Pratite nas

Razno

Međunarodni dan mira: Tri minute predivne istine – najmotivirajući govor ikada (VIDEO)

Objavljeno

na

Diljem svijeta se 21. rujna obilježava kao Međunarodni dan mira.

Rezolucijom Ujedinjenih naroda (UN) iz 2001. godine, taj je datum određen za dan nenasilja i prekida neprijateljstava na globalnom nivou.

Međunarodni dan mira utemeljila je Opća skupština UN 1981. godine u cilju obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, namijenivši za njegovo obilježavanje treći utorak u rujnu: 20 godina poslije novom je rezolucijom za fiksni datum obilježavanja bio proglašen 21. rujan.

Charlie Chaplin, zvijezda nijemog filma, na kraju svojeg prvog zvučnog filma “Veliki diktator”, drži govor o ljubavi i istini o ljudskom životu i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Ne možemo zamisliti bolju posvetu na današnji, međunarodni Dan mira, piše dnevnik.hr

“Veliki diktator” je kontroverzni film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.

Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com siteu nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film “Veliki diktator” na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.

Završni govor skitnice o ljubavi je navodno bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.

“Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.

Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…

Zrakoplovi i radio su nas približili jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.

Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama je samo prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi će se ljudima vrratiti. I dokle god ljudi umiru sloboda nikada neće umrijeti…

Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima – ljudima koji vas preziru – koji su vas zarobili – koji upravljaju vašim životima – govore vam što da radite – što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju – hrane – tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima – ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi se ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u vašim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!

U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: “Kraljevstvo Božje je unutar čovjeka” – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi, ljudi, imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.

Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet – pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad – koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!

Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!”.

Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.

Misli koje je za svoj 70. rođendan Charlie Chaplin poklonio čovječanstvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

Zaklada Ivića Pašalića obustavila financiranje ‘Grozda’ i ‘U ime obitelji’

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

U ime obitelji Željke Markić i Grozd Ladislava Ilčića su “out”, mladi svećenici s YouTubea i studenti koji se bave ekumenizmom su “in”!

Tako bi se u kratkim crtama mogli opisati gubitnici i pobjednici natječaja Zaklade Rhema za 2019. godinu, jednog od većih donatora brojnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj, piše Jutarnji.

Glavni inicijatori Zaklade su Mirjana i Ivica Topčić, vlasnici tvrtke Tim kabel čiji je godišnji prihod za 2017. bio 264 milijuna kuna i neto dobit 16 milijuna kuna, te Ksenija i Ivić Pašalić, nekadašnji moćni hrvatski političar, a danas vlasnik tvrtke Mundus Viridis čiji su godišnji prihodi za 2017. bili oko 50 milijuna kuna, a dobit oko pola milijuna kuna.

Topčići i Pašalići su kroz ovu zakladu, koja je osnovana 2014., bili jedni od glavnih financijera vodećih udruga domaće konzervativne scene. Kroz cjelogodišnje natječaje financirali su udruge Željke Markić i Ladislava Ilčića, zatim Vigilare Vice Batarela i CoK Stjepana Bartulice, ali ove su godine te udruge preskočene.

Naime, prema rezultatima natječaja vrijednog 1,9 milijuna kuna za 2019. godinu, koji je bio raspisan do 31. prosinca 2018., tih udruga više nema. Koji je točno razlog, Jutarnji je poželio pitati Ivića Pašalića, ali on nije bio raspoložen za razgovor te nas je uputio na Ivicu Topčića, tajnika Zaklade. Topčić je, pak, za Jutarnji izjavio da se Zaklada odlučila vratiti na stari put i financirati isključivo one kršćanske udruge kojima je jedini cilj evangelizacija i duhovnost društva.

– Naša je zadaća i cilj da podupiremo mlade ljude i udruge koje su neopterećene politikom, a koje rade na izgradnji čovjeka na kršćanskim vrednotama. U financiranje zaklade, čiji je cilj evangelizacija i duhovnost, uključene su kvalitetne tvrtke koje, hvala Bogu, dobro rade i koje su odlučile na ovaj način financiranja vratiti dio sredstava u društvo – rekao je Topčić te naveo kako će do kraja godine udrugama koje su odabrane podijeliti ukupno 2,5 milijuna kuna.

Ipak, objašnjava dalje, uvidjeli su kako pojedinci koriste udruge za vlastite političke ambicije.

– Neke udruge koje su u svom djelovanju krenule s kršćanskim vrijednostima odlučile su taj svoj rad nadograditi izrazitim političkim ambicijama. Udruge su počele služiti pojedincima kao baza koja se iskorištava za politički ambiciozne projekte, stoga smo odlučili vjeru pokloniti mladim i novim ljudima – kaže Topčić čija Zaklada, osim katoličkih, financira i pojedine protestantske projekte jer je cilj ekumenizacija društva.

Zaklada će tako i dalje financijski podupirati katolički portal bitno.net, zatim udrugu Ime dobrote koja stoji iza Laudato televizije i istoimenog portala, zatim Studentski katolički centar Palma-SKAC iz Palmotićeve, udrugu 40 dana za život, pro life inicijativu koja organizira volontere za molitvu pred hrvatskim bolnicama u kojima se rade pobačaji, a od ove godine među 20 udruga koje će dobivati mjesečnu potporu našle su se i karizmatske udruge Nanovo rođeni i obnova u Duhu Svetome te udruga STEP – studentski evanđeoski pokret.

Osim toga, jednokratnu pomoć dobit će i udruge poput Apostolata pod smokvom, projekta u kojemu mladi svećenici preko YouTube kanala objašnjavaju dnevna evanđelja, piše Jutarnji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Fahir Burejić: Živ sam zahvaljujući Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva - "borci" Maglaj

Vlada Federacije BiH krajem prošle godine izmijenila je Odluku o usvajanju Programa utroška s kriterijima raspodjele sredstava transfera za rješavanje statusnih pitanja boraca i članova njihovih obitelji te kako je odlukom precizirano, pravo na jednokratnu dodjelu sredstava može ostvariti nezaposleni demobilizirani ‘borac’ ako je prijavljen kod nadležne službe za zapošljavanje najmanje jednu godinu prije stupanja na snagu ove odluke, koji je bio pripadnik Oružanih snaga najmanje jednu godinu, ukoliko stalno živi i ima prebivalište na teritoriji BiH i ako nema mjesečnih novčanih primanja. Kako to izgleda u praksi na Facebooku je ukratko ispričao demobilizirani ‘borac’ ABiH, Fahir Burejić čiji komentar prenosimo:

Živ sam zahvaljujući Hrvatima, piše Fahir Burejić. Živ sam zahvaljujući Hrvatima. Tako ispade. Malo uz njiha malo sa njima i tako ja doživi ovih svojih 55 godina. I ništa tu nebi bilo čudno da to nije apsurd. Apsurd jer ja sam Bošnjak i u ratu bio sam pripadnik Armije BiH. Obzirom da je u Bosni svako sa svakim ratovao tako sam i ja pored rata sa Srbima ratovao i sa HVO vojskom.

I da je u Bosni moguć i apsurd na apsurd pokazali su maglajski ,,glumci,, tobožnji dušebrižnici za tu boračku populaciju kako nas neki zovu. A jedan od članova te boračke populacije nakon što su ti maglajski dušebrižnici pokazali kolika su moralna provalija sada želim javno kazati nekoliko stvari. Iskreno žalim što nisam Hrvat. I to ne bilo kakav Hrvat. Nego Hrvat iz Širokog Brijega. Iskreno žalim što nisam rođen u Širokom a ne u Maglaju. I na kraju iskreno žalim što nisam u ratu bio pripadnik HVO-a ne Armije BiH. Zašto to kažem. Ja u Širokom Brijegu 17 godina sam živio i to su najljepše godine moga života. Najljepše jer sam tu sreo ljude vrijedne svakog poštovanja.

Humani uljudni i ljudi za svaku pohvalu. Radio sam sve vrste fizičkih poslova i svako kod koga sam radio pokazao je karakter i humanost. I poštenje. Nikad niko za 17 godina života u Širokom feninga mi nije ostao dužan. Štogod sam uradio to su mi platili. Za razliku od Širokog Brijega u ,,svome,, Maglaju koji sam četiri godine branio ja sam kao čovjek ponižen i obezvrijeđen. Ponižen jer sam nakon rata prvi puta ovoj opštini obratio se za jednokratnu pomoć ali je nisam dobio.

Po izlasku iz bolnice čak ni tablete za moju terapiju nisu mi mogli obezbjediti a bili su dužni nego sam morao potpisivati da na svoju odgovornost pijem tablete isteklog roka. I još puno toga mogao bi nabrajati ali i ovo je dovoljno da se tačnim pokaže da sam ja zaista zahvaljujući Hrvatima živ narodu protiv kojeg sam ratovao a po pitanju grada koji sam branio ja sam za njih mrtav i ne zanimaju ih moji problemi.

Fahir Burejić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari