plaćanjem, čiji najveći dio ide u povećanje profesorskih plaća. Bio je jedan od simbola protivljenja zakonima koje je 2010. predložio tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i športa g. Radovan Fuchs, a koji su ciljali na modernizaciju visokoga školstva i organizacije sveučilišta i sustava znanosti. Bizaran Borasov prijedlog o ćirilici dovodi me do pomisli da svojim prijedlogom g. Boras kani hrvatsku javnost pripremiti na svoje buduće neobične nastupe, stavove i nazore „širine, slobode procjena i uzvišenu nedodirljivost“, a sve u sklopu stvaranja „uzvišene akademske“ slike nezavisnosti od politike odnosno izabrane vlasti. To znači da Boras ne će dopustiti reforme sveučilišta, za što nema argumenata osim slike svoje važnosti, glasnosti i – originalnosti. Neka mi oproste svi oni koji pomisle da slabo mislim, širim paniku, ili pametujem siromašnim građanima, ali ako uskoro dožive spektakularan sraz g. rektora Borasa i njegovih vojnika s ministrom koji će, poput Fuchsa 2010., tražiti reforme, neka se sjete da sam im ovom crticom ispravno objasnio zašto je rektor Boras iznio taj nevjerojatni prijedlog o uvođenju ćirilice u hrvatske osnovne škole. No, i to je bolje nego da se radi o „udbaškom spinu“, zar ne?

dr. Matko Marušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Ubojite viper – zmije otrovnice na hrvatskom nebu?

Objavljeno

na

Objavio

Prema nekim saznanjima, Hrvatskoj se smiješi aranžman s najpouzdanijim strateškim partnerom i  liderom NATO saveza, Sjedinjenim Američkim Državama. Vrlo sličan ako ne i istovjetan posao realiziran je prije vise od godinu dana u transferu donacije Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu,16 borbeno izviđačkih helikoptera OH-58 D, Kiowa Warrior. Bio je to iznimno povoljan transfer visokih tehnologija u odnosu na nabavnu cijenu koju smo mogli postići u međunarodnom natječajnom procesu.

Troškovi su podrazumijevali transport do Hrvatske i školovanje naših posada uz prvi set naoružanja koje je već isproban na bojevim gađanjima danju i noću. Nase posade i službe održavanja tih helikoptera dobile su najviše ocijene američkih instruktora. U završni dio procesa do pune operabilnosti helikoptera Kiowa Warrior uključen je i sporazum koji je potpisan sredinom prošle godine kada je Hrvatsku posjetila delegacija američkog proizvođača Lockheed Martin koji sadrži nabavu ubojitih raketa zrak-ciljevi na zemlji, Hellfire koje inače koriste već godinama sve bespilotne letjelice USAF. Osim sporazuma i dopreme raketa Hellfire sporazum s Hrvatskom obuhvaća i nabavu sustava zračnog motrenja kao i bitan segment ove priče, punu podršku Lockheed Martina u procesu održavanja borbenih aviona F-16.

Taj dio suradnje sa strateškim partnerom nekako se zrcali i u vrlo izvjesnoj budućoj suradnji oko nabave višenamjenskog (multi roll), noćno i dnevno (night and day) te nimalo nebitno, zrakoplova koji suvereno djeluje u svim vremenskim uvjetima (all weather operation). Ta i takva zrakoplovna platforma podrazumijeva vrlo zahtjevnu i identičnu obuku adekvatnu zahtjevima predviđenih tehnologija, procedura, operativnih priručnika te check-lista kako pilotskog tako i zemaljskog osoblja HRZ.

Značaj strateške suradnje s SAD-om

Sve te karakteristike objedinjuje F-16 Block 25\30 National Guard of Minnesota koji su nakon isporuke i probnih letova angažirani i konzervirani kao ratna rezerva Dakle, ti zrakoplovi posjeduju veliku vrijednost prije svega zbog ogromnog broja slobodnih sati naleta, a koji iznose vrtoglavih 12.000 sati sto u konkretnim usporedbama s drugim ponuđačima nema premca. U direktnim dogovorima sa SAD i proizvođačem stručno povjerenstvo će kao i do sada uspješno znati procijeniti koje i kakve nadogradnje su potrebne HRZ za uloge koje mu predstoje. Tvrtka Lockheed Martin upravo ovih dana provodi modernizaciju Grčkih F-16 koji će poput naših ako se taj posao realizira a svi su izgledi da hoće,dobiti atribut 4++ sto u prijevodu znaci da će F-16 Block 25\30 nakon uloženih sredstava koja su bila predviđena za nabavu inačice Barak, postati inačica F-16 50\52 V. Slovo V-Viper /naziv je za zbir od 20-ak poznatih zmija otrovnica/  dobile su sve moderne inačice F-16. Tu platformu dobivamo kao sto su i Izraelci kao donaciju dobili prije 30-ak godina F-16 i nadogradnjama u suradnji s Lockheed Martinom pretvorili u uspješnu varijantu pod nazivom Barak potvrđuje ako do te realizacije dođe, nedvojbenu stratešku suradnju sa SAD. Samo lose informirani te oni koji se prije svega bave jeftinim spletkama misle da će država Izrael koja od Lockheed Martina nabavlja i najsuvremenije F-35 te zračne cisterne i svoju trenutnu perjanicu, Boeingov F-15 ugroziti svoju poziciju u odnosu na najvećeg proizvođača i distributera vojnih tehnologija SAD zbog nerealiziranog posla s Hrvatskom.

Vojna industrija države Izrael će zasigurno pronaći svoju nišu u suradnji s Hrvatskom i u budućnosti. Tu valja naglasiti iznimno bitan pristup koji se do sada a i u buduće će se pokazati kao uspješan i pouzdan pristup u pregovorima država s državom. Taj pristup se pokazao kudikamo transparentniji od pregovora s tvrtkama što pokazuje totalni fijasko i svu svoju suspektnost kada je riječ o vojnim tehnologijama u lošoj priči od koje i danas trpimo iznimno teške posljedice nakon modernizacije-remonta u Ukrajini (jedna četvrtina eskadrile Mig-21 je u operabilnom statusu).

Usporedbe borbenih zrakoplova

Usporedni i kratki osvrt na dosadašnje pretendente natječaja država s državom oko nabave borbenog zrakoplova za Republiku Hrvatsku (Južnokorejski FA-50 ipak je slabija kategorija pa smo ga izostavili).

F-16 Barak

Kroz godine nadogradnji i ojačanja trupa, sletnih sustava i snažnijeg motora dobio je na ukupnoj težini i većoj nosivosti goriva te ubojnih sredstava a time mu se povećala potrošnja goriva u letnom stanju. Barak je time poboljšao svoju ubojitost ali je povećao operativne troškove sata leta na oko 8000 dolara. Prednosti su mu mogućnost korištenja opreme i naoružanja američkih proizvođača kao i mogućnost korištenja opreme i naoružanja izraelskih proizvođača, a za sami odabir korištenja naoružanja za vrijeme leta piloti koriste Izraelski ili Američki Mission Computer sto mu daje veliku operativno taktičku prednost pri djelovanju u svom bliskoistočnom okruženju a time i djelomičnu neovisnost u proizvodnji i nabavi opreme i naoružanja. Barak kao i ostale izraelske inačice F-16 u svojim borbenim misijama djeluje u zajedništvu s ostalim zrakoplovima Izraelskog ratnog zrakoplovstva a to su prije svega, Boeingov F-15 te najnovija akvizicija Lockheed Martina F-35. Tako da u svojem okruženju nemaju ravnopravnog suparnika. U od Izraela predloženoj suradnji spomenuta je i izgradnja tvornice streljiva na području Hrvatske,zajednički projekti oko razvoja i proizvodnje bespilotnih letjelica,suradnja u navodnjavanju Slavonije te druge oblike suradnje na vise razina.Sve u svemu,Barak i vezani projekti su bili jak argument za suradnju s Hrvatskom.
12 Baraka + ostali segmenti suradnje Hrvatsku bi koštali oko 500 milijuna dolara.

F-16 Block 25\30 (Grčki)

Grčka ponuda njihovog dijela prizemljenih eskadrila (koje nisu mogli držati u letnom stanju zbog krize i recesije koja je zahvatila tu zemlju) uklapa se i u onaj dio koji ćemo obraditi kroz vrlo izvjesnu mogućnost donacije i modernizacije F-16 Block 25\30 Nacionalne Garde države Minnesote Republici Hrvatskoj.

F-16 Block 50\52 V(Viper)

14. listopada 2018. veleposlanik SAD Robert Kohorst između ostalog je izjavio: „Hrvati biti ćete zadovoljni.”

Ako je niže navedeni projekt izvor našeg zadovoljstva onda i istinski možemo biti zadovoljni. Za nadati se je da bi oslonac na lidera NATO oživio pregovore oko LNG terminala na Krku da bi eventualno snažno pokrenuo realizaciju logističke baze na zračnoj luci u Udbini koja je evidentno na sjajnom geostrateškom položaju i to naslonjena na naše autoceste smjera sjever-jug te velike blizine morskih luka Zadar, Split i Rijeka. Realizacijom projekta logističke baze na Udbini zasigurno bi došlo da zapošljavanja tisuća radnika tog kraja što je nemalo postignuće za našu zemlju i vrlo potentna lokacija za glavnog strateškog partnera Republike Hrvatske.

Osnovni troškovi, oni operativni troškovi sata leta ovog zrakoplova iznose oko 7000 dolara. Pokreće ga motor dokazanog proizvođača General Electric F 110.Maksimalna težina na polijetanju(uz osnovno naoružanje za ciljeve u zraku i na zemlji)oko 20 tona. Cijena modernizacije koja bi se provela oko 25-30 milijuna dolara po platformi, a u onoj početnoj varijanti mogla bi obuhvatiti vrlo napredne i ubojite rakete za ciljeve u zraku i to u rasponu od raketa na dometu do 5 kilometara te onih i do dometa 70 kilometara. Ključna podrška tom dijelu operabilnosti bio bi i najmoderniji radar Northrop Grumman za otkrivanje i praćenje ciljeva koji se ugrađuje u Viper inačicu F-16 a koji može u realnom vremenu pratiti dvadesetak potencijalnih ciljeva u zraku I to pod kutom od + –  60 stupnjeva.

Sličan kompjutorski sustav sudjeluje u odabiru ciljeva na zemlji te pametnim projektilima na vanjskim ovjesima daje brzu i preciznu informaciju te njihovu aktivaciju. Obuku naših budućih instruktora i mehaničara provodili bi oni najbolji ,američki instruktori. Sve razine letačke obuke do pune integracije u sustav HRZ i HV završno bi se odvijale (kao i u slučaju Rumunjske) izvođenjem operacije punjenja goriva u zraku u za to propisanim zonama koje već od 1993. postoje iznad akvatorija otoka Visa, NATO zona SONNY. Hrvatska nakon te donacije i modernizacije dolazi u vlasništvo sjajnog zrakoplova 4 ++ generacije. Stvar je daljnjih i stručnih pregovora koji se u dobro uređenim zemljama vode daleko od medija i o mogućnosti donacije 10 jednosjeda i 2 dvosjeda ili kao u Slovačkoj varijanti(F-16 Block 70\72)10 jednosjeda i 4 dvosjeda. Prednosti F-16 V ugradnjom najnovije generacije obrambeno-ofenzivnih sustava te taktičke uloge u NATO sustavu su nemjerljive za nasu zemlju iz vise aspekata. Takvim rješenjem Hrvatska nema ravnopravnog oponenta na nebu jugoistočne Europe.

Što možemo ponuditi NATO članicama i susjedima?

Mudrim i dosljednim pregovorima dolazimo u poziciju da NATO članicama u našem neposrednom okruženju ponudimo pod povoljni uvjetima AIR POLICING PROGRAM (nadzor zračnog prostora kojeg sve članice NATO moraju osigurati). Moguće korisnice naših usluga bile bi tako Slovenija (sada taj posao obavljaju Talijani i Mađari),Crna Gora, Albanija (posao za sada dijele Talijani i Grci), Kosovo (što bi sjeverno od Prištine zasigurno izazvalo sveopće oduševljenje) . Budućim i dobro odrađenim pregovorima s NATO susjedima i uspostavom naše izvedbe AIR POLICINGA te realnom cijenom za 4 do 5 godina mogla bi se i u cijelosti povratiti investicija u modernizaciju donirane F-16 V platforme. Dakle, realizacijom donirane i modernizirane inačice F-16 V naša zemlja bi i u ovom segmentu postala novi i snažan igrač na geostrateškoj karti jugoistoka Europe. Malo se  govorilo o sinergiji koja bi dobila svoju puninu i kompletnost integracijom F-16 V u već postojeće elemente HV. Dobro obučen i uvježban pješak kopnene vojske,16 samohodnih haubica od 155 mm,PzH 2000 te izvidničko borbena varijanta OH-58 D Kiowa Warrior uz izvjesnu realizaciju modernizirane inačice F-16 V jamstvo su uspješnog, sinergijskog djelovanja te odvraćanja potencijalnog agresora. Zasigurno se film u nečijim glavama koji se odvijao 1991.godine do VRA Bljesak i Oluja više nikada ne bi montirao, a posebice ne izvodio. Realizacijom projekta F-16 V taj zrakoplov postao bi najoštriji ‘nož’ Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Miljenko Kniewald, pilot i instruktor letenja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Neven Pavelić – Analiza aktualne političke situacije

Objavljeno

na

Objavio

Glavni urednik portala Hrvatska danas Neven Pavelić na Studiju 4 u analizi aktualne političke situacije: Odnosi Plenković – Pantovčak, afera SMS, nabavka borbenih zrakoplova, preletači i raspad HSS-a, politička korupcija, EU izbori….

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari