Pratite nas

Magazin

Mentalno stanje nacije – 250.000 ovisnika o alkoholu

Objavljeno

na

Foto: Isječak/YouTube

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, pokazuje najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije u hrvatskom tranzicijskom društvu, gdje stariji, slabiji i osjetljiviji nisu dovoljno zaštićeni, pa često olakšanje traže u raznim oblicima ovisnosti.

Od tih 250.000 alkoholičara samo osam posto ih se liječi, rekao je u razgovoru za Hinu psihijatar Ante Bagarić, komentirajući publikaciju u kojoj je objavljeno da je ovisnost o alkoholu 2017. godine bila jedan od vodećih uzroka hospitalizacije muškaraca na psihijatrijskim odjelima.

piše: Vedrana Larva

Muških alkoholičara četiri puta više od ženskih

Ovisnika o alkoholu četiri je puta više među muškom populacijom u odnosu na žene, koje pak na psihijatrijskom liječenju završavaju najčešće zbog depresije.

Teško je jednostavno utvrditi koji su razlozi za takvu podjelu, kaže Bagarić, jer na mentalne poremećaje utječu biologijski, psihološki i socijalni faktori.

Jedan od uzroka vidi u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.

Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine.

Muškarci se ubijaju oružjem, žene otrovom

Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.

“I kada žive i kada umiru, osobe igraju stvarne ili češće samo fantazijske uloge. Muškarci s jakim unutarnjim autoagresivnim silama biraju ‘muški način’ – vatreno oružje, eksplozivna sredstva, vješanje, hladno oružje… Žene pritisnute jakim unutarnjim autodestruktivnim silama biraju ‘tihi način’. U tom smislu treba usmjeravati preventivne i terapijske programe”.

Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj.

U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.

“Znaju da im nešto smeta, da se osjećaju loše, da ne mogu funkcionirati, ali ne znaju uzrok, naziv i tijek tih bolesti”, kaže Bagarić.

Pogrešni savjeti depresivnim osobama

Mnoge mentalne bolesti ne prepoznaju ni članovi obitelji. Tako će npr. depresivnoj osobi davati savjete – “to nije ništa, i ja sam nekad potišten, samo se trgni, negdje otputuj, zabavi se malo…”.

Bagarić upozorava da je depresija ozbiljna bolest, a takvi savjeti ne samo da nisu korisni nego mogu štetiti jer se depresivna osoba samo još više povlači u sebe.

Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre… Jasno, bez ikakvih rezultata.

Lijek za neprepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.

Posebno osjetljiv dio društva su starije osobe koje se teško prilagođavaju brzim promjenama u društvu, nesigurne su, često frustrirane i rezignirane. S vremenom to zaostajanje postaje sve veće i takve osobe bivaju isključene iz svih važnih društvenih procesa.

Hrvatsku je dodatno opteretio proces tranzicije u kojoj je ionako jaki dio društva iskoristio priliku da još više jača, slabiji dio društva je oslabio, a najslabiji dio propada.

Zadnjih godina otišlo više od 30 mladih psihijatara

Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji.

Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.

Nedostaje nam psihijatara, pa i one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.

Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje. Zadnjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara i taj se gubitak ne može nadoknaditi. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Suđenje Marijanu Živkoviću pokazuje da život hrvatskog branitelja vrijedi manje od ćirilične ploče

Objavljeno

na

Objavio

Danas je u Vukovaru započelo ponovljeno suđenje Marijanu Živkoviću za razbijanje dvojezičnih, tzv. ćiriličnih ploča. Marijan Živković je čovjek koji je u srpskoj agresiji na Vukovar izgubio dva sina i bio je jedan od sudionika prosvjeda iz 2013. godine.

Na drugoj strani policajac Saša Sabadoš koji je brutalnim nasrtajem branitelju Darku Pajčiću razbio glavu, a nekoliko mjeseci iza toga Pajčić je preminuo, taj policajac Sabadoš je danas u mirovini. Poruka je jasna – Glava i život hrvatskog branitelja u ovoj državi vrijedi neusporedivo manje od tih dvojezičnih ploča.

Zašto se hrvatski narod kada nešto zahtjeva treba bilo kome opravdavati, umjesto da uzme ono želi?

Traži li se tim objašnjenjima od nekog dozvola, opravdanje?

Je li narod ili pojedinac koji mora svoje zahtjeve, želje ili htijenja nekome objašnjavati, slobodan, suveren i samostalan?

Je li gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, kada je nehotice odgovorio kako se samo revolucijom nešto u Hrvatskoj može promijeniti, zapravo izgovorio istinu? (Podcast Velebit)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Vratili se iz egzotične Afrike i bogate Njemačke u  blagu Posavinu

Objavljeno

na

Objavio

Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo i raditi posao koji voliš i znaš.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Uz samu obalu rijeke Save u Orašju se smjestio velebni objekt Starački  Dom Rivera, u kojem svoje staračke dane provodi tridesetak starijih ljudi iz  sela oraške, odžačke, brčanske i gradačačke Posavine. Kažu da svoj dom ne bi dali ni zašto a razloga je mnogo:

– Tu se možemo opustiti, porazgovarati, prošetati, pogledati preko Save, itd… Svi nas vole i paze, a najviše naša Marica, kaže Ivo Gašparević i  napominje da svi ljudi koji su smješteni u ovom domu imaju svoju priču, a priču imaju i oni koji Dom vode.

Naime, Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo.

– Ovi ljudi te jednostavno dižu kao osobu. Kada si tu u onim najtežim trenucima za njihove živote i najbliži i kad osjetiš koliko je to važno, onda ne govoriš o uvjetima rada, koji su ovdje uistinu odlični, nego ti je na pameti samo pomoći onima koji su u potrebi. Živimo kao jedna obitelj. Starije gledam kao svoje najbliže. U svakom od njih vidim majku ili oca, kaže Marica i napominje kako su uvjeti Doma ustinu dobri te da projekt još uvijek nije završen, nego se nastavlja, a u tim poslovima pomaže i njezin suprug, nekada poznati nogometaš u bosanskoj Posavini:

– On je tu za ove teže fizičke poslove. Majstor je i zna svašta raditi, a to nam je vrlo potrebno. Radi kao domar, električar, a tu je i za manje popravke. Moram istaći dobru suradnju s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem ovdje u Orašju, kaže Marica i ističe kako joj je ljepše raditi u svom Orašju nego u Njemačkoj.

– Gdje god radiš radiš, ali je ljepše raditi u svom i pomagati svom. Odlučili smo se za našu Posavinu i lijepi pogled na Savu. To nam nitko ne može platiti a niti zamijeniti, kaže i pokazuje  nam dvoje staraca, koji se pripremaju za igru domina.

Brzo nam je prošlo vrijeme u posavskom raju, gdje ljudi znaju za posao, ali i za potrebu  čovjeka za toplu lijepu riječ, iskren pogled i smiješak na odlasku. Još dok smo zalazili iza krivine vidjeli smo tople u zrak dignute ruke u znak pozdrava i zahvalnosti za posjetu, a u srcima još uvijek odjekuju riječi bake Mande: “Bog Vas blagoslovio, dico!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari