Pratite nas

Gluposti

Mesić: nad današnju Hrvatsku nadvio se ustaški zloduh

Objavljeno

na

Na komemoraciji je govor održao bivši predsjednik Republike i počasni predsjednik SABA-a Stjepan Mesić.

[ad id=”93788″]

“S dubokim poštovanjem klanjam se uspomeni na sve one koji su nevini, a svi su bili nevini, pobijeni u najvećem i najstrašnijem od nekoliko desetaka koncentracionih logora ustaške tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Mi smo ovdje da im odamo počast i da ih se sjetimo. Jer, zaboraviti ne smijemo! I mi ovdje govorimo, jer šutjeti u Jasenovcu, šutjeti danas, to ne bi značilo samo izbjegavati osudu ovdje počinjenih zločina. To bi bilo ravno samoubojstvu demokratske, na antifašizmu zasnovane hrvatske države. I zato smo ovdje da još jednom kažemo istinu u lice svima onima koji nas zasipaju lažima o Pavelićevoj državi. Da, mi govorimo istinu i upravo zato nekima smo neugodni, nekima smetamo”, rekao je Mesić osudivši zločinačku politiku “najprije obespravljivanja, a potom i likvidiranja svih drugih i drugačijih, u ovom konkretnom slučaju Srba, Židova, Roma i Hrvata – antifašista”, piše vecernji.hr

“Da, ja znam – ljute se kada se to ovako izravno kaže. Ali, ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promiče ideje što su ih zastupali ustaše, ako ističe njihovo znakovlje i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša”, ponovio je Mesić upozorivši kako se “nad današnju Hrvatsku nadvio ustaški zloduh, a da među onima koji se predstavljaju kao demokrati i antitotalitaristi, ima ljudi koje se ne može ni doživjeti, ni opisati drugačije nego kao ustaše”.

Tu je i bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović te predsjednik SDP Zoran Milanović, kao i SDP-ovi saborski zastupnici, među kojima su: Milanka Opačić, Igor Dragovan, Mirando Mrsić, Predrag Matić, Siniša Varga i drugi. Bili su tu i zastupnik Laburista Jaroslav Pecnik, zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi i drugi.

Sudionici komemoracije okupili su se ispred Memorijalnoga muzeja Spomen područja Jasenovac, pridružuju se povorci prema spomeniku “Cvijet” i komemorativnom programu te polažu cvijeće. Vijence su tako, među ostalima, položili i predstavnici ruskog i srbijanskog veleposlanstva.

Komemorativni skup održava se u suradnji SABA i Antifašističke lige Hrvatske sa Srpskim narodnim vijećem (SNV), Savezom Roma u RH Kali Sara, Vijećem romske nacionalne manjine grada Zagreba te udrugama civilnoga društva.

Sudionici komemoracije došli su autobusima iz više hrvatskih gradova, kao i iz Beograda i Banja Luke.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

‘Nedjeljno sijelo pokojnjeg Mandića’: Domoljublje ne postoji. Patriotizam je za hulje

Objavljeno

na

Objavio

Šesnaest godina je uplaćivao novac za svoj pogreb i u trenutku kad je bio bez novca, odlučio je povući novac. Kako je rekao, taj je novac je pojeo i zapio – sam se počastio za svoje karmine. Počastio sam se biftekom i bocom vina, rekao je. Na sprovodu neće imati križ i žuri se umrijeti jer kaže da je već kroz proteklih 50 godina dodijao svojoj supruzi pa je želi što prije učiniti udovicom. Na riječi tko živ, tko mrtav ljudi već godinama bježe od mene. Kad je riječ o smrti, radi se o ništaviluZašto se užasavaju smrti, posebno vjernici koji se nadaju vječnom životu, dok mene čeka ništavilo, rekao je Mandić u emisiji NU2.

Ispričava se što nije stigao umrijeti u prosjeku, jer je prosjek života muškaraca u Hrvatskoj 76 godina. Očekivao sam da je to moj rok istekaIspričavam se, umrijet ću, naravno ,ne svojom voljom i svojom rukom, nastojat ću, dodao je Mandić.

Najčešće se podcjenjujem, nisam ostvario sve svoje kapacitete kako sam trebao zbog svoje lijenosti. Podcjenjujem, dovodim u sumnju intelektualne sposobnosti i radni kapacitet, rekao je.

Smrt je izvjesna, sat je neizvjestan. Svojoj okolini užasno idem na živce svojim fatalizmom. Bio je ovaj tjedan blagdan Svih svetih i Dušni dan koji su posvećeni temi smrti. Bio sam na groblju dan-dva prije jer ne mogu trpjeti tu gužvu. To je masovna orgija sudjelovanja ni u čemu, smatra.

Do 2004. godine, kad sam postao svjestan smrti, smrću svojeg djeteta, smrt mi nije predstavljala opsesiju niti sam o njoj razmišljao. Supruga Slavica ga pokušava uvući u život nakon života, dajući mu u ruke literaturu o paralelnim svemirima. To je znanstvena fantastika, s time se ne želim ozbiljno baviti jer mi to izaziva vrtoglavicu goru nego religija i filozofija. No ‘science fiction’ je bar zabavan za razliku od religije, rekao je Mandić.

Dosta mi je svega ovoga, smrt priželjkujem što prije. Danas se Crkva, posebno kršćanska, ne odnosi se negativno prema samoubojstvima. Prestala su vrijediti pravila da im se ne pridaje misni obred. Katolička religija je u tome popustila, prihvatila je mogućnost da je čovjek toliko slab i grešan da mu odluka o oduzimanju vlastitog života pripada u domenu njegove slobodne volje. Samoubojstvo je kod nas gore nego duševna ili spolna bolest, smatra Mandić.

O alkoholu

Osnovna ideja moderne medicine i civilizacije je da nam uskrati sve. Opijam se prosječnim vino, a pivo pijem u samoobrani, citirao je voditelj emisije Aleksandar Stanković Igora Mandića, uz opasku da se u emisiji ne propagira alkohol nego da se nastoji pričati o Mandićevu iskustvu s alkoholom. Ja sam dipsoman, kroz mene nešto treba točiti, makar čaj ili voda, Ako mi je dostupan alkohol, onda pijem pivo u malo većim količinama jer kad bih popio toliko vina, onda bih mogao naprosto umijreti ili se razboljeti npr. od ciroze jetre koja je dobrodošla, ali je užasna smrt. Pijanstvo je neka vrsta mučne religije za neke osobe, rekao je Mandić.

Dostojanstvena starost

Za mene je dostojanstvena starost s rentom od 100.000 eura mjesečno da bih mogao dostojanstveno živjeti. Išao bih na Havaje vlastitim avionom, živio u egzotičnim krajevima sa Slavicom, no to su pusti snovi nas siromaha, smatra.

O ljubavi

Pišem otkad sam naučio pisati. To je moja životna opsesija. Ne možeš protiv vlastite naravi. Ljubav je kolosalna masna laž kojom se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili da dopru do ženskoga mesa. Jednako je laž kao i priča o duši, smatra.

Što je to onda sa suprugom Slavicom?

Mijenja se iz godine u godinu karakter muško-ženskog odnosa. Stvar je da si trebao izdržati nešto ako si se primio posla. Ovdje je brak posao. Brak je ujedinjen zajedničkim potomstvom i to je najjače ljepilo koje postoji na svijetu. Dijete, koje vezuje oca i majku, muža i ženu je ljepilo nadljudske, nadzemaljske snage i to nas je u sredini našeg bračnog života toliko spojilo da smo ostali nerazdvojni unatoč svim burama i nedaćama naših karaktera koji su dosta svadljivi i oprečni, katkad i kontradiktorni, ali nekim opet čudnim našim kemizmom na kraju pošaljemo jedno drugomu pusu i kažemo: hajde, nije to važno, rekao je Mandić.

O patriotskoj ljubavi

To je ljubav za hulje. Patriotizam je posljednje utočište hulja, To je stara definicija engleskog leksikografa. Domoljublje ne postoji. Što volite od doma? Stol, kamen, čašu vina, pejsaž? Ja ne znam što znači voljeti svoju domovinu, to mi je potpuno nejasan pojam, rekao je Mandić.

Pa nisu baš svi hulje oni koji su domoljubi. Da su baš hulje ako vole svoju domovinu. Ako vam je nejasan pojam, kako onda možete etiketirati ljude karakterno tvrdeći da su to hulje, rekao je Stanković.

Onda smo izgubili svako mogućnost dijaloga, ako se zaustavimo na apsolutiziranju jednog iskaza govoreći da on ne dolazi u kontakt s drugim. Dolazi, misli Mandić.

Projekt Hrvatske je propao. Svi desničari su to konstatirali. Mlaki ili oštriji desničari se užasavaju nad time da im je državica rasprodana, potrošena, na čelu s braniteljima koji kažu da se za ovo nisu borili. Kad nisu, znači da je to promašeno i nema nikakve razlike u tome. Ništa ne podjarujem. Društveni resursi su vlasništvo svih nas. Pokrali su nas, rekao je Mandić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Gluposti

Tvrtko Jakovina: ‘Jugoslavija je bila naša prva Europa, u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat’

Objavljeno

na

Objavio

Povjesničar Tvrtko Jakovina za portal Avangarda.ba govorio je o poziciji Jugoslavije na međunarodnoj sceni i pritom naglasio kako njemu osobno “izgleda nestvarno da je Jugoslavija, koja je izašla iz rata, ipak uspjela formirati vlastitu, originalnu politiku prema svijetu i konzekventno je provoditi”.

Na nedavno održanoj konferenciji na temu jugoslavenskog iskustva i budućnosti regije, u Beogradu je predstavljen zbornik “Jugoslavija u povijesnoj perspektivi”. Cilj zbornika je, rekla je Sonja Biserka, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, objasniti “što je bila Jugoslavija i zašto je razbijena na brutalan način”.

Jedan od sudionika spomenute konferencije bio je i Tvrtko Jakovina koji kaže:

“Još u vrijeme SFRJ, manje-više sve federalne jedinice bile su sklone da iz republičkih perspektiva promatraju svijet. Po stjecanju neovisnosti, sve su svijet počele gledati iz novih, “komunalnih” perspektiva. Što hoću reći? Maribor je, primjerice, u SFRJ bio manje provincija nego što je to danas u Sloveniji; Slobodna Dalmacija bile su manje regionalane novine nego što su to danas. Zašto? Ako si smanjite svijet koji ste sami napravili, onda sa mnogo manje napora u njemu bivate dobri, najbolji.”

Raspadom Jugolavije, kultura je na gubitku, smatra Tvrtko Jakovina.

“Jugoslavenski prostor je, dakle, veliki gubitak za sve nas koji dijelimo jedan jezik. To posebno vrijedi kada je riječ o kulturi, koja je zasigurno najviše izgubila. Međutim, veliki broj kulturnjaka na prostoru bivše SFRJ upravo je pomoću nacionalizma krenuo u novu afirmaciju. Koliko je, recimo, loših hrvatskih glumaca koji su, zahvaljujući svom političkom i nacionalnom angažmanu, dobili svojih pet i više minuta velike slave?! Naravno da knjiga koju smo prošlog tjedna promovirali u Beogradu to ne može promijeniti, ali može pokazati da je bez ulaska u arhive nemoguće dobiti jasnu viziju Jugoslavije, koja nije funkcionirala na uzak način koji sam upravo opisao. Naprotiv.

Na pitanje novinara ima li pravo povjesničarka Latinka Perović kada kaže da je Jugoslavija bila naša prva Europa Jakovina kaže da ima u svakome smislu.

“Nakon dvadeset i šest godina neovisnosti, ispostavlja se, primjerice, da su pojedini jugoslavenski narodi svoje ekonomske vrhunce ispucali 1978. ili 1979. godine i da od tog trenutka nisu dalje rasli. Ako ta zaostajanja usporedite sa razvitkom Kine, Koreje, pa i nekih europskih zemalja, vidjet ćete da su oni prilično teško nadoknadivi. Nije, dakle, samo stvar u tome da će postjugoslavenske države, kako to tvrdi profesor Vladimir Gligorov, za nekih tridesetak godina imati europski prosjek plaća, nego je problem i u tome što je ta vrsta “napretka” uvjetovana politikama koje neće biti ovakve kakve danas imamo. Pogledajte, primjerice, što se posljednjih mjeseci događalo u Hrvatskoj”, kaže Jakovina misleći pritom kako je “Vlada Hrvatske, govoreći o ekonomskim pokazateljima, inzistirala na tome da je protekla turistička sezona bila odlična i da će, nakon američko-turskih zavrzlama, i naredna biti sjajna. I? Što je sa Agrokorom?! Umjesto o tome, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ponavljala je da je Hrvatska, odnosno Jugoslavija, bila iza željezne zavjese; da je Istra Hrvatskoj pripojena zbog “crkvenih knjiga”, što, naravno, otvara barem dva nova pitanja: zašto te “crkvene knjige” nisu vrijedile 1918. godine i, možda još i više – na koji način bi te “crkvene knjige” u Rovinju, primjerice, pomogle Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su živjeli Talijani.”

Spominje i bistu Ive Lole Ribara o kojoj se posljednjih mjeseci živo raspravljalo u kontekstu odluke Milana Bandića da vrati bistu u Zagreb.

“Gradonačelnik Bandić je, pod pritiskom Hasanbegovića, najprije maknuo naziv Trg maršala Tita, a sada, kao vrstu kompenzacije, bistama sedam sekretara SKOJ-a nastoji popraviti svoju lošu odluku”, tvrdi Jakovina dodajući kako u Hrvatskoj još nije završio Drugi svjetski rat.

Govoreći o Hasanbegoviću, Jakovina nastavlja:

“Duboka fascinacija postjugoslavenskih političara Jugoslavijom i Titom – koja može biti i negativna, pogledajte Hasanbegovića! – pokazuje frustriranost naših malih, zatvorenih društava, koja doista nemaju ne samo lidere Titovog formata, nego i ulogu u svijetu kakvu je imala Jugoslavija. Bojim se da će ta frustracija još zadugo ostati. Kao povjesničar, upravo sam od toga i krenuo: prošlost proučavamo ne da bi je ponovili, nego da bi je se oslobodili.

Jakovina kaže kako se tema ratova 90-ih ne otvara te priča o ulozi Hrvatske u ratu u BiH uopće ne postoji u hrvatskom javnom prostoru.

“Nažalost, današnja Hrvatska nema stvarne politike prema BiH, čak ni tamo gdje bi ju mogla imati i gdje bi toj zemlji mogla pomagati na njezinom europskom putu. Ako bi takvu politiku formulirala, Hrvatska bi morala preuzeti ulogu koja joj je bila namijenjena prije njenog ulaska u EU: stabilna, sidrišna zemlja; most između EU i ovoga dijela Europe. Naravno, sve to na način koji bi bio zdrav, a ne onakav za kakav se zalagao Franjo Tuđman kada je predlagao europeiziranje bosanskohercegovačkih muslimana.”

Tvrtko Jakovina poznat je po obrani Jugoslavije i Josipa Broza Tita. “Hrvatska je imala lidera koji je bio svjetski poznat”, branio je u jednoj raspravi na televiziji Tita. (narod.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari