Pratite nas

Šport

MEDIJI TRESU STOLAC IZBORNIKU PRED DVIJE ODLUČUJUĆE UTAKMICE…

Objavljeno

na

Facebook me podsjetio na uspomenu, text koji sam napisao prije dvije godine kada je odlazio i otišao, Niko Kovač, kao Pedro, s položaja izbornika nogometne repke.

Podijelio sam ga na svojoj ‘timeliniji’. Danas, dvije godine kasnije, stanje je slično, da ne kažemo baš identično, jer se samo akteri u ulozi izbornika mijenjaju. Njihovi predlagači i izbornici su trajna vrsta i ostaju. Sada se, kao novom Pedru, ali još jednom u nizu, kojem se ne vidi kraja „kopa“ odlazak sadašnjem izborniku Čačiću.

Posao, koji je medijski započet i prije nego što je izabran, traje. Na pitanje: koliko je to fair, odgovorite sami sebi…

Povijest se ponavlja, a svi mi navijači smo učenici koji smo ju, na prvi pogled zbog „markiranja“, prisiljeni ponavljati. Ponavljaju ju i oni koji od takvog stanja imaju koristi, ali u svoju korist, pa im to ne pada tako teško kao nama, koji imamo samo emocije. I trošak novca i vremena gledati te „spektakle“. Svi mi ostali smo nezadovoljni, imamo svoje mišljenje, ali nam se instant, ali i trajna mišljenja u ritmu i osciliranju rezultata, „emotivno“ po načelu – jedan je ljubljen, jedan je omrznut, kroz varijacije i promjenljivu razinu intenziteta, ponavljaju i serviraju kroz medije.

POVIJEST SE PONAVLJA I U NOGOMETU – PONAVLJAČI UNIVERZALNI

Moj Večernjak mi je 7. rujna servirao reakciju Ćire na izgubljenu utakmicu u Turskoj. Moja laička opservacija, motivirana zanimljivošću i gledljivošću igre je da smo dobro igrali u Turskoj, ili, u drugoj inačici, da nismo loše igrali u Turskoj. Presudio je jedan gol. Podsjećam da smo i mi na početku utakmice mogli postići zgoditak, isto kao i Turci. Nogomet se igra zbog pobjede, a pobjeđuje se rezultatima. Već izguljena fraza glasi . lopta je okrugla. Ali ne za svakoga isto.
Razgovor s trenerom svih trenera Miroslavom Blaževićem popularnim Ćirom, objavljen je na 47. stranici, a na prethodnoj 46. je istaknut naslov komentara na pet stupaca: „NAJVEĆI NAM JE PROBLEM REALIZACIJA“. Vratit ćemo se tome na kraju.

ZA ĆIRU ČAČIĆ ODLIČNO REJŠENJE – BUMO REKLI…

Što kaže simpatični i uvijek šarmantni Ćiro: – Što ću sad govoriti, pričao sam kad je trebalo, ali me nitko nije slušao. Eto vam, Čačić je odlično rješenje, nema boljeg od njega, sam kaže da je bolji trener od mene, a to znači da je najbolji – uz smijeh je kazao Ćiro…

Naš komentar: vrlo objektivno i kolegijalno, od kolege trenera prema sadašnjem kolegi. Ćiro je zaboravio da se u takvim situacijama nalazio gdje god je radio, a ne sjećam se da mu je neki kolega komentirao rad na ovakav način. Osim toga Ćiro bi bio najbolji da je ondašnja repka osvojila Kup Julesa Rimeta u Francuskoj. Ćiro je s trećim mjestom repke, kao izvornik repke, postao nacionalni nogometni junak, a i dan danas nije jasno i razumljivo odgovorio na niz pitanja koja su se postavljala nakon te utakmice, a često je mišljenje da nije izveo sve onako kako treba da repka postala svjetski prvak. Svjetski prvak u Francuskoj, kojom je prigodom svjetski prvak postala – Francuska…Ipak, slavili smo ga i s trećim mjestom, kao prvaka. Što znači treće mjesto i na svjetskim i na europskim prvenstvima, pa i na olimpijadama najbolje se vidi iz tretmana naših rukometnih trenera nakon takvih rezultata. Takva je sudbina i promidžba malih zemalja. I, bez svjetskog prvenstva, Ćiro je postao, i do danas ostao – trener svih trenera.

ŠKOLSKA SPREMA I REZULTATI U NOGOMETU

Što se tiče osobnih kvalifikacija osobnosti sadašnjeg nogometnog izbornika, koje se koriste vrlo ružno i difamirajuće, ipak vjerojatno kao odraz sportske ljutnje što nismo pobijedili, vrlo je ružna ona o njegovoj školskoj spremi. Kakve veze ima s nogometom i rezultatom repke što je on radio i TV mehaničar. Takve je meštre svojedobno trebalo tražiti s lampašom i bili su cijenjeni u društvu i među najlukrativnijim strukama. Pritom nitko ne spominje kako su na sportski rezultat repke utjecale kvalifikacije, sve do završenih fakulteta, pa i doktorata nogometa, ostalih u nizu dosadašnjih pa i budućih izbornika…? Budući mora biti školovan daleko jače od Ćire i njegovog trećeg mjesta, najmanje kao rektor nogometnog sveučilišta koje još nije osnovano, da bi postao svjetski prvak. Na znanje NSJ i ostalim čimbenicima koji odlučuju i izabiru izbornika.

Na znanje zbog toga što moj Večernjak dan kasnije 8. rujna na 44. Stranici pod egidom – Tko u budućnosti može naslijediti Čačića ( a čovjek je još uviek izbornik), nudi naslov: „ŽUTI JE NAJBOLJI IZBOR, ALI NIJE POSLUŠAN…“, ali i nudi imena novih eventualnih izbornika , među kojima su, uz Roberta Prosinečkog i Zlatko Dalić, Vahid Halilhodžćić i Majaž Kek. Za sada, a bit će ih još. Pa si ti Čačiću misli što te čeka od strane objektivnih i moćnih medija.

IMA U NOGOMETU I GENTLEMANA, NA KAPALJKU…

Ipak, da u tom medijskom i nogometnom kolopletu ima i gentlemana, pokazuje Večernjak i istog dana na sljedećoj 45. stranici, gdje se špekulira s dolaskom novog čovjeka na mjesto trenera Dinama, a spominje se bivši igrač Dinama Goce Sedloski. Naslov glasi: „GOCE: DOLAZAK U DINAMO? PA PLAVI IMAJU TRENERA…“ Ipak, ni u tami nije sve tak tamno kako izgleda.

Na kraju i mišljenje jednog od ljubitelja nogometa i nogometne igre, pisca knjige o nogometu, nogometnog stručnjaka izvan nogometnog miljea bez ikakvih materijalnih interesa, tako da nije, kao sva ostala, obojeno subjektivizmom i sebeljubljem, i mojeg FB prijatelja o tomu što učiniti za poboljšanje nogometnog stanja u nas: „u strukturama su ljudi kojima tamo nije mjesto, skup s trenerima i celim HNS-om. Dovesti Ancelottija, Lippija, ili sl. i izgraditi repku od najnižeg uzrasta i školovati 3-4 trenera u, recimo, 1-2 ciklusa. Ovo sada nikud ne vodi. Mislim, činjenica je da bi bez Modrića ova repka bila nemoćna dobiti bilo koga“. Nije li ovo svojevrstan glas nogometnog naroda…?

REALIZACIJA U NOGAMA IGRAČA, NE I IZBORNIKA

Tko je bolji trener pokazuju, uostalom, rezultati i statistika. I osvojen broj trofeja. A realizacija je u nogama igrača. Ako zabijaju repka pobjeđuje, ako ne, pobjede ni bodova nema. Red je, pokušajmo se našaliti, da u presudnim utakmicama, kada treba zabiti, zadnjih petnaest minuta zaigraju i izbornici. Ako zabiju – narodni palac gore, a ako ne – palac dolje. Onda ne bi bilo gadarija u javnosti, uvreda, podcjenjivanja osobne struke izvan nogometa koja ništa ne znači i svega ostalog fecesivnog…što od lijepe i zanimljive igre stvara kloaku. Izbornici i nogometni treneri inače dobro poznaju svoje nogometno okružje i trenersku „sudbinu“, pa se dobro pravno u ugovorima osiguravaju za stjecaj negativnih okolnosti oko otkaza. Stoga svi ostali negativizmi oko „cipele“ služe za zadovoljavanje „niskih“ strasti širokih masa da svoje nezadovoljstvo ne zadovoljavaju na, između ostaloga, i političarima…

S obzirom na medijsko drmanje stolca izborniku, pred dvije odlučujuće utakmice, je li moguće da nekom smeta hrvatska Repka na Svjetskom prvenstvu…?

Antun Drndelić/Kamenjar.com

Ćiro: Sada biste mijenjali Čačića?! Evo vam k***c! Njega može promijenit jedino Mamić jer ga je on i postavio

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lino Červar: Ako ne možemo igrati u Splitu, neka igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo tradicionalne hrvatske muke po dvoranama kada je riječ o organizaciji rukometnih prvenstava ovaj su put izašle na vidjelo problemom u potpisivanju ugovora između Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Splita.

Financijska pitanja Spaladium Arene već su dugo na površini, Grad uvjerava da će probleme riješiti, ali ne želeći ceh podmiriti iz proračuna.

Koliko je Split važan za hrvatski rukomet podsjetio je izbornik Lino Červar u izjavi za vijesti.hr. “Mi smo jedna od rijetkih reprezentacija koja je nastupala i bila prihvaćena od cijelog juga Hrvatske. Ponosni smo na one trenutke ushićenja koje nam je podario Split, grad sporta, metropola Dalmacije”, kazao je Červar, koji je jasno poručio što misli o problemima u organizaciji.

“Ako ne možemo igrati u hrvatskom gradu Splitu kao dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak i kao najtrofejnija hrvatska reprezentacija, dakle u našoj zemlji, onda nek’ igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana”, ističe izbornik.

U Spaladium Hrvatska je na svjetskom prvenstvu 2009. odigrala pet utakmica u skupini ostvarivši pobjedu u svih pet, uključujući ponižavanje Španjolske s +10). Bilo je to izvanredno ishodište za drugi dio prvenstva, koji je Hrvatska odigrala također sjajno – no ne i u finalu, gdje je Francuska odnijela zlato.

Splitska dvorana i tada je uzrokovala probleme. Do poteškoća je došlo već u izgradnji, a tijekom prve utakmice navedenog prvenstva urušio se dio tribine.

HRS je, podsjetimo, s obzirom na rok koji mu je zadala europska federacija, slao požurnicu Gradu kako bi u roku potpisali ugovor. Zauzvrat nisu dobili ništa.

Vrijeme istječe, gradonačelnik uvjerava da će problemi biti riješeni, pa će Split vjerojatno ugostiti hrvatsku skupinu na Euru, ali pitanje je po kojoj cijeni iz gradskog proračuna. Jer o održivom poslovanju mnogih arena izgrađenih za Svjetsko prvenstvo 2009. i dalje, očigledno, nitko ne brine.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Brilijantan komentar Ivice Blažička: Sindrom izokrenute stvarnosti

Objavljeno

na

Objavio

Ovako je završio prvi stavak grčke rapsodije u četvrtak u Zagrebu. U Pireju je samo potvrđena pobjeda iz prvog dvoboja i odlazak na deseto od dvanaest velikih natjecanja otkako Hrvatska nastupa samostalno na europskim i svjetskim smotrama.

U maloj zemlji za velike gluposti ni neposredno nakon utakmice nismo bili pošteđeni klasičnog hrvatskog sindroma izokrenute stvarnosti.

Samo ću kratko podsjetiti – Slaven Bilić prošao je u Austriji i Švicarskoj u drugi krug i izgubio dobivenu utakmicu protiv Turske na 11-terce. U sljedećem kvalifikacijskom ciklusu nije prošao u Južnu Afriku.

Igor Štimac izborio je, baš kao i Ante Čačić u ovom ciklusu, tek dodatne kvalifikacije za EURO 2012.,  i prije odlučujućih utakmica ponudio je ostavku. HNS je prihvatio,  Niko Kovač odveo je selekciju u Poljsku i Ukrajinu, a nakon toga i na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ispadanje u prvom krugu označilo je njegov kraj.

HNS je postavio Antu Čačića koji je reprezentaciju odveo na EURO u Francusku, te prvi nakon Bilića prošao u drugi krug. Izgubio je samo od budućih europskih prvaka Portugalaca. Odlično je otvorio kvalifikacije, no u 2017. stala je njegova karta i HNS je reagirao.

Zlatko Dalić uspio je srušiti Grke i odvesti nogometnu reprezentaciju na peto od šest svjetskih prvenstava otkako je Hrvatske.

Što je zajedničko Biliću, Štimcu, Kovaču, Čačiću, Daliću. Sve njih izabrali su potpuno isti ljudi. I potpuno isti ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza donijeli su odluke o kraju njihovih mandata. U nogometnom svijetu još niti jedna trenerska nije do zore gorjela, rezultat je jedino mjerilo i taj će metar mjeriti i sudbinu Zlatka Dalića.

Sada ispada da je Dalić stigao po duhu svetom, da je on izbornik nekog drugog HNS-a. I ne zaboravite kako je dočekan – pa i on je postavljen samo zato što Mamić vraća uslugu vezanu uz angažman Zorana Mamića. Mnogo su riječi i energije potrošili i Zlatko Dalić i Zdravko Mamić da pokažu da je to laž i besmislica.

Što sve nije napravljeno da se sruši najveća hrvatska sportska ikona – nogometna reprezentacija. Ne moraju se u policiji više truditi – Hrvatima i hrvatskoj javnosti potpuno je jasno tko je nacrtao svastiku, tko je poslao gomilu divljaka u Saint Etiene ne bi li izbacili reprezentaciju s EURA. Većem dijelu navijača jasno je i tko i zašto već duže vrijeme lansira priče o rušenju kulta reprezentacije, o gubitku atmosfere.

I ta golema većina odgovorila je ovako prošlog četvrtka u Maksimiru. Bez ijednog incidenta, bez vrijeđanja, bez pirotehnike. Jasno su poručili što misle o onima koji samo ruše i koliko je velika i trajna ljubav prema reprezentaciji. Kakav debakl idiotskih i usko interesnih poziva na bojkot. Bojkot čega – bojkot Hrvatske. Neće ići.

Jednako impresivno odgovorili su igrači na terenu. Nehotice je pobjegla rečenica jednom od medijskih genija – ovako dobro nismo igrali od EURA 2016-te. Zaboravio je samo da je tada reprezentaciju vodio Ante Čačić, isti onaj kojeg je mrcvario u tekstu do tada.

Luka Modrić, svjetska nogometna superzvijezda, odigrao je protiv Grka dvije fantastične utakmice i jasno pokazao za koga gine na terenu – za hrvatski dres, za ponos nacije. Nakon prve utakmice dobio je ovacije, ali mogu li ovacije izbrisati sramotne uvrede upućene tom čovjeku, samo zato što nije ispunio očekivanja kvazi bojovnika i strpao Mamića u zatvor?

I svi ostali odigrali su velike utakmice, da bi ih danas dijelili na njihove i „naše“? I provlačili tezu da je Dalić izvukao neke anonimuse i s njima osigurao Rusiju. Pogledajte sastave i vidjet ćete da su jezgru selekcije koju je složio Bilić, koristili i Štimac i Kovač i Čačić, pa sada i Dalić. Mijenja se pozicija ili dvije, ovisno o taktici ili ozljedama, ali već gotovo deset godina, „prčija“, kako se tepa hrvatskoj reprezentaciji, igra praktično u istom sastavu.

Reprezentacija male zemlje za velike gluposti ponovo ide na svjetsko prvenstvo. Golema većina navijača sretna je i Rusiju će čekati s nestrpljenjem. Oni čija su srca ispunjena mržnjom i jadom, moraju čekati neku sljedeću priliku. I neće stati, sigurno. No, dobro je, mnogi su pokazali tko su i što su.

Hrvatski nogometni reprezentativci nisu samo odigrali odlično. Odazvali su se i pozivu turističke zajednice i kao globalne zvijezde, bez kune honorara, uključili se u promociju naše zemlje. I tu su pokazali kakvo srce imaju.

Ali ni to neće biti dovoljno. Ni spotovi, ni ljubav prema dresu, ni nevjerojatna serija sportskih uspjeha neće biti dovoljni. Hrvatska nogometna reprezentacija i 27-mu i 28-mu godinu samostalnosti, a vjerojatno i kasnije, igrati će na nakazama od stadiona, na ruinama na kojima je nepristojno bilo koga pozvati u goste.

I hrvatski navijači, oni pravi koji ne dijele igrače na naše i njihove, i dalje će stajati na kiši na betonskim ruglima.

Ne, neće se HNS ukrcati na val uspjeha i rezultata, HNS je omogućio da do uspjeha dođe, a sada će krenuti ukrcavanje mnogih, pa i onih koji su do jučer držali veselo noževe u rukama, spremni ubiti hrvatski nogomet.

Gospodo koja odlučujete, napravite napokon nešto i za nogomet. Omogućite da se svi ti silni talenti razvijaju u normalnim uvjetima, da ljudi u miru mogu gledati utakmice i uživati u najvećoj hrvatskoj sportskoj ljubavi – hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Ivica Blažičko

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari