Pratite nas

Vijesti

Mesić usporedio Stožer za obranu Vukovara s kninskim pobunjenicima

Objavljeno

na

Znači narod je uz HDZ, priznao je sdepeovac predsjednik i premijer. Sada ste sami rekli zašto ćete izgubiti izbore, izbore dobiva onaj uz kojeg je narod. Je**ni pr.

Stipe Mesić i popularni lik, Stipe Ražnjić iz serije “Laku noć Hrvatska” imaju nešto zajedničko. Pričaju loše viceve. Za srpske medije naš bivši “el prezidente” je izrekao svašta, kao da je predsjednik Nikaragve, a ne prvo predsjednik Juge, koji je loše pjevao ustaške pjesme, a potom i predsjednik Hrvatske. Hoću reći kao da je pao iz neke prašume, iznosi svoje stavove. Zamislite, Stipe Mesić je usporedio Stožer za obranu Vukovara sa pobunjenicima iz Knina!? Par lampaša ima težinu balvana na svim cestama. Par lampaša ima snagu državnog udara ili klanja po Kistanju, gaženju zastave u Kijevu, poklanih branitelja u Borovom selu, Borovom naselju, Vukovaru, Ćelijama, Kruševu, Pridragi. Znači branitelji su fašisti. Živio Mesićev komunistički idiotizam! Čovjek ima ured da bi srpskoj medijskoj stvarnosti prezentirao nestvarne gluposti. I branitelje koji danas nemaju za kruh nazivao koljačima, “kninđama”. E Milane Babiću što si se objesio, sad se u grobu okrećeš od muke, vidi došlo je tvoje doba. Danas ste ti i Tomislav Josić isto. Danas Mesić vješa Josića o konopac i naziva ga zlom. On je dobro, on je demokrata, kojeg više nitko ne sluša, osim srpskih medija. I zato je on demokrata, jer je njegovo mišljenje u manjini. Rezonira on o ćirilici, baš kao i sijamski blizanac Josipović, da se u JNA pisalo latinicom! To vam je po ovoj dvojici demokrata razlog zašto treba ćirilica u Vukovaru. Predobro. Što je onda je Fred Matić rekao da mu je od ćirilice u Vukovaru muka? Lud j*be zbunjenog je slogan naše politike. Zaključite sami tko je lud u ovoj priči.

Naš sadašnji predsjednik Ivo Josipović je sam sebe proglasio demokratom, samo zato što je izabran na demokratskim izborima. Usporedimo to sa Franjom Tuđmanom, Tuđman je nedemokrata izabran na demokratskim izborima. Kako sad to može biti? Kriva usna od Tuđmana je manje demokratska od oka Josipovića. Nekak mi to ne ide u glavu.

Sjetimo se crvenih vragova, žutih, po tome je bio upamćen Tuđman, Josipović po jednoj drugoj; kako je on demokrata samo zato što je  izabran na demokratskim izborima. I tu je gotova sva njegova demokracija. Od tada baš ništa nije napravio, jer je demokrata po opredjeljenju. Država propada, podijelila se, a on to gleda sa strane, bere plaću i demokrata je. Sjajan primjer sljedećem bezbojnom predsjedniku. Slijedeći primjer demokracije na Josipovićev način je sraz mišljenja. Njegovo je demokratsko. Znači ono što misli predsjednik to je demokratsko, to što misli 750 000 ljudi je nedemokratsko. Znači za demokraciju te treba izabrati većina, ali kada te izaberu onda si ti većina, koja većini određuje što je demokratsko. Prekrasno. “Ja sam Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene”.

Stav Josipovića koji je protivan definiciji braka kao zajednici žene i muškarca je demokratski. Znači brak je zajednica muškarca i koze, ako treba i iz ljubavi, jer su njih dvoje manjina. Zar ne predsjedniče, demokrato? Tko ne misli tako, on je razočarao demokratu Ivu Josipovića. Makar se zvao Slobodan P. Novak. On ne misli kao predsjednik i odmah manje vrijedi. Isto je i sa kolonama u Vukovaru, ona Josipovićeva je bila demokratska, ona druga je bila nedemokratska. Zašto? Jer je Josipović bio u onoj prvoj. Ona prava je imala 300 glava na okupu i to je demokracija. Ona druga sa 100 000 nije uspjela biti demokratska, jer ju je organizirao HDZ!?

Dragi moj predsjedniče fakat ste dobru reklamu napravili Karamarku. Niste mogli skupiti narod, već političare od kojih se svima demokratski riga, a HDZ-u ste pripisali da je uz njega 100 000 ljudi stalo u koloni. Znači narod je uz HDZ, priznao je sdepeovac, predsjednik i premijer. Sada ste sami rekli zašto ćete izgubiti izbore, izbore dobiva onaj uz kojeg je narod. Je**ni pr. Tko vam to radi, promidžba vam je za umrijeti od smijeha. I još ga plaćate za takve glupave izjave.

Karamarko nisam neki tvoj fan, ali prst gore za ovo. Predsjednik je priznao da je on demokrat, a uz Karamarka 100 000 ljudi. I kome onda treba takva demokracija? Josipoviću! Nama ne. Za nas je demokracija i mišljenje Slobodana P. Novaka bez obzira što on kao osoba za Josipovića danas manje  vrijedi. Vrijedi za onih 750 000 nedemokrata.

Igor Drenjančević/dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari