Pratite nas

Magazin

Mentalno stanje nacije – 250.000 ovisnika o alkoholu

Objavljeno

na

Foto: Isječak/YouTube

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, pokazuje najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije u hrvatskom tranzicijskom društvu, gdje stariji, slabiji i osjetljiviji nisu dovoljno zaštićeni, pa često olakšanje traže u raznim oblicima ovisnosti.

Od tih 250.000 alkoholičara samo osam posto ih se liječi, rekao je u razgovoru za Hinu psihijatar Ante Bagarić, komentirajući publikaciju u kojoj je objavljeno da je ovisnost o alkoholu 2017. godine bila jedan od vodećih uzroka hospitalizacije muškaraca na psihijatrijskim odjelima.

piše: Vedrana Larva

Muških alkoholičara četiri puta više od ženskih

Ovisnika o alkoholu četiri je puta više među muškom populacijom u odnosu na žene, koje pak na psihijatrijskom liječenju završavaju najčešće zbog depresije.

Teško je jednostavno utvrditi koji su razlozi za takvu podjelu, kaže Bagarić, jer na mentalne poremećaje utječu biologijski, psihološki i socijalni faktori.

Jedan od uzroka vidi u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.

Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine.

Muškarci se ubijaju oružjem, žene otrovom

Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.

“I kada žive i kada umiru, osobe igraju stvarne ili češće samo fantazijske uloge. Muškarci s jakim unutarnjim autoagresivnim silama biraju ‘muški način’ – vatreno oružje, eksplozivna sredstva, vješanje, hladno oružje… Žene pritisnute jakim unutarnjim autodestruktivnim silama biraju ‘tihi način’. U tom smislu treba usmjeravati preventivne i terapijske programe”.

Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj.

U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.

“Znaju da im nešto smeta, da se osjećaju loše, da ne mogu funkcionirati, ali ne znaju uzrok, naziv i tijek tih bolesti”, kaže Bagarić.

Pogrešni savjeti depresivnim osobama

Mnoge mentalne bolesti ne prepoznaju ni članovi obitelji. Tako će npr. depresivnoj osobi davati savjete – “to nije ništa, i ja sam nekad potišten, samo se trgni, negdje otputuj, zabavi se malo…”.

Bagarić upozorava da je depresija ozbiljna bolest, a takvi savjeti ne samo da nisu korisni nego mogu štetiti jer se depresivna osoba samo još više povlači u sebe.

Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre… Jasno, bez ikakvih rezultata.

Lijek za neprepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.

Posebno osjetljiv dio društva su starije osobe koje se teško prilagođavaju brzim promjenama u društvu, nesigurne su, često frustrirane i rezignirane. S vremenom to zaostajanje postaje sve veće i takve osobe bivaju isključene iz svih važnih društvenih procesa.

Hrvatsku je dodatno opteretio proces tranzicije u kojoj je ionako jaki dio društva iskoristio priliku da još više jača, slabiji dio društva je oslabio, a najslabiji dio propada.

Zadnjih godina otišlo više od 30 mladih psihijatara

Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji.

Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.

Nedostaje nam psihijatara, pa i one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.

Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje. Zadnjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara i taj se gubitak ne može nadoknaditi. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Povratnik iz Austrije: Čežnja za domovinom bila je jača

Objavljeno

na

Objavio

1. kolovoza 1991. Marko Đurkov nikada neće zaboraviti. Imao je 11 godina, neprijatelji su napali Dalj i prekinuli mu bezbrižno djetinjstvo. S roditeljima i dvojicom braće napušta voljenu Slavoniju; odlaze rodbini u Austriju.

– Tamo smo upoznali dobre ljude koji su nam iznajmili jednu staru kuću u kojoj smo živjeli dok se roditelji nisu malo snašli. Onda su nam ti isti ljudi omogućili kredit. Rat je i dalje nastavio, nije se ništa smirivalo u Dalju, u Hrvatsku nismo mogli doći u našu kuću skroz do 97., 98., nismo mogli dolaziti tu – govori Đurkov za HRT

Novi su dom pronašli u Gradišću. Dobro su se uklopili. Roditelji su se zaposlili, braća školovala. Marko završava za soboslikara, polaže majstorski ispit, otvara obrt. Bio je najmlađi obrtnik u tom dijelu Austrije. Radio je i kao restaurator.

– U tih deset godina što sam otvorio obrt, svake godine sam zapošljavao sve više i više radnika. Zadnju godinu prije nego sam se sa suprugom vratio, imao sam 10 zaposlenih i posla jako puno i bili smo tamo na dobrom glasu. Ja sam tamo super živio, imao sam sve što god sam htio. Nisam čak ni morao više raditi toliko puno, to sve je fizički već bilo uhodano – prisjeća se Đurkov.

Sve to ga nije ispunjavalo. Čežnja za domovinom bila je jača. U Dalj se vraćao često. Upoznao je suprugu Snježanu. Poveo ju je u Austriju, gdje su dobili dvoje djece. No obećao joj je da će se vratiti.

– O povratku sam razmišljao od prvog dana. Svaku kunu, tadašnji šiling donosio sam ovdje. Onda smo kupili kuću, kupili smo plac. Onda kad smo pripremili malo naš dom onda smo počeli obdje graditi. Na ovom placu je bila jedna stara hala – kaže.

Tako je na mjestu nekadašnjeg mlina, tik uz Dunav, sagradio mini hotel s restoranom, koji privlači goste iz cijele zemlje, ali i inozemstva.

– U 10 godina ja sam ovdje uložio 300.000 eura gotovine koje sam tamo zaradio. I kad smo sve to izradili, ožbukali, onda nam je trebalo za pločice, boju, za fasadu, za namještaj, onda sam otišao u Osijek. 11 banaka je bilo prije 8 godina. Ništa nisam mogao dobiti. I onda sam na osnovu moga poslovanja tamo i poznanstva u Austriji dobio pomoć. Onda sam tamo dobio kredit. Uglavnom, tamo su mi ljudi puno više pomogli da bi ovdje mogao nešto izraditi – govori nam Đurkov.

Ni sredstva iz europskih fondova nisu mogli dobiti. Trenutačno imaju 25 zaposlenih, muku muče s radnicima. Supruga Snježana mještanima koji ne mogu hodati po povoljnijoj cijeni odvozi jelo. Velika je podrška suprugu. Ovdje su Iva i Stipa dobili brata. Nije joj, kaže, žao što su se vratili.

– Ima tu malih negativnih strana, ali ipak kad se vidi sve, nije nam žao jer tu vidimo svoju djecu, oni su našli svoje društvo. Kćerka je upisala voljenu školu, Stipa ima svoju neku viziju nogometa, krenuo je svojim putem. Luka sad će 5 g. za njega će se vidjeti što će dalje, alil isto voli tu biti – govori Snježana Đurkov.

Iako još otplaćuju kredite, svakodnevno se bore i rade po 18 sati, Snježana i Marko Đurkov ne žele odustati. Žele ostati u svom Dalju, u kojem se broj stanovnika prepolovio. Prije rata bilo ih je 7000.

– Što god da bude, drago mi je da sam ovdje nego bilo gdje dalje. Tamo su ljudi super, ali htio sam da moja djeca odrastu ovdje. Da li će oni ostati ovdje ilil ne, to nije moja odluka. Dao sam sve od sebe da oni odrastu u svojoj zemlji. Sad se nadam da će oni jednog dana reći – dobro je što smo se vratili. Najveća nagrada će mi to biti u životu. Onda sve ima smisla da su djeca djeca u Hrvatskoj da su svoj na svome, to što je mene ustvari vratilo ovdje – poručuje Marko Đurkov. (HRT)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Željka Markić: Zvali smo Škoru i prije da dođe na Hod za Život i da čak i pjeva, on to nije učinio

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica udruge U ime obitelji, Željka Markić, gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana, kao i kampanju i kandidate za predstojeće predsjedničke izbore.

“Imamo državu, obranili smo Hrvatsku u vrlo teškim okolnostima, nismo imali oružje, nije postojala vojska, nismo imali ljude koji su imali znanja, sve se to nekako uspjelo nadoknaditi prvenstveno radi volje i ljubavi hrvatskog naroda da se izbori za sebe i okolnosti koje su dovele do toga da se ljudi ujedine. To je bilo vrijeme kada sam ja radila kao ratna dopisnica na HRT-u i lijepo je bilo osjetiti zajedništvo. Ta se borba ne bi mogla voditi bez nekoga tko je imao viziju i kao ostavštinu nam ostavio državu. Predsjednik Tuđman omogućio je u Hrvatskoj nešto što smatram važnim, a to je da je omogućio da se otkupljuju stanovi u državnom vlasništvu. Danas ima puno ljudi koji imaju nešto vlastito, zbog njegove odluke”, rekla je Markić.

Komentirajući izjavu Vladimira Šeksa, koji Tuđmana amnestira i za pitanje privatizacije, koja mu se često spočitava, Markić je rekla: “Ono što ja vjerujem jest da je u okolnostima rata i okolnostima gdje spašavaš glavu, gradove, ljude, brineš kako zbrinuti prognanike, u tim okolnostima je na drugom mjestu da li netko paralelno krade. To ja mogu povjerovati i mislim da je to u nekakvom logičnom razmišljanju u koje svatko može vjerovati. Ali da danas imamo situaciju da imamo privatna vlasništva, da ljudi imaju ono što ne mogu objasniti kako su stekli. Tu nema političke volje za rješavanjem. U današnjoj Vladi sjedi Ivan Vrdoljak, koji je bio ministar gospodarstva u Milanovićevoj vladi. Ništa od toga Andrej Plenković, kojeg Šeks vatreno brani, nije otvorio javnim govorom, potaknuo da se o tome govori i mislim da tu nema političke volje za borbu protiv korupcije i za borbu protiv nepotizma.”

Hoće li na izborima podržati Miroslava Škoru.

“Ja ne znam hoće li Škoro biti uspješan, komentirali smo da će ovi izbori biti zanimljivi. Ja sam pobornica natjecanja u svakom pogledu, u gospodarstvu, natjecanja u politici, natjecanja u civilnom društvu i rekla sam da mi je drago da se Škoro kandidirao i da borba za glasove desnog centra ima više kandidata koji se za njih natječu”, rekla je Markić, pa otkrila koga podržava udruga U ime obitelji.

“Što se tiče podrške, udruga U ime obitelji odlučila je da nećemo podržati jednog kandidata, nadamo se da ćemo u drugom krugu moći birati između Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore, mislimo da bi to odgovaralo strukturi biračkog tijela u Hrvatskoj”, rekla je Markić.

Zoran Milanović kao kandidat za nju je neprihvatljiv iz mnogo razloga, otkrila je. “Uopće nije prepoznao migrantsku krizu, na unutarnjoj politici on je čovjek za vrijeme čije vlasti su se događale predstečajne nagodbe za koje nitko nije odgovarao, on ništa nije oko toga napravio. Treća stvar, on je neprekidno radio na razjedinjavanju ljudi. Njegovo geslo je bilo – ili mi ili oni”, rekla je Markić.

“Što se tiče Plenkovića, za mene ima niz problema vezano za njega. On je prevario biračko tijelo dovodeći HNS na vlast. Toj stranci je dao obrazovni sustav Republike Hrvatske, po mom mišljenju jedno od ključnih ministarstava, jer određuje o čemu će učiti naša djeca. Druga stvar je nepoštivanje volje građana, njegovih birača vezano uz Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum”, rekla je Markić.

Objasnila je i zašto udruga U ime obitelji podržava upravo aktualnu predsjednicu i Škoru.

“Između ta tri kandidata naša je procjena da trebaju dva ući u drugi krug, najbolje gospođa Grabar Kitarović i gospodin Škoro, kad kao trećega imamo Zorana Milanovića. Da je netko drugi možda treći, onda bi naša procjena bila drugačija. Ovo što govori Plenković, da se stalno lijepi za kandidatkinju HDZ-a, to je rašomon i teško je rasplesti tko je za koga i čija je kandidatkinja Grabar Kitarović”, rekla je Markić.

“Mislim da je jasno da se u ovoj situaciji Škoro i Grabar Kitarović natječu za dio istih birača, naravno da će se obraćati tijelu koje je slično i u jednom dijelu i isto. U HDZ-u sad imate pred nama unutarstranačke izbore. Sigurno da je ono što se sad događa na sceni priprema za unutarstranačke izbore. Ja bih rekla da su ti izbori za Plenkovića najvažniji. Sigurno da i na ovoj sceni predsjedničkih izbora vidimo različita previranja unutar HDZ-a koji se odražavaju na cijelu državu”, rekla je Markić.

Upitana je i hoće li gubitak izbora Kolinde Grabar Kitarović značiti i pad Andreja Plenkovića.

“Andrej Plenković se u svojim postupcima toliko lijepi, stalno putuje za gospođom Grabar Kitarović i time iritira ono tijelo koje predsjednica želi privući. Zanima me kako će izgledati unutarstranački izbori. Mislim da za Plenkovića postoje dva scenarija, a koja se mogu povezati s Grabar Kitarović. Jedan je da ona pobijedi i da na unutarstranačkim izborima ne podrži njega, nego drugu opciju, a drugi je da ona izgubi i da tako Plenković izgubi dvoje izbore u nizu. Meni je ona teza da je za njega najbolji Zoran Milanović sada najizglednija, iako sam joj se na početku smijala”, rekla je Markić, koja je poručila da je važno da što veći broj ljudi izađe na izbore, jer je tako manja mogućnost da se manipulira rezultatom izbora.

Komentirala je i izjavu Miroslava Škore, koji je u intervjuu za N1 rekao da će, postane li predsjednik, doći na Hod za život, ako ga organizatori pozovu.

“Jako mi je drago da je Škoro to rekao, jer mislim da je to dobro za demokraciju u Hrvatskoj. Imamo rastući pro-life pokret i drago mi je da je on prvi kandidat koji će doći. Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik. Ja bih jako rado da on dođe i ako ne bude predsjednik. Predsjednicu smo isto pozvali, ona nije došla, ali je primila predstavnike svih gradova koji organiziraju Hod za život”, rekla je Markić. (N1)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari