Pratite nas

Povijesnice

MEMENTO 6.12.1991. – Jedan od najtežih dana u povijesti Dubrovnika (VIDEO)

Objavljeno

na

6. prosinca 1991. godine ostat će zabilježen kao jedan od najtežih dana u povijesti Dubrovnika

U zoru 6. prosinca 1991., točno u 5 sati i 45 minuta, započeo je napad JNA, srpskih i crnogorskih rezervista te istočnohercegovačkih četnika na Dubrovnik u kojem je žživot izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ljudi je težže ili lakše ranjeno, piše Kamenjar.com

U spomen na žžrtve, 6. prosinca je proglašen Danom dubrovačkih branitelja.

Napad je trajao cijeli dan i Dubrovnik ga pamti kao najtežže ratno razaranje u svojoj dugoj povijesti. Tijekom granatiranja koje je trajalo do 21 sat, devet palača renesansnog grada jako je oštećeno, a nakon prestanka granatiranja buktali su požžari koje su vatrogasci i građani gasili, pod paljbom snajpera, morem.

No, unatoč silovitim napadima, zahvaljujući hrabrim hrvatskim braniteljima, Dubrovnik nije pao.

Bilo je i većih bitki Domovinskog rata, bilo je i krvavijih. Mnogi stratezi će kazati da su položaji u Sustjepanu i Belvedereju bili zapravo jednako bitni ako ne i bitniji od Srđa.

Ali psihološki, za Dubrovčane je jutarnje buđenje i pogled na Srđ na kojem se još uvijek vijori hrvatska trobojnica bio onaj ključ koji im je davao snagu da izdrže. A neki će kazati, taj sveti Nikola 1991. godine, napad na Dubrovnik i obrana Srđa bili su prijelomnica koja je označila propast plana zauzimanja Hrvatske .

Branitelji Srđa, Sustjepana i Belvederea su pokazali da se može obraniti od višestruko brojnijeg neprijatelja, čitav je svijet vidio nešto što se ne može drugačije opisati nego kulturocidom Dubrovnika, a ratna klima je prešla na Hrvatsku stranu.

Iz ponora gubitka Vukovara, koji je psihološki depresivno djelovao na domaću javnost tada, obrana Dubrovnika bila je stimulans koji je ljude u tim tmurnim vremenima “dignuo”.

(Kamenjar.com)

 

Barbarsko razaranje i herojska obrana Dubrovnika – 6. Prosinca 1991.

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Nakon osmomjesečne opsade deblokiran grad Dubrovnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari