Pratite nas

Politika

Međunarodni kazneni sud priznaje Palestinu

Objavljeno

na

Palestina će prvog travnja postati punopravna članica Međunarodnoga kaznenog suda u Haagu. No hoće li biti podignuta tužba protiv Izraela ovisi o mnogo čimbenika.
Početkom ožujka su se sastali članovi Središnjeg vijeća Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) kako bi raspravljali o daljnjem odnosu prema izraelskoj vladi. Palestinski predsjednik Mahmud Abbas je dobio mandat da prekine suradnju o sigurnosnim pitanjima s Izraelom. Osim toga on je dobio podršku za sve dodatne korake koji imaju za cilj pružiti podršku Međunarodnom kaznenom sudu u njegovom obavljanju posla na palestinskim područjima. Za Mahmuda Abbasa je bila važno spoznaja da iza sebe ima organizaciju kao što je PLO, koja pretendira da govori u ime svih Palestinaca. Proces pristupanja Međunarodnom kaznenom sudu Abbas je započeo još prije nekoliko tjedana.

Zahtjev za članstvom je uslijedio nakon što je 31.12. 2014. godine palestinski predsjednik Mahmud Abbas najprije priznao Međunarodni kazneni sud. Dva dana kasnije je Sudu podnesen ratificirani Rimski statut, čime je retroaktivno od 13. lipnja 2014. priznata nadležnost suda i time započeo pristupni proces Palestine Međunarodnom kaznenom sudu. Proces će biti okončan 1. travnja 2015. godine. Od tog trenutka Palestina postaje punopravna članica Međunarodnog kaznenog suda koji je osnovan kako bi procesuirao genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Izrael protiv članstva

Izrael je oštro reagirao na ovu Abbasovu inicijativu. Ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman je obustavio isplatu novca iz poreznih sredstava na koji palestinska samouprava zapravo ima pravo. “S izraelskog gledišta je to bio jednostran postupak. Nasuprot tome Palestinci su smatrali da su prisiljeni na ovaj korak jer su bilateralni pregovori do sada uvijek propadali”, kaže Margret Johannsen iz Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku Sveučilišta u Hamburgu. I saveznik Izraela, SAD, ovaj postupak označava kontraproduktivnim. Neki kongresmeni su stoga tražili smanjenje novčane pomoći za Palestince.

Ipak to Palestince nije spriječilo da nastave sa svojim nastojanjima. Palestina pokušava javno potvrditi svoj profil države preko Ujedinjenih naroda, kaže stručnjakinja za Bliski istok Margret Johannsen. “Manje je važno hoće li u konačnici netko biti osuđen. Riječ je o tome da ratni zločini budu procesuirani”, kaže Johannsen.

I tako je Međunarodni kazneni sud od 13. lipnja 2014. godine dobio sudsku nadležnost za zločine počinjene na palestinskom području ili od strane Palestinaca. Tužiteljica Fatou Bensouda od sredine siječnja skuplja informacije o stanju na palestinskim područjima. Na internetskoj stranici se tako mogu pronaći informacije o tijeku tzv. “preliminarnih istraga o Palestini”. “Različite skupine, kao primjerice organizacije za zaštitu ljudskih prava, pozvane su da predoče svoje izvještaje o stanju Palestinaca”, kaže Valentina Azarov, koja predaje međunarodno pravo na Sveučilištu Birzeit u Ramalahu. Palestinski predsjednik Mahmud Abbas je za to vrijeme formirao odbor koji treba razmotriti molbu Palestinaca upućenu Međunarodnom kaznenom sudu. Zadaća odbora na čijem je čelu Saeb Erekat je, između ostalog, da sakupi dokumente za Međunarodni kazneni sud i da ih proslijedi kako bi istrage mogle biti provedene.

Hoće li doći do tužbe?

Međutim, hoće li u budućnosti zaista doći do procesa protiv izraelskih vojnika, političara ili protiv naoružanih palestinskih skupina, upitno je. Jer tijekom preliminarnih istraga će se pokazati jesu li za to uopće ispunjeni nužni kriteriji. Jedan od najvećih izazova će biti hoće li Izrael surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom i hoće li dozvoliti pristup nužnim informacijama, objašnjava Valentina Azarov. No, Izrael je tu mogućnost već isključio. “Osim toga bit će promatrano kako različite palestinske institucije ophode s povredama ljudskih prava na svojim područjima”, kaže ona. Pri tome će biti riječi i o tome hoće li vlada nacionalnog jedinstva, koja je formirana u travnju 2014. godine, biti u stanju prikupiti sve nužne informacije. Informacije koje također pogađaju i palestinske stranke i skupine koje nisu dio vlade nacionalnog jedinstva. Hamas je doduše član vlade nacionalnog jedinstva, ali u Gazi, u kojoj je Hamas na vlasti, djeluju brojne skupine potpuno samovoljno. Samo ukoliko nužne informacije budu pribavljene, onda će moći biti provedene i istrage. Palestinci to žele kada je riječ o gradnji izraelskih naselja, koja za njih, ali i za brojne saveznike Izraela, predstavlja prepreku za postizanje mira. Također bi trebala biti provedena i istraga o događajima u ratu u Gazi 2014. godine.

Ruševine u Gazi [ad id=”68099″]

Rat u Pojasu Gaze 2014. ostavio je brojne ruševine

Unutarpalestinski ciljevi

Prijem Palestine u članstvo Međunarodnog kaznenog suda i moguća tužba nemaju samo posljedice na izraelsko-palestinski konflikt. I na unutarnjem, palestinskom, području brojne stranke bi iz toga mogle izvući svoju korist.

Radikalno-islamistički Hamas, koji kontrolira Gazu, podržava postupak predsjednika Mahmuda Abbasa. Hamas pri tom preuzima rizik da bi se sam mogao naći na udaru. “Moguće je čak i to da Hamas u ovom riziku vidi i mogućnost da se sa svoje strane pozicionira prema radikalnim suparnicima u Pojasu Gaze”, kaže stručnjakinja za Bliski istok Margret Johannsen.

No, Valentina Azarov naglašava još jedan dodatni aspekt koji može doći u igru preko eventualnih istraga o ratnim zločinima. “Treće zemlje bi u budućnosti zbog toga mogle promijeniti svoj odnos.” Ukoliko dođe do službene istrage od strane Međunarodnog kaznenog suda, onda bi države i institucije bile vrlo brzo prinuđene na povlačenje konsekvencija. Ali, ona u tome vidi i šansu da se pokrene zaustavljanje spirale nasilja. Oni Međunarodnim kaznenim sudom žele dugoročno zastrašiti ratne zločince. Obje strane bi stoga morale promisliti o svom ponašanju. Izrael je već najavio da će deblokirati sredstva namijenjena Palestincima.

Autor Diana Hodali

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Marija Pejčinović Burić naglasila važnost reforme izbornog zakona u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Hrvatska šefica diplomacije izrazila je u ponedjeljak svojim kolegama iz Europske unije zabrinutost činjenicom da je Hrvatima u BiH, treći put od potpisivanja Daytonskog sporazuma, onemogućeno da izaberu svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvo BiH, priopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

Marija Pejčinović-Burić sudjelovala je na sastanku Vijeća za vanjske poslove u Luxembourgu na kojem je svojim kolegama iz EU naglasila važnost reforme izbornog zakona u BiH u skladu s odlukom Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju, koji bi zajamčio jednakost triju konstitutivnih naroda u BiH i osigurao izbor legitimnih predstavnika na svim razinama.

Zbog važnosti ovog pitanja predložila je da se ova tema u najkraćem roku stavi na dnevni red Vijeća za vanjske poslove, stoji u priopćenju.

Ministri su razgovarali i o situaciji u Libiji uz fokus na politički proces i stvaranje pretpostavki za održavanje izbora te ukupnu stabilizaciju zemlje.

S UN-ovim visokim povjerenikom za izbjeglice Filippom Grandijem i glavnim direktorom Međunarodne organizacije za migracije Antonijom Vitorinom ministri vanjskih poslova EU-a raspravljali su o vanjskim aspektima migracija. Ministrica Pejčinović Burić kazala je kako se Hrvatska zalaže za strateški, sveobuhvatni i integrirani pristup Europske unije u odgovoru na izazov migracija.

Uslijed kontinuiranog pogoršavanja situacije u Srednjoafričkoj Republici tema razgovora bio je i daljnji pristup i angažman EU-a u potpori stabilnosti, miru i razvoju ove zemlje.

Ministri su razgovarali i o daljnjem pogoršanju situacije u Venezueli te učincima tamošnje krize na širu regiju, posebno u svjetlu pojačanih migracijskih pritisaka na države u okruženju. Razmotrene su i mogućnosti pružanja humanitarne potpore kao i pomoć u otvaranju puta za politički proces, stoji u priopćenju.

Nakon sastanka Vijeća za vanjske poslove, Pejčinović Burić je sudjelovala i na ministarskom sastanku Istočnog partnerstva.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Pokušaj zataškavanja i moralnog opravdavanja zločina

Objavljeno

na

Objavio

Pobjednici, pogotovo kada trijumfiraju na izborima, euforično slave pobjedu. U izbornom stožeru Željka Komšića, nakon što je postalo jasno da će on uvjerljivo pobjediti Dragana Čovića, bar na osnovu onog što se vidjelo na ekranu za vrijeme njegovog televizijskog obraćanja, ne samo da nije bilo euforije, već se uopće nije slavilo. Što više vladala je komorna atmosfera dok se “pobjednik obraćao javnosti”.- Nemate razloga brinuti se, ja ću biti i vaš predsjednik, bez obzira što vi niste glasali za mene, poručio je Komšić svojim sunarodnjacima, dok je iza njeg stajao Hrvatofob Reuf Bajrović jedan od arhitekata Komšićevog uspijeha temeljenog na mržnji prema Hrvatima i sotoniziranje Čovića. Iz obraćanja kojeg mu je, vjerojatno koncipirao dvojac Bajrović- Suljagić, nedvosimsleno  se može isčitati Komšićevo priznanje kako je on nametnut Hrvatima, s kojima osim imena nema ničeg zajedničkog.

Iz onog što se vidjelo na televizijskim ekranima stekao se dojam kao da su i on sam i njegovi sljedbenici bili zatečeni, bolje reći zaprapašteni izbornom “pobjedom”. Kao da su se pitali što uradismo, ili tko ovo uradi? Kako što se pita zločinac, nakon što iz mržnje usmrti žrtvu, ili organizira ubojstvo. Zatečenost “uspjehom” Željka Komšića, razumnjiva je zbog činjenice kako je po broju osvojenih glasova, njegov “izborni trijumf” višestruko nadmašio rezultat njegove Demokratske fronte. Što će reći kako je “u zločinu” netko sa strane imao prste, presudio žrtvi.

U isto vrijeme kolone automobila sa zalenim zastavama su trubile ulicama Sarajeva slaveći pobjedu Stranke demokratske akcije, dok je lider ove stranke pravdao preglasavanje Hrvata u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, tvrdeći kako je Komšićeva pobjeda u skladu s ustavom i zakonom, te da se u ovom zemlji “neće raditi po željama Dragana Čovića”. S kolikim brojem glasova je SDA sudjelovala u prljavoj raboti nametanja Komšića Hrvatima, teško je reći, ali izjave Bakira Izetbegovića u izbornoj noći i tijekom predizborne kampanju, jasno ukazuju- sigurno ne mala.

Dvostruka igra

Poglavar Islamske zajednice reis-ul-lema Husein efendija Kavazović nekoliko dana prije izbora u intervju Večernjem listu poručio je, međutim, kako “nije dobro da jedan narod bira zastupnike iz drugog naroda”.

Ta njegova izjava među Hrvatima u BiH dočekana je s odobravanjem i olakašenjem. Znatan dio Hrvata vjerovao je kako će resova izjava muslimanske vjernike odvratiti od namjere da Hrvatima određuju tko će ih predstavljati. Efendijine riječi, istovremeno su, na Hrvate djelovale apaurinski, kao i kampanja HDZ BiH, kojom se “prijateljima Bošnjacima pružala ruka”, klelo u ljubav prema Domovini”, kako bi se omekšala odioznost koju su Komšić, i njegovi politički i medijski pomagači stvarala prema Čoviću i HDZ-u. Zbog toga je, uz ostalo, izostao masovni izlazak Hrvata na birališta, kako bi spriječili majorizaciju. Uljujani su bili u uvjerenje, kako se ovaj (treći) put to neće dogoditi.

Oni koji su sumnjali u iskrenost reisovih riječi, ispostavilo se, bili su u pravu, nakon što su mediji objavili da su imami na džumama vjernicima preporučivali da glasaju za Džaferovića i za Komšića.- Pa, ako su u porodici tri člana s pravom glasa, neka dva glasa idu Džaferoviću, a jedan Komšiću”, glasio je, prema medijskim objavama, naputak imama vjernicima.Jesu li oni to radili bez znanja reisa Kavazovića, ili po njegovoj instrukciji, ostaje da nagađamo?

Zataškavanje i moralno opravdavanje zločina

Nakon tjedan dana šutnje političkog i medijskog Sarajeva, tjedan u kojem su hrvatski mediuji i političari iskazivali ogorčenost nametanjem Komšića, uslijedit će “kontranapad iz Sarajeva- “zataškavanje i moralno opravdavanaje zločina”. Kada izgovaramo zločin obično mislimo na onaj najgori- ubojstvo čovjeka, lišavanje života. No, kada razložimo tu riječ, vidjet ćemo njezino jasno zanačenje: zlo-činiti. A zlo činiti, nedvojbeno znači i drugima oduzimati prava. Nema sumnje kako je odzimati pravo Hrvatima da izaberu svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, preglasavajući ih, zlo-učinjeno, ili učinjen zločin prema jednom narodu.

Novinarka Dženana Karup Druško, koja je stekla slavu medijskim istraživanjima zločina kojeg su počinili pripadnici HVO-a nad Armijom BiH, ne i višesruko brojnijih zločina ARBiH nad Hrvatima, likujući zbog pobjede Komšića koji je, “pomeo Čovića” pokušala je moralno opravdati gaženje izborne volje Hrvata tvrdnjom “kako su za Komšića glasali građani, dok Čović nema legitimitet predstavljati Hrvate, jer većina Hrvata za njega nije glasovala”. Piscu ovih redaka nedavno je novinar u dopisništvu BHRT-a u Mostaru prenio pitanje urednice iz Sarajeva, “kako komentiram to što je Komšić pobjedio u urbanim sredinama, dok su za Čovića glasali Srbi”? Izbjegavanje spominjanja nacionalnog određenja Komšićevih glasača i osporavanje uvjerljive pobjede Čovića, među hrvatskim biračima, nije ništa drugo do pribavljanje alibija za učinjeni zločin.

Na isti način se može tumačiti i tvrdnja kako će Komšić u tročlanom Predsjedništvu BiH u kojem po Ustavu trebaju sjediti Bošnjak, Hrvat i Srbin, predstavljati građane, dok će Džaferović, i Dodik predstavljati Bošnjake i Srbe. Na tu tvrdnju dužnosnika DF-a izrečenu u emisiji Zabranjeni forum, Nove bh televizije (bivša Pink BiH) izostalo je logično pitanje, a tko će onda predstavljati Hrvate? I tko im to pravo oduze?

No, pobornici zločina majorizacije Hrvata i na to imaju lakonski odgovor: “Sve je po Ustavu i zakonu”.

Tko god pažljivo pročita Ustav jasno mu je kako su ustavotvorci, potpisnici Daytonskog sporazuma, predvidjeli da će Hrvata, Bošnjaka i Srbina, birati Hrvati, Bošnjaci i Srbi. Nametnutim Izbornim zakonom, to što u Ustavu nije jasno definirano, omogućeno je da se zloupotrijebi, odrednicom da se iz, izvorno, hrvatsko bošnjačke Federacije, kao jedne izborene jedinice s višestruko brojnijim Bošnjacima, biraju dva člana Predsjedništva, jedan iz reda Bošnjaka i jedan iz reda Hrvata- u Predsjedništvo BiH.

To što pisac ovih redova, ili bilo tko drugi, tvrdi kako je nešto neustavno, nema, međutim, nikakvu pravnu snagu. To treba reći Ustavni sud BiH, kao vrhovni tumač Ustava, i zato je neobično važno uputiti zahtjev Ustavnom sudu BiH, da ocjeni ustavnost odredbe Izbornog zakona BiH o izboru članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH, jer je očito da ona omogućava gaženje prava jednog naroda.

Jedanako tako i tvdnja kako je izbor Željka Komšića u skladu sa zakonom, ne znači kako je to ispravno i dobro. Jer, kao što reče premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić i masovna pogubljenja Židova, Roma i drugih obavljana su po zakonima nacističke Njemačke, pa nitko normalan neće reći kako to nije zločin, samo zato jer je činjen u skladu sa zakonom.

Osim moralnog opravdavanju zločina, pobornici majorizacije Hrvata idu korak dalje, pa oduzimanje prava Hrvatima u političkom zastupanju, njihovim preglasavanjem, nastoje predstaviti kao moralni imperativ “građana i patriota”, svaljivanjem krivnje za to na Čovića i HDZ.

Kažu Čović se grlio s ratnim zločincem (Dariom Kordićem) i slavio udruženi zločinački podhvat ( obljetnice uspostave HR HB). Zato smo mi, hoće reći,  zahvaljujući našoj brojnosti i moralnoj superiorniji, preglasali vas fašiste. Oduzeli vam pravo birati, jer vi to ne zaslužujete. Čisti nacizam.

To je tipično obrazloženje nasilnika, koji za premlaćivanje ili ubojstvo žene, nastoji opravdati zločin prebacujući krivnju za svoj postupak na žrtvu: “Pa, sama je to tražila”. “Ona je kriva zato što sam ju ubio.” Usput govoreći jedan od arhitekata Komšiševog uspijeha- Emir Suljagić, kakve li slučajnosti, i jeste obiteljski nasilnik- čovjek koji je tukao vlastitu suprugu.

Zlo činiti- a dobru se nadati?

Bošnjaci koji su glasajući za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, oduzeli Hrvatima pravo izabari svog predstavnika u najviši organ države BiH, trebali bi se zapitati, kako bi se osjećali kada bi Hrvati, kao, hipotetski govoreći, brojniji narod u FBiH, izabrali Fikreta Abdića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, uz objašnjenje da su Bošnjaci sami zato krivi, ili drugi kandidati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, jer su odavali počast ratnom zločincu Rasimu Deliću i slavili zločine Armije RBiH nad Hrvatima, kao vojne pobjede.

Da zaključimo. Nametanjem Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, suprotno većinskoj izbornoj volji Hrvata, Hrvatima su oduzeta prava političkog predstavljanja. Zlo je učinjeno i zlo se ne može opravdati. Na narodna mudrost kaže- ne može se zlo činiti, a dobru se nadati.

Milan Šutalo/hms.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari