Connect with us

Reagiranja

MEMORICID, KULTUROCID, ETNOCID!! TRI U JEDAN! I SVE TO U VLASTITOJ DOMOVINI!!

Objavljeno

on

Već dugo vremena pokušavam osvijestiti, i što širem broju ljudi odaslati činjenicu, da je, nakon poslijeratnog brutalnog pokolja pripadnika Domovinske vojske, inteligencije i narodnih tribuna, ali i nikad utvrđenog broja pripadnika hrvatskog puka, („DEMOCID“) najveći zločin komunizma u Hrvatskoj, zločin “MEMORICIDA”, proveden u nekoliko faza, uz neviđene represalije.

[ad id=”68099″]

U prvoj fazi, započelo je, nakon brutalnih fizičkih egzekucija, (bez suda, putem presuda “prijekih sudova” (u mirnodopskim uvjetima), koje su bile izvršne odmah, bez dokaznog postupka i prava na obranu, te kasnijih (nešto civiliziranijih) montiranih komunističkih suđenja, bez prava priziva i objektivne valorizacije “dokaza”), izravnim zastrašivanjem (od najgrubljih fizičkih tortura do likvidacija svih koji su se usudili progovoriti o stravičnom zločinu) a završilo ozakonjenjem verbalnog delikta koji je u nadolazećim desetljećima, bio “živi štit” za prodor u komunističke tabue i dogme.

U drugoj fazi je provedena temeljita „dehrvatizacija“ (lustracija na komunistički način). Ono što nije fizički likvidirano, zatvoreno je ,poniženo, ucijenjeno, zastrašeno. Uvjet preživljavanja je bila potpuna šutnja i bezuvjetna suradnja sa „narodnim vlastima“. Posebno perverzno je to, što su ini koji su osuđeni na potpunu šutnju, bili sretni da nisu odabrani za bezuvjetnu suradnju. Kao i sada, odmah nakon „oslobođenja“ otimali su roditeljima djecu, navodili ili prisiljavali sinove i kćeri da „denunciraju“ vlastite roditelje, braću i sestre. Stvarali od njih nove janjičare. Danas se zgražamo nad svjedočanstvima najbližih suradnika vođe crvenih kmera Pola Pota, nesvjesni da su isti takvi zločini, metodama crvenog terora izbrisani iz kolektivne svijesti Hrvatskog naroda, te kroz proces obrazovanja i druge oblike indoktrinacije, provođene od strane državnih institucija i naddržavnih organizacija.

Djeci pripadnika Domovinske vojske, poglavito Ustaša, izrijekom je zabranjeno školovanje, dok je djeci „suradnika i simpatizera“, bio otežan ili onemogućen pristup srednjem i visokom sustavu obrazovanja. Djeca iz (hrvatskih) obitelji intelektualaca, (po nekoliko naraštaja unazad) prisiljena su pristup obrazovanju potražiti u inozemstvu.

Nakon fizičke likvidacije aktera, Spaljuje se sve ono što je u pisanom obliku prenosilo hrvatsku domoljubnu baštinu, zabranjuje se usmena predaja, Crkva i kler se iz javnog života progone u sakristije, vjera se ismijava i proglašava „opijumom za narod“, Najteža moguća optužba (zbog koje se nerijetko gubila glava) postaje „klerofašist“. Narod pod silnim teretom šuti. Šapatom se pronosi ona:- „I zidovi imaju uši“!! Paralelno s tim procesom, koji se može definirati kao memoricid, i „democid“ (etnocid i kulturocid), odvija se proces besramnog stvaranja nove „intelektualne elite“. Ušljivci, odrpanci, „proleteri“ čiji je kodeks časti formiran u vječito praznom želucu, najprimitivniji krvoloci, nehrvati, preko noći postaju „stručnjaci“, visoki državni dužnosnici, profesori, suci, …. Sinekure se dijele kao ratni plijen. Po „zaslugama“!! Organiziraju se analfabetski tečajevi za ministre, profesore…. Poneki stručni tečaj ravan je doktoratu.

Činjenica da nisu likvidirani samo pripadnici Domoljubne vojske, upravljačkog i represivnog aparata, nego i ugledni umjetnici, profesori, suci, odvjetnici, trgovci…, da su ozakonjene represalije na svim razinama vlasti, upravo govori o planiranoj provedbi Democida, a unutar njega etnocida i politicida.

Zbog čega Hrvati intelektualci, koji su doživjeli tajzločin, ili raspolažu saznanjima i činjenicama, koji razumiju što to znači, dopuštaju nijekanje, relativiziranje i prikrivanje zločina “DEMOCIDA”, koji je nad vlastitim narodom izvršila komunističko-partizanska vlast neposredno nakon II S, za mene će ostati vječiti misterij? “Democid” je pojam “skovan” od strane politologa Rudolpha J. Rumela, s namjerom definiranja područja masovnih zločina šireg od masovnih ubojstava pod nadzorom vlasti, a koji se naziva “genocidom”. “Etnocid” se definira kao: „uništavanje i pritisak na kulturu i jezik etničke skupine“, (u kojem za razliku od genocida, etnička skupina nije fizički uništena), ali jest njena kultura. Etnocidom se provodi prisilno svođenje na položaj manjine, a u drugom stupnju, dezintegracija i prisilno asimiliranje u većinski narod. Etnocidi se, (istina) na svjetskoj razini, vežu uz proces kolonijalizma i nad domorodačkim plemenima u “novootkrivenim zemljama”.

U Hrvatskoj, taj proces u prvi mah izgleda paradoksalno (zbog toga što etnocid provode pripadnici etničke manjine nad većinom, uz pomoć ideološki ostrašćene manjine, unutar većinske etničke zajednice. No, ako se poznaje komunistička doktrina prvenstva ideološkog i klasnog,u odnosu na etničko i nacionalno, stvari postaju jasnije). Tek etnocid nad većinskim Hrvatima provodi ideologizirana manjina unutar Hrvatskog naroda, uz obilatu pomoć jedne etničke manjine. “Politicid” se definira kao masovno ili pojedinačno ubojstvo ljudi zbog njihovih političkih stavova ili djelovanja na teritoriju neke države, od strane vršitelja vlasti, bez obzira na to radi li se o legalnoj i legitimnoj, nametnutoj (izvana) ili samoproglašenoj (nametnutoj iznutra) vlasti. Kada je u pitanju „politicid“ provođen u SR Hrvatskoj,“područje nadležnosti za likvidacije“ se proteže i izvan teritorija bivše države, na cijeli svijet. “Represalije” se definiraju kao protupravni, nasilni postupci koje se poduzimaju kao protumjere zbog određenih činjenja, sa ciljem da onaj prema kome se poduzimaju, odustane od određenih činjenja, u našem slučaju od borbe za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.

Danas, neposredno uoči parlamentarnih izbora, nakon mandata maliciozne, štetočinske vlasti. Mandata u kojemu su, na primitivan, prostački i diletantski način, u najvećem broju vladali unuci i djeca,onih koji su, osmislili i provodili gore opisane zločine. Onih koji su na gore opisani način, planski i organizirano, od svoje djece i unuka stvorili „crvenu aristokraciju“. „Aristokraciju“ koja u kulminaciji svoje perverzne dekadencije, u rušilačkom nastupu uništava sve Hrvatsko. Danas oni, braćo Hrvati i sestre Hrvatice, traže još jedan mandat. Mandat koji im treba da bi dovršili svoje antihrvatsko nedjelo.

Tko od nas toliko mrzi i prezire svoj hrvatski identitet, svoje pretke, kulturu i vjeru? Tko od nas nema pijeteta, ljudske sućuti za tolike nevine Hrvatske žrtve? Koga su to uspjeli trajno pretvoriti u modernog janjičara? Kome su iščupali korijene a on još vegetira? Tko je to spreman, svojim nerazumnim izborom ugroziti budućnost svoje djece i unuka? Hrvatskog naroda i države?

Ilija Vincetić / kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari