Pratite nas

Herceg Bosna

MENS REA – SLOBODAN PRALJAK: ”Eto, tako mislim“

Objavljeno

na

Tko jesam i što jesam ja, Slobodan Praljak, prosječni „nacionalist“ iz Hrvatske, „hrvatski nacionalist“, izgledni kandidat za „udruženog zločinca“ u budućem obrambenom ratu?

Tom naljepnicom (etiketom) označen je čovjek koji u komunističkoj Jugoslaviji misli i govori javno (završi na robiji ili biva ubijen) ili govori među sličnima ovo:

1. Tito je komunistički zločinac (ozbiljni zapadni povjesničari svrstali su ga na listu deset najvećih zločinaca 20. stoljeća), koji je i u ratu, a posebice poslije rata (II. svjetskog rata), ubio stotine tisuća ljudi, zatvorio desetine tisuća, protjerao stotine tisuća (i Nijemce – „Volksdeutschere“ i Talijane i Poljake, i … ), koji je svoje političke protivnike ubijao masovno u logorima (Goli otok) i u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Austriji, … DOKUMENT D-1.

U vrijeme dok pišem ova slova (2016. god.), u Republici Sloveniji iskapaju se ostaci ljudskih tijela iz masovnih grobnica koje su Titovi partizani napunili poslije kraja II. svjetskog rata.Slovenski povjesničari i istraživači (molim, ne Hrvati) tvrde da u tim grobištima leži oko 140.000 (stočetrdesettisuća) Hrvata.

Sitnica, kao dvije male atomske bombe, ali male, sasvim male, molim.

2. Skup država i pokreta koji su se borili protiv Hitlera (Anti-Hitlerovska koalicija) nije podudaran sa skupom država koji se naziva Antifašistička koalicija. Staljin i Tito bili su vođe država fašističke ideologije (podvrsta „komunizam“) i tamo gdje su oni pobijedili, taj je politički ustroj vlasti imao sve značajke nacizma, osim holokausta Židova.Za ostale ni to nije vrijedilo.

3. Komunistička Jugoslavija je diktatura, Tito je diktator.

4. Srbija i Srbi imaju povlašteni položaj u komunističkoj Jugoslaviji, u vojsci (JNA), u policiji, u tajnoj policiji, u vojnoj industriji, u svim saveznim državnim institucijama, čija se sjedišta nalaze u Beogradu, u državnim poduzećima koja kontroliraju uvoz i izvoz, posebice nafte, u diplomaciji, državnim kulturnim institucijama koje kontroliraju međunarodnu razmjenu, ekonomskim projektima koji se financiraju iz saveznog proračuna, itd., itd. Komunistička Jugoslavija je sve do 1974. godine funkcionirala kao proširena Srbija. Kada se to počelo sporo mijenjati (Ustav SFRJ iz 1974. godine), u Srbiji raste nezadovoljstvo koje će
rezultirati agresijom Srbije i JNA na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, kasnije na Kosovo.

5. Komunisti su dijelili inteligenciju na poštenu i nepoštenu. Poštena inteligencija aktivno ili pasivno podržavala je taj sustav, pisali su referate, magisterije, doktorate, samoupravne sporazume, obilježavali su obljetnice svojih velikih pobjeda i uspjeha,
posebice rođendan velikog vođe, doživotnog predsjednika države, četverostrukog narodnog heroja, maršala, klicali su pioniri i omladina, pekli su se janjci i održavali simpoziji (gozbe), u stotinama tisuća primjeraka tiskala su se sabrana djela mudroslovnog bravara, nije se pitalo za njegove vile i dvorce (desetine njih), za milijarde dolara vrijedna skloništa za komunističku elitu u slučaju rata (npr. KONJIC), nije se pitalo za stotine suludih i nevjerojatno skupih projekata JNA (Aerodrom u Bihaću). JNA bila je država u državi, nedodirljivi „garant naše slobode i budućnosti“.

Ja, Slobodan Praljak, član „nepoštene inteligencije“, držao sam da je 80 % onoga što se u misaonoj društvenoj sferi proizvodilo umno i moralno smeće, nisam klicao aleluja na spomen lika i djela tog čovjeka, zapravo sve mi se to gadilo. U toj zemlji sve je bila laž i priča o najboljem društvu i kraju povijesti i o bratstvu i jedinstvu naroda, u tom društvu kralo se u svim sferama društva na sve moguće načine, itd., itd.

Moji izračuni društvenih kristalizacija, rasta negativnih energija, bankrota gospodarstva, govorili su mi da takav režim i takva država moraju propasti, nadao sam se, želio sam to i, razmjerno procjeni i hrabrosti, radio na tome da se to dogodi.

Misao GYÖRGY LUKÁCSA da je bilo koji oblik komunizma bolji od bilo kojeg oblika kapitalizma – vulgarna je komunističko-marksistička floskula, a toliko se ljudi u Jugoslaviji trudilo dokazati njezinu istinitost.

NAPOMENA:

Poslije pada komunizma u Europi 90-tih godina prošlog stoljeća, toliko se puta napisalo i izgovorilo – da je komunizam pao.
Eto, srušio se, nestao sam od sebe.

Nije!!

Deseci milijuna ljudi izgubilo je život (o ostalim nedaćama da ne govorim) da bi, eto, komunizam pao. Žrtve su zaboravljene. Život ide dalje. Okrenuti smo budućnosti.

6. 1980. godina

Drug Tito je umro. Utjelovljenje aksiomatskih istina i GLAVNI AKSIOMATIK nije više živ. Mnogi plaču, ja sam radostan! Znam da počinje početak kraja komunističke tvorevine. Epigoni glavnog Aksiomatika, nisu više sigurni, aksiomi postaju upitni, gospodarstvo je već kolabiralo, inflacija divlja, vanjski dug ne može se vraćati, ljubav Zapada vene, … Istok ne može
pomoći. Tako misli budući „Udruženi zločinac“.

7. Pogreb druga Tita

Sve što je tog trenutka, u političkom smislu, bilo značajno u svijetu, doletjelo je u Beograd. Tito suprotstavio se Staljinu, te je zbog „strateških globalnih“ razloga postao miljenik zapadnih zemalja, posebno USA. Dobio je novac, dobio je povoljne kredite, preko „Balkan pakta“ (Grčka, Turska, Jugoslavija) – Jugoslavija je postala članica NATO pakta (tko je o tome smio napisati jednu jedinu riječ), dobio je povlaštene ekonomske odnose, oružje (avione, brodove, topove … ), dobio je značaj svjetskog
državnika i političara. Organizirao je tzv. „treći svijet“ u „Nesvrstane“ i po mišljenju zapadnih analitičara, smanjio mogućnost utjecaja SSSR-a na te zemlje.

To se zove „realna politika“.

A kada Naseru daje od Amerike dobiveno oružje kako bi mogao napasti Izrael, kada školuje i ljubi Gadafija i Sadama, kada ugošćuje Idija Amina Dadu, kada voli i pomaže Castra (valjda zbog cigara), kada svim mogućim diktatorima prodaje oružje, kada ubija svoje „oponente“ diljem svijeta …

Svi šute.

Moje su spoznaje o svijetu povijesti i moralu crne, ali kada se na Titovu grobu drže moralističke patetične tirade o veličini tog čovjeka, i to povijesnoj veličini, mučnina mi prolazi kroz cijelo tijelo. Čitatelju, to je tipičan simptom za kandidata za članstvo u UZP-u.

Pazite se takvih misli i osjećaja.

8. Za kraj

Ovakvom tipu (već ste mogli nazrijeti moj zločinački misaoni ustroj) ostaje izvan svake prihvatljive moralne prosudbe činjenica da se na tom pogrebu okupilo kompletno svjetsko državničko vodstvo kao moralna potvrda Titove veličine.

Realna je politika jedno, a zločincu doći na sprovod je drugo.

Tada i danas, osjećao sam kao da su se na grobove stotina tisuća koje je pobio – POPIŠALI.

Eto, tako mislim.

General-pukovnik HV-a  Slobodan Praljak 

Hrvatsko nebo/Kamenjar.com

PRIRUČNIK
 
Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini
S UPUTAMA KAKO TREBA MISLITI (MENS REA) I ŠTO TREBA ČINITI
(ACTUS REUS) KAKO BISTE NA SUDU U DEN HAAGU BILI PROGLAŠENI  ČLANOM UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA (UZP)
KAKO POSTATI UDRUŽENI
ZLOČINAC?
Izdavač:
„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956547.
Napomena Ova knjiga sadrži prijevode i prijepise originalnih dokumenata prikupljenih iz različitih izvora. Radi očuvanja autentičnosti samih dokumenata, izvršene su samo najnužnije jezične prilagodbe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

DŽEBA ODGOVORIO ORUČEVIĆU: Na nasilno utjerivanje Bosne, Mostar će ti pokazati pravi hercegovački šipak!

Objavljeno

na

Objavio

-Pitanje je što znači “pravi bosanski grad’!? Znači li to, u slučaju Mostara, da naš rođeni Mostarac i Hercegovac, Safa, želi otjerati Hercegovinu iz Mostara i utjerati nam Bosnu? Na ovakvo nasilno nametanje bosanske šljive Mostar će mu pokazati otpor i pravi hercegovački šipak!.

Tim je riječima, predsjednik Gradskog odbora HDZ BiH Mostara Damir Džeba za Hrvatski Medijski Servis komentirao izjavu bivšeg (do)gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića kako će Mostar biti pravi bosanski grad.

-Mostar će sigurno imati Gradsko vijeće i gradonačelnika i bit će bosanski grad. Velika prijestolnica, pravi bosanski grad, kazao je Oručević za N1 televiziju.

Džeba kaže kako reći u godini 2019. da će Mostar biti „pravi bosanski grad“ je “geografski, povijesno pa, ako hoćete, i mostarski vrlo nepismeno i zlonamjerno”. Napominje kako Oručevića osobno ne poznaje ali se kao “dijete grada” raspitao o njemu, držeći se one narodne „nije važno što govori nego tko govori“.

Sarajlije bi rekle – pomozite čo’eku

-Starije kolege, prijatelji bez obzira na naciju, ili kako se voli istaknuti “stara mostarska raja”, kažu da je u ono lijepo prijeratno vrijeme Safa bio poznat po poslovima vezanim za goblene. O čemu je riječ točno, ne znam, ali kažu da o tomu priča cijeli grad i da ta priča ne zastarijeva isto kao i zločini, ratni i gospodarski. Također ističu da je Safa prije rata rekao negdje u gradu, recimo Mahali, Luci, Balinovcu, Rudniku, Zaliku, Starom Gradu, Centru 2, Balinovcu, Carini ili Aveniji, da je on Bosanac ili da je Mostar ‘bosanski grad’ ne bi se baš lijepo proveo, kaže Džeba.

Veli kako je teško staroj mostarskoj raji razumjeti, da jedno dijete grada Mostara, srca Hercegovine, javno govori kako Mostar jest ili će biti “pravi bosanski grad”.

-Na jednak način bi Sarajlije blijedo gledale nekoga da u sred Sarajeva “odvali” kako je Sarajevo hercegovački grad ili će biti “pravi hercegovački grad”. Pokušali bi pomoći čo’eku, a naravno da bi se gledalo tko govori takve budalaštine i za kakve potrebe, ističe Džeba za HMS.

Stariji Mostarci, onako na prvu, dodaje, pokušavaju ovakvo stanje ‘liskalukom’ razumjeti i usporediti spominjući prijeratnu emisiju Opstanak ili za mlađu populaciju emisije „Animal Planeta“ – kada se jedinka jedne vrste  pridruži grupi druge vrste, ona poprima ponašanje i glasanje grupe kojoj se pridružila. Pa objašnjavaju da je vjerojatno dug boravak u Bosni i s političkim Bosancima našeg Safu, od rođenog Mostarca i Hercegovca, pretvorio u geografskog i političkog Bosanca.

Uzoran pripadnik HVO-a

-Ljudi na ulici, raja, također, mi pričaju kako je na početku rata, Safa, bio uzoran pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Postoje slike i video zapisi na kojim se vidi Safet u odori HVO s dužnošću djelatnika za sigurnost pri uredu zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar. Herceg Bosna mu nije smetala kada ju je iskoristio da dobije toliko “mrsku i zlokobnu” Domovnicu i Putovnicu Republike Hrvatske, kaže predsjednik mostarskog HDZ-a.

Naglašava kako je to onaj isti HVO koji Oručević proziva za sve i svašta a bio mu je, veli, uzorni pripadnik, pa čak i u vremenu kada su se vodile rasprave o promjeni ulica u Mostaru i koje su danas sporne.

-To je dio njegove ostavštine te je vrlo pohvalno da želi riješiti problem u čijem vremenu i nastao. Za ovakvo djelovanje dobra je policijska kvalifikacija „povratak na mjesto zločina“, a možda je u pitanju i grižnja savjesti, kaže Džeba.

Komentirajući Oručevićeve optužbe kako HDZ ne želi promjenu aziva mostarskih ulica koje nose imena po ustaškim dužnosnicim,a Džeba kaže kako je ta stranka jedini istinski zagovaratelj promjena spornih naziva ulica u Mostaru.

-Gradonačelnik Ljubo Bešlić je imao tu namjeru te je nekoliko puta u Gradskom vijeću Mostara službeno predlagao da se imena tri spomenute ulice, koje su svoje ime dobile u ratu, promijene i da se tim ulicama daju imena po poznatim mostarskim i bh. pjesnicima, kaže Džeba.

I “ulica” ima mišljenje o ulicama

Dodaje kako o promjeni imena ulica u gradu, i “ulica” ima svoje mišljenje.

-Ono što “ulica” u Mostaru kaže jeste da bi voljela imati, pored imena po mostarskim i bh. pjesnicima, i imena po cvijeću, pa onako, mostarski, u šali kaže da bi naš Safa trebao otvoriti i živjeti u Ulici Suncokreta, kaže predsjednik mostarskog odbora HDZ-a.

Dodaje kako izjave Safeta Oručevića ne treba uzimati ozbiljno, već ih treba smjestiti u prostor nesimpatičnih loših viceva, šala i šega.

-S ovakvim izjavama Safa ulazi zasigurno u ekipu vicmahera i konvertita prijeteći ugroziti prvake u ovom poslu poput Stjepana Mesića ili Željka Komšića.

Ističe kako je njima dozvoljeno da, u slučaju Mesića, može veličati ustaške ideje i ciljeve ( ili u slučaju Komšić, držati u uredu sliku na zidu osobe koja je otvoreno podržavala ustaški pokret, željela Hrvatsku do Drine i osnivača logora Dretelj, a danas su i Komšić i Mesić prvaci antifašističke riječi. No, mediji Sarajeva to uredno i namjerno zataškavaju, kriju od javnosti, ali su ti činjenični dokazi, video i pisani, na sreću istine i pravde neizbrisivi, kaže Džeba.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Bitka za Zavrtaljku jedna od najbrilijantnijih bitaka Domovinskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Brojno izaslanstvo dužnosnika HDZ BiH na svim razinim vlasti odalo je danas 27. siječnja 2019. godine počast hrvatskim braniteljima koji su poginuli u Bitci za Zavrtaljku.

Izaslanstvo je predvodila Lidija Bradara, članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

Zajedno s obiteljima poginulih braniteljima te članovima Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, dužnosnici HDZ BiH položili su vijenas pred Spomen obilježjem u Brestovskom, a potom su nazočili misi zadušnici u župnoj crkvi u Brestovskom koje je predvodio mjesni župni fra Ilija Jurić.

Pred oltarom su ovom prigodom bile izložene fotografije poginulih hrvatskih branitelja Kiseljaka.

Inače, Bitka za Zavrtaljku dogodila se 29. siječnja 1994. godine. Tog je dana hrvatskim braniteljima, uspkos snježnom nevremenu uspjelo zauzetu inače nepristupačnu kotu na planini Zahor koja dominira Brestovskom i Bilalovcem, selima pretežno nastanjenim hrvatskim stanovništvom, smještenim na rubnim područjima općine Kiseljak prema Busovači.

Kontrolirati Zavrtaljku značilo je rasterećenje Lašvanske doline koja se nalazila u izuzetno teškom položaju, ali i spječavanje daljnjih zločina tzv. Armije BiH.

Bitci za Zavrtaljku prethodio je zločin nad hrvatskim stanovništvom Medovaca i drugih sela koja gravitiraju Brestovsku i Bilalovcu.

Poseban doprinos u Bitki za Zavrtaljku dali su pripadnici Postrojbi posebnih namjena čijom zaslugom je postrojbama HVO-a bez ikakvih topničkih priprema uspjelo zauzeti ovu strateški važnu kotu.

Pored počasti poginulim hrvatskim braniteljima, s obilježavanja Bitke za Zavrtaljku poslana je i poruka kako bitka za punu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH još uvijek traje.

„Naši su hrvatski branitelji ginuli braneći svoj dom i obitelj i to nikad ne smijemo zaboraviti. Danas kada nam se pokušava osporiti pravo na jednakopravnos s druga dva naroda u BiH, moramo biti svjesni naše bitke za istinsku jednakopravnost i dalje traju. Mi od njih nećemo nikad odustati jer ni naši branitelji nikad nisu odustajali, ni kad se činilo nemogućim zauzeti kote poput Zavrtaljke koja je bez sumnje jedna od najbrilijatnijih Bitaka u Domovinskom ratu“, kazala je ovom prilikom Lidija Bradara,članica Predsjedništva HDZ BiH i predsjedateljica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.

 

KRVAVI SIJEČANJ 1993.; Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari