Pratite nas

Šport

MEDIJI TRESU STOLAC IZBORNIKU PRED DVIJE ODLUČUJUĆE UTAKMICE…

Objavljeno

na

Facebook me podsjetio na uspomenu, text koji sam napisao prije dvije godine kada je odlazio i otišao, Niko Kovač, kao Pedro, s položaja izbornika nogometne repke.

Podijelio sam ga na svojoj ‘timeliniji’. Danas, dvije godine kasnije, stanje je slično, da ne kažemo baš identično, jer se samo akteri u ulozi izbornika mijenjaju. Njihovi predlagači i izbornici su trajna vrsta i ostaju. Sada se, kao novom Pedru, ali još jednom u nizu, kojem se ne vidi kraja „kopa“ odlazak sadašnjem izborniku Čačiću.

Posao, koji je medijski započet i prije nego što je izabran, traje. Na pitanje: koliko je to fair, odgovorite sami sebi…

Povijest se ponavlja, a svi mi navijači smo učenici koji smo ju, na prvi pogled zbog „markiranja“, prisiljeni ponavljati. Ponavljaju ju i oni koji od takvog stanja imaju koristi, ali u svoju korist, pa im to ne pada tako teško kao nama, koji imamo samo emocije. I trošak novca i vremena gledati te „spektakle“. Svi mi ostali smo nezadovoljni, imamo svoje mišljenje, ali nam se instant, ali i trajna mišljenja u ritmu i osciliranju rezultata, „emotivno“ po načelu – jedan je ljubljen, jedan je omrznut, kroz varijacije i promjenljivu razinu intenziteta, ponavljaju i serviraju kroz medije.

POVIJEST SE PONAVLJA I U NOGOMETU – PONAVLJAČI UNIVERZALNI

Moj Večernjak mi je 7. rujna servirao reakciju Ćire na izgubljenu utakmicu u Turskoj. Moja laička opservacija, motivirana zanimljivošću i gledljivošću igre je da smo dobro igrali u Turskoj, ili, u drugoj inačici, da nismo loše igrali u Turskoj. Presudio je jedan gol. Podsjećam da smo i mi na početku utakmice mogli postići zgoditak, isto kao i Turci. Nogomet se igra zbog pobjede, a pobjeđuje se rezultatima. Već izguljena fraza glasi . lopta je okrugla. Ali ne za svakoga isto.
Razgovor s trenerom svih trenera Miroslavom Blaževićem popularnim Ćirom, objavljen je na 47. stranici, a na prethodnoj 46. je istaknut naslov komentara na pet stupaca: „NAJVEĆI NAM JE PROBLEM REALIZACIJA“. Vratit ćemo se tome na kraju.

ZA ĆIRU ČAČIĆ ODLIČNO REJŠENJE – BUMO REKLI…

Što kaže simpatični i uvijek šarmantni Ćiro: – Što ću sad govoriti, pričao sam kad je trebalo, ali me nitko nije slušao. Eto vam, Čačić je odlično rješenje, nema boljeg od njega, sam kaže da je bolji trener od mene, a to znači da je najbolji – uz smijeh je kazao Ćiro…

Naš komentar: vrlo objektivno i kolegijalno, od kolege trenera prema sadašnjem kolegi. Ćiro je zaboravio da se u takvim situacijama nalazio gdje god je radio, a ne sjećam se da mu je neki kolega komentirao rad na ovakav način. Osim toga Ćiro bi bio najbolji da je ondašnja repka osvojila Kup Julesa Rimeta u Francuskoj. Ćiro je s trećim mjestom repke, kao izvornik repke, postao nacionalni nogometni junak, a i dan danas nije jasno i razumljivo odgovorio na niz pitanja koja su se postavljala nakon te utakmice, a često je mišljenje da nije izveo sve onako kako treba da repka postala svjetski prvak. Svjetski prvak u Francuskoj, kojom je prigodom svjetski prvak postala – Francuska…Ipak, slavili smo ga i s trećim mjestom, kao prvaka. Što znači treće mjesto i na svjetskim i na europskim prvenstvima, pa i na olimpijadama najbolje se vidi iz tretmana naših rukometnih trenera nakon takvih rezultata. Takva je sudbina i promidžba malih zemalja. I, bez svjetskog prvenstva, Ćiro je postao, i do danas ostao – trener svih trenera.

ŠKOLSKA SPREMA I REZULTATI U NOGOMETU

Što se tiče osobnih kvalifikacija osobnosti sadašnjeg nogometnog izbornika, koje se koriste vrlo ružno i difamirajuće, ipak vjerojatno kao odraz sportske ljutnje što nismo pobijedili, vrlo je ružna ona o njegovoj školskoj spremi. Kakve veze ima s nogometom i rezultatom repke što je on radio i TV mehaničar. Takve je meštre svojedobno trebalo tražiti s lampašom i bili su cijenjeni u društvu i među najlukrativnijim strukama. Pritom nitko ne spominje kako su na sportski rezultat repke utjecale kvalifikacije, sve do završenih fakulteta, pa i doktorata nogometa, ostalih u nizu dosadašnjih pa i budućih izbornika…? Budući mora biti školovan daleko jače od Ćire i njegovog trećeg mjesta, najmanje kao rektor nogometnog sveučilišta koje još nije osnovano, da bi postao svjetski prvak. Na znanje NSJ i ostalim čimbenicima koji odlučuju i izabiru izbornika.

Na znanje zbog toga što moj Večernjak dan kasnije 8. rujna na 44. Stranici pod egidom – Tko u budućnosti može naslijediti Čačića ( a čovjek je još uviek izbornik), nudi naslov: „ŽUTI JE NAJBOLJI IZBOR, ALI NIJE POSLUŠAN…“, ali i nudi imena novih eventualnih izbornika , među kojima su, uz Roberta Prosinečkog i Zlatko Dalić, Vahid Halilhodžćić i Majaž Kek. Za sada, a bit će ih još. Pa si ti Čačiću misli što te čeka od strane objektivnih i moćnih medija.

IMA U NOGOMETU I GENTLEMANA, NA KAPALJKU…

Ipak, da u tom medijskom i nogometnom kolopletu ima i gentlemana, pokazuje Večernjak i istog dana na sljedećoj 45. stranici, gdje se špekulira s dolaskom novog čovjeka na mjesto trenera Dinama, a spominje se bivši igrač Dinama Goce Sedloski. Naslov glasi: „GOCE: DOLAZAK U DINAMO? PA PLAVI IMAJU TRENERA…“ Ipak, ni u tami nije sve tak tamno kako izgleda.

Na kraju i mišljenje jednog od ljubitelja nogometa i nogometne igre, pisca knjige o nogometu, nogometnog stručnjaka izvan nogometnog miljea bez ikakvih materijalnih interesa, tako da nije, kao sva ostala, obojeno subjektivizmom i sebeljubljem, i mojeg FB prijatelja o tomu što učiniti za poboljšanje nogometnog stanja u nas: „u strukturama su ljudi kojima tamo nije mjesto, skup s trenerima i celim HNS-om. Dovesti Ancelottija, Lippija, ili sl. i izgraditi repku od najnižeg uzrasta i školovati 3-4 trenera u, recimo, 1-2 ciklusa. Ovo sada nikud ne vodi. Mislim, činjenica je da bi bez Modrića ova repka bila nemoćna dobiti bilo koga“. Nije li ovo svojevrstan glas nogometnog naroda…?

REALIZACIJA U NOGAMA IGRAČA, NE I IZBORNIKA

Tko je bolji trener pokazuju, uostalom, rezultati i statistika. I osvojen broj trofeja. A realizacija je u nogama igrača. Ako zabijaju repka pobjeđuje, ako ne, pobjede ni bodova nema. Red je, pokušajmo se našaliti, da u presudnim utakmicama, kada treba zabiti, zadnjih petnaest minuta zaigraju i izbornici. Ako zabiju – narodni palac gore, a ako ne – palac dolje. Onda ne bi bilo gadarija u javnosti, uvreda, podcjenjivanja osobne struke izvan nogometa koja ništa ne znači i svega ostalog fecesivnog…što od lijepe i zanimljive igre stvara kloaku. Izbornici i nogometni treneri inače dobro poznaju svoje nogometno okružje i trenersku „sudbinu“, pa se dobro pravno u ugovorima osiguravaju za stjecaj negativnih okolnosti oko otkaza. Stoga svi ostali negativizmi oko „cipele“ služe za zadovoljavanje „niskih“ strasti širokih masa da svoje nezadovoljstvo ne zadovoljavaju na, između ostaloga, i političarima…

S obzirom na medijsko drmanje stolca izborniku, pred dvije odlučujuće utakmice, je li moguće da nekom smeta hrvatska Repka na Svjetskom prvenstvu…?

Antun Drndelić/Kamenjar.com

Ćiro: Sada biste mijenjali Čačića?! Evo vam k***c! Njega može promijenit jedino Mamić jer ga je on i postavio

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lovren: Vaša podrška nas je nosila, a nadam se da ste i vi zadovoljni onim što smo mi pružili

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Nekoliko tisuća razdraganih Karlovčanki i Karlovčana dočekali su u utorak okupljeni oko paviljona u Šetalištu Franje Tuđmana Dejana Lovrena, člana hrvatske nacionalne momčadi koja je na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji zauzela drugo mjesto.

Nakon teškog izbjegličkog života, Lovrenova se obitelj napustivši Kraljevu Sutjesku kod Zenice iz Bosne i Hercegovine skrasila privremeno u Njemačkoj, odakle je došla u Karlovac.

Dejan Lovren svoju je nogometnu karijeru počeo u lokalnom klubu “Ilovac” , nastavio je u NK “Karlovac” odakle je kao 16-  godišnjak prešao u zagrebački “DInamo”, a ostatak njegovog međunarodnog nogometnog puta poznat je svim ozbiljnijim ljubiteljima nogometa.

Zbog te veze s Karlovcem,  Dejan Lovren je prije odmora dio svoje sreće odlučio, u društvu gradonačelnika Damira Mandića, njegovih zamjenika Andreje Navijalić i Ivana Mrzljaka,  podijeliti sa svojim bivšim sugrađanima.

“Znam od kuda sam došao, to nikada neću zaboraviti. Karlovac je prvi grad koji me prihvatio, u kojem sam se osjetio kod kuće i u srcu mi je. A sve ovo je nestvarno, vi ljudi ste predivni, srce mi je puno i dirnuli ste me, rekao je Lovren.

Meni je ovo stvarno velik gušt. Volio bih svima dati autogram i sa svima se slikati, no jednostavno ne mogu. Nikad neću zaboraviti Karlovac, prvi grad koji me prihvatio nakon izbjeglištva i Njemačke. Ovom sam gradu ostao dužan.

Volim biti među svojim ljudima i pokazati da sam normalan čovjek kao svatko od njih. Ovo što se dogodilo ne smijemo zaboraviti i nešto iz toga moramo naučiti kao društvo, da se kroz rad i poštenje može doći do velikih stvari.

Političari moraju shvatiti poruku, ako smo mi, čiji utjecaj na društvo nije velik, Hrvatskoj dali ovakvu snagu i zajedništvo, onda to i oni moraju napraviti. Jer u Hrvatskoj svaki čovjek vrijedi, svi ljudi koji su ovdje i svi oni koji su za nas poginuli u ratu.

Za Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji je rekao da su bila to luda 53 dana-

“Vaša podrška nas je nosila, a nadam se da ste i vi zadovoljni onim što smo mi pružili, poručio je Dejan Lovren mnogobrojnim navijačima u Karlovcu.

(Hina/Kamenjar.com)

 

Dalić o Thompsonu: Pjevao je pjevač koji je naša himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Šport

Najdojmljivija slika finala SP-a: Pogba se duboko naklonio Daliću

Objavljeno

na

Objavio

Vrhunac utakmice obilježila je najupečatljivija scena finala Svjetskog prvenstva dogodila se u moskovskom stadionu Lužnjiki.

Jedan od ključnih igrača francuske reprezentacije koji ju je vodio svjetskog naslova bio je Paul Pogba koji je odigrao sjajnu ulogu i na terenu i u medijima, prenosi RTL

Vidi se velika razlika između današnjeg Pogbe i onog prošlogodišnjeg 23-godišnjaka koji je postao najskuplji nogometaš. Današnji Pogba ne stavlja sebe u prvi plan, ne hvalisa se i ne svadi sa sucima i igračima.

Čak je bio veoma pristojan i ljubazan prema protivničkoj momčadi: nahvalio je hrvatsku reprezentaciju i iskazao joj najdublje poštovanje.

Ponašanje se nije promjenilo ni nakon utakmice: otišao je do izbornika Zlatka Dalića, stisnuo mu ruku i duboko mu se naklonio te stavio njegovu ruku na svoje čelo.

 

Dalić: Dečki, čast mi je bilo raditi s Vama! Jedno srce. Jedna duša. Jedna Hrvatska!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari