Pratite nas

Vijesti

Međunarodni sud sutra izriče presudu Šešelju, tužiteljstvo traži 28 godina

Objavljeno

na

Haško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.

[ad id=”93788″]

“On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka”, kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen.

Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dva tjedna uoči njezina objavljivanja kako ga ona ne zanima te je najavio žalbu na presudu “kakva god bila”. On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora.

Šešelj je na uvjetnoj slobodi od studenoga prošle godine kada ga je haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.

Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju “velike Srbije” sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.

Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, “srpske zemlje” u Hrvatskoj i BiH.

Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. – od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se “kotrljati glave” preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj ’91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice “velike Srbije”, zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica “velike Srbije” na području Hrvatske bila je važnija “nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve – pa “tko im je kriv – htjeli su rat, imaju rat”, kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da “nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara”, a kako su tužitelji istaknuli – njegovi dobrovoljci “napravili su upravo ono što je Šešelj govorio”.

U Skupštini se u travnju 1992. zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine a na mitingu u Hrtkovcima u svibnju ’92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići Šešelj je poručio da će” ako sami ne odu, organizirati prijevoz autobusima” do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka idu pješice u “svoju lijepu”.

Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage.

Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili ‘pogrešne’ nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.

U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužitelja na kraju dokaznog postupka.

Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.

Uz govore mržnje kojima je dehumanzirao pripadnike drugih naroda Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nadbiskup Hranić HBK: Pravo na priziv savjesti je zadnja crta obrane demokracije

Objavljeno

na

Objavio

Na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Zagrebu predstavljena je Izjava Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije “Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode”.

Na pitanje jesu li u izjavi mislili na premijera Andreja Plenkovića, biskup Hranić je odgovorio: “Kad govorimo o izjavi nismo ni na koga konkretno mislili i mislili smo na sve zajedno, na tu problematiku u društvu. I premijer Plenković ima što pročitati u toj izjavi i naći poruku za sebe, ali ne želim da se shvati da je ovo pisano protiv njega i da se shvati kao da je najveći problem hrvatskog društva premijer Plenković”, kazao je Hranić, prenosi N1

Hrvatska biskupska konferencija vidi u društvu ozračje straha, gušenje slobode mišljenja i odlazak u jednoumlje.
‘U društvu kao da su na djelu elementi totalitarnog sustava gdje politička stranka kaže svoje i svi se tako trebaju ponašati’, kaže nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.

“Osjetili smo kako se u posljednje vrijeme u javnosti sve više dira u pitanje savjesti i slobode savjesti. Očekivala se nesloboda savjesti pri zauzimanju stavova i glasovanju”, kazao je biskup Hranić. “Susrećemo se s pitanje i problemom odricanja slobode i neslobodom u političkom djelovanju”, rekao je Hranić te dodao da smatraju da kad je netko saborski zastupnik “uživa slobodu izražavanja”.

‘Imali smo raspravu o Istanbulskoj konvenciji i vidjeli smo izjave koje su osporavale pravo na glasovanje po savjesti. Negira se pravo na organiziranje referenduma. Ubrzo će u raspravu ući zakon o pobačaju. Pravo na priziv savjesti je zadnja crta obrane demokracije’, rečeno je na konferenciji za novinare.

“Savjest je ono u čovjeku gdje on oblikuje sebe u moralnom, vrijednosnom, svjetonazorskom identitetu. Dirnuti u to je dirnuti u samo osobu. Biti moralan znači djelovati u skladu s vlastitim uvjerenjem. Nemoralan je onaj tko jedno misli, a drugo radi. Svaki čovjek ima pravo slijediti svoju savjest”, kazao je Vladimir Dugalić objašnjavajući katolički nauk.

‘Čovjek je pozvan živjeti po vlastitoj savjesti, a to posebno vrijedi za političare. Nitko im ne smije oduzeti da glasuju po savjesti. Sloboda savjesti ima prednost pred stranačkom stegom’, kažu u HBK.

Na pitanje da je biskup Uzinić rekao da Crkva ne može biti suautor Zakona o pobačaju, biskup Hranić je kazao: “Ovim ne želimo ući u javnu raspravu o Zakonu o pobačaju. Ovo može biti doprinos ozračju s kojim trebamo ući u javnu raspravu. Bilo bi mi žao da bilo tko ulazi u javnu raspravu, a zbog toga bude proskribiran”, kazao je Hranić. “Oni koji stvaraju zakon moraju s poštovanjem saslušati sve”, rekao je Hranić.

“Crkva neće pisati taj zakon, niti ga želimo pisati”, kazao je Vladimir Dugalić. “Ne bi bilo dobro da se oformi stručni tim koji bi bio samo jednog svjetonazorskog opredjeljenja. Ali Crkva kao Crkva neće sudjelovati u tome”, rekao je Dugalić. “No, biskupi imaju pravo sudjelovati u javnoj raspravi o zakonu”, kazao je biskup Hranić.

”Ne želimo utjecati na ministra Kujundžića, već želimo reći da svatko ima svoj stav i savjest i kad dođe do glasovanja treba glasovati po savjesti”, kazao je nadbiskup Hranić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ustavni sud odbacio žalbu građanske inicijative ‘Istina o Istanbulskoj’

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je žalbu Građanske inicijative Istina o Istanbulskoj na postupanje Grada Rijeke, odnosno dopuštanje prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na javnim površinama kojima upravlja Grad Rijeka.

Građanska inicijativa prvo požalila Državnom izbornom povjerenstvu zbog neodobravanja postavljanja štandova za prikupljanje potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, a nakon što je DIP u svojem odgovoru nije uvažio prigovore inicijative, ona se požalila Ustavnom sudu koji je, pak, 5. lipnja odbacio njenu žalbu.

U obrazloženju Ustavni sud navodi da se prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma »može održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkom tijela jedinice lokalne samouprave«, a to predstavničko tijelo ima obvezu donijeti odluke o lokacijama koje su kao javna dobra kojima upravlja lokalna vlast, prikladne za prikupljanje potpisa…

Odluku Ustavnog suda komentirao je na društvenim mrežama novinar Marko Jurič:

Ustavni je sud odbacio žalbu građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” na postupanje Grada Rijeke koji nije dozvolio prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na javnim površinama kojima upravlja Grad Rijeka. Dakle, ako se zabranjuje ono što Ustav jamči onda je to protuustavno. To je svakom brucošu prava jasno, ali ne i ustavnim sucima. Oni su se domislili da je ta žalba suvišna jer su ustavni suci utvrdili da je inicijativa ‘Istina o istanbulskoj’ ipak imala dovoljno mjesta na kojima su se mogli izjašnjavati i ‘da u bitnom to nije dovelo u pitanje njihovo izjašnjavanje’.

Genijalno! Ovo će ući u antologiju pravničkih bisera. To je recimo isto kao da netko zapuca rafalno na ulici u cilju da ubije ljude, a oni uspiju pobjeći i potom sud zaključi da taj koji ih je pokušao ubiti nije ništa kriv jer to pucanje ‘nije bitno dovelo u pitanje pravo’ na život tih prolaznika koji su se na vrijeme posakrivali.

Uskoro će Ustavni sud odlučivati jesu li pitanja obje referendumske inicijative u skladu s Ustavom. Tko se hoće kladiti da ni jedno neće proći na tom Ustavnom sudištu? Napisao je Jurič.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori