Pratite nas

Nebuloze

Mesić: Cijeli govor u Kumrovcu: Nismo jugonostalgičari, o Titu bezočno lažu, ovako dalje ne može

Objavljeno

na

Prenosimo govor bivšeg predsjednika Stjepana Mesića s proslave obljetnice rođenja Josipa Broza Tita održane u Kumrovcu u subotu 23. svibnja 2015.

[ad id=”68099″]

Dragi prijatelji, poštovani gosti iz Hrvatske i susjednih zemalja, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi,

Formalni povod našega okupljanja je podsjećanje na nekadašnji Dan mladosti kojim se u vrijeme Jugoslavije obilježavao rođendan njezinoga predsjednika Josipa Broza Tita. Kažem: to je formalni povod.

No, mi nismo ljudi koji žive u prošlosti, slijepi i gluhi za sve što se događa oko nas. Mi nismo, kako će neki tvrditi, jugonostalgičari koji ovim okupljanjem iskazuju svoje neprihvaćanje realnosti u kojoj živimo.

Ne, mi smo itekako svjesni realnosti, svjesni smo svijeta u kojemu živimo – bez obzira na to pripadamo li mojoj generaciji, ili onima mlađima, bez obzira na to dolazimo li iz Hrvatske, ili Slovenije, Srbije ili Bosne i Hercegovine, ili bilo koje od novih država nastalih na ruševinama jugoslavenske federacije.

Ponavljam: svjesni smo te realnosti, što znači da smo itekako svjesni agresije povijesnih revizionista, provlačenja kroz blato narodno-oslobodilačke borbe i – osobito – čovjeka koji joj je stajao na čelu, maršala Josipa Broza Tita. I baš zato što smo svega toga svjesni, zato smo danas ovdje.

Da kažemo, jasno, glasno i odlučno: ne! Ovako dalje ne može!

To vrijedi za Hrvatsku koja i na političkoj razini sve više podilazi naci-fašizmu, odnosno prihvaća apsolutno neprihvatljivo izjednačavanje – kao jednakih zala – fašizma i antifašizma, pri čemu se osuđivanje antifašizma vrlo prozirno nastoji maskirati osudom komunizma i tzv. komunističkih zločina.

Ali, to vrijedi i za Srbiju koja ukida presudu četničkom vođi Draži Mihailoviću, proglašavajući ga žrtvom komunizma. A četnički pokret, notorno kolaboracionistički, predstavlja se i djeci u školama kao građanski pokret otpora u okupiranoj Jugoslaviji, dakle kao neka vrsta pandana Narodno-oslobodilačkom pokretu. Mada, mora se priznati, ima i drugačijih tonova u redovima vlasti i treba vidjeti kamo to vodi.

To vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu, gdje je – barem u nekim krajevima – sve popularnije pohvaliti se pretkom koji je bio u sastavu zloglasne Handžar divizije, a zanijekati pretka koji je bio partizanski zapovjednik. Dok će u drugim dijelovima te iste države podići spomenik Draži Mihailoviću i veličati četništvo.

A demoniziranje Tita, u većoj ili manjoj mjeri prisutno je, na javnoj sceni, gotovo u svim državama što su nastale na području one jedne koju je svijet desetljećima ne bez razloga nazivao Titovom Jugoslavijom. I ma koliko neprihvatljivo to bilo, to nas ne bi trebalo previše čuditi.

Trend revizije povijesti i protagonista povijesti Drugoga svjetskog rata prisutan je praktično od trenutka osamostaljivanja pojedinih federalnih jedinica. Naime, put u budućnost tražio se i trasirao se na negiranju svega što je bilo.

Ali i na veličanju svega što je do tada potpadalo pod osudu, bilo sudsku, bilo društvenu. To je uključivalo smanjivanje prava boraca i invalida Narodnooslobodilačkog rata, izjednačivanje u pravima tih boraca za slobodu s onima koji su tu slobodu gušili, ustašama i četnicima.

Režim Jugoslavije koji jest bio jednostranački i autoritaran, mada s protekom godina sve liberalniji, bez ikakvih se ograda proglašava zločinačkim, pa i s najvišeg mjesta u državi, odnosno “režimom koji je ubijao”. Besramno se na istu razinu stavljaju Jasenovac i Bleiburg. Time se izjednačavaju ubijeni koji su svi, pazite: svi bili nevini, s onima ubijenima među kojima je dobar dio zasluživao smrtnu kaznu nakon četverogodišnjeg orgijanja u krvi.

Ja ovime ne opravdavam ni jednu likvidaciju izvedenu bez suđenja, makar i suđenja pred divizijskom sudom, što je tada često bio slučaj.

Ponavljam: ne opravdavam, a još manje negiram.

Uz napomenu da je takvih likvidacija, očekivanih, mada neprihvatljivih, bilo u svim do tada okupiranim evropskim zemljama. I nikada nitko nije prozvao ni jednoga vođu pokreta otpora zbog toga.

Dapače: vođe pokreta otpora tretirani su kao heroji, što oni i jesu. Iznimka smo samo mi. Mi, na ovoj povijesnoj vjetrometini, mi koji se stidimo – govorim o političkoj i medijskoj sceni, čak i dijelu tzv. znanstvene scene – stidimo se, dakle, onoga čime bismo se trebali ponositi. Jer, ako postoji nešto što zaslužuje da bude označeno kao najsvjetlija stranica naše novije povijesti, to je Narodno-oslobodilački rat.

Bez ikakve zadrške.

Jednako tako i maršal Tito koji nije bio spomenik, nego čovjek s vrlinama i manama, zaslužuje svoje mjesto u povijesti. I to nije ono mjesto na koje ga uporno guraju zapjenjeni propovjednici mržnje i netolerancije, dakle mjesto jednoga od deset megaubojica u povijesti čovječanstva.

Ne, Tito, i s pogreškama i manama, dapače: njima usprkos, nedvojbeno zaslužuje mjesto jednoga od najvećih ratnih vođa i vođa mira.

Ne citiram sada ni njegove neprijatelje, Hitlera i Himmlera, koji su ga stavljali za uzor njemačkim generalima, niti saveznike poput Churchilla, koji je – mada uvjereni antikomunist – ostao Titov prijatelj do kraja života. Ne citiram ni vođe zemalja u razvoju napr. Nasera ili Indiru Ghandi.

Ove dvije kvalifikacije – jedan od najvećih ratnih vođa i vođa mira – preuzeo sam od jednoga velikana iz područja umjetnosti i filma: Orsona Wellesa. On je, govoreći godine 1979. o Titu rekao, citiram, da je Tito jedna od najmonumentalnijih figura novije povijesti.

Tome se nema što dodati. Ali, o takvim ocjenama oni koji osporavaju Tita, njegov antifašizam i njegovu državničku ulogu na svjetskoj sceni, pojma nemaju. Niti ih to zanima. A vjerojatno ne znaju ni tko je bio Orson Welles. Ni to ih ne zanima.

Mi smo danas izloženi teroru ljudi zaraženih mračnom i zločinačkom ideologijom naci-fašizma, teroru neznalica koji su spremni kao papige ponavljati svaku nebulozu što im se servira i – napokon – teroru zlonamjernih, revanšistički raspoloženih oportunista i karijerista koji povlađuju svakome tko je trenutno jači.

Prekjučer su bili komunisti, jučer veliki nacionalisti, a danas se pretvaraju u jedva prikrivene fašiste. I nemaju problema sa svojom savješću; zato, što je nemaju. Ali, imaju problema s nama, ljudima koji znaju kako je bilo, koji ne pristaju zaboraviti, koji odbijaju pljunuti na svoje živote i živote svojih roditelja i koji se ne boje to javno izreći.

Da, s nama imaju problema i zato će i ovo naše današnje okupljanje napasti, uz već dobro poznati repertoar optužbi na račun Tita, narodno-oslobodilačkog pokreta, onoga što oni nazivaju komunizmom. A pri tome će, očekivano, uvećavati iz dana u dan broj žrtava što ih pripisuju tome komunizmu, a istodobno sustavno umanjivati broj žrtava naci-fašizma, ustaša, četnika, belogardejaca, balista i da dalje ne nabrajam.

Za Musolinija će govoriti da je bio veliki graditelj, za Hitlera da je povećao standard radnih ljudi, za Pavelića da je bio domoljub koji je tu i tamo zastranio, ali tek pod pritiskom Berlina i Rima, a za Dražu Mihailovića da je bio vođa pokreta otpora. Dok je Tito – kažu oni – bio zločinac i ubojica.

E pa jednom i za svagda treba reći: lažu! I ponoviti: bezočno lažu!

Lažu kada tvrde da 1945. nije bilo oslobođenje. Bilo je!

Lažu kada izjednačavaju fašizam s antifašizmom, odnosno komunizmom koji ga je na ovim našim prostorima predvodio. To je izjednačavanje koliko monstruozno, toliko i apsolutno neutemeljeno, svejedno dolazilo ono iz vrha države, oporbe, ili Crkve.

Lažu kada tvrde da je Tito zločinac i ubojica, sustavno prešućujući njegove pisane naredbe da se sa zarobljenicima postupa po pravilima međunarodnog ratnog prava. Mada su oni, objektivno govoreći, odbijajući predaju 9. svibnja, izgubili pravo da ih se tretira kao pripadnike oružane sile, pa nisu ni potpadali pod norme ratnoga prava.

Lažu kada stavljaju znak jednakosti između zločina koji su bili jedini sadržaj i svrha tzv. NDH i onih koji su se dogodili na početku poslijeratnog razdoblja, ali nisu bili ni program, ni cilj nove vlasti.

A lažu zato što – uglavnom – nema odgovarajuće reakcije na razini nacionalnih država, a pogotovo ne na razini Evropske unije. Žalosno, ali istinito. I za Evropu – dugoročno gledano – pogubno!

Ti koji lažu, oni su ti koji svojim lažima unose podjele u naše društvo, odnosno obnavljaju stare podjele. Istodobno oni upravo nas licemjerno optužuju kao nositelje podjela i insinuiraju da mi izmišljamo opasnost fašizacije.

Ako su oni propovjednici laži, a jesu, onda smo mi šampioni istine. To, što mi govorimo, to jest povijesna istina. Pri čemu ne bježimo od činjenica koje na veličinu borbe za slobodu bacaju i sjenku, niti ih poričemo. Dakle, ako netko govori istinu, onda smo to mi, a nikako oni!

Mi ne pretvaramo nekritički Tita u nedodirljivog idola. Mi smo svjesni činjenice i kažemo to, da je znao povući i pogrešne poteze – doduše samo taktičke, nikada i strateške. Ali mi zasluge i pogreške stavljamo na vagu povijesti, a ona nepogrešivo pokazuje da zasluge uvjerljivo pretežu.

Upravo zato odričemo pravo svakome, bio on na vrhu države, na čelu oporbe, pod kardinalskim šeširom ili biskupskom mitrom, bio on na samome dnu društvenoga taloga, da laže o Narodno-oslobodilačkoj borbi i o maršalu Titu.

A uostalom: neka šire laži, ma koliko to opasno bilo, pogotovo za mlade, neka mijenjaju imena ulica i trgova, neka sakrivaju dokumente i proglašavaju ih falsifikatima, neka izmišljaju i konstruiraju svoju istinu, onu pravu i jedinu istinu neće izbrisati!

Tu istinu nitko ne može izbrisati. Može ju se neko vrijeme prikrivati, s pogubnim posljedicama za društvo koje to radi, ali kad-tad istina će isplivati na površinu. I postati dostupna svima.

I neka to bude poruka s ovog našeg današnjeg okupljanja. Poručimo da nas nisu zastrašili, poručimo da smo ih prozreli – barem mi – poručimo da ćemo se boriti svim mogućim sredstvima protiv revizije povijesti, da se nikada nećemo pomiriti s pretvaranjem povijesnih pobjednika u poražene, a poraženih u pobjednike.

I poručimo im da će Tito i njegova veličina daleko nadživjeti sve one koji ih nastoje negirati, odnosno umanjiti. Uspomena na Tita živjet će i onda kada će oni biti davno zaboravljeni.

Tito je dio povijesti koju je i sam stvarao. A oni, negatori antifašizma, narodno-oslobodilačke borbe i njezinog vrhovnog zapovjednika nisu ništa drugo, nego sramotna mrlja na povijesti.

Kumrovec je, čini mi se, najpogodnije mjesto za odašiljanje takve poruke. Pa ako bude prešućena u medijima, prenosite je, kao u vrijeme ilegale, od usta do usta.

I ponavljajte svima i svuda: antifašizam, kao ljudsko i civilizacijsko opredjeljenje, na ovim prostorima i dalje živi. Ponavljajte, ne da biste uvjerili sebe, jer vi to znate, nego da bi čuli oni koji ne znaju i kojima se onemogućava da saznaju: Tito je bio velikan narodno-oslobodilačke borbe i jedan od najznačajnijih svjetskih državnika 20. stoljeća.

Jer, to je istina. A mi smo se ovdje okupili zbog istine i samo zbog istine.

Prije mnogo godina bio sam uvjeren kako nikada više neće biti potrebno izgovarati riječi s kojima ću zaključiti ovo obraćanje. Na žalost, potrebno je, više nego ikada u posljednjih 70 godina.

I zato: smrt fašizmu – sloboda narodu! 

Govor prenosimo s portala autograf.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Nebuloze

‘Razjarenom’ GONG-u Zagreb ‘smrdi na fašizam’

Objavljeno

na

Objavio

Mađarskog premijera Viktora Orbana su pred Esplanadom dočekali prosvjednici s transparentima: “HDZ – prva crta Orbane”, “Deportirajte Orbana, a ne izbjeglice” i “Smrdi na fašizam”. U prosvjedu su sudjelovali Centar za mirovne studije (CMS), inicijativa Dobrodošli, GONG – parapolitička organizacija bliska SDP-u.

“Želimo Europu i EU u kojoj jednako vrijede sva ljudska prava i jednako vrijedi vladavina prava u kojoj nema crnih oaza poput Mađarske u kojoj se te temeljne vrijednosti ugrožavaju”, poručila je za Hinu Jelena Berković iz GONG-a.

“Orban je osoba koja izbjeglice koristi kao svojevrsnu metu i kao fiktivnu prijetnju europskim vrijednostima koje on tobože štiti dok je zapravo on osoba koja te vrijednosti ugrožava zbog toga što apsolutno želi uspostaviti autoritarnu vlast u Mađarskoj, dokida građanske slobode i zapravo dokida sve demokratske vrijednosti na kojima EU počiva”, optužila je mađarskog premijera Sara Kekuš iz CMS-a.

Što znamo o CMS-u?

Centar za mirovne studije: Zastupao ih Gordan Bosanac, danas član tijela za građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim aparatom

Centar za mirovne studije (CMS) nevladina je udruga građana koja se zalaže za društvenu promjenu temeljem načela nenasilja, izgradnje mira i ljudskih prava koji povezuju obrazovanje, istraživanje, aktivizam i rad na javnim politikama, ističe UNHCR uz čiju podršku CMS provodi projekt Podrška integraciji izbjeglica: iz prakse u politiku.

Centar za mirovne studije izrastao je iz različitih oblika izravne izgradnje mira u zapadnoj Slavoniji (Volonterski projekt Pakrac, 1993. -1997.), gdje se 1996. godine prvi put i razgovaralo o osnivanju organizacije,a formalno je osnovan godinu dana kasnije.

Udrugu koja se danas pretežito bavi pitanjem prihvata migranata i otvaranjem granica za iste zastupao je Gordan Bosanac, a koji je danas jedan od članova tijela koje provodi građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim aparatom Republike Hrvatske te vodi kolegij Ljudska sigurnost na CMS-u.

CMS stajao iza osnivanja Documente Vesne Teršelić i GOLJP-a Zorana Pusića

Centar za mirovne studije nalazi se na adresi Selska cesta 112 na kojoj se nalazi i Platforma 112, unutar koje djeluje 60 organizacija civilnog društva kojima pripadaju i CMS uz B.a.B.e., Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), Documentu – Centar za suočavanje s prošlošću, GONG i drugi.

Članovi izvršnog odbora CMS-a Cvijeta Senta, Lana Jurman, Sara Kekuš i Sara Lalić.

Centar za mirovne studije također je jedan je od osnivača Documete, a uz Centar za građanske inicijative Poreč, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP Zorana Pusića), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documentu-Centar za suočavanje s prošlošću i udrugu Terra, osnovali i zakladu Solidarna.

CMS između ostalih financira Sorosova Zaklada za otvoreno društvo, Vlada RH, Ured za udruge, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, MZOS, Grad Zagreb, EU, UNHCR, Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Među predavačima na CMS-u Eugen Jakovčić, Ana Raffai i Rada Borić

Ova udruga također organizira razne radionice i kolegije, mentorske koji ima nekoliko desetaka stoga vrijedi izdvojiti tek nekoliko istaknutiji: Amir Hodžić (Spol Rod Queer), Ana Raffai, Otto Raffai (Nenasilno djelovanje), Vesna Teršelić (Suočavanje s prošlošću), Gordan Bosanac (Ljudska sigurnost).

U njihovim predavanjima sudjeluju i druge udruge među kojima vrijedi izdvojiti: Eugen Jakovčić (Documenta), Vildana Semić Isaković (Medžlis Islamske zajednice Sisak), Vesna Zovkić (Isusove male sestre), Princ Wale Soniyi (Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj), Rada Borić (Ženski studiji), Lorena Drakula (Studentski zbor FFZG).

Godišnje dobivaju oko 4,5 milijuna kuna, a partner im je Srpsko narodno vijeće

CMS danas financiraju, među ostalima, Europska unija, Vlada RH, Ured za udruge,
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Sorosev Open Society Foundations, UNHCR, Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, Ministarstvo, znanosti, obrazovanja i sporta RH, Grad Zagreb i drugi. Preko 70 posto sredstava dobivaju izvana, a godišnje primaju oko 4,5 miljuna kuna (oko 700.000 eura).

Među partnerima CMS-a navode se Ekonomski institut u Zagrebu, Ekonomski fakultet na Sveučilištu u Splitu, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Ured pučke pravobraniteljice, Pravni fakultet i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu i Srpsko narodno vijeće.

Što znamo o GONG-u-?

Skraćenica naziva “GONG” dolazi od “Građani organizirano nadziru glasanje“.

Nevladina udruga GONG u više navrata pokazala je svoju pristranost aktivno zauzevši stranu na referendumu o braku.

GONG bi trebala biti neprofitna i od javnih tijela neovisna organizacija, koja djeluje bez sudjelovanja vlasti. No financiraju se iz državnog proračuna i dobro žive praveći se da rade u interesu građana, dok žele cenzurirati neistomišljenike.

SDP-u blizak GONG, afirmativno je ocjenjivao gotovo sve poteze vlasti Zorana Milanovića, pa je tako pozitivnim isticao kad je “popis birača Arsen Bauk počeo sređivati u Vrgorcu”, a Vrgorac etiketirao simbolom nesređenih popisa birača.

GONG je također podržao Baukovu strategiju javne uprave koju je počeo provoditi samo 6 mjeseci prije prošlih parlamentarnih izbora.

Sorosev utjecaj

Udruga GONG član je Platforme 112 i u posljednje četiri godine SDP-ove vlasti primala je sredstva iz državnog proračuna te je podupirala ideološke pothvate Vlade Zorana Milanovića poput nametanja nestručnog “zdravstvenog odgoja” djeci u svim hrvatskim školama ili predvodila kampanju protiv referenduma o braku kojoj su za tu kampanju odobrena posebnom odlukom sredstva iz državnog proračuna. Udruga s prividno visoke pozicije uz stalno medijsko pojavljivanje zapravo rovari za jednu političku opciju.

GONG financira i George Soros. Iz GONG-a to nisu nikad skrivali, navodeći da je Soros primjerice sufinancirao kampanju za osvještavanje građana o važnosti glasovanja na EU parlamentarnim izborima.

Politolog Instituta za europske i globalizacijske studije na GONG-ova opravdanja kaže da svi koji nekoga financiraju traže nešto zauzvrat.

“GONG i druge udruge civilnog društva jesu u funkciji razvoja civilnog društva, a s druge strane su u funkciji održavanja poretka lijevo liberalno demokratsko orijentiranog projekta”, kaže Anđelko Milardović s Instituta za europske i globalizacijske studije u Splitu

Izvor: narod.hr/Hina

Orban: Ne znam je li to moderno ili nije, ali ja sam uvijek bio prijatelj gospodina Tuđmana

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Nebuloze

Šibenski ‘antifašisti’ upali na promociju knjige Igora Vukića i prekinuli program

Objavljeno

na

Objavio

Promociju knjige ‘Radni logor Jasenovac’ Igora Vukića u četvrtak u Gradskoj knjižnici u Šibeniku na kratko su prekinuli tzv. šibenski antifašisti, piše ŠibenikIN.

Nastala je dvominutna prepirka i naglašavanje, koje je lako moglo prerasti u ozbiljniji incident da samozvani ‘antifašisti’, a u stvari obični huligani, nisu napustili knjižnicu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari