Pratite nas

Analiza

Medijska mafija se oporavlja: Ako je Sinčić želio promjene kako je mogao uzeti glasove Ive Josipovića koji je sve samo ne simbol promjena?

Objavljeno

na

Nakon početnog šoka uzrokovanih za komuniste šokantnim rezultatima prvog kruga predsjedničkih izbora, prema kojima Josipović nije pobijedio s 99 posto glasova kako su to očekivali komunisti s obzirom da bi tako nešto bilo očekivano budući da je s takvim rezultatom uglavnom na ‘demokratskim, izborima’ pobjeđivao simbol demokracije i tolerancije ‘na ovim prostorima’, drug Tito, medijska mafija se oporavlja.

Nećemo imenovati tu medijsku mafiju jer su je građani, danas je to evidentno, kako bi rekao Goran Vlaović, prepoznali, što su predsjednički izbori dokazali.

Mediji koji svoje postojanje mogu zahvaliti činjenici da su hrvatski građani opljačkani kroz predstečajne nagodbe ili oprost dugova zloglasnim medijskim tajkunima prepuni su komentara i savjeta Ivi Josipoviću kako pobijediti u drugom krugu, očito su hrvatski mediji zaboravili činjenicu da je prvi krug predsjedničkih izbora bio referendum ne samo protiv Milanovićevog režima, nego i protiv njih samih. Sjećate li se medijskih napisa tjednima prije predsjedničkih izbora, sjećate li se iz kojeg je tabora, ako ne računamo profesora Kujundžića. koji je uspio razotkriti Ivu Josipovića glede slučaja Lex Perković te je tu temu uspio nametnuti kao jednu od ključnih tema predsjedničke kampanje, dolazio najžešći napad na Ivana Vilibora Sinčića? Naposljetku, ne zaboravimo ni izjavu skandalozne Milanke Opačić u izbornoj noći koja je Sinčića proglasila lažljivcem.

Jesu li čuli poruku Ivana Vilibora Sinčića na posljednjem sučeljavanju predsjedničkih kandidata na takozvanoj javnoj televiziji kada je Sinčić poručio: ‘Ne vjerujte Hanžekoviću…’ Zna se čega je vlasnik i simbol Hanžeković.

Naime, ako je Ivan Vilibor Sinčić bio najžešći kritičar Ive Josipovića i postojeće političke nomenklature kako je moguće da hrvatski REŽIMSKI mediji insistiraju na tvrdnji da je zapravo Sinčić oteo glasove Ivi Josipoviću s obzirom na činjenicu da je Josipović sve samo ne simbol promjena? Ivo Josipović pet godina je šutio na Pantovčaku, sve što je radio bilo je da u Hrvatskoj ostane status quo, odnosno, da ništa ne poremetio idilu aktualnog režima, odnosno Milanovićeve tragične Vlade.

Ivan Vilibor Sinčić pojavio se, nakon što su postali poznati rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora, na takozvanom regionalnom CNN-u, odnosno, na televiziji koju mnogi smatraju ratnom profiterskom televizijom, a na kojoj glavnu riječ ima kontroverzni MEDIJSKI PROFITER Dubravko Merlić, suprug Želje Ogreste, koja se nalazi na rezervnom položaju na takozvanoj javnoj televiziji. Je li ovo pojavljivanje na ovakvoj televiziji prvi ozbiljniji autogol Ivana Sinčića?

Inače, ukoliko se glasovi profesora Kujundžića mogu smatrati budućim glasovima Kolinde Grabar Kitarović onda je predsjednička kandidatkinja HDZ-a u startu u prednosti te joj je dovolnjno osvojiti tek šest-sedam posto glasova koje je Sinčić dobio u prvom krugu izbora, dok će Josipović morati osvojiti puno više, ne računajući izuzetnu mobilizacijsku snagu Hrvatske demokratske zajednice, koja je dodatno motivirana sjajnim govorom Kolinde Grabar Kitarović odmah nakon izbora, odnosno u izbornoj noći. Govor Ive Josipovića bio je klasični govor mržnje, obračun sa svima uzrokovan očiglednom panikom i strahom od gubitka fotelje na Pantovčaku.
izvor:Tinolovka.news

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hrvatska, sadašnje vrijeme i Jasenovac

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Je li Hrvatska na prekretnici. Je li vrijeme kad hrvatski narod treba odrediti tko je na kojem mjestu, tko vodi Hrvatsku, koje snage u vlasti i ne vlasti u strankama, u Saboru, u Vladi i brojnim udrugama, pretežno nevladinim, ali koje imaju snažan utjecaj na oblikovanje i život države.  Kao da Hrvatskom vladaju i predstavljaju je ljudi  koji su sve dalje od naroda, od tisućljetne Hrvatske.

Tko su ta stvorenja, što ih tjera, dok dišu i udišu čisti hrvatski zrak pun sjećanja na stoljeća mira ali i teških, bolnih, krvlju i stradanjima ispunjenih godina i desetljeća u ratovima za vlastitu  slobodu koju su brojni drugi narodi htjeli oteti i nas porobiti ili jednostavno izbrisati, a potom izdišu poput aždaja plamen netrpeljivosti, neprihvaćanja slobodnog naroda, slobodne države, slobodne ali pravedne samostalne jedinstvene Hrvatske, oslobođene od tuđih vlasti  i komunističkog terora.

Oslobođene od novonastalih varalica, prevaranata, lopova , nezasitnih novih bogataša, često zaštićenih političkim strankama. Hodaju  među nama, puni sebe, uzdignuta čela, glasni, puni preporuka i mudrih rečenica, zapravo  jedini napredni, poduzetni, angažirani za opće dobro,  humanisti, doduše u golemoj manjini ali se  čini kao da su većina, za razliku od manjine minornih, manje vrijednih,  prosječnih Hrvata.

Zauzimaju visoke pozicije u vlasti, u političkim strankama, na fakultetima, institutima, tvrtkama, pogotovo u velikoj većini  nevladinih udruga. Koriste brojne prilike za ocrnjivati Hrvatsku i u njoj ali i u svijetu, pričajući laži o državi u kojoj još uvijek vlada ustaško raspoloženje, ustaški nazivi, dakle fašističko ozračje, na čelu sa glavnim gradom.  Odakle u njima silna snaga  nedomoljublja, nečisti, zapravo, izdaje. I, na žalost, boli. Da, boli. Jer onaj koji nema u srcu, u duši, mira, ljubavi, dobrote, na prvom mjestu za svoje, za svoj dom, za svoju domovinu, zasigurno pati iznutra, proganja ga bol. Jer zloća, manjak empatije se javlja tamo gdje nema dobrote i ljubavi. Tamo gdje vlada praznina. U srcu i duši. Ljubi i radi što hoćeš kazao je sveti Pavao. Time je sve rečeno. A onaj koji nema ljubavi za svoje taj nema ljubavi niti za druge. To su destruktivni ljudi, rušitelji poniznosti, milosti, dobrote, rušitelji naroda, njegove vjere, vjere u pravdu,  u slobodnu nacionalnu državu.  

Možemo donekle razumjeti odbojnost prema Hrvatskoj i Hrvatima onih, koji je nikad nisu željeli slobodnu i neovisnu, one koji su se  nedavno digli oružjem na državu u kojoj, i pored toga što u njoj generacijama žive, ali je nisu osjećali i poštivali kao svoju državu, a iz dana u dan i sada koriste prilike pogotovo na javnim mjestima, na skupovima u tiskovinama, njeni istaknuti vođe, gaze čast i dostojanstvo zemlje u kojoj i te kako dobro žive, ali teško je razumijeti  one koji se upisuju u knjige kao pripadnici naroda koji ovdje živi stoljećima, dakle Hrvati, ali naroda kojeg oni zapravo ne vole, koji ne vole i ne žele ispravnu, normalnu državu  po  svim kriterijima, biološkim, znanstvenim, društvenim, kulturnim, svjetonazorskim, državu koju vode časni, pošteni, bogobojazni, nesebični, pametni ljudi koji će služiti cjelokupnom narodu čije interese će stavljati na prvo mjesto, ispred svojih.

Ne one koji vole samo sebe koji rade i javno i podmuklo iz dana u dan gonjeni mračnim silama zla, sebičnosti, egocentričnosti, nepoštivanja najvažnijih odrednica Hrvatske duge povijesti. I u ovo vrijeme kad je trebala nakon zadnjeg rata, nakon zadnjih brojnih domoljubnih žrtava za njezinu slobodu, naša država zasjati slobodna, čista, ponosna, puna radosti i vjere u budućnost prvenstveno mladih ljudi, odjednom kao iz nekog mraka se pojavljuju i nameću kao predvodnici stvorenja koji guraju Hrvatsku u tamu siromaštva, iseljavanja, nakaradnog, perverznog tumačenja biologije, prirode, znanosti s ciljem da se uništi vjera, svjetonazor, tradicija, običaji, tradicionalni vjerski i obiteljski odgoj u obitelji, da se uništi obitelj.

Brojni među takvima uče svoju djecu pravilima života, ali svojim pravilima, kako naslijediti roditelje i živjeti po istim načinima, istim principima. Za njih ne vrijedi ono  što je dični Dubrovčanin napisao..“onaj ko ima taj dava“. Davati dobrotu treba svatko. Pogotovo oni koji su izabrani da vode narod. A što s onima koji su izabrali sami sebe. Za njih taj dar srca i duše ne vrijedi.  A oni misle da bi njihov način života mogao potrajati jako dugo, dugo, da zadovolje svoje zle potrebe. Čini se da smo na prekretnici, da je vrijeme kad bi trebalo kazati dosta. Cjelokupni narod, jer većina tako misli i želi spasiti Hrvatsku od zla manjine, ali na žalost jake manjine. Od one manjine koja ne želi napredak Hrvatske, koja nije sretna ako Hrvatska uspostavlja prijateljske odnose sa drugim državama, kao primjerice u zadnje vrijeme, pa stalno pronalazi stare i nove, postojeće i nepostojeće grijehe kako bi je što više ocrnila. U zadnje vrijeme zajedno s austrijskim socijalistima želi zabraniti komemoraciju hrvatskim žrtvama na Bleiburgu, prekinuti sveze s Vatikanom ukidanjem međudržavnih ugovora.

Žalosno je što do sada niti jedna politička stranka, poglavito drzovite demokršćanske stranke nisu organizirale komemoraciju u Jasenovcu antifašističkim komunističkim žrtvama hrvatskog naroda od 1945.godine nadalje, pogotovo žrtvama Križnog puta. Krajnje je vrijeme da se to učini, da se Hrvatski narod ode pokloniti i pomoliti brojnim vojnim i civilnim umorenim žrtvama nakon završetka rata, u neko drugo vrijeme, nakon što se izredaju udruge za žrtve ustaškog režima. U isto vrijeme treba svakako završiti iskapanja svih grobišta, potom izbrisati sve one koji su po nekoliko puta upisani da su ubijeni u Jasenovcu a da tamo nisu nikad bili. Tada ćemo konačno znati koliko je žrtava bilo do i iza 1945.godine. To Hrvatska povijest treba i zahtijeva.

dr.sc.Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza preferencija

Objavljeno

na

Objavio

Vođen tijekom događanja na hrvatskoj političkoj sceni odlučio sam se da pokušam napraviti jednu analizu političkih preferencija hrvatskih građana. U nedostatku opširnijih statističkih podataka pogotovo onih zasnovanih na in -depth polls istraživanju jer sve agencije rade kratke ankete, odnosno ispitivanja, poznata kao short polls i tracking polls morao sam kombinirati.

U Hrvatskoj se tri agencije bave ispitivanjima i uzeo sam u obzir sve tri te uspoređivao njihove rezultate.

Kako je samo ispitivanje kompleksno i zahtjeva uključivanje svih zadanih parametara da bi rezultat anketiranja bio što vjerodostojni, agencije nisu bile u mogućnosti to koristiti te su znatna odstupanja kod sve tri.

Prije svega, problem je u fiksnoj telefoniji jer ona u priličitoj mjeri onemogućuje utvrđenje starosne linije, obrazovne i socijalne strukture.

Kako bih razlučio te podatke išao sam na rezultate zadnjih parlamentarnih izbora, pregledavao po izbornim jedinicama preferencije, ali i uspoređivao po glasačkim mjestima. Koristio sam i ispitivanja prije parlamentarnih izbora 2016 ali i zadnjih lokalnih izbora, istina samo djelomično i to Grad Zagreb.
Kod usporedbe rezultata za sam Zagreb, točno se vidi u gojim gradskim četvrtima koja politička opcija ima više glasača, kao što se vidi struktura u svih sociološkim parametrima. Tako se uviđaju razlike u zonama stanovanja, vrsti stambenih objekata poput višekatnica ili obiteljskih kuća kao i sama starost tih objekata.
Kod usporedbe rezultata agencija, nisam se vodio samo zadnjim već svim ispitivanjima u zadnjih godinu dana.

Kod same usporedbe i analize pada i rasta podrške pojedinim političkim opcijama, primjetan je nelogičan pad s jedne strane i ne logičan rast s druge strane. Tako je izrazito primjetno da se samo kod jedne agencije primijeti djelomično prelijevanje preferencija dok druge dvije to ne prikazuju.

Upravo sam se na toj činjenici najviše zadržao kod analize jer bez obzira na neodlučne, koji imaju konstantnu, ta brojka ne može jednostavno nestati.
Tako se s lijevog spektra vidi da glasove SDP-a i odbjeglog HNS-a preuzimaju ŽZ, Glas i stranka Pametno, dok na desnom spektru razlika između najboljeg i najlošijeg rezultata HDZ-a jednostavno nestaje. Prikazani rast stranke NHR nije rezultat prikazivanja gubitka HDZ-a već dijelom Mosta i dijelom pravaških stranaka.
Sama analiza sigurno nije prikaz apsolutnog stanja već trenutnog i jasniji pokazatelji mogu se utvrditi tek nakon dva ili tri mjeseca kada će trendovi rasta ili pada biti jasnije izraženi ali sigurno da se ne mogu i ne trebaju zanemariti.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati