Pratite nas

MEMORANDUM HRVATSKE DRŽAVNE VLADE 4 svibnja 1945.

Objavljeno

na

(Mnogi Hrvati su čilu o ovom povijestnom Memorandumu HDV od 4 svibnja 1945. godine, ali također mnogi Hrvati nisu imali uvida u sadržaj istoga. Osobno sam često puta tu i tamo čitao neke izvadke iz ovog memoranduma, ali ga nikada nisam u cijelosti vidio niti pročitao. Jest, negdje sam na internetu pročitao da su neki spočitovali dru. Vjekoslavu Vrančiću da tekst Memoranduma kojeg je on donio u svojoj knjigi S BIELOM ZASTAVOM PREKO ALPA (Buenos Aires 1953.) nije autentičan originalu.

U originalost Memoranduma kojeg niže donosim ne ulazim; a sve što želim reći je to da sam, prije nego ovaj Memorandum prepišem iz knjige U SLUŽBI DOMOVINE, koju je napisao dr. V. Vrančić, Buenos Aires 1977., pregledao linkove na internetu o ovom Memorandumu, i nisma mogao ništa pronaći da je netko stavio ovaj Memorandum na internet. Zato sam došao na ideju da ga stavim na uvid svim onima koji imadnu priliku ga pročitati i na isti, po mogućnosti, dati svoj komentar. Hvala svima na razumijevanju. Mile Boban, Otporaš.)

MEMORANDUM H.D.V. 4 SVIBNJA 1945.

U vrieme, kad se sudbina naroda Evrope i čitavog svijeta odredjuje (sama ova riječ “odredjuje” umjesto “određuje” govori sama za sebe da bi ovo mogao biti prijepis iz Memoranduma na engleskom jeziku, jer, kako pisac knjige kaže sam za sebe da su mu u zarobljeništvu sve stvari zaplijenuli i odnijeli, mo) za dulji poviestni razmak, treba urediti i položaj Nezavisne Države Hrvatske. Pravedna odluka, za koju se zalaže velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, ne može biti donešena, ako se ne uzmu u obzir i sliedeći momenti:

Nezavisna Država Hrvatska već četiri godine postoji i djeluje sa svim atributima suverene države. Ona je i de facto i de jure već u prvoj godini obstanka dobila priznanje triju velevlasti (Njemačke, Italije i Japana), te više drugih država (Španjolske, Finske, Madjarske, Rumunjske, Slovačke, Bugarske, Thailanda, Mandžukuoa i t.d.). Imale su s hrvatskom državom odnose u početku godine 1941. i same Sjedinjene Države Amerike, zatim Argentina, a do danas imaju svoja predstavničtva u Hrvatskoj, Švicarska (konzulat), švedska (konzulat) i Sv. Stolica (Apostolski delegat). Hrvatska država je članica Medjunarodne poštanske unije i Medjunarodnog Crvenog Križa. U ratu se pridržava svih propisa medjunarodnog prava te podržava logore sa zarovljenicima, podanicima Sjedinjenih Država, Engleske, Sovjetskog Saveza (…….)

Hrvatski narod je to dokazao posebno tokom posljednjih četiriju godina. Hrvatskoj državnoj vladi i Hrvatskom državnom saboru uspjelo je, uzprkos živom protivljenju s mnogih strana, održati političku samostalnost i izgraditi jaku vojsku s izvrstnim častničkim zborom. Uzprkos neprestanim, često težkim i vrlo krvavim gubitcima, i uzprkos medjunarodnim izvanjskim protivljenjima i to upravo onih, koji su u to vrieme htjeli i u tom pitanju kod nas imati odlučnu rieč, hrvatska vojska je dala dokaza svoje izvanredne borbenosti i valjanosti. Time je hrvatski narod izdržao najveću kušnju, koja se stavlja na pojedine narode i države. Više stotina tisuća hrvatskih boraca, a od toga velikim dielom vojnika novačenih na temelju dobrovoljnog stupnja u vojsku, koji su dali više desetaka tisuća žrtava i više desetaka tisuća ranjenika, i koji su i danas spremni poginuti za hrvatsku državu – jesu trajni i najeklatniji plebiscit, koji svjedoči o volji i sposobnosti hrvatskog naroda, da bude nezavisan u svojoj vlastitoj državi, a sve to uzprkos vanredno nepovoljnim vanjskim okolnostima.

Hrvatska kao zemlja, koja je kao država nastala na obalama Jadrana i koja je upućena na Jadransko more kao uvjet svoga obstanka, a hrvatski narod, uz Grke jedini pomorski narod Balkanskog poluotoka, ima stare prirodne vezes velikom Britanijom. Hrvatska ne može obstojati bez oslonca na Veliku Britanihu, dok s druge strane obstanak Hrvatske može biti Velikoj Britaniji od znatne koristi, budući da je hrvatski narod po prirodi čuvar istočne obale Jadranskog mora, jer je njezin posjednik.

Posebno treba upozoriti na mediteranski položaj Hrvatske i na naše razgranate veze s narodima Sredozemlja. Tu u prvom redu treba spomenuti činjenicu, da smo mi Hrvati jedini narod u Europi, koji ima veliki dio svojih pripadnika islamske vjeroispoviesti. Veze Hrvata islamske vjeroispoviesti – njih oko milijun – s Turskom stare su i vrlo duboke. U Turskoj danas živi oko 200.000 hrvatskih izseljenika, koji velikom većinom govore hrvatskim jezikom u kućnom saobraćaju, te imaju živ osjećaj ljubavi za staru postojbinu.

Oni u Turskoj zauzimaju razmjerno najviše položaje; veliki ih je broj medju pripadnicima viših razreda. Primjerica ambasador Turske u Londonu Ruset Ešref rodom je iz hrvatske pokrajine Bosne. Husref Gerede, turski poslanik u Berlinu do godine 1941., takodjer je rodom iz hrvatske pokrajine Bosne, kao i veći broj uglednih članova turske diplomacije. Gradonačelnik i zapovjednik okružja Ankara, rodom je takodjer iz Hrvatske; on je najuži suradnik predsjednika republike.

Razumljivo je, da se izseljeni Hrvati u Turskoj i njihovi mnogobrojni prijatelji zanimaju za položaj Hrvatske, a napose za položaj hrvatskih muslimana, koje Hrvati smatraju najplemenitijim dielom svoga naroda, te je politika hrvatske države prema muslimanima naišla na najljepši odjek u Turskoj, nasuprot lošim postupcima protiv muslimana u jugoslavenskoj državi prije godine 1941.

Za Hrvatsku se zanimaju, u duhu žive vjerske solidarnosti islamskih naroda, posebice muslimani Bližeg Iztoka. Primjera radi može se spomenuti, da je egipatski parlament, odnosno predsjedničtvo vlade u kairu dne 28. lipnja 1944. razpravljao o težkom položaju hrvatskih muslimana radi nasilja raznih banda, te je preko Crvenog polumjeseca odredilo znatnu novčanu pomoć za spomenute hrvatske stradalnike.

Nasuprot od Moskvestvarnom “slavenskom bloku” na Balkanu, u turskim krugovima je više puta iztaknuta potreba stvaranja mediteransko-balkanskog bloka neboljševičkih snaga, poimenice Turske, Grčke i Albanije. Tamo bi spadao i hrvatski narod, koji već radi svoje pripadnosti katolicizmu i islamu nema razvienog osjećaja panslavenske solidarnosti, koja se danas javlja kao sredstvo širenja moskovskog utjecaja.

Obrana Hrvatske prema tome nije borba za bilo kakvu, a najmanje fašističku političku ideologiju. To je čisto hrvatski nacionalno obranbeni rat. Dokaz za to jest i činjenica, da je mjeseca listopada 1944. – kada se vjerovalo, da će doći do ango-američkog izkrcavanja na hrvatskoj obali u Dalmaciji – bila izdana hrvatskim vojnim postrojbama u tom području zapovied, da se hrvatske oružane snage nemaju opirati ni suprostavljati pokušaju bilo kakvog vojničkog izkrcavanja i vojničkih djelatnosti anglo-američkih četa na našem državnom teretoriju.

Hrvatski narod je spreman urediti svoje granice, a u prvom redu na iztoku na širokogrudnoj bazi. S nacionalnim elementima Srbije, Crne Gore i Albanije već danas postoje odnosi suradnje u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Hrvatski narod je u pogledu odredjenja svih granica spreman prihvatiti arbitražu Velike Britanije i Sjedinjenih Država Amerike. U pogledu razgraničenja s Italijom iztičemo, da Hrvatska u rieci gleda ne samo svoju najvažniju luku, nego i izlaz Podunavskih zemalja na Jadran i Mediteran.

Na temelju svega izloženoga, hrvatski narod ima pravo tražiti od svih medjunarodnih činbenika, koji načelno priznaju pravo samoodredjenja svim poviestnim kulturnim europskim narodima, da se to pravo prizna i hrvatskom narodu, na temelju postojećeg stanja hrvatske države.

Danas se na slobodnom području Nezavisne Države Hrvatske, a napose u glavnom gradu Zagrebu, koji ima danas preko milijun stanovnika, nalazi preko milijun izbjeglica iz svih hrvatskih krajeva, kao i izbjeglica iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske, prokušanih prijatelja Englezke i Sjedinjinih Država Amerike. U Hrvatskoj se nalazi više izbjeglih visokih dostojanstvenika sa svojim klerom, medju ostalim i crnogorski pravoslavni metropolita s velikim brojem svoga svećenstva.

Svi oni strahuju pred mnogostruko dokazanim nasiljima partizana.*Na hrvatskom području nalazi se više stotina tisuća pripadnika hrvatske regularne vojske kao i veći broj nacionalnih boraca Srbije i Crne Gore, koji u suradnji sa slovenskim borcima odolievaju napadajima rušilačkih partizanskih snaga. Uzprkos činjenici, što se njemačke snage uglavnom bez borbe povlače, same ove hrvatske snage, kad bi imale i približno onakovu pomoć inozemstva kao partizani, bile bi u stanju dugo vremena odolievati svim napadajima pa čak i uništiti neprijatelja. Medjutim u sadanjim prilikama borba hrvatske vojske ne može se dugo nastaviti, te je iz razloga medjunarodne pravde, iz razloga spašavanja srži hrvatskog naroda, kao i drugih prije spomenutih naroda, te iz humani obzira prema ogromnom broju izbjeglica, potrebno pružiti pomoć hrvatskom narodu.

Hrvatska državna vlada želi i moli, da čim prije bude upućena u Hrvatsku Vaša vojnička misija, kako bi mogla dobiti uvida u činenjično stanje. Ujedno molimo, da Vaša vojska dodje na naše državno područje, da olakša ovo težko i pogibljeno stanje. Time se stavlja hrvatski narod u svojoj državi pod Vašu moćnu zaštitu.

Svim narodima, pa i u ovom ratu poraženim narodima, se sa strane Velike Britanije i Sjedinjenih Država Amerike priznaje pravo na slastitu državu. Zašto bi samo Hrvatska, koja k tomu nije nikoga napadala, nego jedino branila od napadaja, imala strepiti, da bi mogla izgubiti i ono najmanje, na što svaki narod ima pravo, t.j. svoju državu. Svakoj vojsci se priznalo barem pravo na kapitulaciju, a samo hrvatska vojska bi imala biti jednostavno zaklana in capite et in membris, makar je ta vojska branilac svoga naroda i svoje države bila i ostala bez ikakvih osvajačkih ambicija.

Dr. NIKOLA MANDIĆ
predsjednik vlade N.D.H.

Otporaš/kamenjar.com

facebook komentari

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu presuda Ratku Mladiću

Ratko MladićRaspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu će u srijedu (22. studenoga 2017.) izreći prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću.

Podsjetimo se, Ratko Mladić je bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 12. svibnja 1992. do najmanje 8. studenoga 1996. godine.

Tužiteljstvo u optužnici Ratka Mladića tereti u dvije točke za genocid; u pet točaka za zločine protiv čovječnosti; u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Haaška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.
Zločini koji se navode u optužnici Mladiću uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući vodeće pripadnike tih grupa; npr. ubojstvo 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), ubojstvo više od 200 zatočenika u KP domu Foča, ubojstvo oko 150 ljudi u logoru Keraterm, pored Prijedora, i ubojstvo najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica, pored Vlasenice.

• Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković, pored Bijeljine.

• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.

• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.

• Djela ubojstava koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje tržnice “Markale” 5. veljače 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Tužiteljstvo je u završnoj riječi suđenja zatražilo da Ratko Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pero Kovačević / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari