Pratite nas

Šport

MEDIJI TRESU STOLAC IZBORNIKU PRED DVIJE ODLUČUJUĆE UTAKMICE…

Objavljeno

na

Facebook me podsjetio na uspomenu, text koji sam napisao prije dvije godine kada je odlazio i otišao, Niko Kovač, kao Pedro, s položaja izbornika nogometne repke.

Podijelio sam ga na svojoj ‘timeliniji’. Danas, dvije godine kasnije, stanje je slično, da ne kažemo baš identično, jer se samo akteri u ulozi izbornika mijenjaju. Njihovi predlagači i izbornici su trajna vrsta i ostaju. Sada se, kao novom Pedru, ali još jednom u nizu, kojem se ne vidi kraja „kopa“ odlazak sadašnjem izborniku Čačiću.

Posao, koji je medijski započet i prije nego što je izabran, traje. Na pitanje: koliko je to fair, odgovorite sami sebi…

Povijest se ponavlja, a svi mi navijači smo učenici koji smo ju, na prvi pogled zbog „markiranja“, prisiljeni ponavljati. Ponavljaju ju i oni koji od takvog stanja imaju koristi, ali u svoju korist, pa im to ne pada tako teško kao nama, koji imamo samo emocije. I trošak novca i vremena gledati te „spektakle“. Svi mi ostali smo nezadovoljni, imamo svoje mišljenje, ali nam se instant, ali i trajna mišljenja u ritmu i osciliranju rezultata, „emotivno“ po načelu – jedan je ljubljen, jedan je omrznut, kroz varijacije i promjenljivu razinu intenziteta, ponavljaju i serviraju kroz medije.

POVIJEST SE PONAVLJA I U NOGOMETU – PONAVLJAČI UNIVERZALNI

Moj Večernjak mi je 7. rujna servirao reakciju Ćire na izgubljenu utakmicu u Turskoj. Moja laička opservacija, motivirana zanimljivošću i gledljivošću igre je da smo dobro igrali u Turskoj, ili, u drugoj inačici, da nismo loše igrali u Turskoj. Presudio je jedan gol. Podsjećam da smo i mi na početku utakmice mogli postići zgoditak, isto kao i Turci. Nogomet se igra zbog pobjede, a pobjeđuje se rezultatima. Već izguljena fraza glasi . lopta je okrugla. Ali ne za svakoga isto.
Razgovor s trenerom svih trenera Miroslavom Blaževićem popularnim Ćirom, objavljen je na 47. stranici, a na prethodnoj 46. je istaknut naslov komentara na pet stupaca: „NAJVEĆI NAM JE PROBLEM REALIZACIJA“. Vratit ćemo se tome na kraju.

ZA ĆIRU ČAČIĆ ODLIČNO REJŠENJE – BUMO REKLI…

Što kaže simpatični i uvijek šarmantni Ćiro: – Što ću sad govoriti, pričao sam kad je trebalo, ali me nitko nije slušao. Eto vam, Čačić je odlično rješenje, nema boljeg od njega, sam kaže da je bolji trener od mene, a to znači da je najbolji – uz smijeh je kazao Ćiro…

Naš komentar: vrlo objektivno i kolegijalno, od kolege trenera prema sadašnjem kolegi. Ćiro je zaboravio da se u takvim situacijama nalazio gdje god je radio, a ne sjećam se da mu je neki kolega komentirao rad na ovakav način. Osim toga Ćiro bi bio najbolji da je ondašnja repka osvojila Kup Julesa Rimeta u Francuskoj. Ćiro je s trećim mjestom repke, kao izvornik repke, postao nacionalni nogometni junak, a i dan danas nije jasno i razumljivo odgovorio na niz pitanja koja su se postavljala nakon te utakmice, a često je mišljenje da nije izveo sve onako kako treba da repka postala svjetski prvak. Svjetski prvak u Francuskoj, kojom je prigodom svjetski prvak postala – Francuska…Ipak, slavili smo ga i s trećim mjestom, kao prvaka. Što znači treće mjesto i na svjetskim i na europskim prvenstvima, pa i na olimpijadama najbolje se vidi iz tretmana naših rukometnih trenera nakon takvih rezultata. Takva je sudbina i promidžba malih zemalja. I, bez svjetskog prvenstva, Ćiro je postao, i do danas ostao – trener svih trenera.

ŠKOLSKA SPREMA I REZULTATI U NOGOMETU

Što se tiče osobnih kvalifikacija osobnosti sadašnjeg nogometnog izbornika, koje se koriste vrlo ružno i difamirajuće, ipak vjerojatno kao odraz sportske ljutnje što nismo pobijedili, vrlo je ružna ona o njegovoj školskoj spremi. Kakve veze ima s nogometom i rezultatom repke što je on radio i TV mehaničar. Takve je meštre svojedobno trebalo tražiti s lampašom i bili su cijenjeni u društvu i među najlukrativnijim strukama. Pritom nitko ne spominje kako su na sportski rezultat repke utjecale kvalifikacije, sve do završenih fakulteta, pa i doktorata nogometa, ostalih u nizu dosadašnjih pa i budućih izbornika…? Budući mora biti školovan daleko jače od Ćire i njegovog trećeg mjesta, najmanje kao rektor nogometnog sveučilišta koje još nije osnovano, da bi postao svjetski prvak. Na znanje NSJ i ostalim čimbenicima koji odlučuju i izabiru izbornika.

Na znanje zbog toga što moj Večernjak dan kasnije 8. rujna na 44. Stranici pod egidom – Tko u budućnosti može naslijediti Čačića ( a čovjek je još uviek izbornik), nudi naslov: „ŽUTI JE NAJBOLJI IZBOR, ALI NIJE POSLUŠAN…“, ali i nudi imena novih eventualnih izbornika , među kojima su, uz Roberta Prosinečkog i Zlatko Dalić, Vahid Halilhodžćić i Majaž Kek. Za sada, a bit će ih još. Pa si ti Čačiću misli što te čeka od strane objektivnih i moćnih medija.

IMA U NOGOMETU I GENTLEMANA, NA KAPALJKU…

Ipak, da u tom medijskom i nogometnom kolopletu ima i gentlemana, pokazuje Večernjak i istog dana na sljedećoj 45. stranici, gdje se špekulira s dolaskom novog čovjeka na mjesto trenera Dinama, a spominje se bivši igrač Dinama Goce Sedloski. Naslov glasi: „GOCE: DOLAZAK U DINAMO? PA PLAVI IMAJU TRENERA…“ Ipak, ni u tami nije sve tak tamno kako izgleda.

Na kraju i mišljenje jednog od ljubitelja nogometa i nogometne igre, pisca knjige o nogometu, nogometnog stručnjaka izvan nogometnog miljea bez ikakvih materijalnih interesa, tako da nije, kao sva ostala, obojeno subjektivizmom i sebeljubljem, i mojeg FB prijatelja o tomu što učiniti za poboljšanje nogometnog stanja u nas: „u strukturama su ljudi kojima tamo nije mjesto, skup s trenerima i celim HNS-om. Dovesti Ancelottija, Lippija, ili sl. i izgraditi repku od najnižeg uzrasta i školovati 3-4 trenera u, recimo, 1-2 ciklusa. Ovo sada nikud ne vodi. Mislim, činjenica je da bi bez Modrića ova repka bila nemoćna dobiti bilo koga“. Nije li ovo svojevrstan glas nogometnog naroda…?

REALIZACIJA U NOGAMA IGRAČA, NE I IZBORNIKA

Tko je bolji trener pokazuju, uostalom, rezultati i statistika. I osvojen broj trofeja. A realizacija je u nogama igrača. Ako zabijaju repka pobjeđuje, ako ne, pobjede ni bodova nema. Red je, pokušajmo se našaliti, da u presudnim utakmicama, kada treba zabiti, zadnjih petnaest minuta zaigraju i izbornici. Ako zabiju – narodni palac gore, a ako ne – palac dolje. Onda ne bi bilo gadarija u javnosti, uvreda, podcjenjivanja osobne struke izvan nogometa koja ništa ne znači i svega ostalog fecesivnog…što od lijepe i zanimljive igre stvara kloaku. Izbornici i nogometni treneri inače dobro poznaju svoje nogometno okružje i trenersku „sudbinu“, pa se dobro pravno u ugovorima osiguravaju za stjecaj negativnih okolnosti oko otkaza. Stoga svi ostali negativizmi oko „cipele“ služe za zadovoljavanje „niskih“ strasti širokih masa da svoje nezadovoljstvo ne zadovoljavaju na, između ostaloga, i političarima…

S obzirom na medijsko drmanje stolca izborniku, pred dvije odlučujuće utakmice, je li moguće da nekom smeta hrvatska Repka na Svjetskom prvenstvu…?

Antun Drndelić/Kamenjar.com

Ćiro: Sada biste mijenjali Čačića?! Evo vam k***c! Njega može promijenit jedino Mamić jer ga je on i postavio

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Šport

Janica Kostelić: Ne treba živjeti u prošlosti, na mladima svijet ostaje

Objavljeno

na

Objavio

Njezino skijanje je bila umjetnost. Za njezine uspjehe nisu postojale granice, pa je osvojila sve što se osvojiti može. Mnogi je smatraju najboljom svih vremena i opravdano se pitaju hoće li se ikada pojaviti skijašica kao ona, na što ona odgovara kako se nada da hoće.

Janica Kostelić je istinska legenda alpskog skijanja, a na Zimskim olimpijskim igrama nije joj bilo ravne. Jedina je skijašica u povijesti koja je na jednim Igrama osvojila tri zlata, a tijekom karijere se okitila još jednim najsjajnijim odličjem i dvjema srebrnim medaljama. Osvojila je i tri velika Kristalna globusa, uz sedam malih i pet titula svjetske prvakinje.

Janica kaže da je biti sudionik Olimpijskih igara posebno iskustvo za svakog sportaša, bez obzira je li kandidat za medalju ili ne. Svoj debi na najvećoj planetarnoj sportskoj smotri hrvatska skijašica je dočekala kao 16-godišnjakinja u Naganu 1998. godine. Sudjelovala je u svih pet disciplina, a najbolji rezultat bilo joj je osmo mjesto u kombinaciji.

Otišla sam tamo kao vrlo mlada i prvi put bez oca koji se nažalost ozljedio malo prije početka Igara, pa je to bilo jako neobično. Mislim da mi je to iskustvo iz Nagana u mnogome olakšalo da znam što očekivati od slijedećih Igara i kako da im na određeni način opuštenije pristupim, s obzirom na velika očekivanja i samu težinu važnosti koje one nose sa sobom“, rekla je Janica za Sportklub.

U to vrijeme nitko nije mogao ni zamisliti kakve uspjehe će Janica postići, a ponajmanje ona sama.

Naravno da nisam pomišljala na taj način o tome. Ono što sam sigurno znala je da bih htjela ostvariti nešto bolje rezultate od tih koje sam postigla u Naganu. To je na kraju krajeva i prirodno za svakog sportaša, uvijek pokušavaš nadmašiti ono što si već postigao. Osim ako je u pitanju prvo mjesto, onda je to teško nadmašiti jer ne postoji ništa više od toga“, zaključuje četvorostruka olimpijska prvakinja.

Tri godine nakon Nagana, Janica je osvojila svoj prvi Kristalni globus, a potom je u sezoni koja je slijedila ispisala nove stranice povijesti time što je osvojila četiri medalje, od toga tri zlatne, na Igrama u Salt Lake Cityu. Sve utrke je odskijala sjajno, odlučila je da ne skija spust, što je mnoge iznenadilo, ali se ispostavilo da je to bio pravi potez. Nijedna druga skijašica nikada prije, niti poslije nije osvojila tri zlata na Igrama, a tako ni ukupno četiri odličja.

Obzirom da sam se još oporavljala od ozljede, a kako realno nisam imala veliki potencijal da ostvarim neki vrhunski rezultat u spustu, procijenili smo da je bolje propustiti tu utrku i koncentrirati se na discipline u kojima sam imala bolje izglede. Na pitanje kako sam uspjela to što nikome nije – teško je to objasniti. Ima jedan kratki citat koji možda može objasniti kako se u sportu dolazi do rezultata, a glasi: ’Sreća je logična posljedica pravilno organiziranog djelovanja’. Da bismo ostvarili uspjeh, svakako nam je potrebna sreća, a da bismo imali sreće potrebno je puno i ustrajno raditi“, otkriva Janica.

U sezoni nakon Salt Lake Citya uslijedio je njezin drugi Kristalni globus, ali je potom imala velike probleme s ozljedom koljena koji su utjecali na njezine rezultate. Ipak, vratila se maestralno u sezoni 2005/06 i na Igrama u Torinu obranila zlato u kombinaciji i osvojila srebro u superveleslalomu.

Ozljede su sastavni dio sporta i mislim kako nije ništa neobično vraćati se sportu nakon njih i biti jednako uspješan kao i prije te ozljede. To je uvijek veliki motiv, vratiti se nakon ozljede tamo gdje si rezultatski bio prije nje“, naglašava Janica, uz dodatak da su joj sva četiri olimpijska zlata jednako draga.

Nakon te sezone, koju je zaokružila trećom titulu u generalnom plasmanu Svjetskog kupa povukla se iz skijanja na iznenađenje mnogih. U tom trenutku je imala 24 godine, ali su ozljede uzele danak. Ljubitelji skijanja sa žalom i dalje gledaju na to što joj je karijera kratko trajala, što je još jedan pokazatelj koliko su joj se ljudi divili.

Jako je neobično da čak i danas, nakon sada već 12 godina, ljudi ponekad pitaju zašto se ne vratim skijanju. Od malena, kada sam razmišljala o tome što bih htjela postići, jedna od stvari kojima sam težila je i ta da se oprostim od natjecateljskog bavljenja sportom kada sam na vrhuncu. Procijenila sam da je možda to moj maksimum i odlučila završiti karijeru. Naravno, ima puno onih koji kažu da sam mogla još puno više, ali eto, to nikada nećemo saznati. Uvijek može više, ali mislim da ne treba biti pohlepan, a ja stvarno ne mogu biti  nezadovoljna učinjenim, pa neka ostane tako kako je“, objašnjava Janica.

“Nadam se da će me neko što prije prestići”

Iako se povukla prije desetak godina, nije se odvojila od skijanja, već je pratila svog brata Ivicu i sudjelovala u njegovim uspjesima. Hrvatski skijaš je svoju najbolju sezonu imao 2011. godine kada je osvojio veliki Kristalni globus, a na Zimskim olimpijskim igrama je osvojio četiri srebra. Na pitanje koliko bi joj bilo lakše da osvoji svoja odličja ili da prati Ivičine utrke na Igrama u Vancouveru 2010. i Sočiju 2014, Janica je odgovorila:

Nekako mi se čini da mi je bilo lakše osvojiti svoje medalje jer nikada nisam osjećala nervozu kada sam skijala, a uvijek sam bila jako nervozna kada on nastupa“.

Od početka Zimskih olimpijskih igara u Pyeongchangu djeli nas samo jedan dan, a prvi put nakon 20 godina neće biti predstavnika obitelji Kostelić na stazi. Janica će biti u Južnoj Koreji u sklopu svoje funkcije državne tajnice za sport Hrvatske, dok će Ivica imati ulogu savjetnika u hrvatskom timu. Iako će mnogima to biti čudno, Janica ima jasnu poruku.

Ne treba živjeti u prošlosti, na mladima svijet ostaje“, kaže Janica.

Što se tiče samih Igara u Pyeongchangu, Janica nije htjela davati prognoze rezultata kako hrvatskog tima, kao i sportaša zemalja iz regije.

Teško je predvidjeti bilo što unaprijed, ali vjerujem i nadam se da će uz malo sreće neki od sportaša iz Hrvatske i susjednih zemalja naći svoje mjesto slave pod suncem Olimpijskih igara“, istaknula je legendarna hrvatska skijašica.

Novi posao ne znači da Janica ne prati svoj sport. Za kraj je otkrila što misli može li neka skijašica ponoviti ono što je ona napravila u Salt lake Cityu i osvoji tri olimpijska zlata na jednim Igrama u bliskoj budućnosti.

Teško je predvidjeti budućnost, ali se svakako nadam da će me što prije netko prestići“, rekla je Janica Kostelić u intervjuu za Sportklub.

facebook komentari

Nastavi čitati

Šport

Otvaranje Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: AFP

Točno u 12 sati vatrometom je započela svečana ceremonija otvaranja Zimskih Olimpijskih igara u korejskom gradu Pjongčangu! Program je otvoren spektakularnom koreografijom zemlje domaćina.

Ledenom stazom sa zastavom Koreje prolaze domaće olimpijske legende koje publika gromoglasno pozdravlja. Nakon toga uslijedila je himna zemlje domaćina.

Olimpijski stadion završen je tek krajem prošle godine, koštao je 100 milijuna dolara, a na njemu će se održati samo četiri događaja – ceremonija otvaranja i zatvaranja ZOI te svečano otvaranje i zatvaranje Paraolimpijskih igara u ožujku. Nakon Paraolimpijskih igara stadion će biti razmontiran po čemu su ove Igre jedinstvene. Također, procjenjuje se da će Zimske olimpijske igre Južnu Koreju koštati oko 13 milijardi dolara što je daleko manje od 50 milijardi dolara koje su Rusi uložili u prošle Igre u Sočiju.

Glavna tema svečanog otvaranja bit će mir kao poruka svijetu, očekuje se nastup i nekoliko glazbenika iz Sjeverne Koreje, dok će u svečanom defileu dvije Koreje izaći zajedno. Sjeverna Koreja je u zadnji trenutak pristala poslati svoje sportaše u Pjongčang, a posebno zanimanje privući će nastup domaćih hokejašica čija se ekipa sastoji od igračica iz obje Koreje.
Hrvatsku na ovim Zimskim olimpijskim igrama predstavlja 20 sportaša, a na svečanom otvaranju hrvatsku zastavu nosi Natko Zrnčić Dim.

Uz 35 tisuća gledatelja, u VIP loži nalaze se južnokorejski predsjednik Moon Jae-in, američki dopredsjednik Mike Pence, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres i japanski premijer Shinzo Abe.

Svoj dolazak u Pjongčang su potvrdili predsjednici Slovenije Borut Pahor, Švicarske Alain Berset, Slovačke Andrej Kiska, Poljske Andrzej Duda, Estonije Kersti Kaljulaid, Latvije Raimonds Vejonis i Litve Dalia Grybauskaite. Svečano otvorenje gledat će uživo i norveška premijerka Erna Solberg, nizozemski premijer Mark Rutte i finski premijer Juha Sipila, te švedski kralj Carlo i kraljica Silvia, veliki vojvoda Luksemburga Henri, danski prijestolonasljednik Frederik i monegaški princ Albert II.

facebook komentari

Nastavi čitati