U zoru 6. prosinca 1991., točno u 5 sati i 45 minuta, započeo je napad JNA, srpskih i crnogorskih rezervista te istočnohercegovačkih četnika na Dubrovnik u kojem je žživot izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ljudi je težže ili lakšše ranjeno, piše Kamenjar.com

PolitikaU spomen na žžrtve, 6. prosinca je proglaššen Danom dubrovačkih branitelja.

Napad je trajao cijeli dan i Dubrovnik ga pamti kao najtežže ratno razaranje u svojoj dugoj povijesti. Tijekom granatiranja koje je trajalo do 21 sat, devet palača renesansnog grada jako je ošštećeno, a nakon prestanka granatiranja buktali su požžari koje su vatrogasci i građani gasili, pod paljbom snajpera, morem. No, unatoč silovitim napadima, zahvaljujući hrabrim hrvatskim braniteljima, Dubrovnik nije pao.

Bilo je i većih bitki Domovinskog rata, bilo je i krvavijih. Mnogi stratezi će kazati da su položaji u Sustjepanu i Belvedereju bili zapravo jednako bitni ako ne i bitniji od Srđa. Ali psihološki, za Dubrovčane je jutarnje buđenje i pogled na Srđ na kojem se još uvijek vijori hrvatska trobojnica bio onaj ključ koji im je davao snagu da izdrže. A neki će kazati, taj sveti Nikola 1991. godine, napad na Dubrovnik i obrana Srđa bili su prijelomnica koja je označila propast plana zauzimanja Hrvatske .

Branitelji Srđa, Sustjepana i Belvederea su pokazali da se može obraniti od višestruko brojnijeg neprijatelja, čitav je svijet vidio nešto što se ne može drugačije opisati nego kulturocidom Dubrovnika, a ratna klima je prešla na Hrvatsku stranu. Iz ponora gubitka Vukovara, koji je psihološki depresivno djelovao na domaću javnost tada, obrana Dubrovnika bila je stimulans koji je ljude u tim tmurnim vremenima “dignuo”.

(Kamenjar.com)

facebook komentari

  • Sivooki

    Mojemu Gradu čast, držao se o tankoj niti, trpio i pretrpio… i pobijedio.

    Ko nas, bre, zavadi, cccc… bitange neke, sigurno..

  • Lilith

    Ah prijatelju! Splet nesretnih okolnosti.. ovo se dogodi kada nacionalizmi uzavriju :p

  • veteran.hr

    sjeme četničko im se zatrlo, grrrrrrrrr

  • Sivooki

    A nije važno tko je bio agesor i gdje se ratovalo… pa moralo se negdje…