Pratite nas

Istaknuto

Medijske operacije u izvedbi SDP-ovih novinarskih aktivista

Objavljeno

na

Nema više nikakvih dvojbi da u posljednje vrijeme svjedočimo sveopćem medijskom ratu u kojem mediji uopće više ne skrivaju nakanu narušavanja odnosa između Domoljubne koalicije i Mosta.

[ad id=”93788″]

Umjesto objektivnog i profesionalnog informiranja konzumenti medijskih informacija svakodnevno su u prigodi svjedočiti o ne toliko vještim pokušajima “bacanja klipova pod noge” saborskoj većini u režiji medija, dok se iz SDP-a skoro o tome ne oglašavaju.

SDP-ov tim aktivista temeljen na Forumu 21

Kako je uopće moguće da mediji po vrlo jednostavnom obrazcu svakodnevno pokušavaju narušiti odnose između političkih opcija koje rade na formiranju vlade pokušao je pojasniti Vladimir Ljubanić, suradnik HRsvijeta i dobar poznavatelj insiderske scene.

– Do mene je ovih dana došla informacija da je SDP organizirao jedan novinarki tim aktivista čija je osnovna zadaća potencirati razdor izmedu Domoljubne koalicije i Mosta. Taj tim čini troje novinara nekadašnjih članova Foruma 21. Tim navodno vodi Krešimir Macan, vlasnik agencije Manjgura, a pored Macana u timu su i novinar NoveTV Mislav Bago i njegova prijateljica i bivša direktorica programa NoveTV Iva Gačić – tvrdi Ljubanić.

Smatra da je riječ o interesnoj sprezi PR agencija, vlasnika medija i novinara.

– Krešimir Macan je na oblikovanju aktualne političke scene u Hrvatskoj izgradio malo poslovno carstvo. Pretražite malo internet i vidjet ćete da je uglavnom poslovao s onim političkim strukturama koje su kontrolirale proračun. Drugi u toj igri su mediji koji su u protekle četiri godine financirani iz proračuna a kako čujemo oproštena su im znatna dugovanja na ime poreza. Tek treći su novinari koji, bilo iz svjetonazorskih načela ili za “golu koricu” kruha rade borbene medijske prepade poput onog Mislava Bage prema Boži Petrovu ili HRT-ove Munižabe prema Ivanu Lovrinoviću – ističe Ljubanić.

Upozorava kako uglavnom igraju na kartu medijskog neiskustva zastupnika Mosta.

– Uglavnom mediji u javnost puste određenu vijest da bi nakon toga polučili željeni politički efekt. Tako su Grmoju, Panenića i Bulja uspješno isprovocirali na temu Reinerovog skijanja. Isto su, istina bezuspješno, pokušali sa Linić Strenja kao ministricom zdravstva, nekolicinu njih po pitanju MUP-a i štošta još. Otvoreno pokušavaju iskoristiti nedovoljno iskustvo saborskih zastupnika Mosta i iskoristiti ih za one učinke koje je zacrtao SDP-ov tim medijskih aktivista – tvrdi Ljubanić i dodaje kako to puno teže ide s istaknutijim članovima HDZ-a koji su puno iskusniji i vičniji ovom obliku političkih igara.

Mediji pokušavaju uzdrmati legitimitet izbornih pobjednika

Što je krajnji cilj ovakve političko-medijske sprege, pokušali smo doznati od Ivana Mihaela Bana, političkog analitičara HRsvijeta.

– HRT i dio medija čini i činit će sve da dovedu u pitanje ne samo legitimnost izbornih pobjednika: iz dana u dan, iz emisije u emisiju, iz kadra u kadar scenarirati će i režirati sve što je u medijskom prostoru moguće kako bi doveli u pitanje vjerodostojnost ljudi koji su – posljedično izbornoj pobjedi -postali javne osobe, (potencijalni) dužnosnici Vlade ili Sabora. Prije svega mislim na slučaj akademika Željka Reinera i Tima Oreškovića. U Reinerovom slučaju je vidljivo da je mobilizirana falanga moralizatora, političkih puritanaca i higijeničara iz samoupravnog doba kako bi javnost uvjerili da je novoizabranom predsjedniku Sabora bilo primjerenije da je čekao u koloni običnih smrtnika koji se eto odlučiše bez policijske pratnje i ‘rotirki’ o svome trošku otići na odmor u neku od skijaških destinacija. Radili su na skandalu, ali je pitanje jesu li uopće koga uspjeli uvjeriti da je akademik Reiner u bilo čemu pogriješio. – ističe Ban.

Kao drugi primjer navodi primjer odnosa medija prema Tihomiru Oreškoviću, povlačeći paralelu sa Željkom Rohatinskim.

-U slučaju Tima Oreškovića i njegovog znanja hrvatskog jezika hrvatskih medijski profesionalci u odnosima s javnošću prešli su svaku mjeru. Kakvim li su se sve kriterijima poslužili da gospodina Oreškovića proglase neodgovarajućom i neželjenom osobom na čelu Vlade! Da ih posjetim: Nije li Hrvatska udruga za odnose j javnošću (HUOJ) 2008. godine dodijelila posebno priznanje za komunikatora godine – dr. Željku Rohatinskom, guverneru Hrvatske narodne banke. Nije li samo taj slučaj dovoljan pa da se sruše svi njihovi kriteriji – ocijenio je.

Ukazuje i na pokušaje izazivanja šumova između Domoljubne koalicije i Mosta.

-Kako su pregovori Mosta i Domoljubne koalicije u središtu pozornosti, vidljivo je da je cilj nekoliko novopokrenutih medijskih operacija producirati čim više kontradiktornih izjava aktera pregovora, među njima izazvati čim više nesporazuma, šumova, dramatike, razlika u stajalištima Mosta i Domoljubne koalicije kako u konačnici ne bi došlo do sporazuma oko ustroja vlasti. Slijedeća medijska operacija će se odnositi na kompromitaciju ideje o centraliziranom upravljanju državnih tvrtki, ideje koju zagovara Domoljubna koalicija.Također treba očekivati medijski napad na najavljeno formiranje Ministarstva obitelji, demografske obnove i useljeništva – upozorava Ban.

Uloga i ciljevi pučističkog Foruma 21

Kao okosnicu SDP-ovog medijskog tima označava nekadašnje aktiviste u Forumu 21.

-Operativu spomenute skupine čine brojni novinari s nacionalnih televizija (poglavito s HRT-a) ali njihovu okosnicu čine novinari nekada aktivni u Forumu 21. Osim već spomenutih novinara toj skupini treba pribrojiti Sanju Mikleušić, Tihomira Ladišića, a i one koji su tih devedesetih bili još mali, na primjer Domagoja Novokmeta – navodi Ban

Zbog boljeg razumijevanja spomenutih medijskih operacija i neformalne ali solidno koordinirane ‘Macanove skupine’ podsjeća i na ranije aktivnosti Foruma 21.

-Forum 21 je inicijativa što su je početkom studenog 1997. godine pri Hrvatskom novinarskom društvu pokrenula 22 novinara elektroničkih medija među kojima je bilo najaviše novinara i urednika s HRT-a, uključujući i tadašnjeg člana Uprave HRT-a i pomoćnika direktora za televiziju Mirka Galića. Inicijativa je imala prešutnu podršku i bivših šefova Hrvatske radiotelevizije Ivice Mudrinića i Ivice Vrkića ali i trojanskih konja poput tadašnjeg glasnogovornika Uprave HRT-a Krešimira Macana. Tada je Macan bio trojanski a kako sada vidimo više nije trojanski … Forumu 21 potporu su dali i novinari Hine, njih dvadesetak. Pod izgovorom da se zalaže za slobodu javne riječi i pretvaranje hrvatske nacionalne televizije u javnu ova je inicijativa (Forum 21) na medijskoj bojišnici osvajala vlast pa ju se s punim opravdanjem može nazvati pučističkom skupinom. Da je to istina potvrđuje nekoliko činjenica: U studenom 1999. predsjednici tadašnje parlamentarne oporbene šestorice (čiji je koordinator bio ivica Račan) potpisali su s Forumom 21 povelju kojom se obvezuju da će HTV pretvoriti u javnu televiziju. U srpnju 2000. godine predstavnici ove inicijative (Jasmina Popović) s bivšim premjerom Račanom i tadašnjom potpredsjednicom Vlade Željkom Antunović u Banskim su dvorima dogovorili sve poteze oko preuzimanja medija – podsjeća Ban.

Podsjeća također da su se na udaru Foruma 21 ranije našli Hloverka Novak Srzić, Obrad Kosovac, Ljiljana Bunjevac-Filipović i Miljenko Manjkas …

-Na udaru ove pučističke skupine koju su predvodili Damir Matković, Dubravko Merlić, predsjednik HND-a Dragutin Lučić bili su Hloverka Novak-Srzić, glavna urednica programa, Obrad Kosovc, urednik informativnoga programa, Ljiljana Bunjevac-Filipović i Miljenko Manjkas … Ukratko, nekadašnji pučisti su kako vidimo ugledni novinari koji se svim sredstvima i metodama (ponajviše manipulativnim) bore za ostanak na vlasti za koju su se u Račanovo vrijeme izborili, doduše uz svesrdnu pomoć izaslanika Europske komisije Pera Vinthera. No, sudeći prema zadnjim izjavama aktera pregovora između Mosta i Domoljubne koalicije (prije svega Bože Petrova i Tomislava Karamarka) može se zaključiti da su svjesni medijske igre ‘pokvarenih telefona’ i da neće dopustiti da ih ta igra spriječi u dogovaranju – zaključuje Ban.

R. Horvat/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari