Pratite nas

Komentar

Međunarodno šamaranje

Objavljeno

na

Žalosno je gledati kako hrvatska državna vlast odolijeva tim promidžbenim nasrtajima. Naime, posve krivo.


Fašizacija i ustašizacija Hrvatske tako je silno uznapredovala da je svemu svijetu utjerala strah u kosti. Odakle sad to? Vrag zna!

Pokojni Umberto Eco našao je tomu uzrok u pritajenom ur-fascismu (iskonskom fašizmu) hrvatskoga naroda, a bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović u vječnoj „ustaškoj guji“, koja mu se ukazala u židovskomu Knessetu. Kako mi obični ljudi na to gledamo? Mi smo uglavnom slabovidni, no dobro vidimo ono što nam vidovnjaci pokažu.

[ad id=”93788″]

A vidovnjaci su nam dosad jasno pokazali dvije vrste hrvatskoga fašizma i ustaštva – nogometnu i proračunsku. Prvu, nogometnu vrstu vidjeli smo u liku Joea Šimunića, koji nakon nogometne pobjede s uzdignutom ljevicom… da, ljevicom, valjda na trećorimski pozdrav… kliče: „Za dom!“, a oduševljeni navijači odgovaraju: „Spremni!“. Zatim smo je vidjeli u svastici, simbolu njemačkoga nacionalnog socijalizma, koji se otajstveno ukazao na travnjaku nogometnog stadiona u Splitu. Drugu, proračunsku vrstu fašizma i ustaštva vidovnjaci su naciji predočili u liku ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji misli da je Republika Hrvatska uspostavljena voljom hrvatskoga naroda i obranjena u Domovinskom ratu, te odbija financirati antifašistički uzgoj „fašizma“ i „ustaštva“ iz proračuna Ministarstva kulture. Time, dakako, revidira hrvatsku nacionalnu povijest.

Šimunićeva lijeva ruka zgrozila je svijet. Velike sile zabrinula je poruka da je hrvatska nogometna reprezentacija – za dom spremna! A kada se ukazala svastika, bio je to krunski dokaz fašizma i ustaštva! Uznemirila se Uefa, pobješnjeli „politički ispravni“ novinari, kako domaći tako i svjetski. Hrvatska se Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još nije smirila. Ona zamjera ministrima unutarnjih poslova, SDP-ovu Ranku Ostojiću i Mostovu Vlahi Orepiću što još nisu kriminalistički rasvijetlili otajstveno ukazanje iako je od događaja već prošla gotovo godina dana.

svastKada je najavljen Hasanbegovićev proračunski progon antifašista, uzbunila se je ne samo „cijela regija“, nego i različita svjetska središta moći. Hrvatsku su počeli pritiskati različiti specijalni izaslanici, međunarodne udruge i inozemni veleposlanici – zbog nedostatnih manjinskih prava, revizije nacionalne povijesti, neslobode javnih priopćivala te gušenja društvenoga i političkog pluralizma.

Za sve to, i da nije bez osnove, u Europi je suvereno mjerodavna nacionalna država. Stoga je najnovije međunarodno šamaranje Hrvatske bezobraština ravna međunarodnopravnoj rehabilitaciji stvaranja Velike Srbije na hrvatskom državnom ozemlju koja je sročena u obrazloženju prvostupanjske presude Haaškoga suda četničkomu vojvodi Vojislavu Šešelju. Nema puno smisla razložno odgovarati na takve bezobraštine, no dužni smo radi samopoštovanja ponešto reći.

Otkud hrvatskim fašistima – kojih nikada nije bilo niti ih sada ima – kao simbol svastika? Nije li fašistički simbol bio fascio, a svastika nacistički? Fašizacija i ustašizacija očito nisu ista stvar, pa bi i fašisti i ustaše morali biti različita bića. Ustaše osim toga nisu bili ni nacisti, ni komunisti, ni demokrati. Bili su samo – ustaše, tj. hrvatski pobunjenici protiv Jugoslavije, za razliku od partizana (les partisans), pristaša Jugoslavije. Ustaški je simbol bilo veliko slovo U, a partizanski crvena petokraka zvijezda. Nakon Drugoga svjetskog rata partizani su masovnim zločinima temeljito istrijebili ustaše, a ako je koji i preživio, njega je – kao i njih – sustiglo vrijeme. Počivali u miru i jedni i drugi.

A današnja hrvatska vlast? Bukači koji tu vlast mrze zbog toga što nije protuhrvatska ozloglašuju je kao fašističku i ustašku. Pri tomu sami sebi skaču u usta tvrdeći da Vlada – ne vlada! Fašizam bez fašista i Ducea, Caudilla, Führera, Vožda!? Ustaštvo bez ustaša i Poglavnika!? S Vladom koja se još nije konstituirala, a svaki je dan na novom rubu raspada!? To je očito neslana šala.

Žalosno je gledati kako hrvatska državna vlast odolijeva tim promidžbenim nasrtajima. Naime, posve krivo. Najviši dužnosnici odmah složno udare u proklinjanje Nezavisne Države Hrvatske i ustaša onako kako se to gotovo pola stoljeća obredno radilo u komunističkoj Jugoslaviji. Najprije tu ratnu nesretnicu nazovu „tako zvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom“, a zatim je stanu poricati: „Nije bila ni nezavisna, ni država, ni hrvatska“. Zašto je to žalosno? Zato što je teško naći drugi narod koji je za volju svojih kolonijalnih gospodara tako ružno častio svoje nacionalne vođe kao Hrvati bana Josipa Jelačića, poglavnika Antu Pavelića i predsjednika Franju Tuđmana. U tim je naime stvarima uzmicanje samo korak u novu stupicu.

Pa što se onda može reći specijalnim izaslanicima, inozemnim veleposlanicima i predstavnicima međunarodnih udruga? Na hrvatskomu ništa. Suveren bi državni dužnosnik takvim zanovijetalima uljudno odbrusio na srpskomu: „Mi, bre, upravljamo državom, a ako vas interesuje Nedićeva Srbija, to je istorija. Obratite se istoričarima.“ I sigurno ga nikad više ne bi pritiskali Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Robert Pauletić: ‘Virus je bio njegov najveći saveznik, bez virusa Plenki bi danas bio u prašini’

Objavljeno

na

Objavio

Robert Pauletić, kandidat Domovinskog pokreta  osvrnuo se na izbore, ali i koliko je koronavirus utjecao na njih.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

Prije korone Plenkovićev HDZ bio je na prirodnih 20 posto podrške (čitaj: ljudi iz državnih službi koji žive od HDZ-a). Onda je usred korone Plenković skočio na 30 posto. U vremenima krize podrška vlasti uvijek raste. Potom je stala korona, pa je HDZ opet brzo pao na 24 posto.

Ali, avaj, opet je došla korona, i to u pravi čas za hadezeovce, taman za izbore: više od pola prestrašenih ljudi uopće nije izišlo na birališta, a stranačka vojska s iskaznicama normalno – mora izići.

Za svaki slučaj, kandidata iz stožera, Vilija Beroša, nakloni su mediji proglasili herojem i spasiteljem dva dana uoči izbora! Mislim da lukavi Plenković svaki dan i svaku noć blagoslivlje koronu. Virus je bio njegov najveći saveznik, bez virusa bi Plenki danas bio u prašini. – napisao je Pauletić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Đapić: Naravno da će Plenković proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova ‘moralnih vertikala’

Objavljeno

na

Objavio

Mislim da nitko na hrvatskoj političkoj sceni nije jasnije, točnije i konzistentnije od mene upozoravao na uzroke i posljedice reanimacije političkog srpstva koje se u najvećoj mjeri personificiralo u liku i djelu Milorada Pupovca, piše Anto Đapić, predsjednik stranke Desno na Facebooku.

Naglašavam da je Pupovac i eksponent i instrument trajne politike pokušaja destabilizacije hrvatskog društva oko najosjetljivijih pitanja hrvatske novije povijesti, posebno vezano uz temeljne vrijednosti Domovinskog rata.

O Pupovcu nitko nema iluzija, vrlo je predvidiv, ali dok mu Ustav i zakoni jamče političko postojanje on će raditi sve što radi, činio većinu ili ne. Njegova ustavna pozicija relikt je prijašnjeg vremena, iz doba borbe hrvatske države za svoju međunarodnu afirmaciju.

U doba Franje Tuđmana pozicija političkog srpstva bila je vrlo dobro kontrolirana, ali je pravu afirmaciju političkog srpstva u Hrvatskoj učinio Ivo Sanader 2003. godine kada je umjesto koalicije s HSP-om doveo SDSS i manjine u Hrvatskom Saboru u status odlučujućeg čimbenika za formiranje parlamentarne većine. Nakon Sanadera Pupovac je sve vise snažio svoju poziciju jer mu je ustavna pozicija takva da to može činiti. Godinama vodim borbu o potrebi izmjena izbornog sustava kojim bi se neutralizirala ovakva iracionalna pozicija nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru.

Nažalost, mnogim danas vrlo glasnim bukačima s tzv. hrvatske desnice ta tema nije bila zanimljiva dok na svojoj koži nisu osjetili sto to ustvari znači. Međutim, današnje formiranje većine u Saboru bitno je drugačijeg karaktera od onog kada je to učinio Sanader 2003. godine. Pobjeda Plenkovića na ovim izborima u političkom smislu je apsolutna i priključenje manjinskih zastupnika je više tehničko nego političko pitanje. Po naravi stvari, dokle god bude ovakva ustavna pozicija nacionalnih manjina oni će se uvijek prikloniti i nasloniti na najjaču političku grupaciju. Kada to ne bi učinili oni bi tek onda bili remetilački faktor.

Njihov utjecaj na kreiranje Plenkovićeve politike bit će minimalan jer prema posljednjim informacijama manjine će dobiti potpredsjednika Vlade za koordinaciju manjinskih prava, a niti jedno ministarstvo. Takvu vlast HDZ nije imao od doba Franje Tuđmana. Nastavak agresivne kampanje gubitnika s tzv. desnog spektra govori o neprihvaćanju teškog poraza koje je između ostalog i rezultat, pogotovo kad se radi o DPMŠ, pogrešnih procjena i slanja poruka koje nijedna velika politička stranka kao što je HDZ nikad ne bi mogla prihvatiti. Moralna supremacija s koje se DP ili MOST gnušaju suradnje HDZ i manjina je iritantna do gadljivosti, jer je stotine jasnih činjenica oko njih i pred nama koje tu supremaciju čine tragikomičnom.

Što je to moralnije i prirodnije u Hasanbegovićevoj i Jonjićevoj potpori Radi Borić i Tomaševiću, krajnje rigidnim titoistima u Zagrebačkoj skupštini prigodom pokušaja rušenja potpredsjednika skupštine Krešimira Kartela, od tehničke suradnje s manjinama? Ili, gdje je moralno uporište u potpori Ruže Tomašić Lori Vidović, militantnoj jurišnici na sve hrvatske nacionalne vrijednosti?

Odkud MOST-u pravo na moralne prodike i optuživanje HDZ-a za bilo što, nakon što su srušili HDZ-ovu, Karamarkovu vladu, a pokušali i nisu uspjeli srušiti drugu HDZ-ovu, ovaj put Plenkovićevu?

Kako to da kad već Hasanbegoviću i Petrovu ne valja ni Plenković, zato što je navodno lijeve orijentacije, a nije im valjao ni Karamarko, navodno ekstremno desno, iako je izmislio Hasanbegovića, a ovaj danas ima posve isti stav kao i Petrov, koji ga je rušio?

Nitko u situaciji kad je Hrvatska izložena pogibeljnim unutarnjim i vanjskim udarima, nitko s minimumom odgovornosti i zdravog razuma ne bi u vjerodostojnost tih ljudi uložio ni lipe, jer bi to bio pregolem rizik s nerazumno puno nesigurnosti i nepoznanica.

Zato je Plenkovićev savez s manjincima daleko prihvatljiviji rizik, pogotovo što realno i u svijetu i među Srbima umanjuje relevantnost Pupovčevog jaukanja o ugrozama, a politički ništa ili malo znači. I za kraj, naravno da će Plenković s pozicije snažnog i stabilnog predsjednika Vlade proširiti svoju parlamentarnu većinu upravo iz redova “moralnih vertikala”, ali ovaj put bez ucjena. Uvjeravam vas da ce mu biti teško obraniti se od ponuda i spremnosti da se zbog “hrvatskih nacionalnih interesa” priključe njegovoj parlamentarnoj većini, komentirao je Đapić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari