Pratite nas

Herceg Bosna

MENS REA – SLOBODAN PRALJAK: ”Eto, tako mislim“

Objavljeno

na

Tko jesam i što jesam ja, Slobodan Praljak, prosječni „nacionalist“ iz Hrvatske, „hrvatski nacionalist“, izgledni kandidat za „udruženog zločinca“ u budućem obrambenom ratu?

Tom naljepnicom (etiketom) označen je čovjek koji u komunističkoj Jugoslaviji misli i govori javno (završi na robiji ili biva ubijen) ili govori među sličnima ovo:

1. Tito je komunistički zločinac (ozbiljni zapadni povjesničari svrstali su ga na listu deset najvećih zločinaca 20. stoljeća), koji je i u ratu, a posebice poslije rata (II. svjetskog rata), ubio stotine tisuća ljudi, zatvorio desetine tisuća, protjerao stotine tisuća (i Nijemce – „Volksdeutschere“ i Talijane i Poljake, i … ), koji je svoje političke protivnike ubijao masovno u logorima (Goli otok) i u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Austriji, … DOKUMENT D-1.

U vrijeme dok pišem ova slova (2016. god.), u Republici Sloveniji iskapaju se ostaci ljudskih tijela iz masovnih grobnica koje su Titovi partizani napunili poslije kraja II. svjetskog rata.Slovenski povjesničari i istraživači (molim, ne Hrvati) tvrde da u tim grobištima leži oko 140.000 (stočetrdesettisuća) Hrvata.

Sitnica, kao dvije male atomske bombe, ali male, sasvim male, molim.

2. Skup država i pokreta koji su se borili protiv Hitlera (Anti-Hitlerovska koalicija) nije podudaran sa skupom država koji se naziva Antifašistička koalicija. Staljin i Tito bili su vođe država fašističke ideologije (podvrsta „komunizam“) i tamo gdje su oni pobijedili, taj je politički ustroj vlasti imao sve značajke nacizma, osim holokausta Židova.Za ostale ni to nije vrijedilo.

3. Komunistička Jugoslavija je diktatura, Tito je diktator.

4. Srbija i Srbi imaju povlašteni položaj u komunističkoj Jugoslaviji, u vojsci (JNA), u policiji, u tajnoj policiji, u vojnoj industriji, u svim saveznim državnim institucijama, čija se sjedišta nalaze u Beogradu, u državnim poduzećima koja kontroliraju uvoz i izvoz, posebice nafte, u diplomaciji, državnim kulturnim institucijama koje kontroliraju međunarodnu razmjenu, ekonomskim projektima koji se financiraju iz saveznog proračuna, itd., itd. Komunistička Jugoslavija je sve do 1974. godine funkcionirala kao proširena Srbija. Kada se to počelo sporo mijenjati (Ustav SFRJ iz 1974. godine), u Srbiji raste nezadovoljstvo koje će
rezultirati agresijom Srbije i JNA na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, kasnije na Kosovo.

5. Komunisti su dijelili inteligenciju na poštenu i nepoštenu. Poštena inteligencija aktivno ili pasivno podržavala je taj sustav, pisali su referate, magisterije, doktorate, samoupravne sporazume, obilježavali su obljetnice svojih velikih pobjeda i uspjeha,
posebice rođendan velikog vođe, doživotnog predsjednika države, četverostrukog narodnog heroja, maršala, klicali su pioniri i omladina, pekli su se janjci i održavali simpoziji (gozbe), u stotinama tisuća primjeraka tiskala su se sabrana djela mudroslovnog bravara, nije se pitalo za njegove vile i dvorce (desetine njih), za milijarde dolara vrijedna skloništa za komunističku elitu u slučaju rata (npr. KONJIC), nije se pitalo za stotine suludih i nevjerojatno skupih projekata JNA (Aerodrom u Bihaću). JNA bila je država u državi, nedodirljivi „garant naše slobode i budućnosti“.

Ja, Slobodan Praljak, član „nepoštene inteligencije“, držao sam da je 80 % onoga što se u misaonoj društvenoj sferi proizvodilo umno i moralno smeće, nisam klicao aleluja na spomen lika i djela tog čovjeka, zapravo sve mi se to gadilo. U toj zemlji sve je bila laž i priča o najboljem društvu i kraju povijesti i o bratstvu i jedinstvu naroda, u tom društvu kralo se u svim sferama društva na sve moguće načine, itd., itd.

Moji izračuni društvenih kristalizacija, rasta negativnih energija, bankrota gospodarstva, govorili su mi da takav režim i takva država moraju propasti, nadao sam se, želio sam to i, razmjerno procjeni i hrabrosti, radio na tome da se to dogodi.

Misao GYÖRGY LUKÁCSA da je bilo koji oblik komunizma bolji od bilo kojeg oblika kapitalizma – vulgarna je komunističko-marksistička floskula, a toliko se ljudi u Jugoslaviji trudilo dokazati njezinu istinitost.

NAPOMENA:

Poslije pada komunizma u Europi 90-tih godina prošlog stoljeća, toliko se puta napisalo i izgovorilo – da je komunizam pao.
Eto, srušio se, nestao sam od sebe.

Nije!!

Deseci milijuna ljudi izgubilo je život (o ostalim nedaćama da ne govorim) da bi, eto, komunizam pao. Žrtve su zaboravljene. Život ide dalje. Okrenuti smo budućnosti.

6. 1980. godina

Drug Tito je umro. Utjelovljenje aksiomatskih istina i GLAVNI AKSIOMATIK nije više živ. Mnogi plaču, ja sam radostan! Znam da počinje početak kraja komunističke tvorevine. Epigoni glavnog Aksiomatika, nisu više sigurni, aksiomi postaju upitni, gospodarstvo je već kolabiralo, inflacija divlja, vanjski dug ne može se vraćati, ljubav Zapada vene, … Istok ne može
pomoći. Tako misli budući „Udruženi zločinac“.

7. Pogreb druga Tita

Sve što je tog trenutka, u političkom smislu, bilo značajno u svijetu, doletjelo je u Beograd. Tito suprotstavio se Staljinu, te je zbog „strateških globalnih“ razloga postao miljenik zapadnih zemalja, posebno USA. Dobio je novac, dobio je povoljne kredite, preko „Balkan pakta“ (Grčka, Turska, Jugoslavija) – Jugoslavija je postala članica NATO pakta (tko je o tome smio napisati jednu jedinu riječ), dobio je povlaštene ekonomske odnose, oružje (avione, brodove, topove … ), dobio je značaj svjetskog
državnika i političara. Organizirao je tzv. „treći svijet“ u „Nesvrstane“ i po mišljenju zapadnih analitičara, smanjio mogućnost utjecaja SSSR-a na te zemlje.

To se zove „realna politika“.

A kada Naseru daje od Amerike dobiveno oružje kako bi mogao napasti Izrael, kada školuje i ljubi Gadafija i Sadama, kada ugošćuje Idija Amina Dadu, kada voli i pomaže Castra (valjda zbog cigara), kada svim mogućim diktatorima prodaje oružje, kada ubija svoje „oponente“ diljem svijeta …

Svi šute.

Moje su spoznaje o svijetu povijesti i moralu crne, ali kada se na Titovu grobu drže moralističke patetične tirade o veličini tog čovjeka, i to povijesnoj veličini, mučnina mi prolazi kroz cijelo tijelo. Čitatelju, to je tipičan simptom za kandidata za članstvo u UZP-u.

Pazite se takvih misli i osjećaja.

8. Za kraj

Ovakvom tipu (već ste mogli nazrijeti moj zločinački misaoni ustroj) ostaje izvan svake prihvatljive moralne prosudbe činjenica da se na tom pogrebu okupilo kompletno svjetsko državničko vodstvo kao moralna potvrda Titove veličine.

Realna je politika jedno, a zločincu doći na sprovod je drugo.

Tada i danas, osjećao sam kao da su se na grobove stotina tisuća koje je pobio – POPIŠALI.

Eto, tako mislim.

General-pukovnik HV-a  Slobodan Praljak 

Hrvatsko nebo/Kamenjar.com

PRIRUČNIK
 
Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini
S UPUTAMA KAKO TREBA MISLITI (MENS REA) I ŠTO TREBA ČINITI
(ACTUS REUS) KAKO BISTE NA SUDU U DEN HAAGU BILI PROGLAŠENI  ČLANOM UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA (UZP)
KAKO POSTATI UDRUŽENI
ZLOČINAC?
Izdavač:
„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956547.
Napomena Ova knjiga sadrži prijevode i prijepise originalnih dokumenata prikupljenih iz različitih izvora. Radi očuvanja autentičnosti samih dokumenata, izvršene su samo najnužnije jezične prilagodbe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Petar Škorić: Vrijeme je da se ‘prestanemo sramiti’ samog spomena Herceg-Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu rasprave o Deklaraciji o pravima Hrvata u BiH u Hrvatskom saboru o položaju Hrvata u BiH te potrebi korjenite promjene i traženju jedinstvenog političkog okvira koji bi zaštitio konstitutivnost, ravnopravnost i interese hrvatskog naroda u BiH, uvjerljivo najbolji govor održao je Petar Škorić.

Škorić je u svom govoru osudio sve snažnije velikobošnjačke orkestrirane napade na opstojnost hrvatskog naroda u BiH, te osudio njihovu politiku stvaranja unitarne BiH.

Hrvatski narod BiH je danas na braniku svog opstanka, ali i europskih vrijednosti u BiH. Podsjetio sam da je Hrvatski interes da BiH jednoga dana postane članica EU, članica NATO saveza, ali to nije niti može biti jedini odgovor na pitanje opstanka ni naše države, a niti je to pitanje spasa za hrvatski narod u BiH. Mi moramo imati alternativu u slučaju da, kako sada stvari stoje, ostala dva naroda imaju rezerve prema tim ciljevima i nastoje na temelju njih dobiti i izboriti što povoljniji status na račun i štetu hrvatskog naroda u BiH, kazao je Škorić u uvodu, prenosi Kamenjar.com. Pročitajte cijeli sjajan govor Petra Škorića:

Ne smijemo dopustiti da Hrvati u BiH postanu moneta za potkusurivanje ostala dva naroda pred međunarodnom zajednicom, niti smijemo od međunarodne zajednice očekivati zaštitu naših interesa ako to ne nametnemo kao naš prioritet!.

Naša je obveza, imamo na to pravo, ne samo da imamo pravo, već ustavnu – a što je posebno važno i međunarodnim sporazumima utvrđenu dužnost štititi interese svog naroda u Bosni i Hercegovini.

Stoga smatram, da mi u ovoj Deklaraciji moramo snažnije naglasiti da Washingtonski sporazum priznaje postojeće realnosti na području BiH, da Federacija nastaje – ne iz ničega, nego iz volje, vojski i područja, te administrativnih uprava pod kontrolom Republike BiH, odnosno Armije BiH, te Republike Herceg Bosne i HVO-a, te da je to naš ulog u Federaciju i da taj ulog nije ni bezuvjetan, niti može nestati.

Vrijeme je da se prestanemo sramiti samog spomena Herceg-Bosne, pojma koji je upravo upornošću bošnjačkih političara nažalost postao nepoželjan u javnom prostoru. Napominjem da je samo postojanje takve organizacije hrvatskog naroda očuvalo hrvatski narod od nestanka, opasnosti koja mu nažalost danas opet prijeti!.

Nažalost, danas se i mi u Hrvatskoj ponašamo kao da to nije postojalo, i kao da toga nema.

Upravo zbog toga je bilo moguće da se od 2000. godine, u najvećoj mjeri, potpuno zanemari status Hrvata u BiH, da se kriminalizira žestokim kampanjama u samoj Hrvatskoj i Republika Herceg Bosna i HVO, da je postalo posve normalno u hrvatskom javnom diskursu emitirati i promovirati čitav niz netočnosti, laži i kleveta o hrvatskom narodu u BiH, o famoznim Hercegovcima, da se javno kriminalizira istaknute vojne i političke prvake hrvatskog naroda, bez ikakvih argumenata i najčešće na klasičnim krivotvorinama bošnjačkih obavještajnih službi.

Stoga se ne treba čuditi ponašanju ni međunarodne zajednice, niti ad hoc tribunala u Haagu, a pogotovu ponašanju bošnjačkoga rukovodstva.

To su sve posljedice činjenice da smo mi u Hrvatskoj dopustili takav razvoj stvari i poticali zapravo takvo ponašanje.

Podsjećam, da je na temelju Washingtonskog sporazuma, koji je mirovni i državni sporazum između dva suverena naroda, gdje se Republika Hrvatska pojavljuje kao jamac, potpisan je i sporazum o posebnim odnosima Federacije i Republike Hrvatske, koji se kratkotrajno započeo provoditi, ali nakon dolaska Račana na vlast potpuno je ignoriran i marginaliziran. Taj sporazum nikada Sabor nije poništio, niti ga je Federalni parlament poništio, nije osporen ni pred bilo kojim nadležnim međunarodnim tijelom, i nije u suprotnosti s Daytonskim sporazumom, čak što više, njegova je izvorišna sastavnica je preduvjet toga političkog akta.

Danas Srbija na temelju posebnoga sporazuma s Republikom Srpskom ostvaruje legalnu i legitimnu suradnju, međunarodno valjanu, a mi smo se odrekli istih tih prava na poseban položaj u odnosu prema interesima našega naroda u BiH, pri čemu smo čak dopustili da nam se u okviru Hrvatske iz anacionalnih krugova spočitava tzv.mješanje u unutarnje stvari BiH.

Mi smo prema međunarodnim sporazumima dužni izravno pratiti – pa i utjecati na konačno i optimalno rješenje i uređenje države BiH, koja očito ovakva kakva jest –ne valja!

Od tih sporazuma koji se tiču posebnih odnosa Hrvatske i Federacije BiH ovo tijelo ne smije odustati. Upravo to nam treba biti jedan od instrumenata za legitimnu borbu za očuvanje opstojnosti našeg naroda.

Hrvatska je kao potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma istodobno i jamac Ustava BiH koji je sastavni dio tog sporazuma. Zato je i Hrvatska dužna štititi taj iznimno važni i temeljni dokument susjedne BiH od napada, dolazili oni izvana ili iznutra od strane jednog konstitutivnog naroda koji taj dokument i sve druge uporno želi derogirati i degradirati.

Naglašavam da je pozivanje na ustavnu obvezu Republike Hrvatske, obvezujuća stvar za političke, ali i sve ostale institucionalne aktere u Republici Hrvatskoj.

No, isto tako nije bitan međunarodni temelj našega djelovanja prema BiH, jer u svoj ustav svaka država može staviti što god hoće.

Tu su najvažniji međunarodni sporazumi, a od njih je najvažniji nama Sporazum o posebnim odnosima s Federacijom u ovome trenutku.

Zato predlažem da se u preambulu Deklaracije ugradi svakako i Sporazum oposebnim odnosima između Republike Hrvatske i Federacije BiH kao međunarodni ugovor, koji širom otvara vrata Republici Hrvatskoj na međunarodno – valjano djelovanje u zaštiti i promicanju interesa Hrvata u BiH.

Zaključno, smisao i cilj ove Deklaracije mora biti poziv svim sudionicima javnoga i društvenoga života u Hrvatskoj, posebno sudionicima nacionalnih politika, da se u samoj Hrvatskoj odmah ima mijenjati potpuno klima za ponašanje prema našim interesima u BiH, te poticanje pa i obavezivanje na svijest da je ugrožavanje interesa Hrvata u BIH, zapravo izravan udar na Republiku Hrvatsku.

Ova Deklaracija je zato u svojoj biti deklaracija o najvažnijim svehrvatskim interesima. Nije joj prvenstveni smisao samo skrb za Hrvate u BiH, nego joj je ultimativni poziv –briga o svojim sveukupnim nacionalnim interesima.

Tko to ne shvaća, i tko potiče predstavnike druga dva naroda, te njihove javne promotore, da u Hrvatskoj nema svijesti o tome i da u Republici Hrvatskoj imaju saveznike ili uporišta za svoje imperijalne i nepoštene ciljeve, izravno radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa, a ne samo protiv Hrvata u BiH.

To izravno ruši temeljne pretpostavke za bilo kakvu mogućnost održanja zajedničke države BiH, pri čemu je pozivanje na jedinstvenu BiH obična floskula i maska koju smo imali prilike iskustiti s Miloševićem i Jugoslavijom.

Na koncu, smisao i cilj ove Deklaracije mora biti otvoreni poziv svim sudionicima političkog i javnog života u Hrvatskoj da se u Hrvatskoj mora promijeniti klima prema našim interesima u BiH i podizanje svijesti da se udarom na Hrvate u BiH radi udar na Hrvatsku kao takvu. Naša dužnost je briniti o ukupnim nacionalnim interesima, a interesi hrvatskog naroda u BiH su njihov bitan dio.

Na koncu kroz odgovore na replike sam upozorio i na neprihvatljivu politiku otimanja pozicija koje su pripadale Hrvatima u BiH, u izvršnoj vlasti, diplomaciji…. Špranca je uhodana, za poziciju koja pripada Hrvatima pronađe se Bošnjak koji potpiše izjavu da je Hrvat i nakon toga taj Bošnjak bude imenovan na poziciju koja po raspodjeli funkcija pripada Hrvatima. Tako je imenovan i Komšićev prijatelj, Bošnjak Nerkez Arifhodžić, koji se izjasnio Hrvatom nakon čega je imenovan veleposlanikom u Italiji.

Naveo sam i druge pojave koje su dodatno frustrirale Hrvate u BiH, vezane su za dobivanje Domovnica, gdje postupci ishođenja domovnica Hrvatima u BiH traju 12 do 24 mjeseca, dok imamo primjere da pojedini Bošnjaci koji aktivno podržavaju majorizaciju hrvata (kao npr. glumac Emir Hadžihafizbegović) domovnicu temeljem diskrecijskog prava ministra MUP-a RH dobijaju po ubrzanom postupku..

Ono što Hrvate trenutno definitivno ohrabruje je činjenica da aktualni hrvatski državni vrh, prvi puta nakon 2000 godine, aktivno politički djeluje i svojim postupcima šalje jasnu i snažnu političku poruku da će RH ustrajati na zaštiti prava Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

General Sopta: Stojimo i danas ovdje svjesni svoga poslanja: Očuvati ono što je krvlju plaćeno!

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, u subotu 8. prosinca, u organizaciji veterna 2. gbr HVO i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH, svečano je obilježena 25. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a, a general zbora Stanko Sopta održao je sjajan govor:

Poštovani prijatelji!

Četvrt je stoljeća od zapovijedi predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne mr. Mate Bobana o osnutku 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne. Izrasla je iz sna, patnje i krvi svojih najboljih sinova. U desnici vitla mač pod okriljem grba Hrvata  i zmaju neprijatelju siječe glavu.

Druga gardijska brigada svoje sv. mise, svoja slavlja, svoje obljetnice slavi sa svojim poginulim vitezovima, sa sv. Ivanom Krstiteljem ovdje na Heliodromu u Rodoču, u vojarni Stanislava Baje Kraljevića, na južnim prilazima stolnom gradu Hrvata Mostaru. U ovom mauzoleju – kapeli njeni vitezovi na vječnom postroju stoje i slobodi salutiraju. Oni su joj, slobodi svoje zemlje i svoga naroda, dali sve. Svoj život.

U vječnom naručju svoje majke Hrvatice koja ih je rodila i Domovini dala, oni nas opominju. Vele nam:

Tu si se rodila, ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova, ozarenih zora slobode.

Kad u očima majki, za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Oče biskupe Ratko, posvetili ste ovu kapelu, slavili u njoj prvu svetu misu za sve poginule pripadnike 2. gardijske brigade. Tako smo ponosni i sretni da ste i danas s nama tu. S našim poginulima, s njihovim obiteljima, s nama veteranima ove slavne Brigade.

Sile zla uvijek su nam prijetile. I danas nam prijete. No, mi smo svjesni toga i mi ćemo im se oprijeti. I mi ćemo pobijediti. Sve zmajeve i sve sile zla i sve sotone. To je u hrvatskom genu. To nam je preko naših očeva i majki darovao svemogući Bog.

Stoga stojimo i danas ovdje svjesni svoje odgovornosti, svjesni svoga poslanja. Čuvati ono što je krvlju plaćeno. Čuvati slobodu. Čuvati svoju Zemlju. Ne dati svoga ponosa i svoga imena. Pokoj vječni daruj im, Gospodine. Duše vitezova Druge gardijske brigade počivajte u miru Božjem.

Živjeli.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari